Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-235/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jadranke Travaš članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Domagoju Štefanu, odvjetniku iz Čakovca protiv tužene Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB: 14036333877, zastupano po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu "Kožul i Petrinović" d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-69/2021-57 od 17. listopada 2023. i o žalbi tuženika protiv dopunske presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-69/2021-61 od 25. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-69/2021-57 od 17. listopada 2023. u točkama I., II., III. i IV. te u dijelu točke V. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 12.611,53 eura s dosuđenom zateznom kamatom od 17. listopada 2023. do isplate.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-69/2021- 57 od 17. listopada 2023. u dijelu točke V. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak preko iznosa od 12.611,53 eura do dosuđenih 13.855,81 eura (za iznos od 1.244,28 eura) na način da se zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 1.244,28 eura odbija.

III. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se dopunska presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-69/2021-61 od 25. listopada 2023.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu zatraženih troškova nastalih u povodu podnesene žalbe protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P- 69/2021-57 od 17. listopada 2023.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu zatraženih troškova nastalih u povodu podnesene žalbe protiv dopunske presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-69/2021-61 od 25. listopada 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

- u točki I. izreke utvrđen je ništetnim i bez pravnog učinka:

 dio ugovorne odredbe čl. 6. Ugovora o [broj kredita] od 19.08.2006. godine, zaključenog između tužitelja DR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i tuženika Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb, OIB: 14036333877, a koja ugovorna odredba glasi: „Nakon promjene kamatne stope, ista se mijenja sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta Banke.“,

 dio ugovorne odredbe čl. 4. koja glasi: „Kredit se otplaćuje u …… jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti ….. obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja“, te

 odredba čl. 2. Ugovora o kreditu temeljem koje je glavnica vezana uz valutu CHF.

- u točki II. izreka naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 132.714,75 kn / 17.614,27 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta navedenog u izreci presude,

- u točki III. izreke utvrđen je ništetnim i bez pravnog učinka:

 dio ugovorne odredbe čl. 6. Ugovora o [broj kredita] od 19.11.2007. godine, zaključenog između tužitelja DR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i tuženika Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb, OIB: 14036333877,, a koja ugovorna odredba glasi: „Banka je ovlaštena u slučaju promjene situacije na tržištu izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.“,

 dio ugovorne odredbe čl. 4. istog Ugovora, koji glasi: „Kredit se otplaćuje u …… jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti ….. obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja“, te

 odredba čl. 2. Ugovora o kreditu temeljem koje je glavnica vezana uz valutu CHF.

- u točki IV. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 17.289,73 eura / 130.269,46 kuna sa zakonskom sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta navedenog u izreci presude,

- u točki V. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 13.855,81 eura / 104.389,65 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate.

2. Dopunskom presudom suđeno je:

„I. Dopunjuje se presuda od 17.listopada 2023., broj 1 P-69/2021- 57 na način da se

- u točci II. izreke presude, red 4 iza iznosa 17.614,27 dodaje

valuta EUR,

- da u točci IV. izreke presude treba dodati iza „ za tri postotna poena“ i to :

-na iznos od 130.205,34 kuna/ 17.281,22 eura sa kamatom od 8.1.2021. do plaćanja,

-na iznos od 58,62 kune / 7,78 eura sa kamatom od 12.1.2021. godine do plaćanja,

-na iznos od 5,50 kuna /0,73 eura sa kamatom od 14.1.2021.godine do plaćanja, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

- u točci V. izreke presude, redak 3 , iza „ od dana presuđenja“ treba stajati do isplate.“

3. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od ukupno 1.607,78 eura.

4. Protiv dopunske presude prvostupanjskog suda žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i dopunsku presudu te odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i dopunsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od ukupno 1.554,69 eura.

5. Predmet spora su zahtjevi tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti dva Ugovora o kreditu koji su tužitelj i prednik tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank sklopili 19. kolovoza 2006. i 19. studenoga 2007. i to u dijelu ugovornih odredbi kojima se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak te u dijelu ugovornih odredbi o ugovornoj promjenjivoj kamatnoj stopi prema Odluci kreditora, kao i zahtjevi za isplatu iznosa od 17.614,27 eura te iznosa od 17.289,73 eura, sve na ime preplaćenih iznosa kamate i iznosa od 8.328,06 eura na ime razlike tečaja valute CHF u odnosu na dan zaključenja ugovora o kreditu i isplaćenih iznosa.

