Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-558/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ilijane Petyo kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupano po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Stalna služba Sinju, Građansko-upravni odjel, protiv tuženika UC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima – odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ljubičić – Vrdoljak u Splitu, Sukošanska 4, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, poslovni broj Povrv-227/2025 od 12. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, poslovni broj Povrv-227/2025 od 12. prosinca 2025.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ane Romac u [adresa], poslovni broj Ovrv-17/16 od 5. travnja 2016., u dijelu kojim je naloženo ovdje tuženiku isplatiti ovdje tužitelju iznos od 20.105,62 kn/2.668,47 eura[1] sa zateznim kamatama pobliže navedenim u točki I izreke prvostupanjske presude (točka I izreke) te je naloženo tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka II izreke).
2. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže presudu preinačiti na način da sud drugog stupnja u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev tužitelja odnosno podredno istu ukine i vrati predmet na ponovno suđenje sudu prvog stupnja.
3. Žalba tuženika nije osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev za isplatu utuženog iznosa i pripadajućih kamatama s naslova naknade za korištenje tuđe stvari po pravilima vraćanja stjecaja bez osnove.
5. Pošavši od utvrđenja da je predmetni poslovni prostor Odlukom Stambene komisije Ministarstva obrane od 16. travnja 1996. dan u zakup tuženiku radi obavljanja registrirane djelatnosti vlastitog poduzeća na rok od 10 godina, da je presudom prvostupanjskog suda poslovni broj Ps-35/2015 od 21. prosinca 2015. ovdje tuženiku naloženo iseliti iz poslovnog prostora u [adresa] na adresi [adresa] (ranije [adresa]) te isti predati u posjed ovdje tužiteljici slobodan od osoba i stvari, koji prostor je tuženik koristio bez pravne osnove, da je tuženik u posjedu predmetnog prostora bio barem do dana donošenja naprijed navedene presude, da tuženik, nakon isteka 10 godina, iako mu tužiteljica nije ponudila sklapanje ugovora o zakupu, posjed istog nije predao tužiteljici, da je tuženik postao nepošteni posjednik predmetnog poslovnog prostora u rujnu 2013. kada je od strane tužiteljice pozvan na predaju poslovnog prostora, iseljenje i isplatu sud prvog stupnja utvrdio je da je tuženik dužan platiti tužiteljici, na ime korištenja predmetnog poslovnog prostora, odgovarajući iznos, za razdoblje od svibnja 2014. do lipnja 2015. te posljedično navedenom platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ane Romac u [adresa] poslovni broj Ovrv-17/16 od 5. travnja 2016. kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici isplati iznos od 2.668,47 eura sa pripadajućim zateznim kamatama održao na snazi.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 354. stav. 2 ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava ovaj sud nije našao da bi donošenjem pobijane presude ili postupkom koji joj je prethodio bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka ili da bi materijalno pravo bilo pogrešno primijenjeno.
7. U ovoj žalbenoj fazi među strankama, a kako to proizlazi iz navoda žalbe samog tuženika, nije sporno da je tuženik ušao u predmetni poslovni prostor temeljem odluke Stambene komisije MORH-a 1995. godine temeljem koje odluke je bio u posjedu istog 10 godina, da je i protekom tog roka tuženik ostao u posjedu istog ali da je nesavjesni posjednik postao tek 2013. kada ga je tužiteljica, kao vlasnica prostora, pozvala na iseljenje i na isplatu naknade za korištenje njene stvari (predmetnog poslovnog prostora). Isto tako tuženik tijekom prvostupanjskog postupka a niti u žalbi ne navodi da bi u utuženom razdoblju predmetni poslovni prostor vratio u posjed tužiteljici.
8. Prema odredbi čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 u daljnjem tekstu: ZOO-a) kada je netko tuđu stvar upotrijebio u svoju korist imalac može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od upotrebe. Upotreba tuđe stvari u vlastitu korist u smislu odredbe predstavlja poseban vid stjecanja bez osnove. Opće pravilo o stjecanju bez osnove kaže da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi. Upotreba tuđe stvari u svoju korist u smislu čl. 219. ZOO-a je dakle prelazak imovine ili dijela imovine (bez osnove) kada naturalna restitucija nije moguća ili kada gospodarski razlozi to ne opravdavaju a obzirom da stjecatelj tuđe stvari tu stvar više ne drži u posjedu jer je ta stvar potrošena ili je promijenila identitet.
9. Nemogućnost vračanja ili gospodarska neopravdanost vračanja tuđe stvari opravdava obvezu osobe koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist da vlasniku naknadi korist od takove uporabe i u situaciji kada je bila poštena (nije znala, a niti je iz okolnosti imala razloga posumnjati da uporabljuje tuđu stvar). U protivnom u takvoj situaciji neosnovano bi se bespovratno uvećala imovina osobe koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist, odnosno neosnovano bi se trajno umanjila imovina vlasnika stvari. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 u daljnjem tekstu ZV) čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. regulira situacije kada je naturalna restitucija moguća, kada je moguć povrat stvari. Dakle, s obzirom da je naturalna restitucija predmetnog poslovnog prostora još uvijek moguća, u konkretnom slučaju, a kako to navodi i sam tuženik u svojoj žalbi, valja primijeniti navedene odredbe ZV prema kojima je nepošteni posjednik dužan naknaditi korist od upotrebe tuđe stvari.
10. Dakle, s obzirom na nespornu činjenicu da se od 2013. tuženik nalazi u nesavjesnom posjedu predmetnog prostora odnosno da tuženik nije osporio niti činjenicu da je i u utuženom periodu (od svibnja 2014. do lipnja 2015.) bio u nesavjesnom posjedu predmetnog poslovnog prostora u vlasništvu tužiteljice s kojom nije imao sklopljen ugovor o zakupu pravilnom primjenom materijalnog prava (čl. 165. st. 1. ZV) valjalo je naložiti tuženiku da tužiteljici naknadi izgubljenu korist zbog upotrebe predmetnog prostora i to u visini prosječne najamnine komparativnih nekretnina (približne veličine i lokacije), koju visinu tuženik žalbom posebno niti ne osporava.
11. Prema izloženom, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je, temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi održao na snazi za iznos od 2.668,47 eura i pripadajuće zatezne kamate.
12. I odluka o troškovima postupka, koju žalitelj posebno žalbom niti ne osporava, pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st.1 ZPP-a) tako i po visini (čl. 155 st. 1 ZPP-a) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 112/12, 103/14, 118/14, 107/15, 57/22 i 126/22).
13. Zbog izloženog, a sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo je odbiti žalbu tužitelja i žalbu tuženice te potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 17. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Tomislav Aralica
