Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3465/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari I- tužiteljice SŠA, OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tužiteljice SŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], III-tužiteljice mlt. ZŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa zakonska zastupnica SŠA, i IV-tužiteljice mlt. HŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa zakonska zastupnica SŠA, sve tužiteljice na adresi [adresa], i sve zastupane po punomoćniku Borisu Gregoviću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnici Adrijani Jovanović, odvjetnici u Rijeci, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Marino Matić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, Pisarnica Rijeka, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika i umješača na strani tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, poslovni broj Pn-185/2022-64 od 6. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 17. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika CROATIA osiguranje d.d. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, poslovni broj Pn-185/2022-64 od 6. lipnja 2025., u točki I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da I-tužiteljici isplati preko iznosa od 118,26 EUR do iznosa od 322,74 EUR (iznos od 204,48 EUR), u točki II. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da II- tužiteljici isplati preko iznosa od 351,14 EUR do iznosa od 1.281,35 EUR (iznos od 930,21 EUR), u točki III. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da III-tužiteljici isplati preko iznosa od 252,17 EUR do iznosa od 1.839,76 EUR (iznos od 1.587,59 EUR), u točki IV. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da IV-tužiteljici isplati preko iznosa od 1.781,89 EUR do iznosa od 4.939,28 EUR (iznos od 3.157,39 EUR), te u točki IX. izreke (odluka o troškovima parničnog postupka).

II. Odbija se žalba umješača na strani tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, poslovni broj Pn-185/2022-64 od 6. lipnja 2025. u točkama I., II., III., IV., i

IX. izreke.

III. Odbija se zahtjev tuženika CROATIA osiguranje d.d. za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 417,75 EUR.

IV. Odbija se zahtjev umješača na strani tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 573,07 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862 da prvotužiteljici SŠA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati na ime naknade štete iznos od 322,74 EUR (slovima:tristodvadesedvaeuraisedamdesetčetiricenta) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.1.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od 6. srpnja 2021. pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862 da drugotužiteljici AŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati na ime naknade štete iznos od 1.281,35 EUR (slovima: tisućudvjestoosamdesetjedaneuroitridesetpetcenti) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.1.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od 6. srpnja 2021. pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862 da trećetužiteljici UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati na ime naknade štete iznos od 1.839,76 EUR (slovima: tisućuosamstotridesetdeveteuraisedamdesetšestcenti) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.1.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od 6. srpnja 2021. pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862 da četvrtotužiteljici HŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati na ime naknade štete iznos od 4.939,28 EUR (slovima: četiritisućedevetstotridesetdeveteuraidvadesetosamcenti)s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.1.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od 6. srpnja 2021. pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

V. Odbija se zahtjev prvotužiteljice SŠA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za isplatu iznosa od 739,04 EUR (preko iznosa od 322,74 EUR do iznosa od 1.061,78 EUR).

VI. Odbija se zahtjev drugotužiteljice SŠ iz [adresa],

OIB: [osobni identifikacijski broj] za isplatu iznosa od 25,97 EUR (preko iznosa od 1,281,35 EUR do iznosa od 1.307,32 EUR).

VII. Odbija se zahtjev trećetužiteljice ZŠ iz [adresa],

OIB: [osobni identifikacijski broj] za isplatu iznosa od 31,63 EUR (preko iznosa od 1.839,76 EUR do iznosa od 1.871,39 EUR).

VIII. Odbija se zahtjev četvrtotužiteljice HŠ iz [adresa],

OIB: [osobni identifikacijski broj] za isplatu iznosa od 834,16 EUR (preko iznosa od 4.939,28 EUR do iznosa od 5.773,44 EUR).

IX. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862 da tužiteljicama: 1. SŠA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. AŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. HŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka 3.282,16 EUR s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

2. Protiv točaka I., II., III., IV. prvostupanjske presude djelomično te protiv točke IX. prvostupanjske presude u cijelosti, žalbu podnosi tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik smatra da je, kada se uzme u obzir cjelokupno narušenje fizičkog i duševnog zdravlja koje su tužiteljice pretrpjele u predmetnom štetnom događaju, tužiteljicama dosuđena previsoka pravična novčana naknada. Slijedom navedenog, pogrešna je i odluka o trošku parničnog postupka, budući da je tužbeni zahtjev trebao biti odbijen u većem iznosu, radi čega bi tužiteljice trebale nadoknaditi trošak tuženiku. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu (u pobijanom dijelu) u smislu žalbenih navoda. Potražuje trošak žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 417,75 EUR.

3. Protiv točaka I., II., III., IV. i IX. prvostupanjske presude (u cijelosti), žalbu podnosi umješač na strani tuženika zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik osporava usuglašeni nalaz i mišljenje vještaka dr. Bukvića i dr. Depola, na temelju kojeg je prvostupanjski sud utvrdio narušenje fizičkog i duševnog zdravlja tužiteljica. Naime, umješač smatra da nisu uspješno otklonjeni svi njegovi prigovori na navedeni nalaz te da usuglašeni nalaz zapravo predstavlja aritmetičku sredinu prvotnih nalaza i mišljenja sudskih vještaka. Radi navedenih manjkavosti, sud prvog stupnja je trebao usvojiti prijedlog umješača za provođenje novog vještačenja. Prihvaćenjem navedenog nalaza je pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Naime, IV-tužiteljici je utvrđeno smanjenje životne aktivnosti od 10%, a IV-tužiteljici uopće nije smanjena životna aktivnost. Premda je IV-tužiteljica pretrpjela ozljede trbuha, jetre i slezene, ona nije operirana. Tek kada se operacijski otvori trbuh, dolazi do smanjenja životne aktivnosti. Nadalje, iz priložene medicinske dokumentacije proizlazi da IV-tužiteljica nema nikakvih problema sa trbuhom. Također ističe kako su fizički bolovi i strah kod svih tužiteljica previsoko određeni, posebice ističe kako „strah vezan za brigu za djecu“ kod prvotužiteljice uopće nije trebao biti priznat. Međutim, čak i da se usuglašeni nalaz uzme u obzir, tužiteljicama je dosuđena pravična novčana naknada u previsokom iznosu, te su u tom smislu pridružuje žalbenim navodima tuženika. Nadalje, umješač smatra kako je prvostupanjski sud sudio prema ranijem Zakonu o obveznim odnosima, tj. uzimao je u obzir fizičke bolove, strah, smanjenje opće životne aktivnosti, a to su osnove za prosuđivanje neimovinske štete iz ranijeg, sada nevažećeg Zakona o obveznim odnosima. Umješač smatra da je sud prvog stupnja trebao uzeti u obzir cjelokupnu težinu povrede prava osobnosti, ali i okolnosti konkretnog slučaja, a što je u skladu sa novim Zakonom o obveznim odnosima. Umješač posljedično pobija i odluku o troškovima parničnog postupka. Posebice ističe kako zatezna kamata na dosuđeni trošak ne može teći od dana donošenja pobijane presude, budući da tuženik nije u zakašnjenju sa plaćanjem troška u vrijeme donošenja odluke nego tek po isteku paricijskog roka od 15 dana. Umješač predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu (u pobijanom dijelu) i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Potražuje trošak žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 573,07 EUR.

4. Tužiteljice nisu podnijele odgovor na žalbu tuženika i na žalbu umješača na strani tuženika.

5. Žalba tuženika je neosnovana.

6. Žalba umješača na strani tuženika je neosnovana.

7. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljica, konačno uređen podneskom od 18. travnja 2023. (list 296-299 spisa), za isplatu iznosa od 10.013,93 EUR, koji iznos predstavlja naknadu cjelokupne štete koju su tužiteljice pretrpjele u prometnoj nezgodi, pri čemu su tužiteljice bile putnici (I, III i IV-tužiteljica) i suvozač (II-tužiteljica) u osobnom vozilu registracijske oznake [registarska oznaka], koje vozilo je osigurano kod tuženika.

8.1. Tužiteljice su pretrpjele tjelesne ozljede u navedenoj prometnoj nezgodi, stoga potražuju neimovinsku štetu radi povrede prava osobnosti, imovinsku štetu s osnove pružene tuđe pomoći i njege te imovinsku štetu s osnove troškova liječenja i odlaska

(puta) na liječenje, specificirano kako slijedi:

- I-tužiteljica SŠA s gore navedenih osnova potražuje iznos od 1.061,78 EUR, zajedno sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe

- II-tužiteljica TŠ s gore navedenih osnova potražuje iznos od 1.307,32 EUR, zajedno sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe

- III-tužiteljica mlt. DŠ s gore navedenih osnova potražuje iznos od 1.871,39 EUR, zajedno sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe

- IV-tužiteljica mlt. BŠ s gore navedenih osnova potražuje iznos od 5.773,44 EUR, zajedno sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe

8.2. Prvostupanjski sud je ocijenio da je zahtjev tužiteljica osnovan u ukupnom iznosu od 8.383,13 EUR, a da nije osnovan u iznosu od 1.630,80 EUR, specificirano kako slijedi:

- zahtjev I-tužiteljice je osnovan u iznosu od 322,74 EUR, a nije osnovan u iznosu od 739,04 EUR

- zahtjev II-tužiteljice je osnovan u iznosu od 1.281,35 EUR, a nije osnovan u iznosu od 25,97 EUR

- zahtjev III-tužiteljice je osnovan u iznosu od 1.839,76 EUR, a nije osnovan u iznosu od 31,63 EUR

- zahtjev IV-tužiteljice je osnovan u iznosu od 4.939,28 EUR, a nije osnovan u iznosu od 834,16 EUR

9. U žalbenom postupku nije sporan nastanak štetnog događaja niti odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj.

10. Nadalje, nije sporno da je tuženik, na ime pretrpljene štete u predmetnom štetnom događaju, u mirnom postupku za naknadu štete isplatio tužiteljicama sljedeće nesporne iznose: I-tužiteljici iznos od 2.654,46 EUR (20.000,00 kn), II- tužiteljici iznos od 1.061,78 EUR (8.000,00 kn), III-tužiteljici iznos od 1.128,14 EUR (8.500,00 kn) i IV-tužiteljici iznos od 2.123,56 EUR (16.000,00 kn).

11. U žalbenom postupku je sporna visina štete koja je nastala tužiteljicama u predmetnom štetnom događaju. Tuženik djelomično pobija visinu dosuđene naknade štete, dok umješač na strani tuženika u cijelosti pobija visinu dosuđene naknade štete.

12. U provedenom dokaznom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da je, dana 24. siječnja 2021., došlo do prometne nezgode koja je nastala sudarom vozila registracijske oznake [registarska oznaka], kojim vozilom je upravljalo RŠ, i vozila registracijske oznake [registarska oznaka], kojim vozilom je upravljao ŽŠ

- da su se tužiteljice nalazile u vozilu registracijske oznake [registarska oznaka], i to II- tužiteljica kao suvozač, a I, III i IV-tužiteljica kao putnici

- da je, u vrijeme nastanka štetnog događaja, vozilo registracijske oznake [registarska oznaka] bilo osigurano kod tuženika, a vozilo registracijske oznake [registarska oznaka] bilo osigurano kod umješača na strani tuženika

- da je tuženik, u mirnom postupku za naknadu štete, isplatio tužiteljicama sljedeće iznose: I-tužiteljici iznos od 2.654,46 EUR (20.000,00 kn), II-tužiteljici iznos od 1.061,78 EUR (8.000,00 kn), III-tužiteljici iznos od 1.128,14 EUR (8.500,00 kn) i IV-tužiteljici iznos od 2.123,56 EUR (16.000,00 kn)

12.1. U odnosu na I-tužiteljicu, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da je I-tužiteljica, u predmetnom štetnom događaju, zadobila ozljedu prijeloma grudne kosti

- da je kod I-tužiteljice došlo do smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 4%

- da je I-tužiteljica trpjela fizičku bol jakog intenziteta u trajanju od 4 sata, srednjeg intenziteta u trajanju od 12 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 20 dana

- da je I-tužiteljica trpjela primarni strah (neposredno nakon štetnog događaja) u trajanju od 2 sata, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana i sekundarni strah slabijeg intenziteta u trajanju od mjesec dana

- da je I-tužiteljici, radi predmetnog štetnog događaja, bila potrebna tuđa pomoć i njega druge osobe u trajanju od 60 sati

12.2. U odnosu na II-tužiteljicu, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da je II-tužiteljica, u predmetnom štetnom događaju, zadobila trzajnu ozljedu vratne kralješnice i nagnječenje grudnog koša i kukova

- da je kod II-tužiteljice došlo do smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 2%

- da je II-tužiteljica trpjela fizičku bol jakog intenziteta u trajanju od 2 sata, srednjeg intenziteta u trajanju od 3 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 10 dana

- da je II-tužiteljica trpjela primarni strah (neposredno nakon štetnog događaja) u trajanju od 30 minuta, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 22 dana i sekundarni strah slabijeg intenziteta u trajanju od mjesec dana

- da je II-tužiteljici, radi predmetnog štetnog događaja, bila potrebna tuđa pomoć i njega druge osobe u trajanju od 5 sati

12.3. U odnosu na III-tužiteljicu, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da je III-tužiteljica, u predmetnom štetnom događaju, zadobila ozljedu nagnječenja desnog dijela grudnog koša i trbuha

- da je kod III-tužiteljice došlo do smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 2%

- da je III-tužiteljica trpjela fizičku bol jakog intenziteta u trajanju od 2 sata, srednjeg intenziteta u trajanju od 3 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 8 dana

- da je III-tužiteljica trpjela primarni strah (neposredno nakon štetnog događaja) u trajanju od 3 sata, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od mjesec dana i sekundarni strah slabijeg intenziteta u trajanju od dva mjeseca

- da je III-tužiteljici, radi predmetnog štetnog događaja, bila potrebna tuđa pomoć i njega druge osobe u trajanju od 12 sati

12.4. U odnosu na IV-tužiteljicu, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da je IV-tužiteljica, u predmetnom štetnom događaju, zadobila ozljedu nagnječenja i suspektne laceracije (razderotine) slezene i jetre, nagnječenje pluća, krvni podljev prednje trbušne stijenke i trzajnu ozljedu vratne kralješnice

- da je kod IV-tužiteljice došlo do smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 10%

- da je IV-tužiteljica trpjela fizičku bol jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 20 dana

- da je IV-tužiteljica trpjela primarni strah (neposredno nakon štetnog događaja) u trajanju od 4 sata, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 10 dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 38 dana i sekundarni strah slabijeg intenziteta u trajanju od četiri mjeseca

- da je IV-tužiteljici, radi predmetnog štetnog događaja, bila potrebna tuđa pomoć i njega druge osobe u trajanju od 110 sati

13. Umješač na strani tuženika prigovara zajedničkom nalazu i mišljenju sudskih vještaka dr. Nade Bukvića i dr. Miljenka Depola, kojeg su vještaci usmeno izložili na ročištu održanom 8. travnja 2025. (list 378-381 spisa).

13.1. Naime, u tijeku prvostupanjskog postupka je provedeno medicinsko vještačenje po vještaku Nadi Bukviću (list 279-288 spisa), a zatim i po vještaku Miljenku Depolu (list 353-355 spisa). Budući da su postojale određene razlike u njihovim nalazima i mišljenjima, vještaci su podnijeli zajednički nalaz i mišljenje u smislu čl. 261. st. 1. ZPP-a.

13.2. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, individualni nalazi i mišljenja oba vještaka su u bitnome slični u odnosu na utvrđenje posljedica koje je I-tužiteljica pretrpjela u predmetnom štetnom događaju. Naime, oba vještaka su iskazala da ozljeda prijeloma grudne kosti uzrokuje trajnu osjetljivost I-tužiteljice kod opterećenja i obavljanja težih poslova, a što opravdava smanjenje životne aktivnosti u omjeru od 4%.

13.3. Vještak Depolo je iskazao kako on u praksi ne radi sa djecom, radi čega se njegov individualni nalaz i mišljenje razlikovao s individualnim nalazom i mišljenjem vještaka Bukvića u odnosu na II- i III-tužiteljicu. Naime, vještak Bukvić je ocijenio da II- i III-tužiteljica imaju smanjenje opće životne aktivnosti u omjeru od 2%, dok vještak Depolo smatra da II- i III-tužiteljici nije smanjena životna aktivnost. Vještak Bukvić u praksi radi sa djecom te je isticao da prometna nezgoda, kao traumatičan štetni događaj, psihički nepovoljnije utječe na djecu i mlađe punoljetnike. Premda II- tužiteljica i III-tužiteljica nemaju trajnih posljedica u odnosu na fizičko zdravlje, trajne posljedice se očituju u odnosu na duševno zdravlje, tj. kod II i III-tužiteljice će biti prisutne tzv. male fobije kao direktna posljedica proživljene prometne nezgode, a koje utječu na kvalitetu života II- i III-tužiteljice. S obzirom na njegovo iskustvo u radu s djecom, vještak Depolo se priklonio ocjeni vještaka Bukvića.

