REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-379/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Josipu Valiću, odvjetniku u Puli, protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja i prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-477/2025-2 od 4. rujna 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda i rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-778/2019-36 od 21. ožujka 2025., u sjednici održanoj 17. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Dopušta se revizija tužitelju protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-477/2025-2 od 4. rujna 2025., u točki I. izreke, u dijelu u kojem je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-778/2019-36 od 21. ožujka 2025., u točkama V. i VI. Izreke, ( ko jim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja) u odnosu na isplatu zateznih kamata na pojedinačne iznose preplate na ime utvrđenih ništetnih odredaba ugovora o kreditu o promjeni kamatne stope i o valutnoj klauzuli u CHF, koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 30. rujna 2015., u odnosu na pravno pitanje:

„Ima li tužitelj koji je sklopio Dodatak ugovora o kreditu na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15, u daljnjem tekstu ZID ZPK/15) pravo na potpuno obeštećenje zbog ništetnih odredbi ugovora o kreditu na način da sudskim putem, a nakon provedene konverzije, ostvari povrat u pravno i činjenično stanje kao da nepoštenih i ništetnih odredaba nije bilo i to povratom sve koristi koju je banka kao nepošteni trgovac stekla temeljem tih odredbi?“.

II. Dopušta se revizija tuženici protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-477/2025-2 od 4. rujna 2025., u točki I. izreke, u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-778/2019-36 od 21. ožujka 2025., u točkama I., II., III., IV. i VII. Izreke, u odnosu na pravno pitanje:

„Može li se smatrati da su Dodacima ugovorima o kreditu kojima je izvršena konverzija, a koji su sklopljeni sukladno izričitim i prisilnim odredbama zakona (ZID ZPK, NN 102/15), potrošači koji su takve Dodatke prihvatili u potpunosti obeštećeni po pitanju ništetnih odredbi osnovnih ugovora o kreditu, te time izgubili pravnu osnovu i pravo pozivanja na spomenutu ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu koji je u potpunosti zamijenjen Dodatkom kojim je izvršena konverzija sukladno zakonu?“.

Obrazloženje

1. Obje stranke su podnijele prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-477/2025-2 od 4. rujna 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda i rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-778/2019-36 od 21. ožujka 2025., uz tvrdnju da je nezakonita.

2.1. Tužitelj je u prijedlogu je naznačio pravna pitanja koja glase:

„1) Ima li tužitelj koji je sklopio Dodatak ugovora o kreditu na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15, u daljnjem tekstu ZID ZPK/15) pravo na potpuno obeštećenje zbog ništetnih odredbi ugovora o kreditu na način da sudskim putem, a nakon provedene konverzije, ostvari povrat u pravno i činjenično stanje kao da nepoštenih i ništetnih odredaba nije bilo i to povratom sve koristi koju je banka kao nepošteni trgovac stekla temeljem tih odredbi? 2) Ima li tužitelj pravo na isplatu razlike u glavnici nakon provedene konverzije, s obzirom na to da je uvećani iznos glavnice u Dodatku ugovora o kreditu posljedica ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu za koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio da tužitelj ima pravni interes utvrđivati ništetnim i postaviti kondemnatorni zahtjev radi isplate?

3) Ima li tužitelj pravo na isplatu „manjka“ nakon provedene konverzije, s obzirom na to da je uvećani iznos glavnice u Dodatku ugovora o kreditu posljedica ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu za koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio da tužitelj ima pravni interes utvrđivati ništetnim i postaviti kondemnatorni zahtjev radi isplate?

4) Protivi li se čl. 81. i 87. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) odluka suda kojom je odbijena isplata glavnice iako je ona posljedica ništetnih odredbi o jednostranoj promjeni kamatne stope i ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli, samo na temelju toga što je tužitelj zaključio Dodatak ugovora o kreditu, a bez da je sud utvrdio uzrokuje li ista, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača?“.

2.2. Smatra da je riječ o pravnim pitanjima o kojima praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena, a ni praksa viših (županijskih) sudova nije jedinstvena, a kao razloge važnosti naznačenim pitanjima pozvao se na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019., Rev-18/2018. kao i sa shvaćanje izraženo u presudi Suda Europske unije C-118/17 od 14. ožujka 2019. (presuda K), te odluke Županijskog suda u Zadru Gž-1297/2020 od 28. rujna 2021., Županijskog suda u Bjelovaru, Gž- 1391/2020 od 17. veljače 2022., Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-3404/2020 od 2. svibnja 2024., Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-612/2022 od 3. srpnja 2024., Županijskog suda u Karlovcu posl. br. Gž - 477/2020 od 24. srpnja 2024.

