1

Poslovni broj: Gž-11/2024-2

Poslovni broj: Gž-11/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Filki Pejković u pravnoj stvari tužiteljice D. V.iz Z., Ozastupane po punomoćniku I A, odvjetniku iz Z, protiv tuženika  E&S bd.d. R, O zastupan po odvjetnicima  iz OD H. &P. iz Z., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5278/2019 od 12. rujna 2023.,  10. siječnja 2024. ,

r i j e š i o    j e

              I Prihvaća se  žalba tuženika, te se ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5278/2019 od 12. rujna 2023. te se predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.

              II O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je da se prekida postupak u ovoj pravnoj stvari, te je u točki  II. izreke odlučeno da će se postupak nastaviti kad  završi postupak pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak.

2. Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 dalje-ZPP) predlažući da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati istom sudu na ponovan postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Donoseći osporavano rješenje sud prvog stupnja navodi da  tužiteljica zahtijeva isplatu novčanog iznosa sa zateznim kamatama pri čemu se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl. brojem P-1401/2012 od  4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod posl. brojem Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. a koje su donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača,  da se tuženik u odgovoru na tužbu poziva na dodatak ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju koji su stranke sklopile 4. veljače 2016., te tvrdi da je njime ugovorni odnos između stranaka izmijenjen na način kao da nikada i nije sadržavao sporni dio ugovora.

6. Prema mišljenju suda prvog stupnja odluka u ovoj pravnoj stvari ovisi, među ostalim, i u odgovoru na pitanje treba li Direktivu 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima tumačiti na način da se njezine odredbe primjenjuju na ugovor o kreditu koji je sklopljen prije  pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, ali koji je konvertiran nakon pristupanja Uniji na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju  ("Narodne novine" broj  102/2015 dalje ZID ZPK/15), koji je Republika Hrvatska donijela nakon stupanja u članstvo Europske unije te da u slučaju potvrdnog odgovora na ovo pitanje odluka suda ovisi i o odgovoru na pitanje treba li čl. 6. st. 1. Direktive 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima tumačiti na način da mu se protivi ZID ZPK/15 koji s jedne strane, prisilnom odredbom obvezuje pružatelja usluga ponuditi potrošaču sklapanje dodatnog ugovora o kreditu na način propisan tim  zakonom, a kojim dodatkom se pojedine ugovorne odredbe, koje su u trenutku stupanja na snagu tog Zakona (odredba o jednostranoj izmjeni kamatne stope) ili kasnije, (odredba o valutnoj klauzuli u CHF) sudskom odlukom utvrđena ništetnima, zamjenjuje valjanim ugovornim odredbama na način kao da je među strankama od početka bilo ugovoreno ono što je ugovoreno dodatkom, a čime se osigurava valjanost ugovora, dok se s druge strane potrošaču koji je dobrovoljno prihvatio sklapanje dodatka, uplate izvršene po osnovi nepoštenih ugovornih odredbi iskorištavaju za namirenje njegovih obveza koje proizlaze iz odredbi valjanog dodatka, uz Sporazum o raspolaganju eventualnom pretplatom ili vraćanjem uplata potrošaču onda kad pretplata premašuje zbroj anuiteta prema novom otplatnom planu, sve na način kako je to predviđeno tim zakonom. Smatra sud prvog stupnja da na ta pitanja treba odgovoriti Vrhovni sud Republike Hrvatske, pa da su stoga ispunjene zakonske pretpostavke za prekid ovog postupka sukladno čl. 213. st. 1. toč. 1. ZPP-a u kojoj je propisano da će sud prekinuti postupak ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju.

7.Nadalje, navodi sud prvog stupnja da će Vrhovni sud  Republike Hrvatske na navedena postavljena pitanja na posredan način odlučiti o tome jesu li i na koji način prava potrošača koji su sklapali dodatke ugovora na temelju ZID ZKP/15,  a koja su pravna posljedica ništetnosti ugovornih odredbi i zbog čijih ostvarenja i tužiteljica vodi ovaj postupak protiv tuženika,  prestala sklapanjem tih dodataka kojima su ništetne odredbe zamijenjene valjanima na način kao da je među strankama od početka bilo ugovoreno ono što je ugovoreno dodatkom.

8.Stoga sud prvog stupnja smatra da odluka u ovoj pravnoj stvari između ostalog ovisi o naprijed navedenom pravnom pitanju o kojem odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske, a kojom odlukom će biti vezan sud prvog stupnja.

9.Osnovani su žalbeni navodi  tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 213. st. 1. toč. 1. ZPP-a kada je odredio prekid postupka i kad je odlučio da sam ne rješava o  prethodnom pitanju, jer prema čl. 12. st. 1. ZPP-a kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju  pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju  još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno.

10. Stoga proizlazi da je sud prvog stupnja odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju već je odredio prekid postupka do donošenja odluke pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, međutim iz stanja spisa ne proizlazi da se pred Vrhovnim sudom vodi postupak radi utvrđenja pitanja za koje sud prvog stupnja smatra da je prethodno pitanje u ovoj pravnoj stvari, a koji postupak bi bio nakon donošenja odluke obvezujući za prvostupanjski sud.

11.Stoga, nisu bile ispunjenje zakonske pretpostavke za prekid postupka, pa je stoga prihvaćena  žalba tuženika, te je ukinuto prvostupanjsko rješenje pa je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

12.O troškovima parničnog postupka odlučit će se u konačnoj odluci, pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučeno kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

U Rijeci, 10. siječnja 2024.

                                                                                                                    Sutkinja

                                                                                                                 Filka Pejković v.r.