REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-135/2025-9

Osijek, Vukovarska cesta 31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja ĆO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Dražen Srb, odvjetnik u Osijeku, Park kralja Petra Krešimira IV br. 1/II, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog suda, UIica grada Vukovara 33, Zagreb, OIB: 36162371878, kojeg zastupaju službene osobe IO i ZO, radi disciplinskog postupka, 17. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog suda, KLASA: UP/II- 114-04/24-02/93, URBROJ: 511-01-158-24-5 od 28. studenog 2024.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Prvostupanjskog disciplinskog suda, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Osijek, KLASA: UP/I-114-04/24-02/18, URBROJ: 511-01-158-24-16 od 28. svibnja 2024.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-114-04/24-02/93, URBROJ: 511-01-158-24-5 od 28. studenog 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Prvostupanjskog disciplinskog suda, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Osijek, KLASA: UP/I-114-04/24- 02/18, URBROJ: 511-01-158-24-16 od 28. svibnja 2024., kao neosnovana.

1.2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelj, policijski službenik PU vukovarsko --srijemske, na rasporedu u Policijskoj postaji (dalje: PP) [adresa], na radnom mjestu šef smjene PP, zvanje samostalni policijski inspektor, stručna sprema: visoka, u službi MUP-a od 17. lipnja 1996., disciplinski nekažnjavan, godišnje ocjene: za 2019./3, 2020./4, 2021./3 i 2022./3, prema vlastitim navodima sindikalni povjerenik, oženjen, otac troje djece), utvrđen je odgovornim jer se, 13. prosinca 2023., oko 9 sati, dok je službu obnašao kao službujući šef smjene operativnog dežurstva PP Vukovar, odbio podvrgnuti ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu uporabom uređaja „Drager“, čime je počinio težu povredu službene dužnosti iz čl. 96. st. 1. toč. 7. Zakona o policiji (“Narodne novine“ br. 34/2011, 130/2012, 89/2014, 151/2014, 33/2015, 121/2016, 66/2019”), te mu je na temelju čl. 110. st. 2. toč. 1. Zakona o policiji, u vezi s čl. 17. st. 1. toč. 2. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika (“Narodne novine” br. 141/2011), izrečena disciplinska kazna: novčana kazna u visini od 15 % od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od jedan mjesec.

2.1. Tužitelj u tužbi navodi da osporavano rješenje tuženika smatra nezakonitim zbog bitne povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je prvostupanjsko tijelo propustilo pravodobno pribaviti suglasnost Nezavisnog sindikata djelatnika MUP-a što je bila nužna pretpostavka za vođenje disciplinskog postupka, te da naknadno pribavljanje suglasnosti nije otklonilo navedenu nezakonitost postupanja. Smatra da Zakon o radu sindikalnom povjereniku daje posebnu zaštitu u slučaju namjeravanog otkaza i donošenja određenih odluka kojima bi se sindikalnog povjerenika stavilo u nepovoljniji položaj, a što se prilikom postupanja s tužiteljem nije poštovalo. Stoga smatra da je postupak trebalo obustaviti zaključkom, uslijed izostanka procesnih pretpostavki.

2.2. Nadalje smatra da činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno u smislu da tužitelj nije niti znao da treba biti alkotestiran niti da je to testiranje uopće započelo, te je napustio PP Vukovar jer mu je postalo loše, te je zapisnik o alkotestiranju ispunjen nakon što je tužitelj otišao iz PP. Navodi da je, zbog ozbiljnosti svog stanja, bio prisiljen napustiti mjesto operativnog dežurstva i potražiti hitnu medicinsku pomoć, te nije izbjegavao alkotestiranje. Ističe da mu je pozlilo i prije dolaska policijskih službenika radi provođenja alkotestiranja što je bilo poznato drugim službenicima. Predlaže da sud izvede dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke, kao i (neimenovanih) svjedoka po potrebi. Poziva se na sadržaj iskaza svjedoka koji su dani na raspravi održanoj 27. travnja 2024. Slijedom navedenoga predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje, te da sud naredi tuženiku nadoknadu troškova upravnog spora.

3.1. U odgovoru na tužbu tuženik, u bitnome, navodi da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem koje je u potpunosti utvrđeno u upravnom postupku i u skladu s mjerodavnim zakonskim odredbama. U odnosu na navod tužitelja da je najprije valjalo pribaviti suglasnost nadležnog sindikata, navodi da Nezavisni sindikat djelatnika djelatnika MUP-a podatak da bi tužitelj bio sindikalni povjerenik nije dostavio kadrovskoj službi PU vukovarsko-srijemske (što je bio dužan na temelju čl. 187. st. 8. Zakona o radu), ali također niti tužitelj nije isto naveo prilikom davanja izjave na zapisnik u vezi događaja za koji se tereti. Stoga je tuženik prvo saznanje da bi tužitelj bio sindikalni povjerenik imao tek na prvom ročištu. Po saznanju navedene činjenice prvostupanjsko je tijelo zastalo s postupkom radi pribave citiranog podatka te je potom zatražena suglasnost sindikata. Postupak je nastavljen po primitku suglasnosti sindikata. Poziva se na praksu ovoga suda iznesenu u presudi poslovni broj Us l - 349/15-8 od 6. srpnja 2016. gdje je u obrazloženju navedeno da cit. „povreda postupka iz čl. 96. a st. 3. Zakona o državnim službenicima, koja se očituje u okolnosti da prilikom njegova pokretanja nije zatražena suglasnost Nezavisnog sindikata djelatnika MUP-a, čiji je tužitelj povjerenik, nije od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari, jer se tužitelj prilikom uručenja zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka nije izjasnio o tome da je sindikalni povjerenik niti je o toj činjenici prvostupanjski disciplinski sud obaviješten od strane podnositelja zahtjeva, a sporna suglasnost je naknadno pribavljena po saznanju prvostupanjskog tijela o toj činjenici. Pri tome tuženik u ovom dijelu pravilno dovodi u vezu težinu povrede službene dužnosti koja se tužitelju stavlja na teret te da ona nije imala nikakve veze s obavljanjem sindikalne aktivnosti tužitelja“.

3.2. Tuženik osporava i tužbeni navod kako tužitelj nije imao saznanja da bi trebao biti alkotestiran niti da je to alkotestiranje započeto, te da je napustio PP Vukovar zbog zdravstvenih razloga, jer suprotno proizlazi iz iskaza (neposrednih) svjedoka, policijskih službenika BO i DO, na zapisniku prvostupanjskog tijela. Dakle, tužitelju je bilo rečeno da će se nad njim provesti alkotestiranje po zapovjedi načelnika PP i da je potrebno da donese svoju osobnu iskaznicu radi unošenja osobnih podataka u zapisnik o alkotestiranju, koji je službenik BO počeo popunjavati, pri čemu tužitelj tijekom postupka nije tvrdio da bi svjedoci (uredno upozoreni na posljedice davanja lažnog iskaza) lažno iskazivali.

3.3. U vezi zdravstvenog stanja tužitelja ne osporava da je poznata činjenica da tužitelj ima problema s (visokim) tlakom ali iz medicinske dokumentacije u vezi pregleda obavljenog predmetnog dana (13. prosinca 2023.) ne proizlazi da bi se radilo o ikakvoj hitnoj naravi tog kroničnog zdravstvenog stanja. Navodi da je u prethodnim situacijama kada bi tužitelju pozlilo (zbog visokog tlaka) isti zatražio da ga drugi službenici odvezu u hitnu službu, a ovoga puta se mogao odvesti sam. Slijedom navedenoga predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Tužitelj je 11. kolovoza 2025. dostavio podnesak u kojemu je ponovio tužbene navode ističući da tužitelj nije imao svijest o počinjenju teže povrede službene dužnosti.

5. 1. Dana 24. veljače 2026. u ovome sudu održana je rasprava u nazočnosti opunomoćenice tužitelja Martine Liović Čavajda, odvjetnice u Osijeku, prema zamjeničkoj punomoći za zastupanje i u nazočnosti službenih osoba tuženika, na kojoj raspravi je strankama omogućeno izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5.2. Na navedenoj raspravi opunomoćenica tužitelja predložila je da sud izvede i dokaz saslušanjem svjedokinje NO iz [adresa], policijske službenice.

5.3. Sud je primjenom odredbe članka 93. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24 – dalje: ZUS) odbio kao nepotreban za rješavanje ove upravne stvari dokazni prijedlog ponovnog saslušanja svjedokinje NO, obzirom da je njezin iskaz o spornom događaju već pribavljen na raspravi pred prvostupanjskim tijelom, održanoj 27. svibnja 2024., primjenom odredbe članka 8. ZUS-a, radi izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, odnosno jer tužitelj nije učinio vjerojatnim razloge za ponovno izvođenje navedenog dokaza.

5.4. Opunomoćenica tužitelja specificirala je zahtjev za naknadu troška upravnog spora.

6. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u sudski spis, spis tuženika te isprave koje prileže u istome te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

7. Postupak je pokrenut na temelju zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka načelnika Policijske uprave vukovarsko - srijemske, KLASA: 114-04/23- 02/1172, URBROJ: 511-15-100-24-4. od 3. siječnja 2024., zbog teže povrede službene dužnosti, činjenično i pravno opisane u izreci prvostupanjskog rješenja, dostavljenog prvostupanjskom tijelu 9. siječnja 2024.

8. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je tužitelj posebnim rasporedom rada PP Vukovar dana 13/14. prosinca 2023. godine bio raspoređen obnašati službu kao šef smjene u periodu od 08,00 do 20,00 sati (službena zabilješka pomoćnika načelnika PP LO).

9. Nije sporno niti da je tužitelj po dolasku na radno mjesto komunicirao s načelnikom PP ČO (oko 8,30) koji je zbog sumnje u alkoholiziranost tužitelja usmeno zapovjedio policijskom službeniku za poslove policije BO alkotestiranje tužitelja.

10. Iz Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu, serijski broj: [serijski broj] od 13. prosinca 2023. proizlazi da isti sadržava podatke tužitelja i naznaku da je tužitelj izjavio da se od sada nalazi na bolovanju.

11. Iz službene zabilješke policijskog službenika za poslove policije BO, od 13. prosinca 2023., proizlazi da je, po usmenoj zapovjedi, zajedno s kolegom DO trebao izvršiti alkotestiranje policijskih službenika koji su trenutno u službi, između ostalih i tužitelja, kao službujućeg šefa smjene. Nadalje, isti je osobno otišao do prostorije operativnog dežurstva i upoznao tužitelja o izdanoj usmenoj zapovjedi nakon čega su zajedno otišli do prostorije otpreme službe radi provođenja alko testiranja gdje je bio i DO koji je pripremao uređaj i pismena za alkotestiranje. Nakon toga od tužitelja je zatražen osobni dokument radi uvida u potrebne podatke koji se upisuju u Zapisnik o alkotestiranju nakon čega je tužitelj otišao po osobnu iskaznicu i nedugo kasnije prošao pored njih navodeći da je on od sada na bolovanju te napustio prostorije PP..

12. Iz službene zabilješke DO, policijskog službenika vođe ekipe za očevide u cestovnom prometu, od 13. prosinca 2023., proizlazi da je isti s BO dobio usmenu zapovijed načelnika PP ČO te su trebali alkotestirati policijske službenika koji su trenutno u službi, između ostalih i tužitelja kao šefa smjene. Postupajući po zapovjedi DO ostao je u prostoriji otpreme službe pripremiti uređaj za alkotestiranje i potrebna pismena, a BO je otišao po tužitelja i istoga obavijestio da će biti alkotestiran te je od njega zatražio osobnu iskaznicu na uvid radi unošenja podataka u pismena za alkotestiranje. Budući da tužitelj nije imao kod sebe potreban dokument rekao je da će otići po osobnu iskaznicu, a ubrzo zatim, prošao je pored njih i izjavio da je od sada na bolovanju i otišao iz PP.

13. Iz službene zabilješke načelnika PP Vukovar ČO, od 14. prosinca 2023., proizlazi da je prethodnog dana oko 8:30 sati nakon kraćeg razgovora sa tužiteljem kao službujućim šefom smjene u prostoriji operativnog dežurstva posumnjao u njegove psihofizičke sposobnosti za obavljanje službe, odnosno tijekom razgovora osjetio je jak zadah na alkohol te kako bi otklonio navedenu sumnju usmeno je naredio policijskom službeniku za poslove policije BO da izvrši alkotestiranje tužitelja. Nakon kraćeg vremena policijski službenik BO obavijestio je načelnika PP da nisu alkotestirali tužitelja iz razloga što je isti nakon što je upoznat da će biti alkotestiran nakratko izašao iz službene prostorije i vrativši se nazad rekao da odlazi na bolovanje i napustio prostorije PP.

14. Tužitelj je u Zapisniku o uzimanju izjave od 17. prosinca 2023. izjavio da ne želi ništa iskazivati i da će svoju obranu iznijeti na Prvostupanjskom disciplinskom sudu.

15. Prva usmena rasprava održana je 23. travnja 2024. na kojoj je tužitelj (suprotno podacima iz zahtjeva) naveo da je sindikalni povjerenik Nezavisnog sindikata djelatnika MUP-a za PP Vukovar te da njegov sindikat nije dao suglasnost za pokretanje i vođenje ovog postupka. Tužitelj je spisu priložio medicinsku dokumentaciju iz koje proizlazi da je zbog dijagnoze esencijalna (primarna) hipertenzija, bio na bolovanju u periodu od 13. do 15. prosinca 2023., kao i 17. prosinca 2023., kada je bio na dijagnostičkom pregledu. Tužitelj je također zbog navedene dijagnoze bio na bolovanju od 2. do 24. listopada 2023.

16. U kontekstu navedenog podneska vijeće je utvrdilo da je svaki sindikat dužan, sukladno odredbi članka 248. st. 7. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.) izvijestiti poslodavca o imenovanju sindikalnog predstavnika odnosno povjerenika. U istom kontekstu prvostupanjsko tijelo je (pravilno) smatralo da je sindikat bio dužan izvijestiti poslodavca, MUP-RH, o njegovom statusu sindikalnog povjerenika u PU vukovarsko-srijemskoj, PP Vukovar.

17. U podacima tužitelja, nesporno, nije bilo navedeno da bi isti bio sindikalni povjerenik.

18. Dana 3. svibnja 2024. opunomoćenik podnositelja Zahtjeva dostavio je suglasnost Nezavisnog sindikata djelatnika MUP-a o pokretanju i vođenju postupka protiv tužitelja.

19. U tom smislu sud, kao i ovaj sud u citiranoj presudi Us l -349/15-8 od 6. srpnja 2016., ocjenjuje da činjenica da prethodno nije pribavljena suglasnost sindikata za vođenje disciplinskog postupka nije uzrokovala nezakonitost prvostupanjskog kao ni osporavanog rješenja tuženika. Stoga nisu bile ispunjene procesne pretpostavke za primjenu članka 14. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika, uslijed ne pribavljanja suglasnosti nadležnog sindikata za vođenje disciplinskog postupka.

20.1. Na raspravi održanoj 27. svibnja 2024. pred prvostupanjskim tijelom izvedeni su dokazi saslušanja tužitelja kao i svjedoka NO, JO, BO i DO, policijskih službenika PP Vukovar.

20.2. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je BO **.**.2023. oko 9.00 zatražio od tužitelja osobnu iskaznicu (odnosno dokument sa slikom) ali da mu nije bilo poznat razlog niti da bi trebalo provesti alkotestiranje. Stoga smatra da testiranje nije započelo, jer je napustio PP Vukovar zbog zdravstvenih poteškoća, te je sam otišao liječniku (osobnim automobilom). Tužitelj navodi da je zapisnik o alkotestiranju ispunjen nakon što je otišao iz PP. Tužitelj je iznio stav da je alkotestiranje bilo provođeno kao oblik pritiska načelnika PP ČO prema njemu, te je iznosio svoje viđenje njihovog odnosa na poslu, smatrajući da se načelnik odnosio na omalovažavajući način, o čemu nije podnosio prijave. Tužitelj je naveo da je odnos s načelnikom i inicirao njegovo zdravstveno stanje. U odnosu na sporni događaj tužitelj je naveo da je najprije prije dolaska na posao o svom zdravstvenom stanju razgovarao s kolegom iz prethodne smjene (Ć) i rekao mu da će doći oko 15 ili 20 do 8 sati jer mu nije dobro i zamolio istoga da o tome izvijesti o načelnika PP jer je primopredaja posla u 07,30 sati i da će zbog svog stanja malo kasniti. Radi stabiliziranja tlaka popio je tabletu i smatrao je da će mu pomoći. Smatra da načelnik nije mogao osjetiti (eventualni) zadah. Kada nije osjetio poboljšanje odlučio je zatražiti liječničku pomoć.

20.3. Iz iskaza svjedokinje NO proizlazi da je ista 23. prosinca 2023. radila kao pomoćnik šefa smjene, u smjeni s tužiteljem i kolegicom JO. Svjedokinji je poznato da je tužitelj, po dolasku u službu rekao da mu nije dobro, a poznato joj je da je i prije tužitelj imao zdravstvenih problema, vjerojatno s tlakom. Predmetnog dana tužitelj je izjavio da ide kući jer se nije osjećao dobro i da će potražiti liječničku pomoć, te je policijski službenik BO zatražio od svjedokinje da preuzme posao šefa smjene. Nakon odlaska tužitelja, u prostoriju operativnog dežurstva došli su BO i DO te su od svjedokinje zatražili da u sustavu otvori podatke za tužitelja, radi ispunjavanja podataka u zapisniku o alkotestiranju, što je shvatila iz uvida u zapisnik o alkotestiranju (u prolazu).

20.4. Iz iskaza svjedokinje JO proizlazi da je toga dana radila u smjeni sa tužiteljem kao šefom smjene i VO, kao pomoćnikom šefa smjene. Svjedokinji je poznato da je tužitelj odmah po dolasku na posao izjavio da se ne osjeća dobro i da će otići kod liječnika, što se već događalo, ali nema saznanja je li o tome obavijestio nadređene. Svjedokinji je poznato da je neposredno prije odlaska tužitelja istome pristupio BO i zamolio tužitelja da izađe van, ali istoj nije poznato zašto. Nakon odlaska tužitelja u operativno dežurstvo su pristupili BO i DO (koji je zatražio da ista i OO odrade smjenu i zatražio je otvaranje sustava podataka radi ispunjenja zapisnika o alkotestiranju).

20.5. U odnosu na predmetne svjedokinje sud zaključuje da iste nisu mogle imati neposredna saznanja o komunikaciji tužitelja i policijskih službenika BO i DO, kao ni o sadržaju neposredne komunikacije tužitelja i načelnika PP Vukovar i šefa smjene prilikom dolaska na posao (predaje smjene) niti o komunikaciji prije dolaska na posao sa prethodnim šefom smjene. Svjedokinja NO je bila nazočna kada je tužitelj telefonski obavijestio načelnika i rekao da se ne osjeća dobro, pri čemu ista nije mogla sa sigurnošću navesti vremenski okvir u kojemu je taj razgovor prethodio dolasku policijskih službenika BO i DO.

20.6. Iz iskaza svjedoka BO proizlazi da je isti ostao u cijelosti kod sadržaja službene zabilješke, te je izjavio da je zapisnik o alkotestiranju izradio DO, na temelju podataka iz sustava, jer tužitelj više nije bio nazočan. Svjedok je naveo da je tužitelj bio upoznat da započinje postupak alkotestiranja (od strane DO), nakon čega je DO, koji je trebao provesti postupak alkotestiranja zatražio na uvid osobnu iskaznicu tužitelja, pripremio uređaj Drager 6820 ARHH-0293, počeo unositi podatke tužitelja (u prostoriji otpreme službe) a tužitelj je otišao po osobnu iskaznicu i napustio PP Vukovar.

20.7. Svjedok DO također je naveo da ostaje u cijelosti kod sadržaja službene zabilješke, odnosno da je tužitelja upoznao s provođenjem alkotestiranja, zatražio osobni dokument i pripremio uređaj za mjerenje, a tužitelj je otišao po osobnu iskaznicu i napustio PP Vukovar. Svjedok je izjavio da je standardni postupak kod alkotestiranja obavještavanje ispitanika i uzimanje osobnih podataka prije mjerenja. Svjedoku je bilo poznato da tužitelj ima određenih zdravstvenih tegoba zbog kojih ga je i osobno dva puta vozio na hitni prijem otprilike 2-3 mjeseca prije spornog događaja, zbog problema s visokim tlakom. Svjedok je vidio da je tužitelj napustio PP Vukovar, imao je saznanje da je isti pri odlasku naveo da će otvoriti bolovanje. Svjedok je potvrdio da je podatke unosio na temelju podataka iz sustava „IS MUP RH", što je i naveo u zapisniku. Svjedok nije obratio pažnju na izgled tužitelja, niti mu je tužitelj rekao da se ne osjeća dobro.

20.8. U odnosu na navedene svjedoke (BO i DO) sud ocjenjuje da su njihovi iskazi bili dosljedni, cjeloviti i vjerodostojni, te da su mogli poslužiti za donošenje zaključka o tijeku događanja spornog dana..

Sud ocjenjuje da nije sporno da su policijski službenici BO i DO, nakon što je tužitelj napustio PP, od JO zatražili pristup podacima tužitelja putem IS MUP-a radi unosa podataka u Zapisnik o alkotestiranju.

21. Disciplinski je postupak po svojoj prirodi hitan, u upravnim stvarima se postupa što je moguće jednostavnije, bez odgode i uz što manje troškova, a disciplinski postupak protiv policijskih službenika predstavlja upravni postupak, čija je svrha uredno i učinkovito obavljanje službe, uz zaštitu časti i ugleda policijskih službenika i službe unutarnjih poslova u cjelini te se stoga u disciplinskom postupku primjenjuju i različiti dokazni standardi nego u kaznenom postupku. Izneseno proizlazi iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U-III-4798/2010 od 12. lipnja 2014.

22. Iz odredbe članka 100. stavak 1. Zakona o policiji proizlazi da se postupak zbog povrede službene dužnosti provodi na temelju odredbi ovog zakona i Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika, a u onim pitanjima koja nisu uređena ovim propisima primjenjuju se odredbe zakona kojima se uređuje opći upravni postupak.

23. Odredbom članka 93. stavak 2. Zakona o policiji propisano je da policijski službenik odgovara za povrede službene dužnosti ako je povredu učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje.

24. Odredbom članka 110. stavak 2. Zakona o policiji propisano je da se za teže povrede službene dužnosti mogu izreći sljedeće kazne: 1. novčana kazna u mjesečnom iznosu do 20% od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od 1 do 6 mjeseci; 2. zaustavljanje promicanja u zvanju od 2 do 4 godine; 3. zaustavljanje napredovanja u službi u trajanju od 2 do 4 godine; 4. premještaj na drugo radno mjesto iste ili niže složenosti poslova na vrijeme od 2 do 4 godine; 5. uvjetna kazna prestanka državne službe, 6. prestanak državne službe.

25. Odredbom članka 109. st. 3. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“ br. 155/23 i 85/24) propisano je da se protiv sindikalnog povjerenika ne može bez suglasnosti sindikata pokrenuti postupak zbog povrede službene dužnosti.

26. ČIankom 87. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 56/22,127/22,58/23, 128/23 i 29/24) propisano je da za vrijeme obnašanja dužnosti sindikalnog povjerenika i šest mjeseci po isteku te dužnosti, sindikalnom povjereniku u državnom tijelu bez suglasnosti sindikata ne može prestati služba, osim po sili zakona, niti se on može bez njegove suglasnosti premjestiti na drugo radno mjesto u okviru istog ili drugog državnog tijela, odnosno premjestiti na rad izvan mjesta njegova stanovanja, pokrenuti protiv njega postupak zbog povrede službene dužnosti, kao ni udaljiti iz službe zbog pokretanja kaznenog postupka.

27. ČIankom 187. st. 8. Zakona o radu propisano je da Sindikat mora pisano obavijestiti poslodavca o imenovanju sindikalnog povjerenika, odnosno sindikalnog predstavnika.

28. Pravilan je zaključak tuženika da iz podataka kadrovske evidencije za tužitelja od 18. prosinca 2023. nema podatka da je imenovani sindikalni povjerenik. Dakle, Nezavisni sindikat djelatnika MUP-a nije, sukladno čl. 187. st. 8 Zakona o radu, obavijestio poslodavca da je tužitelj sindikalni povjerenik navedenog Sindikata. S obzirom da je Prvostupanjski disciplinski sud zaprimio Suglasnost za pokretanje i vođenje disciplinskog postupka protiv tužitelja 3. svibnja 2024. pravilno je postupak nastavljen provođenjem ispitnog postupka radi utvrđenja relevantnih činjenica.

29. Sud također ocjenjuje pravilnim i zaključak tuženika o razini hitnosti zdravstvenog stanja tužitelja na dan spornog događaja. Naime, iz priložene medicinske dokumentacije doista proizlazi da je za tužitelja, naknadno, od 13. prosinca 2023. otvoreno bolovanje (dokaz - izvješće o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad za razdoblje od 02. listopada 2023. - 24. listopada 2023. i za razdoblje od 13. prosinca 2023. - 15. prosinca 2023.), međutim iz sadržaja priložene medicinske dokumentacije ne proizlazi hitnost navedenog stanja.

30. Tako iz nalaza Službe internističkih djelatnosti Nacionalne memorijalne bolnice doktor Juraj Njavro u [adresa] od 17. prosinca 2023. u vezi dijagnoze esencijalne (primarne) hipertenzije proizlazi da je tužitelju i nadalje preporučena već ordinirana terapija lijeka za visoki tlak i daljnja kontrola po internisti u redovnoj ambulanti, dok je načinjeni EKG ocijenjen urednim. Tužitelj nije tijekom postupka niti u upravnom sporu dostavio dokaz da bi upravo spornog datuma (13. prosinca 20234.) imao potrebu za hitnom medicinskom pomoći. Upravo suprotno, iz spisa proizlazi da je tužitelj bio u stanju odvesti se sam osobnim automobilom liječniku.

31. Notorna je činjenica da obavljanje alkotestiranja na uređaju Dräger ne iziskuje nikakvu posebnu pripremu niti je dugog trajanja niti bi samo po sebi izazvalo ikakve štetne zdravstvene posljedice za ispitanika. Sud također ocjenjuje osnovanim i stav tuženika da je upravo iz razloga postojanja nesuglasica s načelnikom PP od strane tužitelja bilo oportuno pristupiti zatraženom alkotestiranju radi otklanjanja sumnje u vlastite sposobnosti za rad.

32. Uzevši u obzir okolnosti događanja, odnosno da je tužitelj službu preuzeo 13. prosinca 2023., najkasnije oko 8.30, životno je nelogično da isti u 9.00 ujutro ne bi bio psihofizički u stanju obaviti alkotestiranje, pri čemu, kao što je već navedeno, medicinska dokumentacija ne potvrđuje navode tužitelja o hitnosti zdravstvenog stanja.

33. Slijedom svega navedenoga Sud zaključuje da je u provedenom postupku pravilno utvrđeno da je tužitelj počinio težu povredu službene dužnosti iz čl. 96. t. 7. ZOP-a, opisanu kao „nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije".

34. Prvostupanjski disciplinski sud je sukladno odredbi članka 111. stavka 1. Zakona o policiji ispravno cijenio težinu počinjene povrede i nastale posljedice, stupanj odgovornosti policijskog službenika, okolnosti u kojima je povreda počinjena te olakotne okolnosti (dobre godišnje ocjene 2019. godine -3 2020. godine-4 i 2021. godine i 2022. godine -3, dosadašnju disciplinsku nekažnjavanost i obiteljske prilike- otac troje djece, nesporno lošije zdravstveno stanje).

35. U odnosu na otegotne okolnosti tuženik je pravilno utvrdio da neprimjerenost i nedopustivost ovakvog ponašanja policijskog službenika koje ponašanje je u potpunoj suprotnosti s pravilima službe i poslom koji obavlja, kao i posljedice takvog ponašanja, predstavljaju element bića djela odnosno teže povrede koja se prijavljenom stavlja na teret tj. „nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije".

36. Prilikom odmjeravanja vrste i visine kazne sukladno odredbi članka 111. stavak 1. Zakona o policiji, u odnosu na težu povredu službene dužnosti, prvostupanjsko je tijelo ocijenilo težinu počinjenih povreda, okolnosti počinjenja istih te stupanj odgovornosti prijavljenog policijskog službenika, odnosno pravilno je ocijenilo da je povreda počinjena s namjerom, te je za cilj imala onemogućavanje pravilnog, zakonitog i učinkovitog funkcioniranja službe.

37. U pogledu odabira izrečene disciplinske kazne sud je stava da je navedenim ponašanjem tužitelja kompromitiran ugled tužitelja kao policijskog službenika, te ugled policijske službe kao cjeline te se od djelatnika policije opravdano očekuje određena razina ponašanja koja bi ostalim građanima trebala ulijevati primjer, sigurnost i povjerenje.

38. Odredbom članka 4. stavak 2. ZUS-a propisano je da se upravni spor ne može voditi o pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene javnopravnog tijela, ali se može voditi o zakonitosti takve odluke, granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana.

39. Sud izrečenu disciplinsku kaznu tužitelju smatra primjerenom naravi i težini počinjene povrede, te ocjenjuje pravilnim stav tuženika da će se izrečenom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja - specijalna, ali i generalna prevencija.

40 Slijedom navedenoga, a s obzirom na karakter i težinu počinjene povrede službene dužnosti sud ocjenjuje da je prvostupanjsko tijelo kao i tuženik dao dostatne i uvjerljive razloge za izricanjem upravo navedene kazne.

41. Dakle, sud osporavano rješenje tuženika (odnosno prvostupanjskog tijela) smatra zakonitim i u pogledu odabira sankcije, jer su u istom iscrpno obrazloženi razlozi izricanja navedene izrečene disciplinske kazne, a upravni se spor ne može voditi o pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene javnopravnog tijela.

42. Slijedom navedenog sud smatra da je prvostupanjsko tijelo odnosno tuženik pravilno utvrdio da je tužitelj na opisani način počinio teže povrede službene dužnosti navedene u članku 96. stavak 1. točka 7. Zakona o policiji, te je pravilno prilikom utvrđivanja vrste i visine disciplinske sankcije, primjenom članka 110. stavka 2. točke 1. Zakona o policiji, u svezi odredbe članka 17. stavak 1. točka 2. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika ocijenio težinu počinjene povrede i nastale posljedice, stupanj odgovornosti policijskog službenika, okolnosti u kojima je povreda počinjena te otegotne i olakotne okolnosti, te valjanom primjenom diskrecijske ocjene procijenio da iste okolnosti nisu mogle utjecati na donošenje drugačije odluke.

43. Sud smatra da je tuženik pri izboru disciplinske kazne primarno ocijenio prirodu i težinu počinjene povrede službene dužnosti kao i druge odrednice iz članka 111. stavak 1. Zakona o policiji, u smislu odredbe članka 6. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika.

44. Također, sud smatra da je tuženik pravilnom primjenom materijalnog prava i na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja donio osporavanu odluku, pri čemu nije povrijedio zakon na štetu tužitelja.

45. Slijedom navedenoga, primjenom članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovan kao u toč. I. i toč. II. izreke ove presude.

46. Naknadu troška u ovom upravnom sporu zatražio je tužitelj po opunomoćeniku u ukupnom iznosu od 3.750,00 eura i to za trošak sastava tužbe (u iznosu od 1.000,00 eura uz pripadajući iznos PDV-a), za trošak sastava obrazloženog podneska i za trošak zastupanja na raspravi održanoj 24. veljače 2026. (u iznosu od 1.000,00 eura uz pripadajući iznos PDV-a), sukladno Tbr. 27 i Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023).

47. Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, u cijelosti snosi troškove upravnog spora u skladu s odredbom članka 147. stavak 1. ZUS-a, te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku, odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom III.

U Osijeku 17. ožujka 2026.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku