Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-506/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Kvaternik kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Renate Pražetina Kaleb kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog RR zbog kaznenog teške tjelesne ozlijede iz članka 118. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak i 101/17 - u daljnjem tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenog RR, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Požegi, broj: K-141/2022-12 od 21. ožujka 2024. , nakon održane rasprave 17. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenika županijskog državnog odvjetnika Silvija Sušca, okrivljenog RR, z. branitelja okrivljenika odvjetnika Gorana Tomljanovića

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenog RR, preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na kazneno djelo teške tjelesne ozlijede iz članka 118. stavka 1. KZ/11 u činjeničnom opisu i odluci o kazni na način:

okrivljeni RR (osobnih podataka kao u prvostupanjskoj presudi),

k r i v  j e

što je

1.) dana 7. lipnja 2018. u vremenskom razdoblju od 23,00 do 23,45 sati u Novoj Gradiški, [adresa], u caffe baru [obrt], nakon verbalnog sukoba s CR, u nakani da ga teško tjelesno ozljedi, pivskom bocom udario CR u glavu i potom šakom u glavu uslijed čega je CR pao na tlo na koji način mu je nanio tjelesne ozljede u vidu razderno- gnječne rane na glavi u području mastoidnog nastavka lijeve slijepoočne kosti, razderno-gnječne rane lijeve uške te tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma nosnih kostiju s pomakom ulomaka,

d a k l e, drugoga teško tjelesno ozlijedio,

čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teške tjelesne ozljede, opisano i kažnjivo po članku 118. stavak 1. KZ/11,

pa se, na temelju članka 118. stavak 1. KZ/11

o s u đ u j e

kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci

te se, na temelju članka 56. KZ/11, okrivljenom RR izriče

u v j e t n a  o s u d a

kojom se određuje da se kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. i točke 8. Zakon o kaznenom postupku – (Narodne novine broj 125/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25 i 13/26 – dalje ZKP), nalaže se okrivljeniku da naknadi troškove kaznenog postupka u iznosu od 332,42 eura (tristotridesetdva eura i četrdesetdva centa) te na ime paušalni iznos od 500,00 (petstotina) eura koji trošak je okrivljenik dužan platiti u roku 2 (dva) mjeseca od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe dok će prvostupanjski sud posebnim rješenjem odlučiti o troškovima punomoćnika oštećenog.

II. Prihvaća se žalba okrivljenog RR u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 na način da se,

na temelju članka 452. točke 4. ZKP, protiv okrivljenog RR

ODBIJA OPTUŽBA

da bi

2.) dana 11. srpnja 2018. u Novoj Gradiški, u nakani da zastraši CR, susrevši OR koji je vidio događaj opisan pod točkom 1.), rekao mu: „Reci onom svom četniku CR, ako ne povuče tužbu, ubit ću vas obojicu!“, što je OR prenio CR koji se zbog tih riječi uplašio za vlastiti život,

d a k l e, drugome ozbiljno prijetio da će ga ubiti,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnja, opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. KZ/11,

Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

III. U ostalom dijelu, u odnosu na kazneno djelo iz članka 118. stavka 1. KZ/11 žalba okrivljenog RR odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Požegi, broj: K-141/2022-12 od 21. ožujka 2024. okrivljeni RR proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teške tjelesne ozljede, opisano i kažnjivo po članku 118. stavku 1. KZ/11 (točka 1. presude) i kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje, opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11 (točka 2. presude) na štetu CR. Za kazneno djelo pod točkom 1. na temelju članka 118. stavka 1. KZ/11 okrivljeniku je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a za kazneno djelo pod točkom 2. na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci te je primjenom članka 51. KZ/11 okrivljeni RR osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 57. KZ/11 okrivljeniku je izrečena djelomična uvjetna osuda kojom je određeno da će se od jedinstvene kazne zatvora na koju je osuđen izvršiti dio kazne u trajanju od 9 (devet) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 9 (mjeseci) se neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo s time da se vrijeme provedeno na izdržavanju kazne ne uračunava u vrijeme provjeravanja. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. ZKP okrivljeniku je naloženo da naknadi troškove kaznenog postupka u iznosu od 93,44 eura i paušalni iznos od 200,00 eura. Nasuprot toga, na temelju članka 452. točke 4. ZKP protiv okrivljenog RR odbijena je optužba da bi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnja, opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11 na štetu OR. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP sud je odredio da troškovi kaznenog postupka u odnosu na odbijajući dio presude padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio okrivljenik po branitelju Nemanji Nožiniću, odvjetniku iz Nove Gradiške, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni. Okrivljenik je u žalbi predložio da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači „u smislu žalbenih navoda“, podredno da pobijanu presudu ukine i vrati predmet na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu okrivljenika podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Požegi s prijedlogom da se žalba okrivljenika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

6. Na sjednici drugostupanjskog vijeća održanoj 10. veljače 2026. vijeće je utvrdilo da je žalba okrivljenika dala osnovu za ispitivanje pobijane presude radi pravilno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na točku 1. činjeničnog opisa presude, a time i odluke o kazni jer iz pobijane presude nije točno utvrđen način i dinamika ozljeđivanja oštećenika, koje je ozlijede nanio okrivljenik te postojanje prijedloga za kazneni progon u odnosu na kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. KZ/11. Kako je prvostupanjska presuda već bila ukinuta i kako postoji zabrana dvostrukog ukidanja u smislu članka 484.a stavka 1. ZKP, prema članku 484.a stavka 2. ZKP ovaj je drugostupanjski sud zakazao raspravu i po službenoj dužnosti odredio ispitivanje medicinskog vještaka dr. Marijana Cesarika. Nakon što je proveo raspravu, ovaj je drugostupanjski sud donio ovu presudu.

7. Na raspravi 17. ožujka 2026. u dokaznom postupku sud je ispitao medicinskog vještaka dr. Marijana Cesarika i na temelju članka 431. stavka 1. točke 6. ZKP pročitao nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještaka dr. Marijana Cesarika (list 106-108, 139-140 i 142 spisa) te su, na temelju istog članka, pročitani zapisnici o iskazima svjedoka oštećenog CR (list 61-62), svjedokinje KR (list 96-97 spisa), svjedoka OR (list 97-99, 255-256 spisa), svjedoka NR (list 99-100 spisa), svjedokinje LR (list 137- 138 spisa), svjedokinje BR (list 138-139 spisa) i svjedoka IR (list 140-141 spisa). Pročitana je i pregledana dokumentacija spisa i to: medicinska dokumentacija za oštećenog CR (list 9-30 spisa), preslika poruka od 12. srpnja 2018. (list 31 spisa), rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Dražena Oreškovića iz Nove Gradiške, broj O-540/2021 (list 104 spisa), izreka presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Kž-32/2023-9 od 14. prosinca 2023., izreka presude Prekršajnog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba Nova Gradiška poslovni broj Pp-J-448/18-3 od 23. kolovoza 2018. (vodi se pod novim brojem nakon migracije Općinski sud Slavonski Brod broj Ppu-J-1463/19), izreka presude Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj Jž-2035/2018 od 26. kolovoza 2021., potvrda o visini dohotka za okrivljenika (list 35 spisa) te je kao zadnji dokaz pročitan izvod iz kaznene evidencije i prekršajne evidencije za okrivljenika.

8. Žalba okrivljenog RR u odnosu na kazneno djelo teške tjelesne ozlijede iz članka 118. stavka 1. KZ/11 je djelomično osnovana, dok je u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 osnovana.

U odnosu na odluku pod točkom I. ove presude

9. Okrivljenik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 9. i 11., stavka 2. i 3. ZKP, navodeći da je pobijana presuda nerazumljiva, proturječna sama sebi, nema razloga o odlučnim činjenicama te smatra da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, kao i zato jer prvostupanjski sud tijekom predmetnog kaznenog postupka nije uopće primijenio odredbu članka 9.,10. i 11. ZKP. U odnosu na ovu žalbenu osnovu okrivljenik jedino navodi da prvostupanjski sud nije obrazložio odluku o kazni. Međutim, odluku o kazni prvostupanjski sud je detaljno, jasno i dostatno obrazložio (točke 34., 34.1., 34.2. i 34.3.). Nastavno, u odnosu na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka okrivljenik navodi da nisu dokazane njegove radnje koje su u uzročnoj vezi s ozljeđivanjem oštećenog CR, smatra da nije dokazana njegova namjera ozljeđivanja oštećenika, osporava dokaznu vrijednost iskaza KR, a što sve predstavlja žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ali ne procesnu povredu.

10. U odnosu na povredu Kaznenog zakona, a što okrivljenik pogrešno podvodi pod žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, okrivljenik osporava mogućnost korištenja iskaza oštećenog CR prilikom odluke o njegovoj kaznenoj odgovornosti jer smatra da bi čitanje tog iskaza koji je nekonfrontiran bilo nezakonito. Međutim, odredbom članka 431. stavka 2. ZKP određeno je da zapisnik s nekonfrontiranim iskazom svjedoka može biti pročitan na raspravi, „ali se samo na tim zapisnicima ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda“. Slijedom navedenog, nije bilo zapreke prvostupanjskom sudu da pročita iskaz oštećenog CR iz dokazne radnje i time nikakvu povredu prvostupanjski sud nije počinio.

10.1. Nije u pravu okrivljenik kada smatra da se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari s obzirom da je o istom događaju pravomoćnu odluku donio prekršajni sud. Naime, pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da iz presude Prekršajnog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški, broj Pp-J- 448/2018-3 od 23. kolovoza 2018. (Općinski sud Slavonski Brod, broj Pp-J- 1463/2019) proizlazi kako je temeljem članka 167. stavka 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18 - dalje u tekstu: PZ/07) odbijena optužba protiv okrivljenog RR jer je prije otvaranja glavne rasprave tužitelj odustao od optužnog prijedloga budući da je radnja prekršaja za RR identična sadržaju kaznene prijave koju je CR podnio protiv RR te je takva odluka potvrđena presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, broj Jž-2035/2018 od 26. kolovoza 2021. Kako obustavom prekršajnog postupka nije odlučeno o predmetu postupka i odgovornosti okrivljenog RR za inkriminirani događaj, nije niti počinjena povreda Kaznenog zakona iz članka 469. točke 3. ZKP.

11. Ovaj drugostupanjski sud je uvažio žalbene navode okrivljenika u kojima osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja u dijelu dinamike događaja i mehanizma nastanka ozljeda kod oštećenika, pa je po službenoj dužnosti odredio ispitivanje stalnog sudskog vještaka medicinske struke dr. Marijana Cesarika na raspravi. Iz nalaza i mišljenja vještaka prim. dr. sc. Marijana Cesarika ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prilikom zadobivanja ozljeda oštećenik mogao biti u svakom položaju - stajaćem, sjedećem i ležećem, na način da su glava, nos i prsni koš dostupni za udaranje. U slučaju da je oštećenik ležao na trbuhu, ozlijede su mogle biti nanesene i nogom. Vještak prim. dr. sc. Marijan Cesarik potvrđuje da je na temelju utvrđenih ozljeda oštećenog CR moguće da su ozlijede na glavi oštećenika nastale dok je oštećenik stajao okrenut prema šanku, a da mu je okrivljenik prišao s leđa i razbio mu bocu o glavu iza lijevog uha te kada se oštećenik okrenuo da ga je okrivljenik udario i šakom u glavu nakon čega je pao. U toj dinamici događaja ozlijede razderano-gniječne rane na glavi u području mastoidnog nastavka lijeve slijepoočne kosti i razderno-gniječne rane lijeve uške nastale su ukoliko je oštećenik udaren bocom u taj dio glave, dok je prijelom nosnih kostiju s pomakom ulomka mogao nastati udarcem šakom, kao što je to opisao oštećenik. Svjedoci NR, OR, LR, IR potvrđuju da je prije fizičkog napada na oštećenika došlo do verbalnog sukoba između okrivljenika i oštećenika oko pjesme u kafiću. Svjedok OR nastavno navodi da je okrivljenik udario oštećenog CR u glavu pivskom bocom iza uha s desne strane glave prema potiljku, nakon čega ga je udarao i šakama u glavu posije čega je oštećenik pao na tlo. Svjedok NR navodi da je okrivljenik udario oštećenika bocom u glavu nakon čega su se njih dvojca naguravali i tukli šakama te je oštećenik bio na podu. Iz takvih opisa događaja i utvrđenih ozljeda oštećenika, ovaj drugostupanjski sud nalazi da iskaz oštećenog CR podupiru medicinska dokumentacija, nalaz i mišljenje vještaka prim. dr. sc. Marijana Cesarika te iskazi svjedoka OR i NR, pa nije u pravu okrivljenik kada u žalbi navodi da iskaz oštećenog CR nije vjerodostojan. Jednako tako, svjedokinja KR iskazivala je što je o događaju čula od supruga, oštećenog CR, stoga je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da je u tom dijelu njezin iskaz vjerodostojan. Međutim, oštećeni CR je naveo da nakon što je pao na pod, zbog omamljenosti, ne zna od koga je i koliko udaraca primio, dok svjedok OR navodi da su, nakon pada oštećenika, istog udarali „drugi dečki koje ne poznaje i, čini mu se, jedna ženska osoba“. Kako nitko od ispitanih svjedoka ne potvrđuje da je okrivljenik nastavio s napadom na oštećenika nakon njegovog pada na tlo, ovaj drugostupanjski sud je, u skladu s takvim utvrđenjima dokaznog postupka, djelomično izmijenio činjenični opis te našao dokazanim da je okrivljenik, nakon verbalnog sukoba s CR, staklenom bocom udario CR u glavu i potom šakom u glavu uslijed čega je CR pao na tlo na koji mu je način nanio tjelesne ozljede u vidu razderno- gnječne rane na glavi u području mastoidnog nastavka lijeve slijepoočne kosti, razderno-gnječne rane lijeve uške te tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma nosnih kostiju s pomakom ulomaka. Udarajući oštećenika sredstvom kao što je staklena boca u glavu, a potom šakom u nos, okrivljenik je iskazao svoju namjeru da oštećenika teško tjelesno ozlijedi jer on poduzima čak dvije radnje da oštećeniku nanese ozlijede, svjestan je svojih radnji i hoće nastup zabranjene posljedice u cilju da teško tjelesno ozlijediti oštećenika. Pravilno stoga utvrđuje prvostupanjski sud da okrivljenik postupa s izravnom namjerom. Okrivljenik ne navodi niti jedan ispričavajući element za svoje postupanje, a u žalbi niti ne obrazlaže u čemu se očituje nužna obrana i krajnja nužda na koje se poziva.

12. Okrivljenik osporava i odluku o kazni navodeći da ga je prvostupanjski sud prestrogo kaznio te nije uzeo u obzir sve okolnosti koje su od utjecaja na izbor vrste i visine kazne, pri čemu ne navodi koje okolnosti koje su od utjecaja na kaznu sud nije vrednovao. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Prihvaćajući utvrđenje olakotne okolnosti koje je okrivljeniku cijenio prvostupanjski sud - dosadašnju kaznenu neosuđivanost i prekršajnu nekažnjavanost, ovaj drugostupanjski sud je imao na umu i protek vremena od počinjenog djela od gotovo osam godina kroz koje vrijeme okrivljenik nije imao daljnjih incidentnih postupanja i da je zaposlen u vlastitom obrtu, pa je mišljenje ovog drugostupanjskog suda da ovaj događaj predstavlja incident u okrivljenikovom dotadašnjem životu koji je do inkriminiranog događaja i nakon njega poštivao društvene i pravne norme. Kako je ovaj sud utvrdio i manju kriminalnu količinu utvrđenih radnji okrivljenika to nije cijenio kao otegotno kao što je to vrednovao prvostupanjski sud, već otegotnih okolnosti ovaj drugostupanjski sud nije našao. Razmatrajući navedene olakotne okolnosti te vodeći računa o općim pravilima za izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) i o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da će se u konkretnoj situaciji kaznom zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci uz izrečenu uvjetnu osudu s rokom kušnje od 2 (dvije) godine postići svrha kažnjavanja i takva će kazna u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenika, ali i na sve druge, da se suzdrže od činjenja kaznenih djela i da shvate društvenu osudu i moralni prijekor za zlo koje je počinjeno te se suzdrže od bilo kakvih protuzakonitih postupanja.

13. Odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na citiranim odredbama ZKP, sukladno stvarnim troškovima kaznenog postupka te su utvrđeni troškovi u iznosu 332,42 eura za provedeno medicinsko vještačenje u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku, dok je paušalni iznos 500,00 eura određen s obzirom na složenost i trajanje kaznenog postupka te imovinske i obiteljske prilike okrivljenika.

14. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. ove odluke.

U odnosu na odluku pod točkom II. ove presude

15. U pravu je okrivljenik kada navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da postoji prijedlog za progon u odnosu na kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11.

15.1. Člankom 48. stavkom 1. ZKP određeno je, između ostalog, da ako oštećenik umre u tijeku postupka, njegov bračni drug i izvanbračni drug, životni partner ili neformalni životni partner i potomak, a ako njih nema, predak, brat, sestra i osoba koju je žrtva, odnosno oštećenik na temelju zakona bio dužan uzdržavati, mogu u roku od tri mjeseca poslije njegove smrti podnijeti prijedlog za progon ili tužbu, odnosno dati izjavu da postupak nastavljaju. Oštećeni CR preminuo je 27. veljače 2021. o čemu je punomoćnik oštećenog, odvjetnik Domagoj Jugović, obavijestio sud na raspravi 24. lipnja 2021. predajući punomoć za zastupanje u ovom kaznenom predmetu, supruge pokojnog CR, KR i z.z. mlt. ĆR (list 94.). Imajući na umu članak 48. stavak 1. KZ/11, nedvojbeno proizlazi da je izjava supruge pokojnog oštećenika, koja činom predaje punomoći za sudjelovanje u kaznenom postupku u stvari izjavljuje da postupak protiv okrivljenika nastavlja, je dana protekom roka od tri mjeseca. Kako nije bilo potrebnog prijedloga za progon, trebalo je na temelju članka 452. točke 4. ZKP odbiti optužbu protiv okrivljenika zbog kaznenog dijela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 i odrediti da za to kazneno djelo troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. ove presude.

16. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija te po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP. Ovaj sud nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. S obzirom da je žalba okrivljenika djelomično prihvaćena u odnosu na kazneno djelo iz članka 118. stavka 1. KZ/11 i u cijelosti u odnosu na kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11, primjenom članka 486. stavka 1. ZKP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 17. ožujka 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Irena Kvaternik

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove drugostupanjske presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku petnaest (15) dana računajući od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske putem prvostupanjskog suda u dovoljnom broju primjerka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.