1

Poslovni broj: 15 Gž-1201/2023-2

                            Poslovni broj: 15 Gž-1201/2023-2

                           U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužitelja M. Š. iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik A. Đ., odvjetnik u S., protiv tuženika R. A. d.d. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnici iz Odvjetničkog društva K. & Partneri d.o.o. iz Z., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2073/2021-11 od 6. rujna 2023., dana 10. siječnja 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2073/2021-11 od 6. rujna 2023.

Obrazloženje

              1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu.

          2. Protiv tog rješenja žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

3. Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP) nalazi u tome što rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno rješenje u cijelosti nerazumljivo i ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

4. Navodi da odredbom čl. 12. Ugovora o kreditu jasno utvrđena volja stranaka te ugovorena nadležnost tuženika kao sporazumno izabrana mjesna nadležnost. Stoga je jasno da je tužba trebala biti podnesena sudu u mjestu sjedišta tuženika, a sve s obzirom da je ugovorena odredba nedvosmislena, razumljiva i čitka te kao takva i prezentirana tužitelju. Tvrdi da je tuženik sa svoje strane poduzeo sve moguće mjere kako bi tužitelj prilikom pregovaranja o ponudi kredita bile predočene sve relevantne informacije, pa tako i podaci o mjesnoj nadležnosti. Osim toga, ugovor o kreditu je solemniziran, i to od strane javnog bilježnika V. B. pod brojem OU-212/2006, a koja je temeljem čl. 57. i čl. 59. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 78/93, 29/94, 162/98) objasnila strankama smisao i posljedice pravnog posla, te se uvjerila da njegov sadržaj odgovara pravoj volji stranaka. Također, tuženik osporava da bi se radilo o odredbi ugovora o kreditu koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, budući je tužitelj mogao angažirati odvjetnički ured sa sjedištem u Z., te da na taj način ne bi imao nikakvih dodatnih troškova ili bi isti bio minimalan. Stoga u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15 i 49/19; dalje ZZP). Isto tako ne može se primijeniti ni odredba čl. 50. ZZP-a jer ne postoji nikakva činjenica koja bi u primjeni čl. 12. ugovora o kreditu rezultiralo onemogućavanjem tužiteljeva dokazivanja ili prebacivanje tereta dokaza na potrošača, a tako utvrđenja u pobijanom rješenju u najmanju ruku su pretjerana, a sama po sebi predstavljaju pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te posljedično tome pogrešnu primjenu materijalnog prava. Tuženik uz žalbu dostavlja i sudsku praksu drugih županijskih sudova u Republici Hrvatskoj kojim se potvrđuje gore navedeni stav.

5. Predlaže pobijano rješenje preinačiti na način da se prihvati prigovor nenadležnosti te naloži tužitelju plaćanje troška žalbenog postupka podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

6. Žalba nije osnovana.

7. Donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. u vezi s čl. 381. ZPP-a, jer rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje nisu ni nejasne niti proturječne kako međusobno tako ni stanju spisa, tako da rješenje moguće ispitati.

8. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke druge od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. u vezi s čl. 381. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od tih povreda.

9. Sud prvog stupnja pobijanim rješenjem odbio je prigovor mjesne nenadležnosti za odlučivanje o zahtjevu tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu u pogledu valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

10. Naime, utvrđuje da je tužitelj s tuženikom dana 13. travnja 2006. sklopio ugovor o kreditu broj 418-50-3404377, da su stranke u čl. 12. ugovora u slučaju spora ugovorile mjesnu nadležnost prema sjedištu kreditora – banke, ovdje tuženika, čime su prororgirale mjesnu nadležnost. Međutim, utvrđuje da prigovor mjesne nenadležnosti kojeg tuženik istakao u odgovoru na tužbu, pozivajući se na sporazum stranaka nije osnovan, uz obrazloženje da odredba ugovora o kreditu o mjesnoj nadležnosti za slučaj spora unaprijed formulirana od strane tuženika i da tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj pa nalazi da ovakva odredba nepoštena, suprotno načelu savjesnosti i poštenja i da uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita i da je u potpunosti suprotnu čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 113/09, 78/12, 56/13; dalje ZZP/07) i diriktivi vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. jer se radi o ugovornoj odredbi koja stavlja u neravnopravan položaj tužitelja, kao fizičku osobu u odnosu na tuženika kao pravnu osobu, poglavito s obzirom na ekonomičnost i mogućnost pristupa sudu s obzirom na mjesto prebivališta tužitelja.

11. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da među strankama nije sklopljena valjana prororgacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1.-4. ZPP-a na koju tuženik se mogao pozvati.

12. Naime, odredbom čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 93/03, 47/07; dalje ZZP/03) bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovarala smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1.), a smatra se da o pojedinoj ugovornoj odredbi nije se pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovaca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

13. Odredbom čl. 83. ZZP/03 bilo je propisano da prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzima se u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji je ocijenjen predstavlja glavni ugovor, a odredba čl. 87. st. 1. ZZP/03 je propisivala da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

14. U konkretnom slučaju ugovor o kreditu sklopljen je na unaprijed formuliranom obrascu pa se na temelju zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama u kojima stranke nisu pregovarale te tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj. Osim toga, sud u Z. čija mjesna nadležnost je određena ugovorom je od prebivališta tužitelja udaljen od oko 400 km.

15. Prema stajalištu ovog suda, uzimajući u obzir sve okolnosti prilikom sklapanja ugovora u konkretnoj situaciji odredba ugovorne mjesne nadležnosti predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu s obzirom da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je sročena od strane tuženika sa svrhom da se nadležnost za sve sporove iz ugovora povjere sudu svog sjedišta te time ostvari pogodnosti i bitno manje troškove. Uzimajući u obzir udaljenost mjesta prebivališta tužitelja od suda čija je nadležnost ugovorena takva bi ugovorna odredba za tužitelja izazvala visoke troškove dolaska na sud a time i znatno neravnotežu o procesno pravnom položaju ugovornih stranaka.

16. Naime, neovisno o izboru punomoćnika-odvjetnika, stranka ima pravo pristupa na sud i da sud stranku koja ima punomoćnika može pozivati da se pred sudom osobno izjasni o činjenicama koje treba utvrditi u parnici, odnosno što stranka koju zastupa punomoćnik može uvijek doći pred sud i davati izjave pored svog punomoćnika, što je sud dužan zanemariti praksu sudova koja nije u skladu sa Direktivom Vijeća 93/13 EEZ i što je u praksi sudova opće prihvaćeno stajalište koje je izraženo u žalbi tužiteljice, a ne shvaćanje na koje se poziva tuženik.

17. O tome je svoje stajalište izrazio i sud Europske unije u presudi od 27. lipnja 2000. u spojenim predmetima C-240/98 i C-244/98. Naime, sud Europske unije zaključio je da se ugovorna odredna o prorogaciji nadležnosti u potrošačkim ugovorima kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog mjesta poslovanja prodavatelja ili dobavljača treba smatrati nepoštenom u smislu čl. 3. Direktive ako se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo te ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu potrošača.

18. Neosnovane su žalbene tvrdnje tuženika o tome da čak i u slučaju da je sud utvrdio da je odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti ništetna, da bi trebalo voditi računa o odredbi čl. 46. i čl. 48. ZPP-a, a prema kojoj je za suđenje o ovom sporu bio nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu. Ovo zato jer tuženik samo paušalno spori da u vrijeme podnošenja tužbe nema poslovnicu u sjedištu suda, a iz sadržaja ugovora o kreditu proizlazi da su stranke zaključile ugovor u S., dakle u sjedištu Općinskog suda u Splitu, po ocjeni ovog suda o prigovoru mjesne nadležnosti sud prvog stupnja pravilno je odlučio primjenom odredbe čl. 59. ZPP-a koji propisuje da je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem području se ta poslovna jedinica nalazi.

19. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. t. 2. ZPP-a.

U Rijeci 10. siječnja 2024.

                     Sutkinja

                        Helena Vlahov Kozomara, v.r.