REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-288/2026-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice IE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vladimir Terešak, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika-protutužitelja OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, koju zastupa punomoćnik Alen Pešušić, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1987/2025-2 od 22. srpnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-10319/2023-176 od 28. ožujka 2025., u sjednici održanoj 17. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Tužiteljici-protutuženici se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1987/2025-2 od 22. srpnja 2025. u odnosu na pravno pitanje koje glasi:
Dospijeva li tražbina naknade koristi koju je nepošten posjednik imao za vrijeme svog posjedovanja, a koja korist se ogleda u iznosu mjesečne zakupnine koju je nepošten posjednik trebao plaćati vlasniku za korištenje poslovnog prostora, a nije ju plaćao, mjesečno i to istekom mjeseca u kojem je korist ostvarena ili s danom podnošenja zahtjeva vlasnika za naknadu koristi ili s danom donošenja prvostupanjske presude?
II. Prijedlog tuženika-protutužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
III. Prijedlog tuženika-protutužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
IV. Zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog tužiteljice-protutuženice za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica-protutuženica (dalje: tužiteljica) i tuženik-protutužitelj (dalje: tuženik) su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1987/2025-2 od 22. srpnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-10319/2023-176 od 28. ožujka 2025.
2. U odgovoru na prijedlog tužiteljice tuženik je predložio prijedlog tužiteljice odbiti uz zahtjev za naknadu troškova odgovora na prijedlog.
3.Prijedlog tužiteljice je dopušten, a prijedlog tuženika djelomično nije dopušten, a djelomično nije osnovan.
U odnosu na prijedlog tužiteljice
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da je postavljeno pitanje naznačeno u izreci rješenja važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem je shvaćanje u pobijanoj presudi suprotno shvaćanju ovog suda izraženog u odluci broj: Rev-666/2023-2 od 22. studenoga 2023., Rev-x- 1233/13-2 od 1. travnja 2014. i od pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na 2. sjednici Građanskog odjela ovog suda održanoj 1. ožujka 2021.
5. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a dopustiti reviziju u odnosu na pitanje navedeno u izreci rješenja, a u odnosu na preostalo pitanje kao i povrede temeljenog ljudskog prava, u smislu navedene zakonske odredbe, uzima se da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen.
U odnosu na prijedlog tuženika
6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a revizijski sud je ocijenio da pitanja naznačena pod točkama 1., 3., 5. -7. nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer tuženik u tim pitanjima polazi od pogrešne pretpostavke da je nalaz i mišljenje vještaka proturječan sam sebi, nejasan ili doveden u sumnju što ne proizlazi iz pobijane presude niti iz dostavljenog prema čl. 387. st. 3. ZPP-a. Osim toga, tuženik tim pitanjima zapravo ističe počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka što ne predstavlja pravno pitanje u smislu čl. 385.a ZPP-a o kojem bi ovaj sud trebao zauzeti pravno shvaćanje.
7. Nadalje, drugo i četvrto pitanje ne predstavljaju pravna pitanja u smislu čl. 385.a ZPP-a o kojima bi ovaj sud trebao zauzeti pravno shvaćanje, dok deveto pitanje nije važno u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a. To stoga što je čl. 394.a ZPP-a koji je propisivao da je sud kojem je predmet vraćen na ponovno suđenje vezan pravnim shvaćanjem revizijskog suda brisan člankom 70. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22 - dalje: ZID ZPP/22) te da se na temelju čl. 107. st. 5. ZID ZPP/22 ta izmjena primjenjuje na sve postupke u tijeku u kojima do dana stupanja na snagu tog Zakona (19. srpnja 2022.) nije donesena drugostupanjska odluka, a takav je i ovaj predmet budući da je drugostupanjska odluka donesena 22. srpnja 2025. pa od odgovora na deveto pitanje ne ovisi ishod spora.
8. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja iz prijedloga tuženika, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješio kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
9. Tuženik je istaknuo i to da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pošteno suđenje koje obuhvaća i pravo na obrazloženu odluku iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) i čl. 6. Europske konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17). Međutim, tuženiku je u postupku bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima protivne strane, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku, a suprotno ne proizlazi niti iz dostavljene dokumentacije sukladno čl. 387. st. 3. ZPP. Nižestupanjski su sudovi svoje odluke opravdavali ozbiljnim, uvjerljivim, logičnim, razumnim i relevantnim razlozima zbog čega se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima pa nije bilo moguće zaključiti da postoji vjerojatnost da tuženik nije imao pravično suđenje. Pri tome valja reći da tuženik velikim dijelom svojeg prijedloga u dijelu koji se odnosi na prijedlog sastavljen u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a zapravo ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje zbog čega nije moguće podnositi niti reviziju pa tako niti prijedlog za dopuštenje revizije.
10. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP te je odlučeno kao pod točkom III. izreke ovoga rješenja.
11. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer on nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP te je odlučeno kao pod točkom IV. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 17. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
