Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-422/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Renate Pražetine Kaleb kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović u kaznenom predmetu protiv optuženog CČ, zbog kaznenih djela protiv osobne slobode – prijetnjom – iz članka 139. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj K-203/2025-22 od 29. travnja 2025., na sjednici vijeća 17. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci, na temelju članka 453. Zakona o kaznenom postupku (NN broj: 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 88/22 i 36/24 u daljnjem tekstu: ZKP) optuženi CČ oslobođen je optužbe da bi počinio pet kaznenih djela protiv osobne slobode – prijetnje – iz članka 139. stavak 1. i 3. KZ/11.

2. Temeljem članka 149. stavak 1. ZKP, troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP, te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 467. točka 3. u vezi članka 470. stavak 2. ZKP), te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženika proglasi krivim za navedena kaznena djela, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

7. Nije u pravu državni odvjetnik da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP jer u izreci pobijane presude nije navedena zakonska osnova iz članka 453. ZKP po kojoj je optuženik oslobođen optužbe pa smatra da se presuda ne može ispitati jer je izreka nerazumljiva. Suprotno navedenom žalbenom prigovoru, iako je prvostupanjski sud u izreci pobijane presude naveo da je oslobađajuću odluku donio temeljem članka 453. ZKP, bez navođenja zakonske osnove po kojoj oslobađa optuženika od kaznene odgovornosti, u obrazloženju pobijane presude za svako od pet kaznenih djela za koja je optuženik oslobođen optužbe navedena je zakonska osnova koja je temelj donošenja oslobađajuće presude. Stoga je u razlozima pobijane presude prvostupanjski sud jasno i dostatno obrazložio iz koje osnove je u odnosu na svako kazneno djelo optuženika oslobodio kaznene odgovornosti za terećena kaznena djela, pa nije u pravu državni odvjetnik da je presuda nerazumljiva.

8. Nije u pravu državni odvjetnik da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni odnosno proturječni jer je sud u obrazloženju pobijane presude u odnosu na točku 1) naveo da je optuženik nezaposlena osoba i da nema nikakve mogućnosti doći do osobe kojoj je poruku uputio, te da isto obrazloženje sud ponavlja i u dijelu obrazloženja točke 5) u odnosu na koje je oslobodio optuženika od optužbe po drugom pravnom osnovu.

9. Iako je sud u odnosu na kaznena djela pod točkama 1) i 5) optuženika oslobodio optužbe po različitim zakonskim osnovama, te je u dijelu obrazloženja obje točke navodio da je optuženik nezaposlena osoba, državni odvjetnik tu okolnost da je optuženik nezaposlena osoba izvlači iz konteksta obrazloženja pobijane presude, potpuno zanemarujući da je sud pod točkom 1) oslobodio optuženika temeljem članka 453. točka 1. ZKP jer se u njegovom ponašanju ne ostvaruju obilježja kaznenog djela pri čemu okolnost da je optuženik nezaposlen pa nema nikakve mogućnosti doći do osobe kojoj je predmetnu poruku uputio, navodi kao uzgrednu okolnost, a osnova za oslobađajuću odluku je da je inkriminiranom porukom najavljeno apstraktno zlo, bez navođenja konkretnog zla kojim se prijeti pa se može samo nagađati što bi se moglo dogoditi, odnosno na koji način se vremena mijenjaju kako je to naveo optuženik u poruci. Nasuprot tome, pobijanom presudom u odnosu na kazneno djelo pod točkom 5) optuženik je oslobođen optužbe temeljem zakonske osnove iz članka 453. točka 3. ZKP jer nije dokazano da je počinio kazneno djelo jer napisana prijetnja nije ozbiljna u smislu mogućnosti njezina ostvarenja, jer optuženik nema nikakvu mogućnost utjecati na to da oštećenik završi u zatvoru, pri čemu se, uz ostale okolnosti, navodi da je pošiljatelj poruke optuženik koji je nezaposlena osoba. Stoga, nije u pravu žalitelj da je u odnosu na točku 1) i 5) izreke pobijane presude ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka zbog nerazumljivosti razloga, jer je prvostupanjski sud iznio konkretne, jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik obrazlaže na način da smatra kako su rezultati provedenih dokaza trebali dovesti do jedinog valjanog zaključka da je optuženik počinio kaznena djela za koja je optužen, referirajući se na točke 3) i 5) izreke pobijane presude, smatrajući da su pogrešna utvrđenja prvostupanjskog suda da prijetnja nije ozbiljna u smislu njezina ostvarenja jer da njen sadržaj mora biti objektivno moguće ostvariti, što ovdje nije slučaj. Protivno zaključcima prvostupanjskog suda, žalitelj smatra da je optuženik 38 godina imao prebivalište u [adresa], te neovisno što je nezaposlen može se slobodno kretati kao i oštećenici pa postoje mnoge realne mogućnosti da s njima može stupiti u kontakt. Međutim, suprotno zaključcima državnog odvjetnika, neovisno o tome što optuženik i oštećenici mogu doći u neposredni kontakt, inkriminirane riječi optuženika opisane u točki 3) „….ako ja dođem na vlast, kompa, svi ćete guliti zatvor! Svi….“ dok ostale riječi predstavljaju uvredu, nisu ozbiljna prijetnja jer su te riječi prijetnje objektivno neostvarive, pa prema tome nisu podobne da kod oštećenika izazovu strah i uznemirenje. Jednako tako pod točkom 5) izreke presude opisane riječi koje je optuženik putem e-maila uputio oštećeniku ... [adresa] „…pazi što radiš, moglo bi ti se obiti o glavu…..Today Im in jail…and tomorrow YOU are in jail….“ također ne predstavljaju ozbiljnu i stvarno provedivu prijetnju zbog koje bi se ... ... uznemirio ili ustrašio. Citirane riječi, uz ostale navedene izjave u toj točki koje ne predstavljaju riječi prijetnje, nisu objektivno podobne za izazivanje straha i uznemirenosti oštećenika. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da u odnosu na navedena kaznena djela pod točkama 3) i 5) nije dokazana kaznena odgovornost optuženika, pa ga je osnovano za navedena kaznena djela, na temelju članka 453. točka 3. ZKP oslobodio optužbe.

11. Državni odvjetnik nadalje ističe da su za procjenu ozbiljnosti prijetnje važne i okolnosti u kojima je izrečena prijetnja, a to je u konkretnom slučaju okolnost da je optuženik primio odluku Općinskog suda u Rijeci broj Kv-189/2024 od 12. srpnja 2024. kojom su mu produljene mjere opreza u drugom kaznenom predmetu koji se vodi protiv njega, zbog čega je bio revoltiran, pa je kod oštećenika želio izazvati bojazan upućenim brojnim e-mailovima s inkriminiranim sadržajem. Međutim, iako je u pravu žalitelj da je za procjenu ozbiljnosti prijetnje važno ocijeniti sve okolnosti u kojima je izrečena, u ovom slučaju revolt optuženika zbog produljenih mjera opreza ne ukazuje da se zbog njegovog nezadovoljstva i ljutnje dostavljenom sudskom odlukom zato radi o ozbiljnoj prijetnji, jer sadržajno te prijetnje nisu objektivno podobne da kod osobe kojoj su upućene izazovu strah i uznemirenje.

12. Slijedom navedenog, s obzirom na to da žalbenim prigovorima nije dovedena u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja kao ni izvedeni zaključci prvostupanjskog suda, žalba državnog odvjetnika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

13. Pobijana presuda je ispitana i u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, te kako nisu pronađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP.

U Zagrebu, 17. ožujka 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Renata Miličević