6. Prvostupanjski sud je postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio:

- da su tužitelju odobrena dva stambena kredita za izgradnju kuće – 19. kolovoza 2006. na iznos od 39.000,00 CHF i 19. studenoga 2007. na iznos od 36.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja,

- da je u oba ugovora ugovorena promjenjiva kamatna stopa,

- da razlika zbog promjene kamatne stope i po osnovi promjene tečaja u odnosu na kredit od 19. kolovoza 2006. iznosi 17.614,27 eura, a u odnosu na kredit od 19. studenoga 2007. iznosi 17.289,73 eura.

7. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je, pozivajući se na pravna shvaćanja izražena u odlukama Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i broj Pž-6621/2017 od 14. lipnja 2018. te odredbe čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje: ZPP) ocijenio da su odredbe u predmetnih ugovora o kreditu bile nepoštene, jer se radio o nerazumljivim odredbama iz kojih nisu bili jasno vidljivi parametri za promjenu stope odlukom tuženika, niti povećani rizici kojima su zbog promjene tečaja bili izloženi ugovaratelji kredita u CHF, jer se radilo o odredbama unaprijed formuliranih ugovora sačinjenih od strane tuženika o kojima se nije pregovaralo i koji su tužitelju bili podastrti na popis, pa je iz navedenih razloga, pozivajući se na odredbu čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) prihvatio tužbeni zahtjev.

7.1. Pri tome je prvostupanjski sud ocijenio istaknuti prigovor zastare neosnovanim, jer je u smislu čl. 241. ZOO zastara prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu 4. travnja 2012. u predmetu broj P-1401/12, te je pozivajući se na shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. ocijenio da tražbina tužitelja nije mogla zastarjeti budući bi zastarijevanje počelo teći tek pravomoćnošću ove odluke kojom su utvrđene ništetnim predmetne odredbe ugovora o kreditu.

8. Nakon donošenja prvostupanjske presude, tužitelj je podnio prijedlog za dopunu presude, jer sud nije odlučio o dijelu zahtjeva, pa je sud pozivom na odredbu čl. 33. st. 1. ZPP odlučio kao u izreci dopunske presude.

9. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

10. Žalba tuženika protiv prvostupanjske presude od 17. listopada 2023. je neosnovana protiv odluke o glavnoj stvari, a djelomično osnovana protiv odluke o troškovima postupka.

11. Žalba tuženika protiv dopunske prvostupanjske presude je neosnovana.

12. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa se nije ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tuženik ističe u žalbi.

13. Prvostupanjski sud se pravilno pozvao na činjenična i pravna utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. koje presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. i Revt-2221/2018 od 3. rujna 2019. u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, budući je, a kako je to određeno čl. 502.c ZPP, za takvo utvrđenje vezan u ovoj parnici.

13.1. Naime, odredba čl. 502.c ZPP propisuje direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi. Drugačije postupanje bilo bi nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, a osim toga, bilo bi i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP (Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.). Stoga je sud u kojem pojedini potrošač ostvaruje svoja prava, temeljem odredbe čl. 502.c ZPP, vezan za postojanje povrede propisa zaštite potrošača, a slijedom toga i obvezan primijeniti već utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu, s obzirom na to da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine ", broj: 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP, i kako se o tome izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci br. Rev- 3142/2018 od 19. ožujka 2019.

13.2. Kako je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pravomoćno utvrđeno da su odredbe tuženika kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima i promjenjiva kamata tijekom otplate prema odluci tuženika nepoštene, te da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i dalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, a u takvoj situaciji, a kada je Ugovor o kreditu između stranaka zaključen 25. travnja 2007., dakle unutar razdoblja koji je utvrđen pravomoćnom sudskom odlukom u postupku radi povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, onda je teret dokaza na tuženiku dokazati da sadržaj Ugovora koji je zaključen između stranaka ne odgovara sadržaju ugovora o kreditu koji su zaključeni u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., a što tuženik u tijeku postupka nije dokazao.

13.3. Stoga, obzirom na to da pravomoćne odluke o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke vežu sud i u ovom sporu stranaka, neodlučni su za pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude svi žalbeni navodi kojima tužena osporava pravilnost utvrđenja ništetnosti, budući su u pitanju pravna utvrđenja suda u postupku kolektivne zaštite.

14. U odnosu na prigovor zastare valja navesti da je prema Objedinjenom pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., ako je ništetnost ustanovljena već u postupku zaštite potrošača, a što je slučaj u ovoj pravnoj stvari, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

14.1. Stoga, imajući u vidu navedeno time da je ništetnost ugovorne odredbe u odnosu na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu utvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Pž-7127/13 od 13. lipnja 2014., a u odnosu na valutnu klauzulu utvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 11. lipnja 2019., to je sud prvog stupnja pravilno odbio prigovor zastare jer je tužba podnijeta unutar zastarnog roka od 5 godina iz čl. 225. ZOO.

15. Na žalbene navode kojima tuženik osporava dosuđeni tijek zatezne kamate na dosuđene iznose na ime preplaćenih iznosa kamate i na ime razlike tečaja valute CHF, a kao posljedice ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi prema Odluci kreditora te ugovornih odredbi kojima se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak, valja reći da ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), a prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora.

15.1. Kako je tuženik sastavio predmetne Ugovore o kreditu i isključivo on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju takve ugovore, to je tuženik nepošteni te u smislu odredbi čl. 1111. ZOO i čl. 1115. ZOO mora vratiti, ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja pa do isplate.

15.2. Naime, tuženik je nepošteni stjecatelj jer je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora, kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je također postupljeno suprotno odredbama tada važećeg ZZP i odredbama ZOO, slijedom čega su žalbeni navodi tuženika u ovom dijelu neosnovani.

16. Tuženik osporava odluku o troškovima postupka sadržanu u točki V. izreke pobijane presude navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 – dalje: Tarifa) jer je tužitelju dosudio nagradu za sastav 5 podnesaka, iako je prema Tbr. 8/1 Tarife propisano da tužitelj ima pravo na 4 obrazložena podneska, pri čemu smatra da se radi o podnescima koji su bili potrebni radi vođenja parnice.

16.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, tužitelj je tijekom postupka podnio 4 obrazložena podneska u smislu čl. 155. ZPP. Međutim, tuženik osnovano osporava dosuđeni trošak za više od četiri obrazložena podneska, slijedom čega je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška za sastav jednog podneska u iznosu od 1.244,28 eura, neosnovan.

17. Neosnovani su žalbeni navodi kojima tuženik smatra da je sud trebao primijeniti Tarifu koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja pojedine radnje, a ne Tarifu koja je bila na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, jer je sud pravilno primijenio Tbr. 48/3 Tarife prema kojoj je propisano da sud ili drugo tijelo kada odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

18. Slijedom naprijed navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude, a na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP kao u točki II. izreke ove presude.

19. U odnosu na žalbene navode tuženika protiv dopunske presude, valja reći da je sud povodom prijedloga tužitelja za donošenje dopunske presude, pravilno primijenio odredu čl. 339. st. 1. ZPP kada je odlučio dopuniti prvostupanjsku presudu kojom nije odlučio o zahtjevu da je dosuđeni iznos zatražen u valuti euro (točka II. izreke), kao i u dijelu kojim je propustio odlučiti o pojedinim iznosima na dosuđeni iznos i tijeku zatezne kamate (u točkama IV. i V. izreke), zbog čega nisu ostvareni žalbeni navodi koje tuženik ističe protiv dopunske presude, a nisu ostvareni niti žalbeni navodi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 1. i 2. ZPP.

20. Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

21. Tuženik je djelomično uspio sa žalbom protiv prvostupanjske presude od 17. listopada 2023. samo u pogledu dijela odluke o troškovima postupka, pa je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 154. st. 5. ZPP odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova za sastav žalbe u zatraženom iznosu (točka IV. izreke).

22. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u vezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tuženika za naknadu zatraženih troškova za sastav žalbe protiv dopunske presude (točka V. izreke).

U Zagrebu, 17. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić