Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-78/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja protutuženika JZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koga zastupaju punomoćnici Mile Milovac, odvjetnik u Zadru i Ivan Primorac, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženih protutužitelja: SZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], II.-RZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], III. EZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], IV. MZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sve zastupaju punomoćnici Ivana Buljat i Ivo Gregov, odvjetnici u Zadru, radi zaštite od uznemiravanja, odlučujući o žalbama tužitelja protutuženika i I.-IV.tuženih protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, poslovni broj P-42/2020-26 od 22. studenoga 2023. u sjednici vijeća održanoj dana 17. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, poslovni broj P-42/2020-26 od 22. studenoga 2023. i predmet se vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu žalbi odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi:

"I. Nalaže se tuženicima mlt. SZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], VZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i RZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] da prestanu uznemiravati tužitelja JZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] u izvršavanju vlasničkih ovlasti stana na pravom katu zgrade izgrađene na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisanog kao Etažno vlasništvo (E-2), S2 (I kat), koji se sastoji od hodnika, kuhinje, dnevnog boravka i dvije spavaće sobe, ukupne površine (neto) 71,50 m2, na način da prestanu lijepiti papire po zidu, skidati slike, bojati zidove, stavljati krpe i ljepilo na kameru i stavljati zavjese, te im se zabranjuje takvo ili slično ponašanje ubuduće.

II.Nalaže se tuženicima mlt. SZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], VZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i RZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju JZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime materijalne štete solidarno naknade iznos od 662,50 kn zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 10. siječnja 2020.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II Odbija se tužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tužitelju-protutuženiku JZ da prestane uznemiravati tuženika - protutužitelja SZ u izvršavanju vlasničkih ovlasti na ulaznom hodniku i stubištu koje vodi do I. kata, sve u sastavu etažne jedinice E-1 (S1) u kući u [adresa] na adresi [adresa] k. č. br. [katastarska čestica], kat. oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to skidanjem slika i/ili fotografija sa zidova, odnosno zavjesa, bojanjem zidova, stropa i drvene ograde i nadziranjem tih djelova zgrade nadzornom kamerom, te da se ubuduće kani sličnog uznemiravanja tuženika-protutužitelja, pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tužitelju protutuženiku JZ da u roku od 15 dana ukloni nadzornu kameru postavljenu u hodniku kata iste zgrade kojom vrši nadziranje, pod prijetnjom ovrhe."

III Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

1.1. Rješenjem sadržanim u prvostupanjskoj presudi riješeno je:

"Utvrđuje se da je tužba tužitelja JZ djelomično povučena pod točkom II. tužbenog zahtjeva za iznos od 2.000,00 kn."

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj protutuženik (dalje: tužitelj) je izjavio dvije žalbe, po punomoćniku Mili Milovcu i po punomoćniku Ivanu Primorcu, obje zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/22 - dalje: ZPP) s prijedlogom za preinačenje a podredno za ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

3. Žalbu protiv presude su izjavili i I. -IV.-tuženici protutužitelji (dalje:tuženici), zbog svih zakonskih razloga, s prijedlogom za preinačenje podredno za ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na žalbu tužitelja tuženici su osporili njenu osnovanost i predložili odbijanje.

5. Žalbe su osnovane.

6. Nesporno je, proizlazi iz priloženog izvatka iz zemljišne knjige (list 5. spisa) da je I.-tuženik vlasnik stana u prizemlju (S1) u zgradi oznake [katastarska čestica] u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji se u naravi sastoji od ulaznog hodnika, stubišta koje vodi od prizemlja do I. kata, predprostora, predsoblja, kuhinje, blagovaonice s dnevnim boravkom, kupaonice, spavaće sobe i spremišta, ukupne neto površine 74,85 m2. Nesporno je da je na istom stanu uknjiženo pravo osobne služnosti -pravo stanovanja, u korist DZ i ovdje II.-tužene RZ.

7. Nesporno je da je tužitelj vlasnik stana na I katu, S2, u istoj zgradi, stan se u naravi sastoji od hodnika, kuhinje, dnevnog boravka i dvije spavaće sobe, ukupne neto površine 71,50 m2.

8. Nesporno je da je na temelju međuvlasničkog ugovora, sukladno etažnom elaboratu i potvrdi nadležnog tijela, uknjiženo pravo služnosti (S4) na ulaznom hodniku i stubištu (u vlasništvu tada VZ kao vlasnika stana S1 u prizemlju) koje vodi od prizemlja do prvog kata na kojem vlasnici etaža stanova S2 i S3, ovdje tužitelj i KZ i njihovi pravni sljednici imaju trajno pravo služnosti prolaza.

9. Tužitelj u tužbi podnesenoj protiv SZ, VZ i RZ, tvrdi da ga uznemiravaju u izvršavanju vlasničkih ovlasti stana na prvom katu, tuženik VZ je preminuo te su postupak nastavili ovdje tuženici kao nasljednici.

10. Tuženici u bitnom osporavaju navode tužitelja, tvrde da su sve radnje koje navodi počinjene na zatvorenom i ograđenom stubištu koje je u njihovom vlasništvu, u protutužbenom zahtjevu navode da je upravo tužitelj taj koji njih uznemirava bojanjem zidova i ograda stubišta, uklanjanjem zavjese koju su postavili i postavljanjem video nadzorne kamere kojim neovlašteno snima zatvoreno stubište u vlasništvu I.-tuženika.

11. Prema odredbi čl. 167. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br.91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZV) vlasnik može putem suda zahtijevati da prestane uznemiravanje koje je bespravno počinila treća osoba na drugi način a ne oduzimanjem stvari.

12. Kako je rečeno, vlasništvo pojedinih dijelova nekretnina upisano je u zemljišnoj knjizi sukladno međuvlasničkom ugovoru i etažnom elaboratu i kao takvo je nesporno i ne može biti izmijenjeno u ovome sporu dok iz nalaza i mišljenja građevinskih vještaka proizlazi da prema etažnom elaboratu stan S1 u vlasništvu I. -tuženika, završava na kraju stubišta gdje počinje etažna jedinica S2 u vlasništvu tužitelja, S1. Kao što pravilno zaključuje sudski vještak Mario Kalmeta, on je u ovom postupku samo analizirao i tumačio etažni elaborat, vlasništvo stranaka u ovom postupku utvrđuje se prema podacima zemljišne knjige i etažnom elaboratu.

13. Ukoliko je stubište pripadnost etaže S1, ono u pogledu vlasničkih ovlaštenja koja su ovdje predmet spora logično uključuje i pripadnost zidova, stropa kao i ograda stubišta, iz nalaza vještaka i proizlazi da je stubište u punoj uporabnoj visini pripadnost etaže S1.

14. U obrazloženju presude nedostaje jasno utvrđenje vlasničkopravnog statusa prostora prvog kata koji se nalazi u nastavku stubišta, u biti zbog neodređenosti zahtjeva tužitelja (što je obrazloženo u daljnjem tekstu ovoga rješenja) nije niti jasno odnosi li se i na taj prostor.

15. Odluka kojom je odbijen tužbeni zahtjev temelji se, u bitnom, na zaključku suda prvoga stupnja da je logično da je netko od tuženih počinio pojedine radnje no oni nisu jedinstveni suparničari, postavlja se pitanje tko je od njih stvarni počinitelj, samo jedan ili više njih, o tome nema dokaza. Pri tome sud uopće ne navodi i ne analizira sadržaj iskaza ZZ navodeći da je kao supruga tužitelja pristrana, također ne ocjenjuje iskaz tužitelja, očito ne prihvaća niti iskaz JZŽ, obzirom na srodstvo s tužiteljevom suprugom i činjenicu da nije vidjela tko osobno od tuženih je vršio pojedine radnje.

16. Tužitelj osnovano prigovora zbog neprihvaćanja pojedinih iskaza svjedoka zbog same činjenice srodstva, što je protivno odredbi čl. 8. ZPP koja nalaže argumentiranu ocjenu svih provedenih dokaza. Tako je i iskaz tužiteljeve supruge i svjedokinje JZŽ te iskaz tužitelja valjalo analizirati i ocijeniti njihovu istinitost, svakog pojedinačno i u odnosu na druge provedene dokaze i nesporne činjenice i za ocjenu navesti određene argumente. Zbog ovog propusta ostvaren je žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 8. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP.

17. Pri tome se odmah ukazuje da odgovornost za eventualno počinjene radnje uznemiravanja ne snosi samo osoba koja je osobno počinila određenu radnju već i ona po čijem je nalogu takva radnja počinjena ili u čiju korist je radnja počinjena a ona se s tim izričito ili prešutno suglasila. Prema tome, niti sama okolnost da eventualno ne postoji očevidac koji može potvrditi tko osobno je od tuženih počinio pojedinu radnju nije dostatna za odbijanje tužbenog zahtjeva.

18. Nadalje, sukladno odredbi čl. 167. ZVDSP, tužitelj u ovom slučaju radi zaštite od uznemiravanja zahtijeva da se prestane s ponašanjem kojim se čini uznemiravanje, te zabranu daljnjeg uznemiravanja. U takvom slučaju, tužbeni zahtjev mora sadržavati precizan opis određenih radnji koje predstavljaju uznemiravanje prava vlasništva i čiji prestanak traži te zabranu budućeg točno određenog uznemiravanja na određenoj stvari što znači da u izreci presude mora biti jasno i nedvosmisleno određeno što trebaju tuženici učiniti ili propustiti kako bi ona predstavljala valjanu ovršnu ispravu temeljem koje tužitelj može u ovršnom postupku ostvariti traženu zaštitu.

19. U ovom slučaju tužbeni zahtjev tužitelja ne sadrži precizni opis radnji uznemiravanja jer nije navedeno na kojim točno određenim dijelovima nekretnine su radnje počinjene odnosno na kojim dijelovima nekretnine zahtijeva prestanak radnji tuženih, te okolnosti su u ovom slučaju posebno bitne jer među strankama očito postoji nesporazum o tome što su pripadni dijelovi njihovih nekretnina. Bez precizne definicije tužbenog zahtjeva u tom smislu, po njemu i nije moguće postupati jer nije jasno što točno tužitelj zahtijeva (tako i Rev-1054/2024).

20. Stoga je u ovom slučaju prvostupanjski sud bio dužan pozvati tužitelja u skladu s odredbom čl. 109. st. 1. i st. 4. ZPP da tužbeni zahtjev u navedenom smislu ispravi odnosno dopuni i dalje postupiti ovisno o njegovoj dispoziciji.

21. Protutužbeni zahtjev je odbijen uz obrazloženje, u bitnom, da nema dokaza da je tužitelj osobno skidao fotografije, slike i zavjese, mogao je to učiniti netko iz njegove obitelji a u tom smislu već je rečeno da za uznemiravanje ne odgovara samo osoba koja je osobno izvršila neku radnju. Također je utvrđeno da su tuženici dopuštenom samopomoći prebojali ogradu koju je tužitelj navodno prebojao u bijelo i na tom je ostalo a u odnosu na neovlašteno snimanje nadzornom kamerom zaključuje da je tužitelj uskladio ponašanje s pravnim propisima koji reguliraju tu tematiku.

22. Zaključak prvostupanjskog suda da radnje trećih osoba kao što su lijepljenje slika, bojanje zidova, postavljanje zavjesa ne predstavljaju radnje ometanja i uznemirivanja za sada nije moguće prihvatiti jer iz okolnosti ne proizlazi da je riječ o jednokratnim radnjama za koje je izvjesno da neće biti ponovljene. U okolnostima ovoga slučaja kada među strankama postoji spor o pripadnostima njihovih nekretnina i kada ustraju s međusobnim optužbama za uznemiravanje vlasništva, zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti zahtjeva zbog nepostojanja kontinuiteta radnji tužitelja nije za sada moguće prihvatiti kao pravilan.

23. Naime, kada je riječ o radnjama uznemiravanja vlasništva u smislu odredbe čl. 167. st. 1. ZVDSP, uznemiravanje mora postojati u trenutku podnošenja tužbe ali se može raditi i o radnjama koje se periodično ponavljaju ili o radnjama za koje se može opravdano očekivati da će se ponoviti, što ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaj (tako i Rev-2447/2018). Imajući u vidu razloge sukoba stranaka u ovom sporu i njihovo ustrajanje s međusobnim optužbama i zahtjevima, bez drugih valjanih razloga nije moguće prihvatiti kao pravilan zaključak suda prvoga stupnja da nema upornosti i kontinuiteta u radnjama tužitelja odnosno da nije opravdano očekivati da će se uznemiravanje ponoviti.

24. Iz izloženog proizlazi da zbog pogrešnog pravnog shvaćanja prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio sve odlučne činjenice a također je počinjena i bitna povreda odredbe parničnog postupka pa je temeljem odredbi čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP valjalo ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti istome sudu na ponovno suđenje, radi otklanjanja opisanih procesnih povreda i utvrđenja spornih činjenica u skladu s izloženim stavom te donošenja nove zakonite odluke, ocjenom svih ostalih žalbenih navoda.

25. Odluka o naknadi parničnoga troška je ukinuta sukladno odredbi čl. 164. st. 4. ZPP a odluka o troškovima postupka u povodu žalbi temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 17. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić