Republika Hrvatska

Općinski prekršajni sud u Splitu

Split, Domovinskog rata 4

Poslovni broj: Pp-1864/2023.-8.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji Zrinki Krečak, uz sudjelovanje zapisničarke Antonije Mešin, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ĆI, zbog prekršaja iz članka 199. stavak 8. i dr. iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15.,108/17., 70/19., 42/20. 85/22.,114/22.), u povodu optužnog prijedloga Policijske uprave splitsko- dalmatinske, Postaje prometne policije Split, pod klasom: 211-07/23-5/2486 i ur.brojem: 511-12-36-23-1 od 27. siječnja 2023., nakon javno provedene i zaključene glavne rasprave 12. ožujka 2026. u prisutnosti okrivljenika, a odsutnosti predstavnika ovlaštenog tužitelja, 17. ožujka 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I.

I. Okrivljeni ĆI, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin UI i Ć rođene OI, rođen **.**.1973. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], sa završenom visokom stručnom spremom, dipl. ing. prometa, zaposlen, mjesečnih primanja u iznosu od 750,00 eura, oženjen, otac dvoje djece, državljanin Republike Hrvatske, prekršajno neosuđivan iz sigurnosti prometa na cestama,

k r i v  j e

što je:

5. siječnja 2023. u 00:17 sati u Splitu, na kolniku Dubrovačke ulice, upravljao osobnim vozilom Polo registarske oznake [registarska oznaka], iako je u krvi imao alkohola 2,17 g/kg, odnosno miligrama u litri izdahnutog zraka, što je utvrđeno alkometrom Drager (umanjeno za granicu dopuštene pogreške od 0,1 g/kg),

dakle, kao vozač u krvi imao alkohola iznad 1,50 g/kg, odnosno miligrama u litri izdahnutog zraka,

čime je počinio prekršaj opisan u članku 199. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 199. stavak 8. istog Zakona,

pa se okrivljeniku na temelju članka 199. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 1.320,00 (tisuću tristo dvadeset) EURA.

Na temelju članka 33. stavak 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 2 mjeseca po pravomoćnosti ove presude.

Ako okrivljenik plati dvije trećine novčane kazne u roku od 2 mjeseca po pravomoćnosti ove presude, na temelju članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini.

Na temelju članka 58. stavak 1. Prekršajnog zakona, okrivljeniku se

i z r i č e

ZAŠTITNA MJERA ZABRANE UPRAVLJANJA MOTORNIM VOZILOM „B“ KATEGORIJE U TRAJANJU OD 2 (dva) MJESECA.

Zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije počinje teći od izvršnosti ove presude.

II. Na temelju članka 139. stavak 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan platiti troškove prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 70,60 eura (sedamdeset eura i šezdeset centi), od čega na temelju članka 138. stavak 2. točka 2. istog Zakona troškove ispitivanja prisutnosti alkohola u iznosu 10,60 eura (deset eura i šezdeset centi) i na temelju članka 138. stavak 2. točka 3. a) istog Zakona paušalni iznos troškova prekršajnog postupka u iznosu 60,00 (šezdeset) eura u roku od 2 mjeseca po pravomoćnosti ove presude.

II.

Na temelju članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona,

okrivljeni ĆI (osobni podaci istovjetni podacima u izreci presude pod I.),

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi:

„dana 05.01.2023. u 00:17 sati, u mjestu Splitu, na kolniku Dubrovačke ulice, upravljao s vozilom marke Polo, reg. oznake [registarska oznaka] te nije zaustavio navedeno vozilo na zahtjev policijskog službenika izražen pomoću zvučne i svjetlosne signalizacije“,

time da bi počinio prekršaj opisan u članku 32. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 32. stavak 4. istog Zakona.

III.

Na temelju članka 181. stavak 1. točka 5. Prekršajnog zakona,

protiv okrivljenog ĆI (osobni podaci istovjetni podacima u izreci presude pod I.)

o d b i j a s e o p t u ž b a

da bi:

„dana 05.01.2023. u 00:17 sati, u mjestu Splitu, na kolniku Dubrovačke ulice, upravljao s vozilom marke Polo, reg. oznake [registarska oznaka] a kod sebe nije imao vozačku dozvolu, odnosno istu nije pokazao policijskom službeniku na uvid“,

time da bi počinio prekršaj opisan u članku 229. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 229. stavak 5. istog Zakona.

Obrazloženje

1. Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Postaja prometne policije Split, podnijela je optužni prijedlog pod uvodno citiranim brojem, protiv okrivljenog ĆI, zbog prekršaja kao u izreci presude pod I., II. i III.

2. Okrivljenik je prilikom očitovanja o krivnji za prekršaje koji mu se stavljaju na teret izjavio da se ne smatra krivim.

2.1. Okrivljenik je u svojoj obrani naveo da u cijelosti ostaje pri podnesku kojeg je dostavio 3. rujna 2024. elektroničkim putem te se isti može smatrati pisanom obranom (navodi da nije nikada upravljao vozilom Polo registarske oznake [registarska oznaka], onaj tko je evidentirao prekršaj je napravio veliki propust jer nije taj koji je bio toliko pijan i nije se zaustavio na zahtjev policijskog službenika. Da su svi njegovi podaci točni, OIB, adresa i datum rođenja, ali taj koji je počinio prekršaj dao je policijskim službenicima njegove podatke). U usmenoj obrani je ponovio da predmetne prilike nije upravljao osobnim vozilom Polo, [registarska oznaka], jer je u to vrijeme bio u [adresa], a ne zna tko je upravljao tim vozilom. Vlasnik vozila je njegov otac UI koji nikada nije vidio to vozilo jer istim upravlja njegov polubrat OI ili njegov sin FI.

2.2. Sud je u dokaznom postupku pročitao izvješće o počinjenom prekršaju od 5. siječnja 2023., zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu od 5. siječnja 2023. i obavijest Postaje prometne policije Split od 5. siječnja 2023.

2.3. Okrivljenik je na izvedene dokaze naveo da nije njegov potpis na zapisniku o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu, a niti je njegov potpis na obavijesti od 5. siječnja 2023. jer se tako ne potpisuje. Predložio je da se ispita policijski službenik jer se pita zbog čega se onda pijana osoba nije odvela u stanicu.

3. U nastavku glavne rasprave, sud je u dokaznom postupku u svojstvu svjedokinje ispitao policijsku službenicu VI.

3.1. Svjedokinja VI je u svom iskazu izjavila da u cijelosti ostaje pri zapisniku o ispitivanju prisutnosti alkohola kojeg je sastavila kao policijska službenica.

3.2. Na pitanje suda, na koji način utvrđuje identitet vozača koji je zaustavljen u prometu, svjedokinja je odgovorila "uvidom u dokumente kao što su osobna iskaznica, vozačka dozvola, putovnica, odnosno u nedostatku dokumenata i uvidom u informacijski sustav. Svaki policijski službenik posjeduje u vozilu službeni laptop ili tablet i onda se vozača pitaju njegovi osobni podaci i ti podaci se unose u informacijski sustav u kojem postoji fotografija osobe i tako se utvrdi identitet". Na pitanje suda, može li se izjasniti na koji je način predmetne prilike utvrdila identitet ispitanika - ĆI koji je naveden na sastavljenom zapisniku o ispitivanju prisutnosti alkohola, a s obzirom da na zapisniku to nije navedeno, svjedokinja je odgovorila "najvjerojatnije uvidom u informacijski sustav MUP-a, s obzirom da nije izdana naredba o određivanju mjere opreza jer vozačku nije imao". Pojasnila je da se nekada prilikom ispunjavanja podataka, kada osoba nema vozačku, makinalno stisne rubrika koja označava i osobnu iskaznicu pa ispadne da nije imao osobnu iskaznicu, odnosno hoće reći da je u tom slučaju identitet mogao biti utvrđen i preko osobne iskaznice. Na pitanje suda, je li zapisnik dan na potpis ispitaniku, svjedokinja je odgovorila "u rubrici gdje je ispitivana osoba, ista rubrika je namijenjena njezinom potpisu, međutim pravo svakog ispitanika je da odbije potpisati zapisnik, meni je svejedno hoće li netko potpisati zapisnik ili ne, ja nikoga na to ne prisiljavam, a ako stoji u toj rubrici da je zapisnik primio, onda je to tako". Na pitanje suda, s obzirom na koncentraciju alkohola 2,27 g/kg koja je izmjerena ispitaniku, zbog čega isti nije smješten po naredbi o smještanju u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva, svjedokinja je odgovorila da se zbog proteka vremena ne može sjetiti tog konkretnog događaja pa da bi mogla reći razlog, jer neke situacije zapamti, a neke ne. Međutim, to je bilo prije tri godine, a sada su mjere dosta postrožene što znači da se na toliku koncentraciju alkohola osoba uhićuje, a prije se gledalo je li osoba recidivist ili nije, a svakako su se kao policijski službenici dužni pobrinuti da netko po tu osobu dođe, a ne može se sjetiti je li itko došao po dotičnog.

3.3. Na pitanje okrivljenika, kako to da se njemu stavlja na teret i to da se nije zaustavio na zahtjev policijskog službenika pa ga zanima kako je na kraju ipak zaustavljen, ako je to sve točno, svjedokinja je odgovorila da se tog događaja ne može sjetiti, a to objašnjava time da je vjerojatno surađivao i bio u redu u smislu da nije pravio problem. Dodala je da obično osobe s tolikom koncentracijom alkohola nisu svjesne da ih se zaustavlja, a postoji šansa i da se namjerno ne zaustave, da doista ne zna što je bilo u ovom slučaju jer ako se radi o osobama s tolikom koncentracijom alkohola, onda im se obično ne piše prekršaj nezaustavljanja na zahtjev policije. A što se tiče potpisa na zapisniku, iz iskustva može kazati da osobe koje su alkoholizirane obično zašvrljaju svoj potpis pa smatra da isti ne može, odnosno ne mora biti istovjetan uobičajenom potpisu.

3.4. Okrivljenik je i dalje tvrdio da nije osoba koja je sudjelovala u ovom događaju te je postavio i pitanje do koje je to koncentracije alkohola nečiji potpis važeći, a na što je svjedokinja izjavila da je objasnila što je imala što se tiče potpisa i da ostaje pri svom zapisniku.

3.5. Okrivljenik je dodao da nije nikada bio u Splitu u večernjim satima, osim jednom na Novu godinu.

3.6. Sud je na kraju dokaznog postupka pročitao izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika, a na temelju koje je utvrđeno kako isti nije prekršajne osuđivan iz sigurnosti prometa na cestama.

4. Nakon provedenog postupka, odnosno ocjenom obrane okrivljenika i provedenog dokaznog postupka, Sud je nedvojbeno utvrdio kako je okrivljenik počinio prekršaj opisan u izreci presude pod I., a zbog čega ga je Sud proglasio krivim i izrekao mu odgovarajuću kaznu.

5. Odredbom članka 199. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je: Vozač vozila kategorije A1, A2, A, B, BE, F, G i AM ne smije upravljati vozilom na cesti niti početi upravljati vozilom ako je pod utjecajem droga ili lijekova ili ako u krvi ima alkohola iznad 0,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka.

5.1. Odredbom članka 199. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je: Smatrat će se da vozač ima alkohola u krvi ako je njegova prisutnost utvrđena analizom krvi i urina ili analizom krvi, mjerenjem količine alkohola u litri izdahnutog zraka, liječničkim pregledom ili drugim metodama i aparatima.

6. U postupku je sporno je li okrivljenik 5. siječnja 2023. u 00:17 sati u Splitu na kolniku Dubrovačke ulice upravljao osobnim vozilom Polo registarske oznake [registarska oznaka] te je sporno je li okrivljeniku utvrđena koncentracija alkohola u krvi u iznosu 2,17 g/kg alkohola, odnosno miligrama u litri izdahnutnog zraka.

6.1. Analizirajući sadržaj zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola broj: 1031942092 od 5. siječnja 2023. te s tim u vezi iskaz ispitane svjedokinje – policijske službenice VI, neuvjerljiva je obrana okrivljenika da nije upravljao predmetnim osobnim vozilom. Naime, svjedokinja je u svom iskazu, a koji je po ocjeni ovog Suda vjerodostojan jer je svjedokinja u vezi odlučnih činjenica iskazivala objektivno, uvjerljivo i jasno, i u njenom iskazu Sud nije našao razloge zbog kojih bi kao ovlaštena službena osoba neosnovano teretila okrivljenika, pojasnila na koji način prilikom postupanja utvrđuje identitet vozača. Iako se svjedokinja nije mogla izričito izjasniti je li identitet okrivljenika utvrdila uvidom u osobnu ispravu kao što je osobna iskaznica ili provjerom u informacijskom sustavu MUP-a, nesumnjivo je da je utvrdila da je vozač predmetnog vozila bio okrivljenik, odnosno da ne postoje elementi koji bi ukazivali da je neka treća osoba lažno upotrijebila podatke okrivljenika kao svoje, a kako to okrivljenik pokušava u obrani prikazati, jer bi se to u tom slučaju potvrdilo upravo u informacijskom sustavu MUP-a u kojem se nalazi fotografija svake osobe. Uostalom, da okrivljenik nije imao identifikacijski dokument, a pritom treba imati na umu da i osobna iskaznica i vozačka dozvola i putovnica sadrže fotografiju osobe, njegov identitet bi se utvrđivao preko informacijskog sustava MUP-a, i da osobni podaci osobe vozača nisu točni to bi se svakako pokazalo uvidom u fotografiju osobe. Prema tome, navod obrane okrivljenika da nije upravo vozilom u inkriminirano vrijeme je isključivo usmjeren izbjegavanju prekršajne odgovornosti.

6.2. Iskaz ispitane svjedokinje VI potkrijepljen je zapisnikom o ispitivanju alkoholiziranosti okrivljenika, a koji je okrivljenik kao ispitanik vlastoručno potpisao, na koji zapisnik nije imao primjedbi i isti mu je uručen na ruke na mjestu događaja, a navedeni zapisnik sukladno članku 158. stavak 5. Prekršajnog zakona predstavlja valjani dokaz. Na navedenom zapisniku navedeni su osobni podaci okrivljenika, odnosno njegovo ime i prezime, njegov datum rođenja, OIB te adresa stanovanja, a koji podaci nedvojbeno potvrđuju da se radi upravo o okrivljeniku te iz zapisnika proizlazi da je policijska službenica VI, koristeći mjerni uređaj Drager 6810 0053, utvrdila okrivljeniku koncentraciju alkohola 2,27 g/kg, a koja je umanjena za 0,1 g/kg, odnosno za granicu dopuštene pogreške mjerenja, iznosila 2,17 g/kg alkohola. Dakle, visina utvrđene alkoholiziranosti bila je pouzdano i na neprijeporan način utvrđena i konstatirana u zapisniku o ispitivanju alkoholiziranosti, a na što okrivljenik nije bio stavio svoje primjedbe. U odnosu na navod obrane okrivljenika da nije potpisao predmetni zapisnik, Sud ističe da se ljudi u različitim prilikama različito i potpisuju, i potpisi ne moraju uvijek biti u potpunosti identični, što uključuje i stanje osobe u trenutku potpisivanja, to jest potpis u pijanom stanju može odstupati od potpisa u trijeznom stanju, a takve razlike same po sebi ne znače da potpis nije valjan ili da nije potpisala ista osoba, međutim u ovom kontekstu u konkretnom slučaju iskaz ispitane policijske službenice kao svjedokinje kao i zapisnik o alkotestiranju ispitanika potvrđuje da je zapisnik vlastoručno potpisao okrivljenik koji je i upravljao predmetnim vozilom.

6.3. Slijedom navedenog, Sud je nedvojbeno utvrdio kako je okrivljenik postupanjem opisanim u izreci presude pod I. ostvario sva zakonska obilježja kažnjivog po članku 199. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a koji mu se stavljaju na teret.

7. Nakon što je Sud okrivljenika proglasio krivim za počinjeni prekršaj, odlučio je o kazni koju će izreći okrivljeniku.

8. Kažnjivom odredbom članka 199. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je kako će se novčanom kaznom u iznosu od 1320,00 do 2650,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana kazniti za prekršaj vozač i instruktor vožnje ako u krvi ima alkohola iznad 1,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka.

9. Određujući vrstu i visinu kazne okrivljeniku, Sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje se odnose na počinjeni prekršaj i osobu okrivljenika, kako olakotne, tako i otegotne. Sud je okrivljeniku kao otegotno uzeo u obzir što je vožnjom u alkoholiziranom stanju počinio jedan od najtežih prekršaja iz područja sigurnosti prometa na cestama koji u sebi sadrži visok stupanj pogibeljnosti i ugrožavanja zaštićenog dobra, a čija se težina ogleda i u tome što je zakonodavac propisao i mogućnost izricanja kazne zatvora. Okrivljenik do sada nije prekršajno osuđivan iz sigurnosti prometa na cestama, a što je sukladno članku 5. Ustava Republike Hrvatske obična olakotna okolnost dok postojanje naročito izraženih olakotnih okolnosti nije utvrđeno. S obzirom na navedeno te uzimajući u obzir vrlo izražene zahtjeve generalno preventivnog djelovanja, Sud je okrivljeniku izrekao najmanju novčanu kaznu u iznosu od 1.320,00 eura, kako je i predloženo optužnim prijedlogom za ovu vrstu prekršaja, držeći da će se tako izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja iz članka 32. opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona.

9.1. Na temelju članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona ako okrivljenik uplati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od dva mjeseca po pravomoćnosti ove presude, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini.

10. Na temelju članka 58. stavak 1. Prekršajnog zakona, Sud je okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od dva mjeseca, a s obzirom na težinu počinjenog prekršaja kojim se ugrožava sigurnost prometa. Naime, okrivljenik je u konkretnom slučaju počinio teški prekršaj jer je upravljao predmetnim motornim vozilom pri visokoj koncentraciji alkohola u krvi u iznosu 2,17 g/kg, i time je u velikoj mjeri predstavljao ugrozu za sve sudionike u prometu. Međutim, s obzirom da okrivljenik do sada nije prekršajno osuđivan po prometnim prekršajima te vodeći računa o proteku vremena od počinjenog prekršaja unutar kojeg okrivljenik nije prijavljan iz sigurnosti prometa na cestama te se drugi prekršajni postupak ne vodi, Sud je okrivljeniku izrekao predmetnu zaštitnu mjeru u trajanju od dva mjeseca, jer sud smatra da će se i u tom kraćem trajanju od predloženog kod okrivljenika otkloniti okolnosti koje poticajno djeluju na činjenje istih ili sličnih prekršaja kojima se ugrožava sigurnost prometa (iako je prekršajno neosuđivan, okrivljenik je očito nedovoljne svijesti o opasnosti počinjenog prekršaja).

10.1. Zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije počinje teći od izvršnosti ove presude.

10.2. Napominje se kako okrivljenik status svoje vozačke dozvole može provjeriti i na internetskim stranicama Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske www.mup.hr, u rubrici pod nazivom "Kutak za vozače".

11. U odnosu na prekršaj iz članka 32. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisan u izreci presude pod II., a koji se okrivljeniku stavlja na teret, Sud smatra kako nije dokazano da je okrivljenik počinio predmetni prekršaj te je okrivljenika na temelju članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona oslobodio optužbe.

11.1. Ispitana svjedokinja, policijska službenica VI u svom iskazu pred sudom nije se mogla decidirano izjasniti o počinjenju naprijed navedenog prekršaja navodeći da doista ne zna što je bilo u ovom slučaju dodavši da postoji šansa da se osobe namjerno ne zaustave, ali i da obično osobe s tolikom koncentracijom alkohola nisu svjesne da ih se zaustavlja pa da im se ne piše prekršaj nezaustavljanja na zahtjev policije. S obzirom na izjavu svjedokinje VI i da je u izvješću o počinjenom prekršaju tek paušalno navedeno da se okrivljenik nije zaustavio na znak STOP (svijetlećom stop tablicom) policijskog službenika te da izvješću ne prileži neka druga dokumentacija, primjerice službena zabilješka policije u kojoj bi detaljnije bilo opisano postupanje policijskog službenika/ce prema okrivljeniku, odnosno način njegovog zaustavljanja, Sud je primijenio pravilo „in dubio pro reo“ jer se iz provedenog dokaznog postupka ne može na nedvojben način utvrditi da bi okrivljenik počinio prekršaj kažnjiv po članku 32. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te ga je stoga oslobodio optužbe.

12. Odredbom članka 181. stavak 1. točka 5. Prekršajnog zakona propisano da će sud izreći presudu kojom se optužba odbija ako se prekršajni progon ne može poduzeti zbog zastare ili ako postoje druge okolnosti koje isključuju prekršajni progon.

12.1. Odredbom članka 13. stavak 2. Prekršajnog zakona propisano je: Prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog.

13. Kako je od dana počinjenja prekršaja kažnjivog po članku 229. stavak 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a koji je opisan u izreci presude pod III., proteklo više od tri godine, u smislu članka 13. stavak 2. Prekršajnog zakona 5. siječnja 2026. je nastupila zastara prekršajnog progona, a koji se zbog zastare ne može više poduzimati te je protiv okrivljenika, na temelju članka 181. stavak 1. točka 5. Prekršajnog zakona, optužba za citirani prekršaj odbijena.

14. Odluka o troškovima prekršajnog postupka temelji se na članku 139. stavak 3. Prekršajnog zakona, a predstavlja na temelju članka 138. stavak 2. točka 1. istog Zakona troškove tužitelja nastale ispitivanjem prisutnosti alkohola u organizmu u iznosu 10,60 eura, sukladno priloženoj specifikaciji troškova i na temelju članka 138. stavak 2. točka 3. a) istog Zakona paušalni iznos troškova prekršajnog postupka ovog suda u iznosu 60,00 eura, a koji su na temelju članka 138. stavak 3. istog Zakona određeni u okvirima određenim posebnim propisom s obzirom na složenost i trajanje postupka kao i imovinske prilike okrivljenika. Naime, tijekom postupka je bilo određeno ukupno pet sudskih ročišta (dva pred zamoljenim Općinskim sudom u Šibeniku i tri ročišta pred Općinskim prekršajnim sudom u Splitu), a od kojih trošak odgode ročišta koje je odgođeno zbog nedolaska policijske službenice, nije stavljeno na teret okrivljeniku te se stoga odmjereni paušalni trošak koji je u donjoj granici propisanih troškova smatra opravdanim.

U Splitu 15. lipnja 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Antonija Mešin,v.r.

Zrinka Krečak,v.r.

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. Okrivljeniku,

2. Postaji prometne policije Split,

3. u spis.