Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4377/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja II, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Pleš, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Hrvatska radiotelevizija, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, kojeg zastupa punomoćnica Nataša Owens, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Owens, Houška i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama, poslovni broj Pn-38/2021-31 od 11. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 17. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Hrvatska radiotelevizija kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama, poslovni broj Pn-38/2021-31 od 11. srpnja 2024. u točki I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.000,00 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 13. listopada 2021. do isplate, te u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 664,61 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 11. srpnja 2024. do isplate.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama, poslovni broj Pn-38/2021-31 od 11. srpnja 2024. u točki I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju preko iznosa od 1.000,00 EUR do iznosa od 1.990,84 EUR (iznos od 990,84 EUR), zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 13. listopada 2021. do isplate, te u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak parničnog postupka preko iznosa od 664,61 EUR do iznosa od 1.009,39 EUR (iznos od 344,78 EUR), zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 11. srpnja 2024. do isplate, te se sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev u iznosu od 990,84 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 13. listopada 2021. do isplate.

2. Odbija se zahtjev tužitelja II za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 344,78 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 11. srpnja 2024. do isplate.

III. Nalaže se tužitelju II, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tuženiku Hrvatska radiotelevizija, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, trošak žalbenog postupka u iznosu od 189,43 EUR, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika Hrvatska radiotelevizija za naknadu troška žalbenog postupka u preostalom zatraženom iznosu od 255,79 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Nalaže se tuženiku Hrvatska radiotelevizija, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, da tužitelju ĐI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na ime naknade neimovinske štete iznos od 1.990,84 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe 13. listopada 2021. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Hrvatska radiotelevizija, Prisavlje 3., Zagreb, OIB: 68419124305 da tužitelju ĐI iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.009,39 eura na ime parničnog troška s pripadajućom kamatom tekućom od 11. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troška tužitelj odbija.

III S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.990,84 eura s pripadajućim kamatama, tužitelj se odbija."

2. Protiv točke I. i točke II. prvostupanjske presude žalbu podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, tuženik ističe kako je identičnu netočnu informaciju, kojom je nanesena šteta tužitelju, objavilo najmanje 12 nakladnika na svojim internetskim portalima. Nadalje, tužitelj je protiv 8 nakladnika podnio tužbu za naknadu štete zbog objave netočne informacije, tj. 8 zasebnih parničnih postupaka, zahtijevajući u svakome naknadu štete u iznosu od 30.000,00 kuna. Tužitelj je, u dva takva postupka, pravomoćno uspio te mu je dosuđen iznos od 60.000,00 kn, tj. 7.963,37 EUR. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je potrebno uzeti u obzir doprinos svakog pojedinog medija u nastanku štete. Također je potrebno paziti da se tužitelju u konačnici ne dosudi previsoka pravična novčana naknada koja pogoduje težnjama nespojivima sa njezinom naravi, uzevši u obzir da tužitelj vodi više činjenično istovrsnih postupaka, a u nekima mu je pravomoćno dosuđena pravična novčana naknada. Nadalje, tuženik ističe da prvostupanjski sud nije utvrdio uzročno-posljedičnu vezu između tuženikove objave i štete koja je nastala tužitelju. Tuženik ističe kako je netočnu informaciju preuzeo od Hrvatske izvještajne novinske agencije (HINA), radi čega nije imao razloga posumnjati da se radi o netočnoj informaciji. Također tuženik ističe kako je prvostupanjski sud propustio cijeniti ocjenu sudskog vještaka koji je istaknuo da je smanjenje životne aktivnosti od 20% posljedica objave netočne informacije od više medija, dakle ne samo od tuženika, a čime se tuženik vraća na nužnost utvrđivanja doprinosa svakog pojedinog medija. Naposljetku, tuženik smatra da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir činjenicu da je tuženik objavio ispravak netočne informacije. Slijedom navedenog, tuženik predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti kao neosnovan, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, ali pred drugim sucem pojedincem. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 445,22 EUR, i to: trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 132,72 EUR.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.981,68 EUR (30.000,00 kuna), zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe (13. listopada 2021.) do isplate.

7.1. Utuženi iznos predstavlja naknadu neimovinske štete zbog povrede časti, ugleda i dostojanstva (povreda prava osobnosti), koja šteta je nastala tužitelju kada je tuženik (nakladnik) na internetskom portalu hrt.hr objavio medijski članak u kojem je navedeno da je tužitelj PI uhićen zbog počinjenja koruptivnih kaznenih djela. Međutim, takva informacija je netočna te tužitelj nije bio uhićen zbog počinjenja koruptivnih kaznenih djela niti se protiv njega vodila istraga radi sumnje da je počinio koruptivna kaznena djela.

7.2. Prvostupanjski sud je ocijenio da je zahtjev tužitelja osnovan u iznosu od 1.990,84 EUR, a da nije osnovan u iznosu od 1.990,84 EUR.

8. Tuženik ne spori da je objavljena informacija uistinu netočna, budući da je na internetskom portalu hrt.hr naknadno objavio ispravak u kojem je naveo da nije točno da je tužitelj priveden ili na bilo koji drugi način lišen slobode zbog počinjenja koruptivnih kaznenih djela, kao i da nije točno da je protiv tužitelja doneseno rješenje o provođenju istrage zbog bilo kojeg kaznenog djela.

9. Tuženik u žalbi ističe da je, u konkretnom predmetu, oslobođen odgovornosti za štetu, sukladno čl. 21. st. 4. alineji 3. Zakona o medijima ("Narodne novine" broj: 59/2004, 84/2011, 81/2013, dalje u tekstu: ZM) prema kojem nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri.

9.1. Naime, tuženik smatra kako je imao osnovani razlog za povjerovati da je objavljena informacija točna, budući da je informaciju prethodno objavila Hrvatska izvještajna novinska agencija (HINA), koja u pravilu predstavlja vjerodostojan izvor informacija.

9.2. Prema ocjeni ovog suda, objava netočne informacije koja je preuzeta od Hrvatske izvještajne novinske agencije (HINA) ne ekskulpira tuženika od odgovornosti za štetu. Naime, svaki nakladnik ima obvezu preispitivati sadržaj onoga što objavljuje, čak i kada informaciju preuzima iz drugih medija, neovisno o tome što HINA predstavlja pretežito pouzdan medij. Dakle, svaki nakladnik mora postupati s dužnom profesionalnom pažnjom i procijeniti vjerodostojnost informacije, a ne samo nekritički prenositi tuđe vijesti.

9.3. Iz iskaza svjedoka DI (list 86 spisa), koja je na dan objave sporne informacije radila na mjestu glavnog urednika portala hrt.hr, proizlazi da nisu kontaktirali tužitelja, njegovog poslodavca niti članove njegove obitelji radi provjere točnosti sporne informacije, smatrajući da HINA predstavlja vjerodostojan izvor informacije. Dakle, tuženik nije poduzeo sve potrebne mjere za provjeru točnosti sporne informacije, već je nekritički prenio informaciju iz drugog medija, a što ne predstavlja postupanje u skladu s dužnom profesionalnom pažnjom.

9.4. Slijedom svega navedenog, ovaj sud drugog stupnja ocjenjuje da nije ispunjen razlog za oslobođenje tuženika od odgovornosti za štetu iz čl. 21. st. 4. alineje 3. ZM- a.

10. Nadalje, tuženik osporava postojanje uzročno-posljedične veze između objave netočne informacije i povrede časti, ugleda i dostojanstva tužitelja.

10.1. Tužitelj PI je saslušan u tijeku prvostupanjskog postupka, i to na ročištu održanom 13. rujna 2022. (list 87-88 spisa). Tužitelj ističe kako je po zanimanju diplomirani pravnik koji je u svojoj karijeri obavljao složene i odgovorne poslove, a u trenutku objave informacije je bio zaposlen kao pomoćnik direktora u Gradska groblja Zagreb. Nakon što je u medijima objavljena informacija da je počinio koruptivna kaznena djela, tužitelja su zvali članovi njegove obitelji, prijatelji i susjedi. Njegova obitelj je traumatično doživjela da ga se povezuje s korupcijom, pogotovo njegova kćerka koja je tada bila u trećem mjesecu trudnoće. Nekoliko novinara je zvalo njegovog sina UI, koji je po zanimanju odvjetnik, kako bi ga upitali je li je on punomoćnik uhićenog II. Osim što je sporna netočna informacija objavljena na portalima, ista je objavljena i u Dnevniku HRT-a u udarnom terminu. Zbog netočne informacije, tužitelj se psihički loše osjećao, mučila ga je nesanica, obratio se liječniku psihijatru radi pomoći, koristio je lijekove za smirenje itd. Tužitelj je čitao komentare na portalima te je zaključio da šira javnost smatra kako je on uistinu počinio koruptivna kaznena djela. Osim toga tužitelj je trpio i neugodnosti u privatnom životu, npr. dok je bio u kafiću sa suprugom prišla mu je jedna muška osoba i rekla „znao sam da si lopov“.

10.2. Prvostupanjski sud je ocijenio iskaz tužitelja kao jasan, logičan i istinit. Nadalje, prvostupanjski sud smatra da iz iskaza tužitelja proizlazi kako objavljena netočna informacija negativno utječe na tužiteljevu čast, ugled i dostojanstvo, a s takvom ocjenom se slaže i ovaj sud drugog stupnja.

10.3. Naime, objava netočne informacije u medijima da je određena osoba počinila koruptivna kaznena djela i da je povezana s korupcijom nesporno predstavlja ozbiljan zahvat u čast, ugled i dostojanstvo te osobe. U konkretnom slučaju tužitelj je još i diplomirani pravnik koji obavlja odgovorne poslove, a kod pravnika se posebice očekuje da postupaju u skladu sa zakonom, dok optužba za korupciju dovodi u pitanje temeljne vrijednosti pravničke profesije. Dakle, sporna informacija dovodi u pitanje profesionalni kredibilitet tužitelja.

10.4. Ne može se prihvatiti žalbeni navod tuženika da ne postoji uzročno-posljedična veza između objave netočne informacije i povrede časti, ugleda i dostojanstva tužitelja. Naime, objava sporne informacije dovodi do toga da se tužitelj počinje povezivati s korupcijom, a što nedvojbeno dovodi do narušavanja njegovog ugleda i stvaranja negativne percepcije o tužitelju. Uzročno-posljedična veza proizlazi i iz iskaza tužitelja. Tužitelj je uvjerljivo iskazao da je, čitajući komentare na portalima, zaključio kako je javnost prihvatila spornu informaciju kao istinitu, a čime je nedvojbeno narušen ugled tužitelja. Nadalje, činjenica da su novinari kontaktirali njegovog sina također pokazuje koliki je odjek imala objavljena informacija. Posebno je značajna okolnost da je nepoznati muškarac prišao tužitelju i nazvao ga lopovom. To jasno pokazuje da su pojedinci u društvu prihvatili objavljenu informaciju kao istinitu i formirali negativan stav prema tužitelju. Sve navedeno ukazuje na jasnu uzročno-posljedičnu vezu između medijske objave i povrede časti i ugleda.

11. Osim što je tužitelju povrijeđeno na pravo na čast, ugled i dostojanstvo, tužitelju je, u konkretnom slučaju, povrijeđeno i pravo na duševno zdravlje, budući da je objava sporne informacije negativno utjecala na zdravlje tužitelja.

11.1. Naime, iz pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka Ivana Požgaina, specijalista sudske psihijatrije (list 99-106 spisa) proizlazi da tužitelj, do objave sporne informacije, nije imao kontakt s psihijatrijskom službom. Objava sporne informacije je predstavljala stresno iskustvo za tužitelja koje je dovelo do psihičke destabilizacije koja je zahtijevala psihijatrijsku pomoć. Psihijatrijskim pregledom tri tjedna nakon objave informacije kod tužitelja je utvrđeno postojanje akutne stresne reakcije, a takva reakcija je povezana s objavom informacije, budući da ta objava predstavlja jedini poznati registrirani štetni događaj u to vrijeme kod tužitelja. Dakle, tužitelj je trpio psihičke smetnje u okviru akutne stresne reakcije i kasnijih prilagodbenih smetnji u trajanju do 6 mjeseci, a takve smetnje su dovele do umanjenja životne aktivnosti tužitelja u omjeru od 20%. Takvo umanjenje je trajalo 6 mjeseci i nije ostavilo klinički značajne posljedice.

12. Slijedom svega navedenoga, ovaj sud drugog stupnja smatra da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tuženik, objavom sporne informacije, povrijedio tužiteljevo pravo na čast, ugled, dostojanstvo i duševno zdravlje, radi čega je tuženik obvezan nadoknaditi tužitelju neimovinsku štetu koju je prouzročio tužitelju povredom njegovih prava osobnosti.

13. Međutim, tuženik osnovano ističe u svojoj žalbi da je spornu informaciju objavilo više medija, a ne samo tuženik. Nadalje, osnovano tuženik ističe da je tužitelj, radi naknade štete koja mu je nastala objavom sporne informacije, pokrenuo više parničnih postupaka protiv različitih nakladnika te da je tužitelju, u pojedinim postupcima, pravomoćno dosuđena pravična novčana naknada. Također osnovano tuženik ističe da je objavio ispravak sporne informacije. Navedene okolnosti ne utječu na pravo tužitelja da zahtijeva od tuženika naknadu štete, ali utječu na visinu štete koju je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju.

14. Naime, na pripremnom ročištu, održanom dana 14. srpnja 2022. (list 79-80 spisa) punomoćnik tužitelja je izjavio da je, radi objave sporne informacije, pokrenuo više postupaka pred prvostupanjskim sudom, i to: Pn-40/2021 protiv tuženika Hanza Media, Pn-42/2021 protiv tuženika Hrvatski telekom d.d., Pn-39/2021 protiv tuženika Index promocija d.o.o., Pn-34/2021 i Pn-35/2021 protiv tuženika RTL Hrvatska d.o.o., Pn-37/2021 protiv tuženika Nova TV d.d. te Pn-36/2021 i Pn-41/2021 protiv tuženika Motus d.o.o.

14.1. U postupcima Pn-36/2021 i Pn-41/2021 protiv tuženika Motus d.o.o. donesene su pravomoćne presude zbog ogluhe te je tužitelju pravomoćno dosuđena pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 7.963,37 EUR, što tužitelj nije niti sporio na ročištu održanom dana 4. lipnja 2024. (list 127-130 spisa).

15. Naime, kada osoba zbog objave iste informacije pokreće više postupaka protiv različitih nakladnika, sud mora voditi računa o tome da dosuđena naknada ne dovede do neopravdanog bogaćenja oštećenika. Naime, svrha naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti nije ostvarivanje dobiti, nego pružanje satisfakcije oštećeniku zbog pretrpljene povrede časti, ugleda i dostojanstva. Takva naknada ima prvenstveno satisfakcijsku funkciju, a ne lukrativnu. Osnovano tuženik ističe da se, u slučaju kada više medija objave istu informaciju, radi o jedinstvenom štetnom događaju.

16. Kako je tužitelju, u postupcima Pn-36/2021 i Pn-41/2021 protiv nakladnika Motus d.o.o. pravomoćno dosuđena pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 7.963,37 EUR, a kako tužitelj vodi još nekoliko postupaka u kojima će mu potencijalno također biti dosuđena pravična novčana naknada, ovaj sud drugog stupnja smatra da bi, u konkretnom predmetu, tužitelju bilo primjerenije bilo dosuditi pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.000,00 EUR. Dosuđivanjem naknade u tom iznosu pruža se satisfakcija tužitelju zbog povrede prava osobnosti te se ne pogoduje težnjama koje su nespojive s naravi pravične novčane naknade, tj. ne dolazi do neopravdanog bogaćenja tužitelja.

17. Sukladno čl. 21. st. 1. ZM-a, nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim ovim Zakonom, a sukladno čl. 22. st. 1. ZM-a nematerijalna šteta u pravilu se naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava.

18. Člankom 19. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, dalje u tekstu: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

19. Člankom čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

20. Sud prvog stupnja je ocijenio da tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.990,84 EUR, međutim, ovaj sud drugog stupnja smatra da, kako je to već i navedeno u obrazloženju ove presude, tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.000,00 EUR.

20.1. Naime, tuženik je, objavom neistinitih informacija o povezanosti tužitelja s korupcijom, povrijedio njegova prava osobnosti. Međutim, ovaj sud drugog stupnja je, prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade, vodio računa i o okolnostima slučaja i cilju kojem služi ta naknada. Budući da je tužitelj već pravomoćno uspio u drugim postupcima protiv drugih nakladnika, ali uzimajući i u obzir da je tuženik objavio ispravak sporne informacije, ovaj sud drugog stupnja smatra da iznos od 1.000,00 EUR predstavlja pravičnu satisfakciju tužitelju koja je prilagođena okolnostima slučaja i cilju kojem služi ta naknada.

21. Slijedom svega navedenog, valjalo je potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju, na ime neimovinske štete, isplati iznos od 1.000,00 EUR. Budući da je sud prvog stupnja, na ime neimovinske štete, dosudio tužitelju iznos od 1.990,84 EUR, potrebno je odbiti dio tužbenog zahtjeva koji predstavlja razliku iznosa od 1.990,84 EUR i iznosa od 1.000,00 EUR, tj. iznos od 990,84 EUR.

22. Kako je u drugostupanjskom postupku preinačena prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev u dodatnom iznosu od 990,84 EUR, valjalo je na drugačiji način odlučiti o troškovima postupka, budući da je došlo do izmjene uspjeha stranaka u sporu.

23. Kada se promatra cjelokupni tužbeni zahtjev u iznosu od 3.981,68 EUR, tužbeni zahtjev je osnovan u iznosu od 1.000,00 EUR, a nije osnovan u iznosu od 2.981,68 EUR. Naime, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev u iznosu od 1.990,84 EUR, a ovaj sud drugog stupnja je dodatno odbio tužbeni zahtjev u iznosu od 990,84 EUR.

24. Prilikom donošenja odluke o troškovima, a budući da su parnične stranke djelomično uspjele u parnici, potrebno je utvrditi postotak uspjeha stranaka u postupku, pri čemu se razmatra i uspjeh u osnovi i u visini tužbenog zahtjeva (kvalitativan i kvantitativan uspjeh), sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a.

24.1. Tužitelj je uspio sa osnovom tužbenog zahtjeva u cijelosti (100%), budući da je tuženik prouzročio štetu tužitelju objavom netočne informacije. Kako je tužbeni zahtjev osnovan u iznosu 1.000,00 EUR, a nije osnovan u iznosu od 2.981,68 EUR, tužitelj je s visinom uspio u sporu s 25%, a tuženik s 75%.

24.2. Konačni uspjeh stranaka u sporu je taj da je tužitelj uspio s 62,5%, a tuženik s 37,5%. Primjenjujući odredbu čl. 154. st. 2. ZPP, kada se uspjeh tužitelja oduzme s uspjehom tuženika (62,5%-37,5% = 25%), tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u razmjernom dijelu od 25%.

24.3. Prvostupanjski sud je priznao kao osnovan sljedeći trošak tužitelja: trošak odvjetničkih radnji punomoćnika tužitelja u iznosu od 1.250,00 EUR, trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 319,83 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 43,13 EUR i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 86,00 EUR.

24.4. Pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u razmjernom dijelu od 25 %, a pri čemu je potrebno razmjerno sniziti odvjetnički trošak i trošak sudskih pristojbi. Dakle, odvjetnički trošak u iznosu od 1.250,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 43,13 EUR, trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 86,00 EUR, tj. trošak u ukupnom iznosu od 1.379,13 EUR je potrebno razmjerno sniziti u skladu sa uspjehom tužitelja od 25%. Razmjernim snižavanjem dobije se iznos od 344,78 EUR (1.379,13 x 0,25 = 344,78 EUR), a trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 319,83 EUR nije potrebno sniziti. Naime, u slučaju kada je tužitelj djelomično uspio u sporu u kojem je tuženik osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, a zbog čega je bilo potrebno provesti vještačenje za koje je tužitelj prethodno snosio troškove, tužitelju se takvi troškovi trebaju priznati u cijelosti bez obzira na visinu dosuđenog iznosa (isto tako je navedeno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. listopada 2024., poslovni broj: Rev-1312/2024-2). Dakle, tuženik je u obvezi nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 664,61 EUR (344,78 EUR + 319,83 EUR) te je u tom dijelu potrebno potvrditi prvostupanjsku presudu.

24.5. Prvostupanjski sud je tužitelju dosudio trošak u iznosu od 1.009,39 EUR, dok ovaj sud drugog stupnja ocjenjuje da tužitelj ima pravo na trošak u iznosu od 664,61 EUR. Slijedom navedenog, potrebno je odbiti dio zahtjeva za naknadu troška parničnog postupka koji predstavlja razliku iznosa od 1.009,39 EUR i iznosa od 664,61 EUR, tj. iznos od 344,78 EUR.

25. Slijedom svega navedenoga, valjalo je, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude, dok je valjalo, primjenom čl. 373. st. 3. ZPP-a, odlučiti kao u točki II. stavku 1. i 2. izreke drugostupanjske presude.

26. Sukladno čl. 166. st. 1. i 2. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tuženika za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tuženik je pobijao dosuđeni iznos od 1.990,84 EUR te je djelomično uspio sa žalbom, a radi čega je preinačena odluka o glavnoj stvari na način da je tužbeni zahtjev odbijen u iznosu od 990,84 EUR. Kada se pobijani dio i dio u kojem je tuženik uspio sa žalbom stave u omjer, proizlazi da je tuženik sa žalbom uspio u omjeru od 50%. Tuženik potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR, zajedno s pripadajućim PDV-om od 25%, sveukupno iznos od 312,50 EUR, sukladno Tbr 10.1., Tbr. 46., i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj: 138/23., dalje: Tarifa). Nadalje, tuženik potražuje i trošak sudske pristojbe na žalbu protiv prvostupanjske presude u iznosu od 132,72 EUR. Dakle, tuženik potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 445,22 EUR. Međutim, iz stanja spisa proizlazi da je tuženik platio pristojbu u iznosu od 66,36 EUR, a ne u iznosu od 132,72 EUR. Dakle, tuženik osnovano potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 378,86 EUR. Međutim, kako je tuženik sa žalbom uspio u omjeru od 50%, primjenom odredaba čl. 154. st 2., čl. 155. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, tuženik ima pravo na naknadu troška žalbenog postupka u razmjernom iznosu od 189,43 EUR, dok nema pravo na naknadu troška žalbenog postupka u preostalom zatraženom iznosu od 255,79 EUR. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. i IV. drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 17. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić