Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31 000 Osijek

K-137/2022-56

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Ivanu Sajteru, kao sucu pojedincu, u kaznenom predmetu protiv opt. ZR, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.,101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22.,114/23. i 36/24. – u nastavku KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: KO-DO- 629/2022-10 od 23. listopada 2024., nakon zaključene javne rasprave održane u prisutnosti zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Osijeku Lucije Gujčić, te opt. ZR i braniteljice Saše Pufler, odvjetnice iz [adresa], a objavljene dana 17. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I./ Na temelju odredbe čl. 453. t. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. - u daljnjem tekstu: ZKP)

Opt. ZR, OIB. 24144432115, sin Z i majka C, rođen **.**.1975. u [adresa], zaposlen u Njemačkoj kao vozač viljuškara s plaćom od 2.600,00 EUR-a, neoženjen, završio SSS, otac troje djece, vlasnik kuće, vlasnik automobila marke BMW 2, 2016 god.

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi:

dana 16. siječnja 2021. oko 20,05 sati, u Osijeku, Branka Radičevića br. 5, u cilju da ustraši svoju bivšu izvanbračnu suprugu oštećenu CR, pozvonio na ulazna vrata kuće u kojoj ista boravi te joj preko interfona rekao da je kurva da ga je otjerala iz kuće, a da će on nju u grob, nakon čega se udaljio, a čime je kod oštećene CR izazvao osjećaj straha da će izrečene prijetnje ostvariti,

dakle da bi, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju opisano u članku 139. stavku 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11

II./ Na temelju članka 149. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 1., 6., 7. i 8. ZKP, troškovi kaznenog postupka, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njegove braniteljice Saše Pufler, odvjetnice iz Osijeka, padaju na teret proračunskih sredstava, o kojima će sud donijeti posebno rješenje.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: KP-DO-89/2021- 8 od 5. veljače 2022. odbačena je kaznena prijava CR od 18. siječnja 2021. protiv osumnjičenika ZR, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11.

2. Oštećena je preuzela progon protiv osumnjičenika ZR, te je predložila sucu istrage provođenje dokazne radnje prvog ispitivanja ZR u svojstvu okrivljenika i IR u svojstvu svjedokinje. Nakon što je sudac istrage prihvatio prijedlog oštećene kao tužiteljice i ispitao navedene, oštećena kao tužiteljica je podnijela optužnicu koja je predana putem pošte i zaprimljena na Županijski sud u Osijeku dana 24. rujna 2021. Sudac istrage Županijskog suda u Osijeku podneskom od 24. rujna 2021. je dostavio predmetnu optužnicu Općinskom sudu u Osijeku.

3. Odlučujući o osnovanosti predmetne optužnice predsjednik optužnog vijeća, je pozvao oštećenu kao tužiteljicu da uredi optužnicu, te je nakon toga ovosudno optužno vijeće rješenjem broj: Kov-319/2021-14 od 22. prosinca 2021. odbacilo optužnicu supsidijarne tužiteljice.

4. Povodom žalbe oštećene kao tužiteljice, Županijski sud u Osijeku rješenjem broj: Kž-23/2022-2 od 21. siječnja 2022. ukinuo je pobijano rješenje, te je predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje smatrajući da je ''oštećena nedvojbeno nestručna osoba, te da se od nje ne može očekivati, niti inzistirati da sastavi optužnicu na način kako to čine ovlašteni tužitelji – državni odvjetnici ili pak odvjetnici, kao opunomoćenici oštećenika kao tužitelja držeći se striktno slova zakona".

5. Nakon takve odluke Županijskog suda u Osijeku, ovosudno kazneno optužno vijeće potvrdilo je predmetnu optužnicu supsidijarne tužiteljice rješenjem broj: Kov- 41/2022-6 od 21. veljače 2022. Potom je Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku od supsidijarne tužiteljice preuzelo kazneni progon protiv okr. ZR, te je podneskom broj: KO-DO-629/2022-10 od 23. listopada 2024. izmijenilo činjenični i zakonski opis, kao i pravnu kvalifikaciju te je opt. ZR optužen zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje opisano u članku 139. stavku 2. i 3. KZ/11.

6. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužbe, opt. ZR je izjavio da se ne smatra krivim.

7. U dokaznom postupku ispitani su opt. ZR, ošt. ZRT, svjedoci GR, RR, IR i NR, te su pročitane sljedeće isprave: medicinska dokumentacija na ime oštećene, optužnica oštećene kao tužiteljice od 24. rujna 2021., odgovor na optužnicu okrivljenika od 9. studenog 2021., ovosudno rješenje Kov-319/2021-14, žalba oštećene od 3. siječnja 2022., podnesak oštećene, potvrda II. PP Osijek od 18. siječnja 2021., rješenje Županijskog suda u Osijeku broj: Kž-23/2022-2 od 21. siječnja 2022., ovosudno rješenje Kov-41/2022-6, dopis oštećene od 18. ožujka 2024., podnesak ODO-a Osijek od 23. listopada 2024., podnesak NR (e-mail), iskaz ošt. ZRT od 11. srpnja 2025., iskaz svjedoka GR od **.**.2025. i RR od 11. srpnja 2025., zapisnik o ispitivanju svjedokinea IR u II. PP Osijek od 24. kolovoza 2021., iskaz svjedokinje IR od 21. listopada 2025., iskaz svjedoka NR od 21. listopada 2025., dopis PU Osječko-baranjske, Sektor krim. policije od 28. listopada 2025., te izvadak iz kaznene evidencije na ime optuženika.

8. Optuženi ZR se branio alibijem navodeći da kritičnog događaja nije bio u Osijeku, nego u obiteljskoj kući u [adresa]. Sjeća se da ga je boljela glava kad se vratio s posla i da ga je posinak ER u noći probudio rekavši mu da ga na telefon zove sin GR. GR ga je pitao da li je bio u Osijeku pred kućom njegove mame ZRT u [adresa]. Odgovorio mu je da nije bio u Osijeku i da ga pusti na miru jer je jedva zaspao, te da ne zna o čemu on govori.

9. Ošt. ZRT je iskazala da joj je kritične večeri negdje iza 20,00 sati netko zvonio na interfon, a zatim je čula optuženika putem interfona da je izjavio: "Kučko, ti si mene otjerala odavde, a ja ću tebe u grob!". Uplašila se i počela je vikati te je istrčala na dvorište do kapije. Vikala je optuženiku da je đubre pokvareno i da kako se usudi doći. Istrčala je u dvorište prema optuženiku u namjeri da ga sustigne. U stanu je bio njen sin RR koji je došao za njom u dvorište jer ju je čuo kako viče. RR ju je pitao što se dogodilo, a ona mu je odgovorila da joj je optuženik prijetio da će ju ubiti te mu je rekla što je čula na interfon. Bila je preplašena, ali je ipak istrčala u dvorište u namjeri da uzme neki predmet i da ga baci na optuženika i na auto kako bi mu ukazala da se ona njega ne boji. Pronašla je jednu ciglu i uzela ju je, ali nije mogla pogoditi optuženikov auto, odnosno nije mogla dobaciti do njega jer je on ušao u auto i odvezao se. Auto je bio sive boje sličan onome koji je vozila LR s kojom je optuženik u to vrijeme bio u vezi. Nije vidjela optuženika na mjestu događaja. Sutradan, susjeda IR ju je pitala što je to bilo i zašto je vikala u dvorištu, pa joj je ispričala što se dogodilo. Inače, optuženik je u izvanbračnoj zajednici bio agresivan, razbijao je suđe i bio je loš otac i loš suprug, te se nije financijski brinuo za djecu, pa ga je prijavila zbog nasilja i zato se optuženik odselio. Susjeda IR joj je rekla da je vidjela optuženika kako dolazi autom pred njenu kuću i ona zna da je imala mnogo problema s optuženikom dok su živjeli zajedno.

10. Svjedok GR je iskazao da je kritičnog dana u večernjim satima otišao u naselje Jug II u Osijeku, te se kući vratio oko ponoći. Mama ga je nazvala i rekla mu je sva uspaničena da joj je optuženik prijetio na interfon i da je vidjela jedan auto sive boje. Zato je nazvao oca i pitao ga je što je to bilo, a otac mu je odgovorio da ne zna ništa i da nije bio na adresi stana. Inače dobro razlikuje automobile i zna da je optuženik u to vrijeme vozio automobil marke Mitsubishi Lancer srebrno sive boje jer je to bio auto njegove tadašnje žene. S ocem je u korektnim odnosima, ali se ne viđaju često. Otac prema njemu nije bio nasilan, ali je čuo da je bio nasilan prema članovima obitelji LR. Nekih dva tjedna je živio u obitelji LR te se sukobio sa LR.

11. Svjedok RR je iskazao da je kritične večeri igrao igricu na kompjuteru i da je čuo mamu kako viče na interfon. Ne sjeća se ničega drugog.

12. Svjedokinja IR je ispitana na raspravi, te u II. Policijskoj postaji Osijek. U oba iskaza jasno je navela da o kritičnom događaju nema nikakvih izravnih ni bitnih saznanja. Nije čula, niti vidjela bilo kakvu radnju prijetnje opt. ZR prema susjedi ZRT. Nije vidjela bilo kakvu sumnjivu osobu na ulici, u haustoru ili dvorištu. Bila je u svom stanu i čula je da je oštećena vikala u dvorištu. Na raspravi je odgovarajući na pitanje suda iskazala da je u više navrata čula svađe u stanu susjede ZRT i da zna da je oštećena neko vrijeme živjela s optuženikom te da su se oni često svađali. Nije željela ulaziti u njihove obiteljske probleme i o tome nije razgovarala sa oštećenom. Oštećena joj nije prijateljica i ne druže se.

13. Svjedok NR je iskazao da mu je optuženik očuh i da je neko vrijeme živio s njegovom pokojnom majkom u [adresa]. Sjeća se da je optuženikov telefon zvonio kritične večeri između 20,00 i 21,00 sat i to za vrijeme dok je optuženik spavao u drugoj sobi. Na ekranu mobitela vidio je da ga zove GR, a s obzirom da se znaju, javio se i GR mu je rekao da treba tatu. Zato je otišao probuditi optuženika i izašao je iz sobe te nije slušao njihov razgovor. Nije istina da je GR dva tjedna živio s njima, on je kod njih samo jednu noć prespavao . Nema saznanja da je bio u nekakvom sukobu s njegovom pokojnom majkom.

14. Iz uvjerenja Policijske postaje Beli Manastir utvrđeno je da je pok. CRT bila vlasnica dva vozila i to u inkriminirano vrijeme automobila marke Mitsubishi Lancer, koji je odjavljen 29. srpnja 2021, te zatim automobila marke Kia Picanto.

15. Na temelju provedenog dokaznog postupka, analizirajući sve izvedene dokaze i tako utvrđene činjenice, sud je zaključio da tužitelj nije dokazao da je optuženi ZR počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju iz čl. 139. st. 2. KZ/11. na štetu bivše izvanbračne supruge ZRT.

16. Naime, okrivljenik je optužen za kvalificirani (teži oblik) kaznenog djela protiv života i tijela – prijetnje smrću bliskoj osobi, no za takvu optužbu tužitelj nije imao dovoljno dokaza za donošenje osuđujuće presude. Sasvim opravdano je državni odvjetnik odbacio predmetnu kaznenu prijavu i za svoju odluku je dao uvjerljive, okolnosne i opravdane razloge. Naime, ovaj je sud stajališta da predmetna optužnica nije ni trebala biti potvrđena jer optužba nije imala dovoljno dokaza niti za postojanje osnovane sumnje jer je već od podnošenja kaznene prijave bilo jasno da se optuženik brani alibijem, te da naknadnim ispitivanjem svjedoka optužbe nisu ustanovljene nikakve važne činjenice koje bi otklonile postojanje takvog optuženikovog alibija. To što je oštećena ''pravno neuka osoba'' nipošto ne znači da se ona ''ne mora striktno pridržavati slova zakona''. Kazneni zakon je strogo formalan akt čija je temeljna svrha definiranje kaznenih djela i sankcija uz strogo poštivanje načela zakonitost i. Kazneno pravo je najteži oblik državne prisile, a Kazneni je zakon ključni državni instrument koji mora osigurati predvidljivost i zaštitu ljudskih prava kroz strogu primjenu jasnih i preciznih opisa kažnjivih ponašanja jer zakonska bića djela moraju biti određena i tu nema mjesta neformalnostima. Nadalje, Zakon o kaznenom postupku je temeljni procesni zakon koji u kaznenom postupku predstavlja ključni akt za vladavinu prava. ZKP je glavni alat koji mora osigurati strogu zakonitost u prikupljanju dokaza i zaštitu procesnih prava okrivljenika i kao takav mora biti pristupačan, određen i predvidljiv, a njegove posljedice moraju biti primjerene legitimnim očekivanjima stranaka. Iako sud ima diskrecijsko pravo u vođenju postupka i ocjeni dokaza, svaka odluka mora biti iscrpno obrazložena kako bi se izbjegla svaka arbitrarnost i osiguralo pravo na pravično suđenje. Ključna karakteristika ZKP-a je njegova usmjerenost na postizanje ravnoteže između javnog interesa za progon kriminaliteta i individualnih prava zajamčenih Ustavom.

17. Sve prethodno se odnosi na pravno-teorijsko dogmatiku, no konkretno i jednostavnije rečeno, u ovom predmetu optužba naprosto nema dokaza da je optuženik kritične večeri u kritično vrijeme bio na kritičnom mjestu. Niti jedan svjedok optužbe nije izjavio da je vidio optuženika na mjestu događaja, pa čak ni sama oštećenica koja tvrdi da mu je prepoznala glas na interfonu, ali da ga nije uspjela sustići trčeći s ciglom u ruci za sivim autom koji se odvezao netom prije njenog dolaska na ulicu. Sud na ovom mjestu smatra potrebnim napomenuti da se čak i bez plauzibilnog alibija predmetno ponašanje oštećenice u kojem ona trči s ciglom u ruci za počiniteljem ''kako bi mu pokazala da ga se ne boji'', teško može objektno tumačiti kao stvarna bojazan, strah, nelagoda ili nesigurnost žrtve. Takvo žrtvino post festum ponašanje ukazuje na stupanj ozbiljnosti prijetećih navoda počinitelja, kao i na jačinu njenog straha za vlastiti život. Ipak, ovo je uzgredno navedeno samo kao opaska, jer je optuženikov alibi postojan i njega potvrđuju članovi optuženikove obitelji i to optuženikov posinak ER i sin GR čiji iskazi su međusobno suglasni, uvjerljivi i u bitnom povezani. Dakle, oba svjedoka navode da je optuženik u kritično vrijeme kada su s njim telefonski razgovarali bio u obiteljskoj kući u [adresa], a ne u ulici Branka Radičevića broj 5 u Osijeku.

18. Kada se na ovakav način sagledaju sve relevantne i pomoćne činjenice , a uzevši u obzir manjkav, nekoherentan i nekvalitetan iskaz oštećenice, jednostavno je uvidjeti da optužba nije dokazala da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret. Zbog nedostatka dokaza sud nije mogao kategorički zaključiti da je optuženi ZR kriv za kvalificirani oblik kaznenog djela prijetnje (prijetnju smrću bliskoj osobi) kao što je optužen.

19. Zato je optuženik oslobođen optužbe te je odlučeno da troškovi kaznenog postupka, kao i nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njegove braniteljice padaju na teret proračunskih sredstava. Naime, nakon što je državni odvjetnik preuzeo progon od supsidijarne tužiteljice, to je bilo jedino moguće zakonito rješenje. Budući da u vrijeme objave presude sud nije raspolagao svim potrebnim podacima vezanim za odluku o trošku, o tome će biti donesena posebna odluka.

20. Slijedom svega, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 17. ožujka 2026.

S U D A C

Ivan Sajter

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjeraka, putem ovog suda, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DOSTAVITI:

1. ODO Osijek na broj: KO-DO-629/2022

2. Opt. ZR

3. Braniteljica Saša Pufler, odvjetnica iz Osijeka

Nakon pravomoćnosti

4. Ošt. ZRT