REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1222/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FANOS d.o.o., Zagreb, Kranjčevićeva 48, OIB: 68945711747, kojeg zastupa punomoćnica Sandra Folnegović Skačej, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika LUKOIL Croatia d.o.o., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 84740716328, kojeg zastupa punomoćnik Damir Pokupec, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2900/2024-2 od 9. listopada 2024. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1597/2019 od 17. svibnja 2024., u sjednici održanoj 17. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2900/2024-2 od 9. listopada 2024. u točkama I. i II. izreke te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci o troškovima parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lucije Popov, iz Zagreba poslovni broj Ovrv-65/2019 od dana 25. ožujka 2019. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 532.767,00 EUR (4.014.132,96 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to pobliže opisano u točki I. izreke prvostupanjske presude te troškove ovog ovršnog postupka u iznosu od 7.494,08 EUR (56.464,15 kuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. ožujka 2019. do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 151.320,42 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, dok je pod točkom III. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 32.049,00 eura, kao neosnovan.

2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke uvažena je žalba tuženika i preinačena je prvostupanjska presuda tako da je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lucije Popov, iz Zagreba poslovni broj Ovrv-65/2019 od dana 25. ožujka 2019. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 532.767,00 EUR (4.014.132,96 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to pobliže opisano u točki I. izreke drugostupanjske presude i troškove ovog ovršnog postupka u iznosu od 7.494,08 EUR (56.464,15 kuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. ožujka 2019. do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 137.298,75 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 9. listopada 2024. do isplate, dok je pod točkom III. odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 93.103,75 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznima kamatama.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 517/2025-2 od 9. srpnja 2025., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2900/2024-2 od 9. listopada 2024. u dijelu pod točkom I. i II. izreke u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje i u njemu sadržano pravo na obrazloženu sudsku odluku.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je pozivom na čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku podnio reviziju u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu, a podredno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

5. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio reviziju odbiti ili odbaciti kao nedopuštenu.

6. Revizija je osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja (odnosno u konkretnom slučaju ljudskog prava) iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev za isplatu naknade za izvršene usluge održavanja informatičkog sustava na temelju sklopljenog ugovora.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima su utvrđene sljedeće činjenice:

- da je tužitelj kao pružatelj usluge 2. studenog 2015. sklopio s tuženikom kao korisnikom ugovor o održavanju informatičkog sustava na razdoblje od 3 godine od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2018.,

- da je tuženik pisanim putem od 19. travnja 2016. obavijestio tužitelja o kršenju odredbi Ugovora, pozvao ga na ispravljanje propusta i obavijestio o prekidu aktivnosti vezano za Ugovor o održavanju informatičke opreme,

- da je tuženik 9. svibnja 2016. poslao tužitelju obavijest kojom ga obavještava o prestanku potrebe za tuženikovim uslugama s danom 10. svibnja 2016. osim na lokaciji BP Jurovski Brod,

- da je tuženik račun broj: 19-1-1 od 1. travnja 2016. u iznosu od 120.430,00 kuna evidentirao u svojim poslovnim knjigama i odbio pretporez,

- da je u postupku provedeno informatičko vještačenje te da je vještak za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. svibnja 2016. utvrdio da je tužitelj na zahtjev zaposlenika tuženika samostalno obavljao ugovorene usluge za 53 lokacija tuženika, da je evidentirano 4.797 poziva, od čega 520 poziva bez naziva pozivatelja, 7 poziva s nejasnom ili pogrešno upisanom lokacijom pozivatelja, 4 poziva su iz Lukoila (JT) i 5 poziva iz EOL grupe te je vještak utvrdio da je tužitelj pružio udaljenu korisničku podršku za ove pozive bez pomoći EOL grupe, da je tužitelj obavio uslugu popravka i instalacije računalne opreme kroz 7 dolazaka svojih zaposlenika na 7 lokacija, a u razdoblju od 1. lipnja 2016. do 31. prosinca 2018. je utvrdio da je tužitelj na zahtjev zaposlenika tuženika obavio ugovorene usluge i to u lipnju 2016. na 10 lokacija, u srpnju 2016. na 5 lokacija, u kolovozu, rujnu i listopadu 2016. na 3 lokacije, u prosincu 2016. na 2 lokacije, da u studenome 2016. nije bilo usluga na poziv tuženika, da su za cijelu 2017. evidentirani samo pozivi iz BP Jurovski Brod, a za cijelu 2018. su evidentirani samo pozivi iz BP Lužani.

10. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjskih sudova prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev zaključivši da su se stranke nalazile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o djelu iz čl. 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje: ZOO) te da nije osnovan raskid Ugovora, jer je tuženik postupio protivno čl. 10.4 ugovora i jednostranom izjavom raskinuo međusobni ugovorni odnos pri čemu izmjene i dopune ugovora nisu odobrene od strane ovlaštenih osoba obiju ugovornih strana pa jednostrana obavijest koju je tuženik uputio tužitelju ne proizvodi učinke u smislu da je Ugovor raskinut. Nadalje, zaključak je tog suda da je tužitelj uspješno osporio tuženikove navode o nepoštivanju ugovornih obveza vezano za održavanje sastanaka, dostave potrebnih popisa djelatnika i kontakt osoba, dok iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj ispunio svoje obveze iz Ugovora.

11. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev navodeći da jedna ugovorna strana ne može jednostranom voljom prisiliti drugu stranu da ostane u ugovornom odnosu, nakon što je druga strana iskazala jasnu i nedvosmislenu volju da više ne želi nastaviti ugovorni odnos te da je takav pristup tužitelj popratio izdavanjem velikog broja računa s punim iznosom naknade iz ugovora, od kojih, daleko najveća većina nije knjigovodstveno zavedena što upućuje na fiktivnost ovih računa na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev. Nadalje, taj sud navodi da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je vjerojatno ili vrlo vjerojatno da je tužitelj izvršio svoje ugovorne obveze kao da je ugovor kroz cijelo vrijeme ugovorenog trajanja ugovora bio na snazi, ali da vjerojatnost nije dovoljna za usvajanje tužbenog zahtjeva te zaključuje da je tuženik nakon pisanog raskida sklopio novi ugovor o održavanju informatičke opreme s tužiteljevim podizvođačem koje je do dana raskida ugovora obavljalo te poslove održavanja u pretežnom dijelu u ime i za račun tužitelja kao i da tužitelj nakon raskida ovog ugovora nije obavljao te poslove.

12. Prema čl. 336. st. 1 ZOO-a ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane. Odredbe čl. 360. do 372. ZOO-a reguliraju raskid ugovora odnosno propisuju razloge za raskid ugovora. Međutim, sud u pobijanoj odluci nije obrazložio ne temelju koje odredbe ZOO-a i na temelju čega je utvrdio da je ugovor raskinut niti se osvrnuo na odredbu čl. 8. ugovora sklopljenog između ugovornih strana kojom je također uređen raskid ugovora (mogućnost raskida zbog kršenja ugovornih odredbi) osim što je zaključio da jedna ugovorna strana ne može prisiliti drugu ugovornu stranu da ostane u ugovornom odnosu te da su ugovorne strane slobodne i istupiti iz ugovornih odnosa.

13. Nadalje, iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tuženik svojim dopisom tuženiku od 9. svibnja 2016. obavijestio tužitelja o prestanku potrebe za pružanje usluga osim na lokaciji BP Jurovski Brod, a iz utvrđenja sudova proizlazi i da se dio utuženih računa odnosi na razdoblje kada ugovorni odnos između stranaka nije bio raskinut, pri čemu je tuženik jedan od utuženih računa (račun broj: 19-1-1 od 1. travnja 2016. u iznosu od 120.430,00 kuna) evidentirao u svojim poslovnim knjigama i odbio pretporez.

14. Međutim, drugostupanjski sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev ne dajući obrazloženje koje se odnosi na dio izjave samog tuženika od 9. svibnja 2016. o nastavku ugovornog odnosa za lokaciju BP Jurovski Brod niti je dao obrazloženje zbog čega ne prihvaća niti račun za uslugu izvršenu prije navodnog raskida ugovora koji je sam tuženik evidentirao u svojim poslovnim knjigama i odbio pretporez, a nije obrazložio niti svoje shvaćanje o fiktivnosti računa kada se uzme u obzir i nalaz i mišljenje vještaka o izvršenju usluge za tuženika.

15. U odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-604/2016 od 4. listopada 2017. navedeno je sljedeće: "7. Ustavni sud, prije svega, polazi od stajališta da se sudski postupci moraju provesti u skladu s ustavnim načelom vladavine prava kao najvišom vrednotom ustavnog poretka Republike Hrvatske pa tumačenje mjerodavnog prava u svakom konkretnom slučaju ne smije proizlaziti iz njegove arbitrarne primjene, već mora uvažavati zahtjeve prava na pravično suđenje sadržane u članku 29. stavku 1. Ustava. Ustavno pravo na pravično suđenje propisano člankom 29. stavkom 1. Ustava jamči zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju sudova i drugih državnih tijela. Obrazloženja sudskih odluka odnosno odluka drugih nadležnih tijela koja ne sadrže ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana, upućuju na zaključak o arbitrarnosti u postupovnom i/ili materijalnopravnom smislu."

16. Prema tome, ako sudska odluka ne sadrži ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu osnovanosti odnosno neosnovanosti tužbenog zahtjeva, tada je povrijeđeno ustavom zajamčeno pravo iz čl. 29. st. 1. Ustava RH.

17. Prema shvaćanju ovog suda, drugostupanjski sud svoju odluku nije obrazložio ozbiljnim, uvjerljivim, logičnim, razumnim i relevantnim razlozima zbog čega je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev kada iz utvrđenja sudova proizlazi da je sam tuženik tražio nastavak ugovora za BP Jurovski Brod i da je sam tuženik evidentirao jedan račun u svojim poslovnim knjigama i odbio pretporez niti je dao valjano obrazloženje raskida ugovora u skladu s odredbama ZOO-a i samog ugovora sklopljenog među strankama o raskidu ugovora kao niti o razlozima za shvaćanje o fiktivnosti računa.

18. Stoga su u konkretnom slučaju izostankom obrazloženja odlučnih činjenica izostali relevantni i dostatni razlozi na kojima je utemeljena odluka, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a pa je prema shvaćanju ovog suda tužitelju povrijeđeno pravo na pošteno suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17- dalje: EKLJP).

19. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će postupiti u skladu s iznijetim shvaćanjem te ocijeniti sve provedene dokaze i dati jasne razloge o odlučnim činjenicama nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

20. Slijedom navedenog, valjalo je ukinuti drugostupanjsku presudu na temelju čl. 391. st. 7. ZPP-a i riješiti kao u izreci.

21. Odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 17. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil