REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-732/2026-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BCT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ranka Ivanović, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika BC iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Anja Lubin, odvjetnica iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 3832/2025-2 od 21. listopada 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Ps-7/2024-13 od 9. lipnja 2025., u sjednici održanoj 17. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3832/2025-2 od 21. listopada 2025. u odnosu na povredu prava na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske i člankom 6.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3832/2025-2 od 21. listopada 2025. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Ps-7/2024-13 od 9. lipnja 2025.
2. U odgovoru na prijedlog tužiteljica je predložila odbaciti, podredno odbiti prijedlog.
3. Prijedlog je osnovan.
4. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje naveo da podnosi prijedlog pozivom na čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11,25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP-a).
5. Odredbom čl. 385.a st. 2. ZPP-a propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prav i temeljnih sloboda i da se stranka, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
6. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu polovice anuiteta kredita koje je tužiteljica platila za opremanje i uređenje nekretnine koja predstavlja bračnu stečevinu, a odlučna činjenica za odluku o tužbenom zahtjevu je utvrđenje trenutka prestanka bračne zajednice koji su nižestupanjski sudovi utvrdili iz iskaza svjedoka (zajedničke djece stranaka) te pozivom na pravomoćnu presudu kojom je odlučeno o isplati naknade za uskraćeno uzdržavanje djece.
7. U prijedlogu tuženik navodi da drugostupanjski sud uopće nije dao odgovor na žalbene navode tuženika čime ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP-a čime mu je povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku koje je sadržano u pravu na pravično suđenje koje je zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustav Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14. dalje: Ustav) i čl. 6.1. Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17, dalje: EKLJP).
8. Tuženik je u žalbi ukazivao da je svjedokinja na temelju čijeg iskaza je prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku mijenjala iskaz tijekom postupka, a ukazivao je i na različite iskaze same tužiteljice koje je davala u različitim sudskim postupcima. Međutim, drugostupanjski sud u pobijanoj odluci nije obrazložio kako je cijenio takve iskaze svjedoka te zašto je i na temelju čega prihvatio takve (izmijenjene) iskaze na kojima je utemeljio svoju odluku, imajući u vidu da se izreka pravomoćne odluke na koju se sud u pobijanoj odluci pozvao (a samo izreka suda obvezuje) se odnosi na isplatu naknade za uskraćeno uzdržavanje djece, a ne na utvrđenje trenutka prestanka bračne zajednice.
9. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. ZPP-a u vezi s čl. 385.a st. 2. ZPP-a, ovo vijeće je ocijenilo da je tuženik učinio vjerojatnim da su mu u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom RH i Konvencijom.
10. Navedenim postupanjem (propuštanjem odgovaranja na žalbene navode od odlučnog značenja), drugostupanjski sud je doveo u pitanje Ustavom zajamčeno pravo tužitelja na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava RH, koje je zajamčeno i čl. 6.1. Konvencije, a koje se sastoji u pravu na obrazloženu sudsku odluku.
11. Budući da su u ovoj pravnoj stvari, u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda iz čl. 385.a st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 387. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 389. st. 1. ZPP-a i čl. 389.b st. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja, a u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a, u odnosu na naznačena pravna pitanja koja ne udovoljavaju pretpostavkama iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a za dopuštenje revizije uzima se da je prijedlog povučen.
Zagreb, 17. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
