Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-102/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gordani Držaić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagateljice ŽF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv protustranke ĆF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Nikolini Balta, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Šooš Maceljski, Mandić, Stanić i partneri d.o.o., Zagreb, Trg žrtava fašizma 6/III, uz sudjelovanje mlt. djece DF, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. PF, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po posebnoj skrbnici GF, djelatnici Centra za posebno skrbništvo Zagreb, radi privremene mjere zabrane održavanja susreta i druženja mlt. djece s ocem, odlučujući o žalbi predlagateljice protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj R1 Ob-419/2025-30 od 28. siječnja 2026., 17. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba predlagateljice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj R1 Ob-419/2025-30 od 28. siječnja 2026. u dijelu pod točkama I./II., II., III., IV., V. i VI. izreke.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I. Određuje se privremena mjera koja glasi:

"I. Mlt. DF, OIB: [osobni identifikacijski broj], i mlt. PF, OIB: [osobni identifikacijski broj], stanovat će s majkom ŽF, OIB [osobni identifikacijski broj], na adresi [adresa].

II. Osobni odnosi mlt. DF, OIB: [osobni identifikacijski broj], i mlt. PF, OIB: [osobni identifikacijski broj], s ocem ĆF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], ostvarivat će se pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Novi Zagreb, dva puta mjesečno u trajanju od sat vremena u [adresa], i to drugu i četvrtu subotu ili nedjelju u mjesecu, a vrijeme i mjesto održavanja susreta utvrdit će se uzimajući u obzir obveze voditelja mjere, djeteta i roditelja.

II. Ova privremena mjera ostaje na snazi do drugačije odluke suda.

III. Protustranka ĆF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužan je u roku koji ne smije biti duži od tri mjeseca opravdati privremenu mjeru pokretanjem postupka.

IV. Ako protustranka ĆF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], u navedenom roku iz toč. III. ovog rješenja ne pokrene postupak za opravdanje privremene mjere, sud će donijeti rješenje o ukidanju privremene mjere.

V. Žalba ne odgađa provedbu rješenja.

VI. Odbija se kao neosnovan prijedlog za donošenje privremene mjere predlagateljice ŽF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koji glasi:

„Zabranjuje se ostvarivanje osobnih odnosa oca ĆF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], s mlt. DF, OIB: [osobni identifikacijski broj], i mlt. PF, OIB: [osobni identifikacijski broj], do navršene sedme godine života djece.„

2. Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu je podnijela predlagateljica sadržajno u dijelu pod točkama I./II., II., III., IV., V. i VI. izreke zbog bitne povrede odredaba postupaka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 1. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“, broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

3. Odgovor na žalbu podnio je protustranka s prijedlogom da se žalba predlagateljice odbije kao neosnovana i potvrdi rješenje prvostupanjskog suda. U odgovoru na žalbu je naveo da su se sukladno predmetnom rješenju počeli održavati susreti i druženja sa djecom.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjsko rješenje sadrži jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su u suglasnosti sa stanjem spisa, ne postoji proturječnost između onoga što se u obrazloženju navodi o sadržaju zapisnika i isprava priležećih spisu i samih tih zapisnika i isprava, tako da se u svemu može ispitati pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, pa nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju sadržajno ukazuje žalba predlagateljice.

6. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

7. Prigovori žaliteljice činjenične naravi, osporavanje ocjene provedenih dokaza uz iznošenje vlastite ocjene provedenih dokaza su neosnovani, jer nemaju podlogu u rezultatima provedenog postupka.

8. Valja navesti da prema odredbi čl. 220. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica te je prvostupanjski sud u skladu s citiranom odredbom ocijenio da psihijatrijsko vještačenje protustranke nije potrebno, radi čega taj dokaz nije proveo za što je dao dostatne razloge.

9. Dakle, ovlaštenje je suda ocijeniti postojanje potrebe za izvođenje dokaza kao i ovlaštenje na slobodan izbor dokaznih sredstava, pa odbijanjem prijedloga za izvođenje dokaza sud nije postupio protivno odredbama ZPP, pa stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, niti je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

10. Odredbom čl. 529. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, i 156/23 - dalje: ObZ), su propisani posebni postupci osiguranja radi određivanja privremene mjere o tome s kojim će roditeljem, odnosno drugom osobom dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom i privremene mjere radi uzdržavanja, a koje se privremene mjere, prema st. 2. istog članka, mogu odrediti prije pokretanja sudskih postupaka u kojima se odlučuje o pravu koje se privremenom mjerom osigurava, kao i za njegova trajanja.

11. Člankom 531. ObZ propisano je, da sud može o privremenoj mjeri iz članka 529. stavka 1. toga Zakona odlučiti bez rasprave.

12. Kako se o privremenoj mjeri može odlučiti bez rasprave to činjenica da posebna skrbnica nije pristupila na ročište, već se tijekom postupka očitovala pisanim putem i davala svoje prijedloge u pogledu održavanja osobnih odnosa djece sa protustrankom nije odlučna, jer je posebna skrbnica suprotno navodima žaliteljice aktivno sudjelovala u postupku i štitila, odnosno zastupala osobna prava i interese mlt. djece.

13. Činjenicu da posebna skrbnica nije kontaktirala roditelje tijekom postupka žaliteljica po prvi puta ističe u žalbi, a isticanje novih činjenica u žalbi nije dopušteno u skladu s odredbom čl. 352. st. 1. ZPP.

14. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

15. Prvostupanjski sud je u postupku u bitnome utvrdio:

- da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj R1 Ob-345/2024 od 20. lipnja 2024. odobren plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 2. travnja 2024. u odnosu na mlt. DF i PF, a sukladno kojem mlt. djeca stranaka stanuju s majkom, a s ocem ostvaruju osobne odnose,

- da je protustranka presudom Općinskog suda u Šibeniku Kzd-23/2025 od 24. listopada 2024. proglašen krivim za šest kaznenih djela u stjecaju i to dva kaznena djela prijetnje, dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece, kazneno djelo nanošenja tjelesne ozljede te oštećenja tuđe stvari, da je priznao počinjenje navedenih kaznenih djela i da je izdržao izrečenu kaznu zatvora u cijelosti,

- da mlt. djeca stanuju s majkom,

- da se osobni odnosi mlt. djece sa ocem ne održavaju od 23. lipnja 2024.

- da prije navedenog događaja za koji je pravomoćno osuđen protustranka nije bio problematičan niti nasilan, za vrijeme zajedničkog života skrbio je o djeci, a po prestanku zajedničkog života uredno je ostvarivao osobne odnose sa djecom i

- da provedenom psihologijskom obradom nisu utvrđena psihopatološka odstupanja kod istog.

16. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja zaključak je prvostupanjskog suda da zabrana ostvarivanja osobnih odnosa nije razmjerna potrebi da se zaštiti dobrobit maloljetne djece, jer se radi o djeci niske kronološke dobi koja nemaju razvijenu emocionalnu vezu s ocem i sa kojima otac nije duže vrijeme ostvarivao osobne odnose, pa je potrebno odrediti osobne odnose barem pod nadzorom stručne osobe kako bi se razvila emocionalna veza djece s ocem. Stoga je imajući u vidu odredbu čl. 123. ObZ koja propisuje dužnost suda da u postupku koji se vodi radi zabrane prava na ostvarivanje osobnih odnosa djeteta ispita postoji li mogućnost primjene blažih mjera i da ograničenje ili zabrana budu razmjerni potrebi da se zaštiti dobrobit djeteta primijenio blažu mjeru zaštite dobrobiti djeteta, budući je ocijenio da se zaštita dobrobiti mlt. djece može postići i blažom mjerom, pa je odbio prijedlog predlagateljice za donošenje privremene mjere zabrane održavanja osobnih odnosa mlt. djece sa ocem i odredio mjeru održavanja susreta i druženja mlt. djece s ocem pod nadzorom i to dva puta mjesečno u trajanju od jednog sata.

17. U pogledu navoda žalbe da u postupku nije provedeno predloženo psihijatrijsko vještačenje protustranke, a koji prijedlog je žaliteljica stavila u postupku, pa da stoga nije utvrđen najbolji interes djeteta uzimajući u obzir ponašanje protustranke odnosno njegovu osuđivanost i neutvrđeni razlog hitnog psihijatrijskog bolničkog prijema valja navesti da po mišljenju ovog suda isto ne utječe na pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.

18. Prvenstveno valja navesti da postupak određivanja privremene mjere o ostvarivanju osobnih odnosa s djecom predstavlja posebni postupak osiguranja prema odredbi čl. 529. ObZ o kojem sud u smislu odredbe čl. 531. st. 1. ObZ može odlučiti i bez rasprave. Potrebno je stoga naglasiti da je prilikom odlučivanja o prijedlogu za izdavanje privremene mjere dostatan niži stupanj uvjerenosti suda o postojanju činjenica na kojima se odluka temelji pa je sud pravilno zaključio da rezultat provedenog postupka u tom dijelu čini utvrđenim onaj stupanj uvjerenosti koji je dostatan za utvrđivanje pretpostavki za određivanje privremene mjere s tim da je određena privremena mjera privremenog karaktera.

19. Imajući u vidu da psihologijskom obradom kod protustranke nisu utvrđena psihopatološka odstupanja kao i da je protustranka brinuo za mlt. djecu dok su stranke živjele zajedno i da je sa istima održavao susrete i druženja do počinjenja kaznenog djela ovaj sud nalazi da prije donošenja privremene mjere nije bilo nužno provesti psihijatrijsko vještačenje protustranke.

20. U odnosu na hitni bolnički psihijatrijski prijem protustranke valja navesti da u spisu osim što je priložena dokumentacija da je protustranka pregledan na hitnom psihijatrijskom prijemu ne postoji niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je protustranka psihički bolesna osoba kojoj bi se zbog bolesti trebala izreči privremena mjera zabrane održavanja odnosa s djecom.

21. Što se tiče međusobnih očigledno narušenih odnosa roditelja djece može se samo navesti da se sud rukovodi interesom i dobrobiti djeteta, pa međusobni odnos roditelja djeteta ni na koji način ne smije utjecati na dijete, niti na opseg i druženje sa roditeljem sa kojim dijete ne živi.

22. Upravo je u interesu zaštite mlt. djece da se izgradi i održi njihova emotivna veza s ocem s kojim ne žive. Ovom sudu je razumljivo da je predlagateljica, a imajući u vidu osuđivanost protustranke iskazuje zabrinutost za mlt. djecu, no iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi da bi potpuna zabrana ostvarivanja osobnih odnosa mlt. djece sa ocem bila nužna radi zaštite interesa mlt. djece. Naime, susreti i druženja određeni privremenom mjerom održavati će se pod nadzorom stručne osobe u kontroliranim uvjetima, te se u toj situaciji ukoliko bi stručna osoba zaključila da isto nije u interesu mlt. djece određena privremena mjera može izmijeniti i zamijeniti nekom drugom mjerom.

23. Imajući u vidu motiviranost protustranke za održavanje osobnih odnosa sa mlt. djecom, činjenicu da je isti svjestan svog protupravnog postupanja, da je izdržao kaznu zatvora, da je već u okviru izvršavanja kazne zatvora pohađao radionicu namijenjenu osobama koje su počinile nasilje u obitelji kao i da je voljan surađivati sa stručnim timom i uključiti se u rad Obiteljskog centra u Splitu uz sve gore navedeno govori u prilog pravilnosti zaključka prvostupanjskog suda da nema uvjeta za određivanje privremene mjere zabrane održavanja osobnih odnosa mlt. djece sa protustrankom.

24. Glede daljnjih primjedbi predlagateljice u pogledu neprihvaćanja prijedloga Zavoda za socijalnu skrb valja reći da je Zavod tek pomoćno tijelo suda, a sud je dao jasne i razumljive razloge zašto nije prihvatio njihov prijedlog za zabranu susreta i druženja, zbog čega žalbeni navodi predlagateljice kojima drugačije ocjenjuje provedene dokaze nisu odlučni, a pobijana je odluka kako je već gore navedeno ograničenog trajanja, jer je odredbom čl. 534. st. 1. ObZ predviđena izmjena ili ukid privremene mjere na prijedlog stranke te se dakle radi o odluci suda koju je moguće izmijeniti ukoliko se izmijene okolnosti uslijed kojih je ona donijeta.

25. Prvostupanjska odluka stoga je pravilno donijeta primjenom načela iz čl. 5. st. 1. ObZ te čl. 91. st. 1. ObZ glede dobrobiti mlt. djece, a imajući na umu odredbe Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori, broj: 12/93 i 20/97- dalje: Konvencija).

26. Prema odredbi čl. 9. toč. 3. Konvencije redovito održavanje osobnih odnosa i neposrednih kontakata djeteta s oba roditelja je najbolji interes djece dok je odredbom čl. 4. Konvencije o kontaktima s djecom od 15. svibnja 2003. („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori, broj 7/08) određeno kako dijete i njegovi roditelji imaju pravo na ostvarenje i održavanje redovitih međusobnih kontakata, a prvostupanjska odluka je donijeta upravo u svrhu postizanja pravične ravnoteže između prava roditelja koji ne živi u obiteljskoj zajednici, izvršavati svoju roditeljsku skrb preko druženja i susreta s djecom i prava djece razvijati se u okolnostima koja neće biti stresna za njihov razvoj.

27. I naposljetku, Europski sud za ljudska prava je u primjeni odredbi Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - MU 18/97, 6/99, 14/02, s pripadajućim protokolima broj 1, 4, 6, 7, 11, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17U- 13/17) 12, i 13, u svojim odlukama koje se tiču prava na obiteljski život gdje između ostalog, ulaze roditeljska prava i skrb, istaknuo obvezu države uspostaviti pravičnu ravnotežu između interesa djeteta i roditelja a pri tome se posebna važnost mora dati najboljem interesu djeteta koji, ovisno o njegovoj prirodi i ozbiljnosti može nadjačati interes roditelja.

28. Ustavni sud je također, primjerice u svojim odlukama broj U-III-2182/2014 od 17. lipnja 2014. i U-III-4784/13 od 6. ožujka 2014. zauzeo shvaćanje kako u svim postupcima koji se odnose na skrb o djeci, središnje mjesto moraju imati najbolji interesi djeteta, a u odluci o razrješenju obiteljskih odnosa se mora polaziti od uzajamnog poštovanja i pomaganja svih članova obitelji te zaštite dobrobiti prava i prava djeteta kao i odgovornosti obaju roditelja za podizanje i odgoj djeteta, na što je posebno potrebno ukazati strankama ovoga postupka.

29. Točno je da prvostupanjski sud nije odredio točno mjesto održavanja pod nadzorom susreta i druženja mlt. djece sa protustrankom, no mjesto je odredivo budući će se isto utvrditi uzimajući u obzir obveze voditelja mjere, djece i roditelja, te je naposljetku i rješenjem Zavoda za socijalnu skrb određeno da će se isti održavati u Obiteljskom centru – Područna služba Grada Zagreba – izdvojena lokacija na adresi [adresa], pa time što u rješenju nije navedeno točno mjesto nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

30. Slijedom iznesenoga valjalo je žalbu predlagateljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje u pobijanom dijelu temeljem odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a.

U Zagrebu 17. ožujka 2026.

Sutkinja

Gordana Držaić