REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-421/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja ŠD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Mirta Trninić, odvjetnica u Slavonskom Brodu, Naselje Slavonija II-3/3, protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Trg Nevenke Topalušić 1, Zagreb, OIB: 95131524528, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, Kapucinska 21, Osijek, radi priznavanja statusa civilnog invalida iz Domovinskog rata i prava na osobnu invalidninu, 17. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-562-05/24-03/116, URBROJ: 522-4/1-1-2-25-9 od 19. veljače 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-562-05/24-03/116, URBROJ: 522-4/1-1-2-25-9 od 19. veljače 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Brodsko-posavske županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje, Odsjeka za zdravstvo i socijalnu skrb, Slavonski Brod, KLASA: UP/I-563-01/22-01/12, URBROJ: 2178-06-01/4-24-9 od 30. travnja 2024.

1.2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa civilnog invalida iz Domovinskog rata i prava po osnovi oštećenja organizma jer nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbama Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata ("Narodne novine" br. 84/21. – dalje: Zakon).

2.1. Tužitelj u tužbi navodi kako tužbu podnosi zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešno izvedenih pravnih zaključaka. Smatra da je osnovni razlog ne priznavanja statusa civilnog invalida iz rata činjenica da je srpske nacionalnosti, slijedom čega je povrijeđena i odredba čl. 14. Ustava Republike Hrvatske, odnosno tužitelj smatra da je po toj osnovi diskriminiran u postupku u kojem su donesene osporene odluke. Smatra da je pogrešan zaključak žalbenog liječničkog vijeća da se iz dostupne dokumentacije u spisu, ne nalaze dokazi o okolnostima pod kojima se sporni slučaj dogodio, te da je nemoguće utvrditi uzročno posljedičnu vezu bolesti ili ozljede sa spomenutim događajem. Smatra da u obrazloženju osporenog rješenja nisu navedeni razlozi za zaključak da nisu ispunjeni ni pravni ni medicinski kriteriji za ostvarivanje prava koje je predmet postupka. Uz tužbu prilaže dokaze o predmetnom događaju (budući da je tužitelj vodio više kaznenih postupaka u vezi predmetnog događaja), u povodu kojih nitko nije osuđen u kaznenom postupku za nezakonito postupanje prema tužitelju, sa obilježjima ratnog zločina, i to: presliku rješenja ŽDO Slavonski brod, broj: KN-DO-5/2019-39, presliku rješenja Županijskog suda u Osijeku, broj: Kir-Rz-22/2022-4, presliku rješenja Županijskog suda u Osijeku broj: Kv-rz-26/2022-3, presliku odluke Ustavnog suda RH broj: U-IIIBi 4223/2018.

2.2. Osporava i stav da nisu ispunjeni ni medicinski kriteriji, jer je sadašnje zdravstveno stanje tužitelja izravna posljedica ozljeđivanja iz predmetnog događaja, te su ostvareni uvjeti da mu se prizna status civilnog invalida Domovinskog rata. Predlaže da sud izvede dokaz vještačenjem po sudskom vještaku (nedefinirane struke/specijalnosti), te da sud izvede i dokaz saslušanjem tužitelja. Slijedom navedenog predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje te da sud naredi tuženiku naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ponavlja u cijelosti obrazloženje osporavanog rješenja te iznosi kronologiju postupanja, nakon podnošenja zahtjeva tužitelja za ostvarenje predmetnog prava i nabraja dokaze koji su pribavljeni tijekom postupka, kao i materijalne odredbe koje su bile zakonska podloga za donošenje osporavanih rješenja. U vezi tužbenih navoda ističe kako s obzirom na sve izvedene dokaze, a koje je detaljno ponovno iznio kao u obrazloženju osporavanog rješenja, ne može se utvrditi da je tužitelj zadobio oštećenja organizma za koja traži priznavanje statusa civilnog invalida iz Domovinskog rata pod okolnostima propisanim u članku 9. stavku 1. i 2. Zakona, odnosno isti ne posjeduje medicinsku dokumentaciju iz članka 73. Zakona. Ističe da se činjenicu da je osoba zadobila oštećenje organizma pod okolnostima iz članka 9. stavka 1. i 2. Zakona moguće dokazati samo dokazima propisanim člankom 73. i 74. Zakona, odnosno dokazima propisanim člankom 7. i 8. Pravilnika o načinu ostvarivanja statusa i prava civilnih stradalnika iz Domovinskog rata („Narodne novine“, broj 118/21., dalje: Pravilnik). Slijedom navedenog predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4.1. Dana 24. veljače 2026. u ovome sudu održana je rasprava u nazočnosti opunomoćenice tužitelja i LD, zamjenika u Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku, prema generalnoj punomoći za zastupanje, na kojoj raspravi je strankama omogućeno izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

4.2. Na navedenoj raspravi opunomoćenica tužitelja izjavila je da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, kod dokaznog prijedloga za saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke, kao i kod dokaznog prijedloga za provođenjem vještačenja po stalnim sudskim vještacima medicinske struke specijalistima psihijatrije i interne medicine.

4.3. Opunomoćenik tuženika izjavio je da ostaje kod odgovora na tužbu, te se protivio izvođenju predloženih dokaza koje je smatra nepotrebnim uslijed manjka procesnog kao i materijalnopravnog kriterija tj. u odnosu na zlostavljanje (zatočenje) koje je tužitelj pretrpio od strane pripadnika oružanih snaga Republike Hrvatske za koje smatra da nije riječ o osobama iz čl. 8. st. 1. toč. 1. Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata, a što je također propisano i važećim Zakonom. Smatra da je tužitelj pravo na naknadu štete s obzirom na pripadnike Oružanih snaga RH mogao ostvariti primjenom Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata. Opunomoćenik tuženika naveo je i da niti u pogledu medicinskih kriterija na temelju provedenih vještačenja ovlaštenih tijela nije utvrđeno postojanje od najmanje 20 % tjelesnog oštećenja kao posljedice rane, ozljede ili bolesti nastale pod odgovarajućim okolnostima iz Domovinskog rata.

4.4. Na upit sutkinje opunomoćenica tužitelja i opunomoćenik tuženika izjavili su da im nije poznat ishod parnice radi naknade štete koju je tužitelj vodio pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu, pod poslovnim brojem Pn-39/95 (naveden u izdvojenom mišljenju odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIBi- 4223/20185 od 10. ožujka 2020.).

4.5. Na navedenoj raspravi, primjenom odredbe članka 93. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24 – dalje: ZUS), odbijeni su kao nepotrebni za rješavanje ove upravne stvari dokazni prijedlozi saslušanja tužitelja u svojstvu stranke, jer su okolnosti oduzimanja slobode u spornom razdoblju nesporne i razvidne iz materijalne dokumentacije, kao i dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima medicinske struke, također i primjenom odredbe članka 8. ZUS-a, jer je relevantne činjenice moguće utvrditi bez izvođenja predmetnih dokaza.

4.6. Potrebno je naglasiti da se odlučne činjenice za rješenje ove upravne stvari ne mogu utvrđivati odnosno dokazivati na temelju iskaza svjedoka, odnosno oštećenje organizma pod okolnostima iz članka 9. stavka 1. i 2. Zakona nije moguće dokazati izjavama svjedoka, već samo dokazima predviđenim člankom 73. i 74. tog Zakona, te dokazima propisanim člankom 7. i 8. Pravilnika, dok se utvrđivanje činjenice je li do oštećenja organizma došlo pod okolnostima iz članka 9. Zakona ne utvrđuje medicinskim vještačenjem, već se vještačenje o postotku oštećenja organizma provodi nakon što se propisanim dokazima utvrdi da je stranka zadobila oštećenje organizma pod okolnostima iz članka 9. Zakona.

4.7. Opunomoćenica tužitelja specificirala je zahtjev za naknadu troška upravnog spora.

5. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u sudski spis, spis tuženika te isprave koje prileže u istome te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Predmetni upravni postupak pokrenut je 23. lipnja 2022. podnošenjem zahtjeva za priznavanje prava na status civilnog invalida iz Domovinskog rata i prava po osnovi oštećenja organizma prema odredbama Zakona.

7. Spisu predmeta tuženika priložena je presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-497/17-2 od 16. veljače 2017. kojom je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv presude ovoga suda poslovni broj: UsI-1343/16-8 od 19. prosinca 2016. Navedenom presudom ovoga suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-563-02/16-0002/7, URBROJ: 522-04/1-1- 2-16-2 od 30. lipnja 2016. kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ureda državne uprave u Brodsko-posavskoj županiji, Službe za društvene djelatnosti Slavonski Brod, KLASA: UP/I-563-02/15-01/03, URBROJ: 2178-01-02-02/2-16-19 od 9. svibnja 2016., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje svojstva civilnog invalida rata. Iz citirane presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske između ostaloga, a u bitnome za ovaj upravni spor, proizlazi da pripadnici hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga ne spadaju u krug osoba iz članka 8. stavka 1. točke 1. (tada važećeg) Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata (»Narodne novine«, 33/92., 57/92., 77/92., 27/93., 58/93., 2/94., 76/94., 108/95., 108/96., 82/01., 103/03. i 148/04.). Naime, prema toj odredbi Zakona, civilni invalid rata je osoba kojoj je organizam oštećen za najmanje 20% zbog rane ili ozljede koju je dobila zlostavljanjem, odnosno lišenjem slobode od strane terorista ili pripadnika Jugoslavenske narodne armije od 17. kolovoza 1990. Dakle, Visoki upravni sud Republike Hrvatske iznio je stav da tužitelj, a ni bilo koja druga osoba, ne može ostvariti status civilnog invalida rada zbog protupravnog postupanja pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske. Nadalje, iz navedene presude proizlazi i stav da Republika Hrvatska odgovara za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata, kao i za štetu počinjenu aktima terora i drugim aktima nasilja poduzetim s ciljem teškog narušavanja javnog reda zastrašivanjem i izazivanjem osjećaja nesigurnosti građana te uslijed demonstracija i drugih oblika masovnog izražavanja raspoloženja na javnim mjestima. Pitanja tih šteta uređena su Zakonom o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata ("Narodne novine", 117/03.) i Zakonom o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija ("Narodne novine", 117/03.). Naknada štete prema navedenim zakonima nije upravna, već građanska stvar i ostvaruje se u postupku pred redovnim sudom (tada važeća odredba članka 1. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine", 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst 25/13., 43/13. - Rješenje USRH i 89/14. – OUSRH). Kao što je već navedeno, iz izdvojenog mišljenja priloženog uz odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIBi-4223/20185 od 10. ožujka 2020., proizlazi da je tužitelj vodio pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu, pod poslovnim brojem Pn-39/95 parnicu radi naknade štete po osnovi zlostavljanja tijekom zatočenja od strane hrvatskih oružanih snaga (Vojne policije OG Nova Gradiška), pri čemu strankama nije poznat ishod istoga.

8. Iz spisa tuženika proizlazi da je tužitelj, već za potrebe postupka koji je prethodio donošenju citirane presude ovoga suda dostavio dokumentaciju iz koje proizlazi da je 9. kolovoza 1992. bio priveden od strane pripadnika Vojne policije Nova Gradiška (dopis Ministarstva obrane, Glavnog stožera Oružanih snaga, Službe vojne policije KLASA: 215-01/16-02/29, URBROJ: 512-06-1101-16-03 od 2. svibnja 2016.). Tužitelj je tijekom upravnog postupka tvrdio da su ga nakon privođenja pripadnici Vojne policije Nova Gradiška u pritvoru maltretirali i zlostavljali, zbog čega je u konačnici pokušao suicid (zapisnik o izjavi stranke KLASA: UP/I-563-02/15-01/03, URBROJ: 2178-01-02-02/1-16-11 od 27. siječnja 2016.).

9. Iz podataka spisa proizlazi da je u svezi navedenog postupanja protiv vojnog policajca PD vođen kazneni postupak zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske (''Narodne novine'', broj: 31/93. i 35/93.), koji je okončan donošenjem oslobađajuće presude (presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Kž 52/13-3 od 4. studenoga 2014.).

10. Nadalje, tužitelj je u ovome sporu priložio rješenje Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Kv-Rz-26/2022-3 od 4. studenog 2022. kojim je odbijena kao neosnovana žalba tužitelja kao oštećenika, izjavljena protiv rješenja suca istrage Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Kir-RZ-22/2022-4 od 4. listopada 2022. na temelju odredbe članka 22. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22.), kojim rješenjem je odbijen prijedlog oštećenika kao tužitelja za provođenje istrage protiv osumnjičenog SD zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavak 1. OKZ RH.

11. Ministarstvo hrvatskih branitelja, Povjerenstvo za utvrđivanje zapreke iz članka 5. Zakona dostavilo je 20. studenog 2023. prvostupanjskom tijelu mišljenje, KLASA 562-05123-0313, URBROJ: 522-411-1-1-23-3, od 13. studenog 2023. da kod tužitelja ne postoje zapreke iz članka 5. stavka 1. toč. 1. Zakona.

12. Nadalje, Prvostupanjsko liječničko vijeće Ministarstva hrvatskih branitelja, sa sjedištem u [adresa], donijelo je 19. veljače 2024. nalaz i mišljenje u kojemu je navedeno da kod tužitelja nije utvrđeno postojanje činjenica potrebnih za stjecanje prava prema Zakonu, te oštećenje organizma iznosi 0 %. Stoga je prvostupanjskim rješenjem odbijen zahtjev tužitelja.

13. U povodu izjavljene žalbe tužitelja spis je dostavljen nadležnom Žalbenom liječničkom vijeću koje je u nalazu mišljenju o postojanju rane, ozlijede, bolesti, postotka oštećenja, potrebi njege i pomoći druge osobe, o razvrstavanju u stupanj oštećenja i stupanj ortopedskog dodatka civilnih invalida iz Domovinskog rata, KLASA: UP/II-562-05/24-03/116, URBROJ: 522-4/5-Ž-25-8, od 10. veljače 2025. utvrdilo da oštećenje organizma imenovanog uslijed ozljeda zadobivenih prilikom zatočenja iznosi 0% za stalno. Žalbeno liječničko vijeće navodi da je tužitelj podnio zahtjev za priznavanje statusa civilnog invalida iz Domovinskog rata po osnovi bolesti kao posljedice zatočenja te prava na osobnu invalidninu, dodatak za njegu i pomoć druge osobe, te ortopedski dodatak, a povodom privođenja od strane pripadnika vojne policije OG Nova Gradiška gdje je fizički i psihički zlostavljan, te je u stanju psihičke nestabilnosti izazvane takvim postupanjem pokušao izvršiti samoubojstvo. Žalbeno liječničko vijeće ističe da ne nalazi dokaze o okolnostima pod kojima se slučaj dogodio, te je nemoguće dovoditi u uzročno posljedičnu vezu bilo kakvu bolest ili ozljedu sa spomenutim događajem. Nadalje se u obrazloženju navodi da je pregledana sva medicinska dokumentacija (PB, djelatnost za anesteziju i inst. liječenje) iz koje je razvidno da je tužitelj 10. kolovoza 1992. zaprimljen u MC Nova Gradiška nakon pokušaja samoubojstva (rasjekao trbušnu šupljinu pri čemu je povrijedio želudac i jetru); Istoga dana po prijemu je učinjen op. zahvat — šavovi na želucu i jetri te je zaprimljen na odsjek za anesteziju i reanimaciju gdje je boravio do 17. kolovoza 1992.; Postoperativni tijek se opisuje kao uredan; Premješten na kirurgiju radi daljnjeg liječenja. Dana 10. kolovoza 1992. učinjena je i radiološka obrada toraksa i abdomena, te se u nalazu navodi fraktura VI. i VII. rebra u stražnjoj aksilarnoj liniji sa minimalnom dislokacijom (pomakom). Iz medicinske dokumentacije daljnjeg liječenja. Tužitelj je 1996. liječen zbog TBC pluća (nalaz 30. travnja 1999. Gradiška) — tada je učinjen i RTG pluća te se u nalazu ne navodi nikakvih poteškoća koje bi bile u svezi ranije frakture rebara sa minimalnom dislokacijom. Registriraju se post. fibrouzne promjene sa brojnim kalcifikatima i athezijama apikalne pleure što su tipične posljedice preboljele TBC pluća. I u zadnjim nalazima od 2023. godine ne nalazi se nikakvih tegoba koje bi nastale zbog tegoba od strane frakture rebara (Specijalistički centar „Dunjić“ spec. ambulanta op. Med. Gradiška, 18. kolovoz 2023.; ,,Pulmo normalan disajni šum, lijevo bezbolno nešto oslabljeniji. Š: akcija ritmična, tonovi jasni, šumova se čuje, Abdomen u ravni grudnog koša, mekan, bezbolan na palpaciju, jetru i slezenu ne palpiran, uredni postop. rezovi, LL, bezbolne na sukusiju. Ekstremiteti bez edema i varikoziteta“). Žalbeno liječničko vijeće navodi da je većina med. dokumentacije bez naziva zdravstvene ustanove, bez broja protokola i datuma pregleda. Iz dostupne med. dokumentacije nadalje proizlazi da nisu ispunjeni kriteriji za ostvarivanje prava na osobnu invalidninu, dodatak za njegu i pomoć druge osobe kao ni pravo na ortopedski dodatak iz Pravilnika. Žalbeno liječničko vijeće nakon uvida u svu dokumentaciju u spisu te nakon neposrednog pregleda tužitelja suglasno je s nalazom i mišljenjem prvostupanjskog tijela vještačenja, te oštećenje organizma cijeni sa 0% stalno smatrajući da nisu ispunjeni pravni niti medicinski kriteriji jer radiološki verificirana povreda rebara sa minimalnom dislokacijom nije dovela do nikakvih zdravstvenih tegoba. Ne navodi se ozljeda niti prodora u okolne organe kao ni teškoće sa disanjem. Ni u kasnijoj med. dokumentaciji ne navodi se teškoća koje bi bile posljedica zadobivene ozljede rebara, te se stoga oštećenje organizma cijeni sa 0% stalno. Po pitanju ostatka zahtjeva tužitelja za osobnu invalidninu iz članka 13. Zakona smatra da tužitelj ne ispunjava kriterije dodatka za njegu i pomoć druge osobe iz članka 14. Zakona, odnosno ne ispunjava kriterije prava na ortopedski dodatak sukladno članku 16. Zakona.

14. Člankom 9. stavkom 1. Zakona propisano je da je civilni invalid iz Domovinskog rata je osoba kojoj je organizam oštećen za najmanje 20% zbog rane ili ozljede koju je dobila: a) zbog zatočenja u logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu od strane pripadnika, pomagača, suradnika neprijateljskih vojnih i paravojnih formacija u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. odnosno drugih događaja lišenja slobode u vezi s okolnostima iz Domovinskog rata, b) u vezi s ratnim događajima iz Domovinskog rata (zbog korištenja sredstava i metoda kojima se izvode ratne operacije kao što su bombardiranje, eksplozija minsko-eksplozivnih sredstava, zalutali metak i sl.) u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996., c) od eksplozije minsko-eksplozivnih sredstava zaostalih nakon završetka ratnih operacija u Domovinskom ratu ili d) zbog eksplozije minsko-eksplozivnih sredstava ili uporabe vatrenog oružja, u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996., izvan ratnih operacija, ali u vezi s okolnostima iz Domovinskog rata, a stavkom 2. navedenog članka propisano je da je civilni invalid iz Domovinskog rata i osoba kojoj je organizam oštećen najmanje 60% zbog bolesti, a bolest je, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna posljedica zatočenja u logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu od strane pripadnika, pomagača, suradnika neprijateljskih vojnih i paravojnih formacija u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. odnosno drugih događaja lišenja slobode u vezi s okolnostima iz Domovinskog rata.

15. Odredbom članka 73. stavka 1. Zakona propisano je da se činjenica da je rana ili ozljeda dobivena pod okolnostima iz članka 9. ovoga Zakona utvrđuje ispravama. Stavkom 2. članka 73. Zakona, propisano je da se ispravama u smislu stavka 1. ovoga članka za utvrđivanje činjenice da je rana ili ozljeda dobivena pod okolnostima iz članka 9. ovoga Zakona smatra sljedeća dokumentacija izdana od nadležnih tijela Republike Hrvatske: a) potvrda o uzroku i okolnostima pod kojima se slučaj dogodio, izdana od nadležne policijske uprave i drugih nadležnih tijela i b) medicinska dokumentacija o liječenju neposredno nakon ranjavanja ili ozljeđivanja, a u slučaju ranjavanja ili ozljeđivanja pod okolnostima iz članka 9. stavka 1. točaka a), b) i d) ovoga Zakona medicinska dokumentacija najkasnije od 30. rujna 1996. Stavkom 3. propisano je da osim dokumentacije iz stavka 2. ovoga članka, za utvrđivanje činjenice da je rana ili ozljeda dobivena pod okolnostima iz članka 9. ovoga Zakona pribavit će se i drugi dokazi propisani pravilnikom iz članka 72. ovoga Zakona.

16. Člankom 74. stavkom 1. Zakona propisano je da se činjenica da je bolest nastala, pogoršala se odnosno pojavila pod okolnostima iz članka 9. stavka 2. ovoga Zakona utvrđuje na osnovi medicinske dokumentacije koja potječe iz vremena zlostavljanja odnosno otpusta iz zatočeništva ili iz vremena od 30 dana nakon zlostavljanja odnosno otpusta iz zatočeništva i drugim dokazima propisanim pravilnikom iz članka 72. ovoga Zakona, a stavkom 2. navedenog članka propisano je da iznimno od stavka l . ovoga članka, činjenica da je bolest psihe nastala, pogoršala se odnosno pojavila pod okolnostima iz članka 9. stavka 2. ovoga Zakona može se utvrditi na osnovi prve medicinske dokumentacije koja nije starija od dvije godine nakon zlostavljanja odnosno otpusta iz zatočeništva.

17. Prema članku 7. stavku 1. Pravilnika, propisano je da radi utvrđivanja činjenice da je rana ili ozljeda dobivena pod okolnostima iz članka 9. stavka 1. Zakona pribavit će se sljedeća dokumentacija izdana od nadležnih tijela Republike Hrvatske: a) potvrda o uzroku i okolnostima pod kojima se slučaj dogodio, izdana od nadležne policijske uprave i drugih nadležnih tijela, b) potvrda o zatočenju u neprijateljskom logoru, zatvoru ili u drugom neprijateljskom objektu koju izdaje Ministarstvo na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju (ako je rana ili ozljeda dobivena pod okolnostima iz članka 9. stavka 1. točka a) Zakona), c) u slučaju ranjavanja ili ozljeđivanja pod okolnostima iz članka 9. stavka 1. točke c) Zakona medicinska dokumentacija o liječenju koja potječe iz razdoblja neposredno nakon ranjavanja ili ozljeđivanja, d) u slučaju ranjavanja ili ozljeđivanja pod okolnostima iz članka 9. stavka 1. točaka a), b) i d) Zakona medicinska dokumentacija koja potječe iz razdoblja neposredno nakon ranjavanja ili ozljeđivanja, a najkasnije od 30. rujna 1996. Stavkom 2 navedenog članka propisano je da iznimno od stavka 1. točke a) ovoga članka, u slučaju kada nije moguće pribaviti potvrdu o uzroku i okolnostima pod kojima se slučaj dogodio, izdanu od nadležne policijske uprave ili drugih nadležnih tijela, radi utvrđivanja činjenice da je rana ili ozljeda dobivena pod okolnostima iz članka 9. stavka 1. Zakona može se pribaviti medicinska dokumentacija iz koje su vidljive okolnosti stradavanja, naknadna saznanja o okolnostima stradavanja od nadležne policijske uprave, saznanja Državnog odvjetništva Republike Hrvatske o okolnostima stradavanja i drugi dokazi od nadležnih tijela Republike Hrvatske o okolnostima stradavanja. Stavkom 3. navedenog članka propisano je da iznimno od stavka l . točke b) ovoga članka, ukoliko se osoba ne vodi kao zatočenik u evidenciji Ministarstva, mogu se zatražiti podaci od tijela državne uprave nadležnog za obranu, tijela državne uprave nadležnog za pravosuđe i upravu ili drugog nadležnog tijela Republike Hrvatske.

18. Iz svih provedenih dokaza i prikupljenih saznanja provjerama evidencija nesporno proizlazi da nema podataka niti dokaza o stradavanju tužitelja na način obuhvaćen odredbom članka 9. Zakona.

19. Iako Zakon u svojim odredbama nije istovjetan Zakonu o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata, sud ocjenjuje da je intencija zakonodavca kao i izričaj odredbe članka 9. Zakona bio da status civilnog invalida rata ne može ostvariti osoba u odnosu na koju egzistira pravomoćna sudska presuda da ne ispunjava uvjet iz članka 8. Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata, pri čemu tužitelj nije predložio nove dokaze niti navodio nove činjenice koje bi rezultirale drugačijom odlukom.

20. Stoga je opravdano zaključeno kako u odnosu na tužitelja ne egzistiraju isprave ni medicinska dokumentacija iz kojih bi proizlazilo da se radi o oštećenju organizma, odnosno stradavanju pod okolnostima kako to propisuje članak 9. stavak 1. i 2. Zakona te tužitelj pogrešno smatra kako se te činjenice i okolnosti mogu dokazivati provođenjem njegovog saslušanja kao i medicinskog vještačenja na način kako je to predloženo u ovom upravnom sporu.

21. Kako je za priznavanje traženog prava ključno da postoje isprave i medicinska dokumentacija koje nesporno dokazuju činjenicu oštećenja organizma nastalog tijekom Domovinskog rata, a medicinska dokumentacija koja datira iz razdoblja nakon ratnih događaja, nije dostatna za priznavanje prava, jer se u postupku ne može utvrditi da su bolesti tužitelja na bilo koji način povezane s Domovinskim ratom pa proizlazi kako u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu članka 9. stavka 1. i 2. Zakona. Također valja naglasiti da tužitelj niti u pogledu psihičke bolesti ne raspolaže dokumentacijom iz članka 74. stavak 2. Zakona.

22. Sud ne nalazi da bi u postupanju tuženika ili prvostupanjskog tijela postojala diskriminacija tužitelja po nacionalnoj osnovi.

23. Slijedom iznesenoga, sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim te je u skladu s odredbom članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u toč. I. izreke presude.

24. Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, u cijelosti snosi troškove upravnog spora u skladu s odredbom članka 147. stavak 1. ZUS-a, te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku, odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II. izreke.

U Osijeku 17. ožujka 2026.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku po opunomoćeniku