3. Uz navedeno tvrdi da mu je osporenom odlukom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-477/2025 od dana 4. rujna 2025. povrijeđena ustavna prava, i to prava i temeljne slobode propisane Ustavom Republike Hrvatske iz čl. 3. (vladavina prava), iz čl. 5. st. 2. (dužnost pridržavanja Ustava i zakona i poštivanja pravnog poretka), čl. 14. st. 1. i 2. (jednakost svih pred zakonom), čl. 26. (jednakost svih pred sudovima), čl. 29. st. 1. (pravo svakoga da neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima), te čl. 115. st. 3. (sudovi sude na temelju Ustava i zakona) Ustava Republike Hrvatske. Ujedno smatra da se pobijanom odlukom sprovodi diskriminacija naspram ostalih tužitelja (potrošača) u čijim predmetima je također utvrđena ništetnost odredbi na temelju odredbi Zakona o obveznim odnosima, te Zakona o zaštiti potrošača i koji su ostvarili pravo na isplatu uslijed ništetnosti ugovornih odredbi uz isplatu razlike glavnice proizašle iz takvih ništetnim odredbi.

4.1. Tuženica je u prijedlogu naznačila pravno pitanje koje glasi:

„Može li se smatrati da su Dodacima ugovorima o kreditu kojima je izvršena konverzija, a koji su sklopljeni sukladno izričitim i prisilnim odredbama zakona (ZID ZPK, NN 102/15), potrošači koji su takve Dodatke prihvatili u potpunosti obeštećeni po pitanju ništetnih odredbi osnovnih ugovora o kreditu, te time izgubili pravnu osnovu i pravo pozivanja na spomenutu ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu koji je u potpunosti zamijenjen Dodatkom kojim je izvršena konverzija sukladno zakonu?“.

4.2. Kao razloge važnosti naznačenog pravnog pitanja navela je, između ostalih, odluku Suda Europske Unije u predmetu C-567/20 od 5. 5. 2022., u kojoj je presudi Europski Sud izričito utvrdio kako se ovo pitanje „konverzije“ razlikuje od predmeta C- 118/17, tzv. predmeta Dunai, na koji se, u obrazloženju pobijane odluke, pozivaju nižestupanjski sudovi, te odluke toga suda broj C-260/18 i C-81/19, odluke revizijskog suda broj Rev-586/2019-14 od **.**.2022., U1/2019 od 4. ožujka 2020., te više odluka županijskih sudova: u Šibeniku, posl. br. Gž-457/18 od 15. lipnja 2020., u Splitu, posl. br. Gž-1619/20 od 7. listopada 2020., u Vukovaru, posl. br. Gž-85/17 od 13. studenoga 2018., u Varaždinu, SS Koprivnica, Gž-688/2022 od 13. lipnja 2023. i u Splitu, posl. br. Gž-2564/24 od 5. ožujka 2025.

5. Tuženica također smatra da su i njoj drugostupanjskom odlukom povrijeđena njezina ustavna prava iz čl. 14. st. 2. (svi su pred zakonom jednaki), čl. 26. (svi su jednaki pred sudovima) čl. 29. st. 1. (svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama), čl. 115. st. 3. Ustava RH (sud je dužan suditi isključivo na temelju Ustava, zakona, međunarodnih ugovora i drugih važećih izvora prava), te čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (pravo na pravično suđenje).

6. Odgovori na prijedloge nisu podneseni.

7. Prijedlozi su osnovani.

8. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

- dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio da su u prijedlogu i tužitelja i prijedlogu tuženice ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u odnosu na naznačeno pitanje, navedeno u izreci rješenja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. podst. 2. ZPP-a, jer je shvaćanje u pobijanoj presudi suprotno shvaćanju ovog suda donesenom na 7. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda održanoj 13. i 20. prosinca 2022., kojim je ujednačena sudska praksa, te i odlukama ovog suda broj Rev- 586/2019-14 od 21. prosinca 2022. i Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025., Rev-9/2025- 2 od 15. srpnja 2025., utemeljenim na tom pravnom shvaćanju, (tako i u Revd - 2526/2025-2 od 7. listopada 2025.).

9. Naime, o spornom pravnom pitanju vezanom za pravne učinke sporazuma o konverziji Vrhovni je sud Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje prihvaćeno na 7. sjednici Građanskog odjela održanoj 13. i 20. prosinca 2022. (pravno shvaćanje broj Su-IV-33/2022-21), a ono glasi:

„Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15 - dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“.

10. Slijedom iznesenog valjalo je strankama na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a dopustiti reviziju u odnosu na pitanja navedena u izreci rješenja.

11. U odnosu na preostali dio naznačenih pitanja i povredu temeljnih ljudskih prava i tužitelja i tuženice smatra se da je prijedlog povučen (čl. 389.b st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 17. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić