REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-347/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i mr. sc. Dražena Jakovine članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Renata Dozet-Daskal, odvjetnica u Karlovcu, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, OIB 23759810849, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Kačić & Brbora j.t.d., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1376/2025-2 od 13. listopada 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pn -75/2022-30 od 16. srpnja 2025., u sjednici održanoj 17. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1376/2025-2 od 13. listopada 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pn-75/2022-30 od 16. srpnja 2025., uz tvrdnju da je nezakonita.
2. Prijedlog za dopuštenje revizije podnosi na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), mada ne naznačuje ni jedno pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a koje bi bilo važno za odluku u ovom sporu, uz tvrdnju da joj je povrijeđeno ustavno pravo iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav), te čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17
- dalje: Konvencija) i to pravo na pravično i pošteno suđenje. Predlaže dopustiti podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž- 1376/2025-2 od 13. listopada 2025.
3. Naime, tužiteljica u prijedlogu, pozivajući se na povredu prava na pravično i pošteno suđenje, navodi da je prvostupanjski sud pogrešnim tumačenjem Potvrde zaključio da je uoči pada tužiteljice kiša padala u tragovima kao i da spornog dana uopće nije bi lo kiše 0,00 mm, pa da ista u dubini objekta osiguranika tuženika zasigurno nije bila uzrok mokrog poda, koji bi doveo do poskliznuća tužiteljice i njenog pada, te da nema logike u utvrđenju suda da je kiša padala u tragovima, a da taj dan nije bilo oborina uopće. Uz navedeno ponavlja tvrdnje iznesene tijekom postupka prema kojima bi medicinski vještak prema načinu pada, vrsti i lokaciji zadobivenih ozljeda, jačini ozljeda, tužiteljice mogao utvrditi uzrok pada tužiteljice (poskliznuće ili nešto drugo-visoki tlak, nesigurno hodanje, popuštanje koljena), a što u konkretnom predmetu predstavlja odlučnu činjenicu koju sud nije mogao nedvojbeno utvrditi jer za takvo nešto nema primjereno stručno znanje kao medicinski vještak traumatolog. Navodi da je sud pogrešnom primjenom čl. 221.a ZPP-a, zaključio temeljem pravila o teretu dokazivanja da tužiteljica nije dokazala da se radi o opasnoj stvari, a odbio je jedini dokazni prijedlog tužiteljice koji je objektivno, stručno, mogao dokazati mehanizam povrede u kojem slučaju se odluka ne bi temeljila na tom pravilu.
4.1. Tuženik u odgovoru na prijedlog osporava dopuštenost prijedloga navodeći da postoji niz mogućih razloga zbog kojih je tužiteljica predmetnog dana na predmetnom mjestu događaja mogla pasti, međutim činjenicu da je tužiteljica pala upravo zbog toga jer je pod na mjestu štetnog događaja bio mokar, nije dokazala čak i kada se uzme da je 21. prosinca 2025. kiša na području grada [adresa] padala (u tragovima), to ne znači automatski da je pod na mjestu štetnog događaja (trgovački centar SUPERNOVA KARLOVAC) bio mokar, niti to predstavlja dokaz da je upravo mokar pod uzrok tužiteljičina pada, a da je tužiteljica, očito nezadovoljna ocjenom provedenih dokaza i činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog i drugostupanjskog suda, pa u prijedlogu za dopuštenje revizije ponovno iznosi paušalne navode te polemizira s već utvrđenim činjeničnim stanjem, bez isticanja pravno relevantnih razloga koji bi opravdavali dopuštenje revizije.
4.2. U odnosu na navode za provođenjem medicinskog vještačenja na okolnost mehanizma nastanka ozljeda te kako bi medicinski vještak mogao utvrditi uzrok pada tužiteljice (poskliznuće ili nešto drugo), tuženik u odgovoru na prijedlog navodi „kako je životno i logično da osobe koje su se nalazile na mjestu štetnog događaja i koje su imale neposredno opažanje okolnosti i mjesta štetnog događaja imaju potpunija i pouzdanija saznanja o stanju prostora/poda nego vještak koji bi, s vremenskim odmakom od više godina, takve okolnosti mogao sagledavati isključivo posredno. Tako su primjerice i svjedok gospodin EE i svjedok gospodin BE izjavili kako toga dana nije niti bilo kiše na navedenoj lokaciji trgovačkog centra“.
5. Prijedlog je nedopušten.
6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP -a ovaj sud je ocijenio da tužiteljica u podnesenom prijedlogu nije dokazala vjerojatnim da joj je pobijanom presudom povrijeđeno navedeno ustavni i konvencijsko pravo, te da navodima u prijedlogu u biti samo izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom.
7. Naime, činjenica da tužiteljica nije uspjela u predmetnom sporu, ne znači da su joj ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava i Konvencije. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačije pravno shvaćanje i različito ocjenjuje dokaze tužiteljice ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.
8. Prema načelnom shvaćanju ovoga suda u primjeni st. 2. čl. 385.a ZPP-a, nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnoga ljudskog prava, niti je ova zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkciju revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna) koja je funkcija primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti (što je bila funkcija redovne revizije).
9. Osim toga, odredbe EKLJP i Ustava RH sadrže određena procesna jamstva, a revizijski sud ocjenjuje da je u postupku pred niže stupanjskim sudovima tužiteljici bilo omogućeno izjasniti se o navodima tuženika, iznositi činjenice i predlagati dokaze u skladu s procesnim pravilima propisanim pozit ivnim propisima, te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Iz sadržaja pobijane presude proizlazi da je drugostupanjski sud odgovorio na odlučne navode tužiteljice, što je učinio ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza sukladno čl. 8. ZPP-a, dajući za svoju ocjenu detaljno navedene razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu. U tom je smislu presuda drugostupanjskog suda dovoljno obrazložena i ne može se smatrati arbitrarnom niti očito nerazumnim, pa stoga sadržaj prijedloga ni njegovi prilozi na upućuju na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje i pravo na pristup sudu. To što tužiteljica smatra da je drugostupanjski sud bio dužan odgovoriti na svaki žalbeni prigovor, u naprijed utvrđenim činjeničnim i pravnim okolnostima ovog slučaja, nije odlučno.
10. Niže stupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužiteljice uz obrazloženje da tužiteljica nije dokazala da je pod unutar prostora osiguranika tuženika, na kojem je tužiteljica pala, bio mokar i da je po svojoj namjeni, osobinama, položaju, mjestu ili drugim okolnostima predstavljao povećanu opasnost štete za okolinu, odnosno da je opasna stvar, zbog čega nema mjesta primjeni odredbe čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO), jer je odredbom čl. 221.a ZPP-a određeno, ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a), ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Niže stupanjski sudovi nisu samo iz Potvrde DHMZ-a zaključili da 21. prosinca 2021. nije bilo kiše (odnosno da je kiša bila u tragovima), te da prema tome kiša i mokar pod nisu i ne mogu biti uzrokom nastanka štetnog događaja, već je navedeno utvrđeno i na temelju drugih izvedenih dokaza, primjerice iskaza svjedoka AE i svjedoka BE, ali i na temelju iskaza same tužiteljice koja je prilikom saslušanja na ročištu održanom 4. rujna 2024. izjavila kako je „vjerojatno tamo bilo mokro, jer zašto bih izvrnula nogu i pala, jer meni nije pozlilo da bih ja pala.“ Prema navedenom, suprotno navodima tužiteljice, sudovi su činjenicu stanja poda na mjestu i u vrijeme štetnog događaja utvrdili na temelju višestrukih dokaza, što su jasno i obrazložili i u prvostupanjski i u drugostupanjski sud. Osim toga, i prema shvaćanju ovoga suda, dostatno su obrazloženi razlozi odbijanja dokaznog prijedloga tužiteljice za provođenje medicinskog vještačenja, jer se ni po ovom sudu, u okolnostima ovog slučaja takvim dokazom nije moglo objektivno ni stručno dokazati mehanizam povrede tužiteljice, a time i na pogrešnu primjenu čl. 221.a ZPP-a, o pravilu o teretu dokazivanja.
11. Slijedom iznesenog, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda ni u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a i dopuštenje revizije, te je na temelju odredbe čl. 385.a u svezi čl. 389.a st. 4 ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 17. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