13.4. Što se tiče IV-tužiteljice, vještaci Bukvić i Depolo su se složili da je kod nje prisutno smanjenje životne aktivnosti od 10%. Premda ozljede koje je pretrpjela IV- tužiteljica nisu operacijski tretirane, iste uzrokuju funkcionalni poremećaj probavnog trakta, i to na način da se organ promijeni kroz priraslice u trbuhu i time gubi na svojoj funkciji. Suprotno žalbenim navodima umješača, ne može se tvrditi da IV-tužiteljici nije smanjena životna aktivnost samo zato jer nije operacijski tretirana, budući da i gubitak funkcije organa isto predstavlja smanjenje kvalitete života.

13.5. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, zajednički nalaz i mišljenje vještaka Bukvića i Depola je stručan, jasan, obrazložen, sačinjen u skladu sa pravilima struke i sukladno čl. 258 st. 1. ZPP-a. Naime, vještaci su logično i jasno obrazložili koje posljedice tužiteljice trpe radi predmetnog štetnog događaja te njihov nalaz stoga predstavlja vjerodostojan dokaz za utvrđenje posljedica za fizičko i duševno zdravlje tužiteljica radi predmetnog štetnog događaja. Stoga su svi prigovori umješača koji su usmjereni na stručnost tog nalaza i mišljenja, koje prigovore umješač ističe u žalbi, neosnovani.

14. Nije osnovan niti žalbeni navod umješača da prvostupanjski sud, prilikom utvrđivanja pravične novčane naknade, nije primijenio ispravan Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, dalje u tekstu: ZOO). Naime, odredba 1100. ZOO-a nije identična nekadašnjoj odredbi članka 200. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01), jer su ranije pravne osnove koje su omogućavale oštećeniku pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete (fizičke boli, duševne boli radi smanjenja životne aktivnosti, strah, naruženost) po novom ZOO-u izgubile to pravno značenje. Međutim, te navedene pravne osnove ipak ne gube svoje značenje u potpunosti te predstavljaju i dalje kriterij (mjerila) prema kojima sudovi, uzimajući u obzir težinu povrede prava osobnosti i okolnosti slučaja, određuju visinu pravične novčane naknade u slučaju povrede prava osobnosti.

15. Suprotno žalbenim navodima umješača, prvostupanjski sud je promatrao težinu povrede prava osobnosti tužiteljica u ukupnosti, sukladno trenutno važećem ZOO-u, dok su fizički bolovi, strah, i smanjenje opće životne aktivnosti tužiteljica korišteni kao kriterij za određivanje visine pravične novčane naknade.

16. Nadalje, uzevši u obzir utvrđeno narušenje fizičkog i duševnog zdravlja koje su tužiteljice pretrpjele u predmetnom štetnom događaju, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio visinu štete koja je tužiteljicama prouzročena u predmetnom štetnom događaju.

17. Tjelesno i duševno zdravlje predstavljaju pravo osobnosti fizičke osobe, sukladno čl. 19. st. 2. ZOO-a.

18. Sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

U odnosu na I-tužiteljicu:

19. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, I-tužiteljici pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.604,48 EUR, a kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud. Naime, pretrpljeni fizički bolovi, pretrpljeni strah te smanjenje životne aktivnosti I- tužiteljice od 4%, opravdavaju novčanu naknadu u tome iznosu. Radi ozljede prijeloma grudne kosti, I-tužiteljica teže podnosi opterećenje i obavljanje težih poslova, a što predstavlja narušenje kvalitete života I-tužiteljice.

19.1. Nadalje, s obzirom na to da je utvrđeno da je I-tužiteljici bila potrebna njega i pomoć druge osobe u trajanju od ukupno 60 sati, I-tužiteljici pripada naknada za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 240,00 EUR, tj. 4,00 EUR po satu, sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO, a kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

19.2. Naposljetku, kako je I-tužiteljica opravdano odlazila na liječenje, uslijed čega je imala troškove liječenja i troškove odlaska na liječenje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio naknadu u utuženom iznosu od 132,72 EUR, sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO-a. Također valja istaknuti da tuženik i umješač na strani tuženika nisu osporavali opravdanost liječenja I-tužiteljice niti u tijeku prvostupanjskog postupka niti u žalbi.

19.3. Dakle, I-tužiteljici je, u predmetnom štetnom događaju, prouzročena šteta u ukupnom iznosu od 2.977,20 EUR. Nadalje, sud prvog stupnja je taj iznos pravilno umanjio za iznos od 2.654,46 EUR, tj. iznos koji je tuženik isplatio I-tužiteljici u mirnom postupku za naknadu štete. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud dosudio I-tužiteljici iznos od 322,74 EUR.

U odnosu na II-tužiteljicu:

20. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, II-tužiteljici pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.230,31 EUR, a kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud. Naime, pretrpljeni fizički bolovi, pretrpljeni strah te smanjenje životne aktivnosti II-tužiteljice od 2%, opravdavaju novčanu naknadu u tome iznosu. Radi predmetnog štetnog događaja, kod II-tužiteljice su prisutne tzv. male fobije, tj. II-tužiteljici je štetni događaj prouzročio posljedice trajnijeg karektera za njeno duševno zdravlje, a što je povezano s činjenicom da je II-tužiteljica mlađi punoljetnik i da radi svoje dobi teže proživljava traumatične događaje, a navedeno predstavlja narušenje kvalitete života II-tužiteljice.

20.1. Nadalje, s obzirom na to da je utvrđeno da je II-tužiteljici bila potrebna njega i pomoć druge osobe u trajanju od ukupno 5 sati, II-tužiteljici pripada naknada za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 19,91 EUR, tj. 3,98 EUR po satu, sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO, a kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

20.2. Naposljetku, kako je II-tužiteljica opravdano odlazila na liječenje, uslijed čega je imala troškove liječenja i troškove odlaska na liječenje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio naknadu u utuženom iznosu od 92,91 EUR, sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO-a. Također valja istaknuti da tuženik i umješač na strani tuženika nisu osporavali opravdanost liječenja II-tužiteljice niti u tijeku prvostupanjskog postupka niti u žalbi.

20.3. Dakle, II-tužiteljici je, u predmetnom štetnom događaju, prouzročena šteta u ukupnom iznosu od 2.343,13 EUR. Nadalje, sud prvog stupnja je taj iznos pravilno umanjio za iznos od 1.061,78 EUR, tj. iznos koji je tuženik isplatio II-tužiteljici u mirnom postupku za naknadu štete. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud dosudio II-tužiteljici iznos od 1.281,35 EUR.

U odnosu na III-tužiteljicu:

21. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, III-tužiteljici pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.787,18 EUR, a kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud. Naime, pretrpljeni fizički bolovi, pretrpljeni strah te smanjenje životne aktivnosti III-tužiteljice od 2%, opravdavaju novčanu naknadu u tome iznosu. Radi predmetnog štetnog događaja, kod III-tužiteljice su prisutne tzv. male fobije, tj. III-tužiteljici je štetni događaj prouzročio posljedice trajnijeg karaktera za njeno duševno zdravlje, a što je povezano s činjenicom da je III-tužiteljica maloljetna i da radi svoje dobi teže proživljava traumatične događaje, a navedeno predstavlja narušenje kvalitete života III-tužiteljice.

21.1. Nadalje, s obzirom na to da je utvrđeno da je III-tužiteljici bila potrebna njega i pomoć druge osobe u trajanju od ukupno 12 sati, III-tužiteljici pripada naknada za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 48,00 EUR, tj. 4,00 EUR po satu, sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO, a kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

21.2. Naposljetku, kako je III-tužiteljica opravdano odlazila na liječenje, uslijed čega je imala troškove liječenja i troškove odlaska na liječenje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio naknadu u utuženom iznosu od 132,72 EUR, sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO-a. Također valja istaknuti da tuženik i umješač na strani tuženika nisu osporavali opravdanost liječenja III-tužiteljice niti u tijeku prvostupanjskog postupka niti u žalbi.

21.3. Dakle, III-tužiteljici je, u predmetnom štetnom događaju, prouzročena šteta u ukupnom iznosu od 2.967,90 EUR. Nadalje, sud prvog stupnja je taj iznos pravilno umanjio za iznos od 1.128,14 EUR, tj. iznos koji je tuženik isplatio III-tužiteljici u mirnom postupku za naknadu štete. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud dosudio III-tužiteljici iznos od 1.839,76 EUR.

U odnosu na IV-tužiteljicu:

22. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, IV-tužiteljici pripada pravična novčana naknada u iznosu od 6.357,39 EUR, a kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud. Naime, pretrpljeni fizički bolovi, pretrpljeni strah te smanjenje životne aktivnosti IV-tužiteljice od 10%, opravdavaju novčanu naknadu u tome iznosu. Radi predmetnog štetnog događaja, kod IV-tužiteljice je prisutan funkcionalni poremećaj probavnog trakta, a navedeno predstavlja narušenje kvalitete života IV-tužiteljice.

22.1. Nadalje, s obzirom na to da je utvrđeno da je IV-tužiteljici bila potrebna njega i pomoć druge osobe u trajanju od ukupno 110 sati, IV-tužiteljici pripada naknada za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 440,00 EUR, tj. 4,00 EUR po satu, sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO, a kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

22.2. Naposljetku, kako je IV-tužiteljica opravdano odlazila na liječenje, uslijed čega je imala troškove liječenja i troškove odlaska na liječenje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio naknadu u utuženom iznosu od 265,45 EUR, sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO-a. Također valja istaknuti da tuženik i umješač na strani tuženika nisu osporavali opravdanost liječenja IV-tužiteljice niti u tijeku prvostupanjskog postupka niti u žalbi.

22.3. Dakle, IV-tužiteljici je, u predmetnom štetnom događaju, prouzročena šteta u ukupnom iznosu od 7.062,84 EUR. Nadalje, sud prvog stupnja je taj iznos pravilno umanjio za iznos od 2.123,56 EUR, tj. iznos koji je tuženik isplatio IV-tužiteljici u mirnom postupku za naknadu štete. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud dosudio IV-tužiteljici iznos od 4.939,28 EUR.

23. Slijedom svega navedenoga, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika i umješača na strani tuženika kojima osporavaju visinu utvrđene neimovinske štete.

24. Zatezna kamata na dosuđene iznose naknade štete je pravilno određena. Naime, riječ je o šteti koja se nadoknađuje na temelju police o obveznom osiguranju u prometu, tj. osiguranju vlasnika vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama (osiguranje od automobilske odgovornosti). Stoga tijek zatezne kamate na cjelokupni iznos štete se određuje sukladno čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, dalje u tekstu: ZOOP), a prema kojem oštećena osoba ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Međutim, tužiteljice su tražile kamatu od dana podnošenja tužbe, a prvostupanjski sud je vezan granicama tužbenog zahtjeva, sukladno čl. 2. st. 1. ZPP-a

25. S obzirom da su tužiteljice u sporu uspjele u omjeru od 84%, a tuženik u omjeru od 16%, odluka o parničnom trošku, sadržana u točki IX. izreke prvostupanjske presude, donesena je pravilnom primjenom odredaba čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a. Budući da tuženik i umješač na strani tuženika nisu osporavali osnovu tužbenog zahtjeva, pravilno je prvostupanjski sud cijenio isključivo kvantitativni uspjeh parničnih stranaka, tj. uspjeh s visinom tužbenog zahtjeva.

26. Suprotno žalbenim navodima umješača, zatezna kamata na iznos dosuđenog troška parničnog postupka je također pravilno određena. Naime, čl. 151. st. 3. ZPP-a propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. Dakle, zatezna kamata teče od dana donošenja prvostupanjske presude u kojoj je sadržana odluka o trošku parničnog postupka, tj. od dana 6. lipnja 2025.

27. Zbog svega navedenog, žalbeni navodi tuženika i umješača na strani tuženika se ne mogu prihvatiti.

28. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude. Žalbu umješača na strani tuženika je također valjalo odbiti kao neosnovanu te, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u točki II. izreke drugostupanjske presude.

29. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tuženika za naknadu troška žalbenog postupka. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, budući da sa žalbom nije uspio. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke drugostupanjske presude.

30. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu umješača na strani tuženika za naknadu troška žalbenog postupka. Umješač je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, budući da sa žalbom nije uspio. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki IV. izreke drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 17. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić