Poslovni broj: UsI-1645/2024-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Lidije Trogrlić, u upravnom sporu tužitelja pod 1) Caronte & Tourist Isole Minori S.p.A., OIB: 34362346719, Via Ingegnere Giuseppe Franza 82, Messina Italija i pod 2) C&T Minor Islands d.o.o., Rijeka, T [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po opunomoćeniku Miranu Maćešiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Maćešić i suradnici d.o.o., [adresa], protiv tuženika Agencije za obalni linijski pomorski promet, Split, Ulica Antofagaste 6, OIB: 27735395987, zastupanog po ravnateljici TH, radi odobravanja reda plovidbe, 17. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Agencije za obalni linijski pomorski promet, KLASA: UP/I-342-34/24-01/19, URBROJ: 2960/2024 od 31. svibnja 2024. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.

II. U ponovljenom postupku tuženik je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

i

r i j e š i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke isplati tužiteljima iznos od 2.500,00 eura na ime naknade troškova upravnog spora zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje teku od dana donošenja rješenja o troškovima do isplate, ako ih tuženik ne podmiri u ostavljenom roku.

II.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-342-34/24-01/19, URBROJ: 2960/2024 od 31. svibnja 2024. ne odobrava se red plovidbe na liniji bez obveze javne usluge Prizna - Žigljen i obratno.

2. Tužitelji su podnijeli tužbu protiv osporenog rješenje tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede pravila postupka navodeći da je tuženik postupio protivno pravnom shvaćanju i primjedbama iz presude poslovni broj: UsI-1726/2022, kao i protivno člancima 8., 9. i 98. stavku 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP). Ističu da je osporeno rješenje doneseno u izvršenju presude ovog suda, poslovni broj: UsI-1726/2022 od 30. lipnja 2023. u kojoj je sud izrazio pravno shvaćanje da je tuženik isključivi nadležni regulator tržišta pomorskog prijevoza u Republici Hrvatskoj, da očitovanja lučkih uprava i tijela jedinica lokalne samouprave koje tuženik pribavlja primjenom članka 54. stavka 4. Zakona o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu („Narodne novine“, 19/22. - dalje: ZPLPOPP) nisu obvezujuće prirode, što znači da tuženik donosi konačnu odluku o zahtjevu brodara, da očitovanja nadležnih lučkih uprava moraju biti dana u odnosu na ne preklapanje s redom plovidbe ostalih brodova koji redovito tiču luku ako bi to utjecalo na sigurnost plovidbe u luci te na (ne)postojanje prepreka za prihvat broda glede maritimnih sposobnosti i kapaciteta luke te njezine lučke infrastrukture, uključujući i kapacitete luke za prihvat putnika i vozila prilikom ukrcaja/iskrcaja. Nadalje navodi tijek radnji i pismena iz ponovnog postupka prije donošenja osporenog rješenja te se poziva na zatražena i pribavljena očitovanja Lučke uprave Senj od 29. travnja 2024. i Lučke uprave Novalja od 30. travnja 2024., te na svoje očitovanje iz podneska od 28. svibnja 2024. Naglašavaju da su prilikom podnošenja zahtjeva iz 2022. vodili računa o postojećem voznom redu brodara Jadrolinije, odnosno prilikom izrade i predlaganja plovidbenog reda predložili su one termine u kojima Jadrolinija ne vozi kako bi se izbjegla kolizija plovidbenih redova i kako oba broda ne bi bila istovremeno u luci. Ističu da Lučka uprava Senj ni tuženik nisu uspoređivali predloženi plovidbeni red tužitelja i postojeći plovidbeni red Jadrolinije kako bi utvrdili (ne)preklapanje, a što je suprotno članku 54. stavku 4. ZPLPOPP-a. Posljedično tome, navode da tuženik ne iznosi razloge o tom navodu tužitelja niti razloge o tome je li utvrdio (ne)postojanje preklapanja. Ističu da postojanje adekvatne lučke infrastrukture za odvijanje trajektnog prijevoza jasno proizlazi iz okolnosti da postojeći brodar bez zapreke obavlja prijevoz. Navode da osporeno rješenje ne sadrži jasne, dostatne i određene razloge, a što je suprotno uputi iz presude poslovni broj: UsI-1726/2022. Nadalje navode da ni jedan članak Ugovora o koncesiji ne sadrži odredbu o isključivom pravu Jadrolinije, ukazujući da iz toga proizlazi da je tuženik pogrešno utvrdio činjenično stanje. Naglašavaju da je isključivo pravo detaljno razjašnjeno u priopćenju Komisije u točki 5.5.1., a svrha davanja isključivog prava je omogućavanje državama članicama da postignu najmanji financijski teret za zajednicu. Pojašnjavaju da je najmanji financijski teret za zajednicu najmanji iznos naknade koji država članica isplaćuje kao državnu potporu za obavljanje usluge od općeg gospodarskog interesa. S tim u vezi navode da tuženik pogrešno tumači pretpostavke za dodjelu isključivog prava navodeći da je u konkretnom slučaju državna trajektna linija 335 Prizna - [adresa] profitabilna linija za koju Jadrolinija plaća koncesijsku naknadu te se ne radi o neprofitabilnoj liniji za koju država Jadroliniji dodjeljuje potporu. Navode da je neosnovano pozivanje tuženika na isključivo pravo Jadrolinije jer nema osnove za dodjelu tog prava s obzirom na to da ne postoji financijski teret koji je potrebno umanjiti. Nadalje navode da tuženik zanemaruje ključan dio priopćenja Komisije u Priopćenju u kojem naglašava da se u mnogim slučajevima ipak mogu poduzeti manje ograničavajuće mjere od davanja isključivog prava. S tim u vezi navode da je pitanje dodjele isključivog prava pitanje prava i prakse EU te predlažu da ovaj sud postavi prethodna pitanja Sudu EU: protivi li se članak 1. i 4. Uredbe br. 3577/92 o primjeni načela slobode pružanja usluga u pomorskom prometu unutar država članica (pomorska kabotaža) dodjela isključivog prava brodaru koji obavlja prijevoz na liniji s obvezom javne usluge, a koje mu je dodijeljeno na temelju Odluke o davanju koncesiju, ako brodar za obavljanje takve usluge prijevoza ne prima državnu potporu nego plaća koncesijsku naknadu, pa time dodjela tog prava ne smanjuje financijski teret za zajednicu i protivi li se članku 1. EU Uredbe broj: 3577/92 o primjeni načela slobode pružanja usluga u pomorskom prometu unutar država članica (pomorska kabotaža) odbijanje pristupa tržištu pomorske kabotaže brodaru koji podnosi zahtjev za obavljanje prijevoza na liniji bez obveze javne usluge, a na kojoj liniji već postoji obveza javne usluge s dodijeljenim isključivim pravom, odnosno je li manje ograničavajuća mjera ta da oba brodara obavljaju blagu obvezu javne usluge na toj liniji umjesto mjere da se brodaru koji predlaže prijevoz bez obveze javne usluge u cijelosti onemogući pružanje usluga pomorske kabotaže. Ističu da pozivanje tuženika na članak 21. stavak 2. i članak 22. ZPLPOPP-a ukazuje na to da tuženik ne razumije osnovni propis kojim se regulira tržište na kojem je isključivi regulator te navodi da ti članci ZPLPOPP-a nemaju veze sa zahtjevom za obavljanje prijevoza na liniji [adresa] bez obveze javne usluge kojeg su podnijeli i na temelju članka 43. ZPLPOPP-a. Naglašavaju da je svrha članka 21. i 22. ZPLPOPP-a spriječiti uspostavljanje županijske odnosno lokalne linije onda kada već postoji uspostavljena državna i/ili županijska odnosno lokalna linija s obvezom javne usluge, odnosno da ZPLPOPP isključuje mogućnost da se na istom pravcu obavljaju dvije linije s obvezom javne usluge. Međutim, navode da ne postoji zakonska zabrana da na istom pravcu postoji linija s obvezom javne usluge i linija bez obveze javne usluge. Pojašnjavaju da svrha tih odredbi nije spriječiti brodara da obavlja liniju bez obveze javne usluge radi svog gospodarskog interesa i na vlastiti poduzetnički rizik. Predlažu da sud poništi osporeno rješenje tuženika. Traže naknadu troškova upravnog spora zajedno sa zateznim kamatama.

3. Tuženik se protivi osnovanosti tužbenog zahtjeva i u cijelosti osporava tužbene navode tužitelja kao neosnovane. Smatra da je osporeno rješenje na zakonu osnovano, razumljivo, da su u rješenju navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i da je rješenje obrazloženo u odnosu na materijalni propis na kojem je zasnovana odluka (ZPLPOPP i EU Uredba o kabotaži). Navodi da je pravilno utvrđeno činjenično stanje i da su u rješenju izneseni jasni, logični i uvjerljivi razlozi o odbijanju zahtjeva tužitelja. Ističe da je nesporno da je dužan u postupku odlučivanja o davanju odobrenja na predloženi red plovidbe pribaviti i uzeti u obzir očitovanje izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave na čijem području se nalazi polazna i odredišna luka te ostale luke ticanja na pravcu linije u smislu iskazivanja interesa lokalne zajednice u odnosu na predloženi red plovidbe, kao i očitovanja tijela koje upravlja polaznom i odredišnom lukom te ostalim lukama ticanja na pravcu linije o mogućnosti prihvata broda prema predloženom redu plovidbe u smislu nepreklapanja s redom plovidbe ostalih brodova koji redovito tiču luku ako bi to utjecalo na sigurnost plovidbe u luci, kao i da ne postoje prepreke za prihvat broda glede maritimnih sposobnosti i kapaciteta luke te njezine lučke infrastrukture, uključujući i kapacitete luke za prihvat putnika i vozila prilikom ukrcaja i iskrcaja. Navodi da tužitelj u tužbi pogrešno navodi da se osporeno rješenje temelji na razlozima koje su iznijele Lučka uprava Senj i Lučka uprava Novalja jer se u obrazloženju rješenja samo iznose navodi stranaka, dok rješenje temelji na činjeničnoj i pravnoj osnovi za koju smatra da je bitna za donošenje zakonitog rješenja, a to nisu razlozi koje su navele lučke uprave. Ističe da rješenje temelji na isključivom pravu brodara Jadrolinije koja na državnoj trajektnoj liniji 335 [adresa] i obratno obavlja usluge prijevoza na temelju sklopljenog ugovora za obavljanje javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu na navedenoj državnoj trajektnoj liniji. Smatra da je intencija zakonodavca prilikom donošenja članaka 21. i 22. ZPLPOPP-a bilo spriječiti uspostavu linijskog prometa onda kada postoji uspostavljena državna i/ili županijska odnosno lokalna linija s obvezom javne usluge, jer bi se uspostavom nove linije brodaru s obvezom javne usluge smanjio promet putnika i vozila i na taj način poremetio njegov godišnji financijski plan. Nadalje se poziva na stavak 1. članka 106. Ugovora o funkcioniranju Europske komisije (dalje: UFEU), kojim je propisano da u slučaju javnih poduzeća i poduzeća kojima države članice dodjeljuju posebna i isključiva prava, države članice ne smiju donositi niti ostaviti na snazi mjere koje su u suprotnosti s pravilima sadržanim u Ugovorima, osobito s pravilima predviđenim člankom 18. i člancima 101. do 109. S tim u vezi navodi da je stavkom 2. istog članka UFEU propisano da poduzeća kojima je povjereno obavljanje usluga od općeg gospodarskog interesa ili koja su po svojoj naravi monopoli koji ostvaruju prihod, podliježu pravilima sadržanim u Ugovorima, a osobito pravilima o tržišnom natjecanju i to u mjeri u kojoj primjena takvih pravila ne sprečava, de iure i de facto, obavljanje posebnih zadaća koje su im povjerene. Nadalje navodi da se na razvoj trgovine ne smije utjecati u mjeri u kojoj bi to bilo suprotno interesima Unije. Ističe da je pri donošenju rješenja o (ne)odobravanju reda plovidbe zaključio da dodjeljivanje isključivih prava nije zabranjeno unutar pravnog poretka EU. Navodi da je na temelju Odluke upravnog vijeća, URBROJ: 1525/17 od 11. srpnja 2017. o davanju koncesije za obavljanje linijskog obalnog pomorskog prijevoza na državnoj trajektnoj liniji 335 [adresa] i obratno, sklopljen ugovor o koncesiji za obavljanje javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu na državnoj trajektnoj liniji broj 335 [adresa] i obratno od 12. rujna 2017. godine. Točkom 3.b) navedene Odluke rok trajanja usluge javnog prijevoza putnika na navedenoj liniji kao isključivog prava određen je do 31. prosinca 2023., a koja dokumentacija je prethodila Odluci o davanju koncesije Upravnog vijeća Agencije od 11. srpnja 2017. Pojašnjava da je dodatkom 3. Ugovora o koncesiji za obavljanje javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu na državnoj trajektnoj liniji 335 [adresa] i obratno od 14. kolovoza 2023. (URBROJ: 3626/2024) sklopljenog između tuženika, kao davatelja koncesije i Jadrolinije kao koncesionara, ugovorena opcija produljenja ugovora te se koncesionar obvezao obavljati javni prijevoz iz članka 1. Ugovora i nakon 31. prosinca 2023. u razdoblju od 1. siječnja 2024. do 31. prosinca 2027. Ističe da je člankom 164. ZPLPOPP-a propisano da Ugovori o javnoj usluzi na linijama od općega gospodarskog interesa i s obvezom javne usluge, sklopljeni prije stupanja na snagu predmetnog zakona, vrijede i primjenjuju se do isteka vremena na koji su sklopljeni. Navodi da je predmetna trajektna linija br. 335 [adresa] – [adresa] i obratno i dalje linija s isključivim pravom na obavljanje javne usluge prijevoza na predmetnom pravcu s ugovorom koji je i dalje na snazi. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Tijekom spora održana je rasprava 5. ožujka 2026. na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju na osnovu koje je doneseno osporeno rješenje. Nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s člankom 114. stavkom 3. ZUS-a, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Prema članku 43. stavku 1. ZPLPOPP-a linije bez obveze javne usluge su linije koje nisu od općega gospodarskog interesa i na kojima operator te linije ne obavlja javnu uslugu, nego prijevoz na liniji održava zbog svojeg gospodarskog interesa i na vlastiti poduzetnički rizik, prema javno objavljenom cjeniku prijevoza. Prema stavku 3. istog članka ZPLPOPP-a operator linije s obvezom javne usluge ili bez obveze javne usluge dužan je prije primjene cjenika prijevoza na liniji koju održava, isti dostaviti Agenciji na ovjeru te ga nakon toga javno objaviti na svojim mrežnim stranicama i svim vidljivim mjestima na kojima se prodaju putne karte za tu liniju, s naznakom datuma početka važenja tog cjenika. Prema pak članku 48. ZPLPOPP-a, operator linije bez obveze javne usluge dužan je red plovidbe na liniji dostaviti Agenciji na odobrenje kako bi se osigurali uvjeti sigurnosti plovidbe i red u lukama na pravcu linije bez obveze javne usluge.

7. Prema članku 54. stavku 1. ZPLPOPP-a red plovidbe je akt operatora linije odobren u skladu s odredbama toga zakona, koji obvezno sadrži: naziv operatora linije, broj i vrstu linije, luke pristajanja, obvezno vrijeme polaska i dolaska u luku, razdoblje u kojem se linija održava te datum početka važenja reda plovidbe. Prema stavku 2. navedenog članka ZPLPOPP-a red plovidbe rješenjem odobrava Agencija.

8. Člankom 54. stavkom 4. ZPLPOPP-a propisano je da je agencija dužna u postupku odlučivanja o davanju odobrenja na predloženi red plovidbe pribaviti i uzeti u obzir očitovanje izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave na čijem području se nalazi polazna i odredišna luka te ostale luke ticanja na pravcu linije u smislu iskazivanja interesa lokalne zajednice u odnosu na predloženi red plovidbe, kao i očitovanje tijela koje upravlja polaznom i odredišnom lukom te ostalim lukama ticanja na pravcu linije o mogućnosti prihvata broda prema predloženom redu plovidbe u smislu nepreklapanja s redom plovidbe ostalih brodova koji redovito tiču luku ako bi to utjecalo na sigurnost plovidbe u luci, kao i da ne postoje prepreke za prihvat broda glede maritimnih sposobnosti i kapaciteta luke te njezine lučke infrastrukture, uključujući i kapacitete luke za prihvat putnika i vozila prilikom ukrcaja/iskrcaja.

9. Slijedom članka 54. stavka 5. ZPLPOPP-a, ako tijela iz stavka 4. toga članka ne dostave Agenciji svoje očitovanje na predloženi red plovidbe u roku od 30 dana od dana primitka poziva na očitovanje, smatra se da su dala pozitivno očitovanje na predloženi red plovidbe.

10. Uredbom o uvjetima kojima moraju udovoljavati luke ("Narodne novine", broj: 110/04 - dalje Uredba) uređuju se uvjeti kojima moraju udovoljavati luke kako bi se omogućilo sigurno uplovljavanje, privezivanje, sidrenje i boravak plovnih objekata, kao i zaštita mora od onečišćenja s brodova (članak 1.).

11. Člankom 5. stavak 1. Uredbe je propisano je da svaka novoizgrađena luka, dio luke ili pojedino mjesto pristajanja ili priveza treba prije izrade glavnog projekta, odnosno prije početka korištenja luke, ukoliko glavni projekat nije potreban, mora imati maritimnu studiju prihvaćenu i potvrđenu od nadležne lučke kapetanije. Stavkom 2. istog članka propisano je da maritimna studija treba obuhvaćati najmanje navigacijska i meteorološko- oceanografska obilježja akvatorija, tehničko-tehnološka obilježja obale i plovnih objekata koji će uplovljavati, mjere maritimne sigurnosti tijekom manevriranja i boravka plovila na mjestu priveza, te postupke u izvanrednim okolnostima. Stavkom 3. istog članka je propisano da maritimnu studiju iz stavka 1. toga članka moraju izraditi i postojeće luke ili dijelovi luka ako se rekonstruiraju ili se mijenja njihova namjena odnosno vrsta i veličina plovnih objekata koji će uplovljavati ili ako to zahtijeva nadležna lučka kapetanija.

12. Među strankama u ovom sporu je sporno jesu li u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 54. stavka 4. ZPLPOPP-a za odobravanje tužiteljevog reda plovidbe na predmetnoj liniji.

13. Iz obrazloženja osporenog rješenja i spisa predmeta dostavljenog uz tuženikov odgovor na tužbu, proizlazi da je tuženik prije donošenja osporenog rješenja, u smislu članka 54. stavka 4. ZPLPOPP-a pribavio i uzeo u obzir očitovanje Lučke uprave Senj od 29. travnja 2024. i Lučke uprave Novalja od 30. travnja 2024. Ujedno je tuženik zatražio očitovanja Gradonačelnika grada Novalje i Gradonačelnika grada Senja, koji tražena očitovanja nisu dostavili pa se, prema članku 54. stavku 5. Zakona, smatra da su dali pozitivna očitovanja na predloženi red plovidbe.

14. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika, ovaj sud zaključuje kako tuženik uz obrazloženje koje je dao u istom nije pravilno ni zakonito postupio kada je donio osporeni akt, s čim u vezi sud nalazi da je tužitelj tužbenim navodima, kao i dokumentacijom koju je dostavio u privitku tužbe te koju je priložio u spis na održanoj raspravi, doveo u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom upravnom postupku, a što je rezultiralo i pogrešnom primjenom materijalnog prava, kod kojeg stanja stvari u ovom trenutku osporeni akt tuženika nije moguće ocijeniti pravilnim, niti zakonitim, zbog čega ga je trebalo poništiti, te predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak.

15. Naime, tuženik je utvrdio tko je sve dostavio očitovanja po zaprimljenom dopisu, te se poziva na članak 54. stavke 1.- 4. i članak 5. točke 17., 18. i 33. ZPLPOPP-a. Utvrđuje kako je u točki 7. Odluke Upravnog vijeća Agencije o davanju koncesije za obavljanje linijskog obalnog pomorskog prijevoza na državnoj trajektnoj liniji broj 335 [adresa] – [adresa] i obratno, Urbroj: 1525/17 od 11. srpnja 2017. navedeno "Isključivo pravo obavljanja javnog prijevoza na liniji broj 335 [adresa] – [adresa] i obratno", temeljem Ugovora o javnoj usluzi. Utvrđuje kako je na temelju te Odluke sklopljen Ugovor o koncesiji s koncesionarom Jadrolinijom za obavljanje javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu na državnoj trajektnoj liniji broj 335 [adresa] – [adresa] i obratno, od 12. rujna 2017., Urbroj: 2074- 1/17, te je točkom 3.b) navedene Odluke, rok trajanja usluge javnog prijevoza putnika na navedenoj liniji kao isključivog prava, određen do 31. prosinca 2023., što je i rok naveden u članku 6. navedenog Ugovora. Tuženik se potom poziva na odredbu čl. 164. ZPLPOPP- a te utvrđuje kako u trenutku donošenja osporenog rješenja, postojeća državna trajektna linija br. broj 335 [adresa] – [adresa] i obratno, i dalje egzistira (do konca 2027.) kao linija s isključivim pravom na obavljanje javne usluge prijevoza na predmetnom pravcu sa Ugovorom koji je i dalje na snazi. Slijedom navedenog, tuženik zaključuje da s obzirom na postojeću državnu liniju od općeg gospodarskog interesa broj 335 [adresa] – [adresa] i obratno, i njen značaj za normalno funkcioniranje otočnog stanovništva te s obzirom na činjenicu da bi se na temelju predloženog plovidbenog reda od strane podnositelja obavljala ista vrsta prijevoza i u istim lukama kao na postojećoj državnoj liniji od općeg gospodarskog interesa to postoji razlog za nemogućnost uspostavljanja županijskih i međužupanijskih linija na temelju članka 21. stavka 2. ZPLPOPP-a i razloga za nemogućnost uspostave lokalnih linija na temelju članka 22. stavka 2. ZPLPOPP-a jer postojeća trajektna linija br. broj 335 [adresa] i obratno, predstavlja liniju od općeg gospodarskog interesa, odnosno državnu liniju s obvezom javne usluge kao isključivo pravo obavljanja javnog prijevoza na toj liniji, slijedom čega se nije moglo rješenjem udovoljiti zahtjevu tužitelja te odobriti predloženi red plovidbe bez obveze javne usluge na liniji broj 335 [adresa] – [adresa] i obratno.

16. Kod izloženog stanja stvari, ovaj sud ocjenjuje kako tuženik tijekom provedenog postupka nije na jasan i nedvojben način utvrdio činjenično stanje, s obzirom na to da nije kritički ispitao očitovanja lučkih uprava i tijela jedinice lokalne samouprave te nije iznio jasne i obrazložene razloge, utječu li i zbog čega, na odluku o predmetnom zahtjevu, već je tuženik u obrazloženju osporenog rješenja isključivo naveo sadržaj predmetnih očitovanja, bez navođenja svoje ocjene istih, zbog čega se osporeno rješenje za sada ne može ocijeniti zakonitim. S tim u vezi, ovaj sud dodatno ističe kako očitovanja nadležnih tijela iz članka 54. stavka 4. ZPLPOPP-a (izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave na čijem području se nalazi polazna i odredišna luka te ostale luke ticanja na pravcu linije u smislu iskazivanja interesa lokalne zajednice u odnosu na predloženi red plovidbe, kao i očitovanje tijela koje upravlja polaznom i odredišnom lukom te ostalim lukama ticanja na pravcu linije o mogućnosti prihvata broda prema predloženom redu plovidbe u smislu nepreklapanja s redom plovidbe ostalih brodova koji redovito tiču luku ako bi to utjecalo na sigurnost plovidbe u luci, kao i da ne postoje prepreke za prihvat broda glede maritimnih sposobnosti i kapaciteta luke te njezine lučke infrastrukture, uključujući i kapacitete luke za prihvat putnika i vozila prilikom ukrcaja/iskrcaja), nisu obvezujuće prirode (budući da zakonodavac isključivo navodi da ih treba "pribaviti i uzeti u obzir"), što nesumnjivo znači da tuženik (a ne navedena tijela koja su dostavila očitovanja) donosi odluku o odobravanju reda plovidbe i njegovoj prihvatljivosti s aspekta sigurnosti plovidbe i reda u lukama i da tuženik nije ovlašten nekritički donijeti odluku utemeljujući je na zaprimljenim očitovanjima iz članka 54. stavka 4. ZPLPOPP-a. Stoga, u tom smislu tuženik je dužan u odluci o (ne)odobravanju reda plovidbe iznijeti konkretne razloge rješavanja upravne stvari koji imaju uporište u činjenicama utvrđenim tijekom postupka te logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnim propisima.

17. Naime, u situaciji kada javnopravno tijelo traži obrazložena očitovanja od nadležnih tijela, i pribavi ih, tada je dužno u svojoj odluci navesti i obrazložiti razloge zbog čega ista jesu ili nisu od utjecaja na odluku o predmetnom zahtjevu, što je u konkretnom slučaju izostalo. Ujedno, s obzirom na prethodno izloženo, ovaj sud zaključuje da je u provedenom postupku došlo i do povreda članka 8. i 9. ZUP-a, te je izostala i savjesna i brižljiva ocjena svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, dok obrazloženje kakvo je dano u osporenom rješenju nije u skladu s člankom 98. st. 5. ZUP-a kojim je propisano da obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar, to pak s obzirom da je izostalo utvrđenje činjeničnog stanja, izostali su razlozi koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, te su izostali razlozi donošenja zaključka tijekom postupka, pa se uslijed svega izloženog akt tuženika ne može ispitati, niti je moguće otkloniti prigovore koje tužitelj iznosi u ovom sporu.

18. Treba reći da obrazloženja upravnih tijela koja ne sadrže ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana, upućuju na zaključak o arbitrarnosti u postupovnom i/ili materijalno pravnom smislu, jer bez navođenja konkretnih činjenica i okolnosti koje potkrjepljuju donošenje akta kojim se tužitelju ne odobrava red plovidbe, tužitelju suštinski nije omogućeno preispitivanje pravilnosti primjene mjerodavnih i relevantnih zakonskih odredbi, te takvo obrazloženje ne udovoljava zahtjevu valjanog obrazloženja odluke, odnosno ustavnim zahtjevima koji se pred javnopravna tijela postavljaju radi zaštite stranaka od arbitrarnosti u odlučivanju.

20. Nadalje, vezano za pozivanje tuženika na Odluku Upravnog vijeća Agencije o davanju koncesije za obavljanje linijskog obalnog pomorskog prijevoza na državnoj trajektnoj liniji broj 335 U – [adresa] i obratno, Urbroj: 1525/17 od 11. srpnja 2017. u kojoj je točci 7. navedeno "Isključivo pravo obavljanja javnog prijevoza na liniji broj 335 U i obratno", temeljem Ugovora o javnoj usluzi, kao i na Ugovor o koncesiji, ovaj sud naglašava kako je u smislu Uredbe (EZ) br. 1370/2007 pitanje isključivog prava iznimno u pomorskoj kabotaži jer u načelu države članice mogu primijeniti manje ograničavajuće mjere da bi zadovoljile potrebe za javnim prijevozom, te se u stavku 5.5.1. Komunikacije komisije o tumačenju Uredbe Vijeća (EEZ) broj: 3577/92 navodi kako se svim operaterima koji obavljaju uslugu na istoj liniji paralelno s operaterom koji ima sklopljen ugovor o obavljanju javne usluge mogu nametnuti blage obveze pružanja javne usluge, i kao primjer se navodi kako se može odrediti uvjet prema kojemu svaki brodar koji ulazi u liniju za koju je na snazi ugovor o obavljanju javne usluge u kojem se nameće cjelogodišnja usluga također mora raditi cijele godine. Isto tako, vezano za pozivanje tuženika na članak 21. stavak 2. i članak 22. ZPLPOPP-a u osporenoj odluci, sud pravilnim ocjenjuje tumačenje tužitelja kako je svrha članka 21. i 22. ZPLPOPP-a spriječiti uspostavljanje županijske odnosno lokalne linije onda kad već postoji uspostavljena državna i/ili županijska odnosno lokalna linija sa obvezom javne usluge, odnosno ZPLPOPP-a isključuje mogućnost da se na istom pravcu obavljaju dvije linije s obvezom javne usluge, jer je svrha obveze javne usluge osigurati minimalne pretpostavke koje su potrebne da se osigura teritorijalna povezanost otoka s kopnom jer je to opći gospodarski interes. Međutim, tužitelj je podnio zahtjev za obavljanjem prijevoza na liniji [adresa] bez obveze javne usluge, koji je definiran člankom 43. ZPLPOPP-a, a koji prijevoz bi obavljao bez obveze javne usluge radi svojeg gospodarskog interesa i na vlastiti poduzetnički rizik.

19. Imajući na umu prethodno iznesene razloge nezakonitosti rješenja tuženika, te izložene navode koje su stranke iznijele tijekom ovoga upravnog spora, ovaj sud nije prihvatio tužiteljev prijedlog za postavljanje prethodnog pitanja Sudu EU.

20. Slijedom prethodno iznesenog, a budući da je zbog naprijed navedenih razloga osporeno rješenje tuženika nezakonito, trebalo je na temelju članka 117. stavka 1. u svezi s člankom 47. stavkom 1. ZUS-a poništiti osporeno rješenje tuženika i predmet vratiti na ponovni postupak, odnosno presuditi kao u izreci ove presude.

21. U ponovnom postupku tuženik će upotpuniti činjenično stanje i otkloniti ukazane postupovne povrede, a kako je to obrazloženo u ovoj presudi, te će pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava donijeti novo rješenje koje će obrazložiti sukladno članku 98. stavku 5. ZUP-a.

22. S obzirom da je tuženik izgubio ovaj spor, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a dužan je tužiteljima naknaditi troškove ovoga upravnog spora za sastav tužbe i zastupanja po odvjetniku na ročištu 5. ožujka 2026., za svaku radnju po 500 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura (Tbr. 54.) daje iznos od 2.000,00 eura i što uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46.) ukupno iznosi 2.500,00 eura, pa je stoga odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.

23. Budući da u podnesku od 16. veljače 2026. tužitelji u bitnom ponavljaju razloge iznesene u tužbi, te se dodatno pozivaju na sudsku praksu, sud sastav navedenog podneska nije cijenio opravdanim troškom u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a, radi čega je odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.

U Splitu 17. ožujka 2026.

S U T K I N J A:

Mirela Valjan - Harambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (članak 126. i 148. stavka ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja

- tuženiku

- u spis