Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-737/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, po sucu tog suda Tomislavu Aralici, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krunoslav Markovinović, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, koju zastupa punomoćnik Ivo Šućur, odvjetnik u Zagrebu, Građansko-upravno odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3331/2025-10 od 2. siječnja 2026., dana 17. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3331/2025-10 od 2. siječnja 2026.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
„I. Nalaže se tuženici Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217 isplatiti tužitelju OĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 193,45 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 11. ožujka 2008. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i nadoknaditi mu trošak postupka u iznosu 153,91 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 2. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.".
2. Protiv navedene odluke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007- Odluka USRH, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014- Odluka USRH i 70/2019 - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana odluka preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje. Traži trošak žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Prema stajalištu prvostupanjskog suda radi se o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora prednika tuženika pripremljenog od strane prednika tuženika (banke) i da tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, da stranke nisu pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi niti je to tužitelju bilo omogućeno, da je tužitelj bio primoran platiti navedenu naknadu jer se obrazac ugovora prema izričitom stajalištu prednika tuženika nije mogao mijenjati, a bez plaćanja naknade tužitelj nije mogao dobiti kredit, da tužitelj nije ni na koji način bio informiran koje to stvarne troškove plaća, niti su ti troškovi ičime dokazani, te da je ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, pozivajući se na čl. 323. st. 1., čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 - u daljnjem tekstu: ZOO) prihvatio zahtjev tužitelja te naložio tuženiku isplatiti tužitelju i iznos naplaćene naknade po osnovi ništetne odredbe ugovora, otklanjajući pri tom prigovor zastare kao neosnovan.
5. U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu 6. ožujka 2008. bio je na snazi Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14, dalje ZZP) koji je regulirao pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima kao lex specialis u odnosu na odredbe ZOO kojim je to pitanje bilo regulirano na razini općeg propisa. Tako je odredbom čl. 96. ZZP/07 bilo propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (st. 2.). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st. 4.). Posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe prema čl.102. ZZP/07 je ništetnost odredbe.
6. Protivno žalbenim tvrdnjama prvostupanjski sud pravilno je ocjenom svih provedenih dokaza utvrdio da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru koji se nije mogao mijenjati i da se o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo niti moglo pregovarati.
7. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da sporna odredba o plaćanju naknade za obradu kredita uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer o njoj stranke nisu pojedinačno pregovarale, s obzirom da je bila unaprijed formulirana i pripremljena od strane tuženika, a sam tužitelj nije imao nikakav utjecaj na njezin sadržaj. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati, a što tuženik u postupku nije učinio.
8. Neosnovani su žalbeni navodi kojima tuženik osporava rezultate provedenog testa nepoštenosti.
9. U konkretnom slučaju, pri utvrđenju da je sporna ugovorna odredba o plaćanju naknade za obradu kredita unaprijed formulirana od strane tuženika i da tužitelj kao potrošač na nije imao utjecaja, da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, a niti je tužitelju pojašnjeno koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa sporne naknade, odnosno koji opravdavaju plaćanje iste, a niti je tuženik vodio računa o zakonitim interesima tužitelja jer je riječ o tipskim ugovorima i o spornoj odredbi se nije moglo pregovarati, na nju tužitelj nije mogao utjecati jer u tom slučaju tuženik očito ne bi sklopio ugovor, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, to je i prema ocjeni ovog suda, sporna ugovorna odredba nepoštena i time u smislu čl. 102. st. 1. ZZP ništetna.
10. Tužitelju nije bilo pojašnjeno što se stvarno plaća tom naknadom (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini svaki od njih), o spornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, niti je bilo moguće pregovarati, i bez plaćanja naknade ne bi mogao dobiti kredit.
11. Ugovorna odredba je jasna i razumljiva ako je ta odredba ne samo gramatički razumljiva, nego da su potrošaču jasni ekonomski razlozi koji se nalaze u pozadini primjene te odredbe.
12. Tuženik nije, a što je trebao, tužitelju na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu ugovora tako da su mu kao potrošaču jasni ekonomski razlozi koji se nalaze u pozadini primjene te odredbe, a što podrazumijeva i predmetnu odredbu ugovora o kojoj tužitelj nije bio u poziciji pregovarati.
13. Tuženik kao trgovac ima određene troškove prilikom obrade kredita, koji se pokrivaju predmetnom naknadom (operativni i materijalni troškovi poput troškova djelatnika banke uključenih u pojedinim fazama obrade kredita koji uključuju pregovaranje sa strankama, prikupljanje osnovnih podataka o klijentu, davanje potrebnih informacija o vrsti kredita, sastavljanje ugovora o kreditu, i slično).
14. Međutim, spornom odredbom je naknada određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, i korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, što ukazuje da tako ugovorenom naknadom nisu pokriveni stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanja kredita, jer da su spornom naknadom plaćeni zaista stvarni troškovi, tada bi ta naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu, a ne u postotku od odobrenog iznosa kredita, jer troškovi nisu uvjetovani visinom odobrenog iznosa.
15. Tuženik, koji je sastavio predmetnu ugovornu odredbu o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazao opravdanost ugovorene visine naknade u postotku od odobrenog iznosa kredita.
16. S obzirom na utvrđenu djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, na temelju čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO tužitelj ima pravo na vraćanje onog što je platio na temelju ništetne ugovorne odredbe, a kako je utvrđeno da je na temelju ništetne odredbe o tzv. ulaznoj naknadi platio iznos od 193,45, to je prvostupanjski sud pravilno obvezao tuženika na isplatu navedenog iznosa tužitelja, sa zateznim kamatama sukladno čl. 1115. ZOO od dana plaćanja.
17. Neosnovana je žalba i u pogledu odluke o trošku, koja se pobija jedino iz razloga što je tuženik smatrao presudu neosnovanom. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju čl. 154. st. 1 ZPP dosudio trošak tužitelju koji je uspio u sporu u cijelosti, a odbio tuženika sa zahtjevom za naknadu troška postupka.
18. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
U Zagrebu, 17. ožujka 2026.
Sudac:
Tomislav Aralica
