Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj:Kž-460/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Renate Pražetine Kaleb kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog TČ, zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. – u daljnjem tekstu: KZ/11) odlučujući povodom žalbe optuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Virovitici, broj: K-175/2024-32 od 28. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog TČ kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom proglašen je krivim optuženi TČ zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 2. u vezi stavaka 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom presude, pa je na temelju članka 227. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) mjeseca, te mu je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini novo kaznen djelo.
2. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točke 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14,70/17, 126/19, 80/22, i 36/24 – u daljnjem tekstu: ZKP) optuženi je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 1.680,85 eura (slovima: tisućušestoosamdeset eura i osamdesetpet centi) i paušalni iznos od 250,00 eura (slovima: dvjestopedeset eura) u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
3. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik putem branitelja Ivana Jukića, odvjetnika iz Virovitice, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
6. Žalba optuženika nije osnovana.
7. Žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP optuženik obrazlaže na način da je oštećenik drugačije opisao tijek inkriminiranog događaja od prometnog vještaka koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da se u trenutku primarnog kontakta optuženik sa teretnim vozilom na kojem je bila poluprikolica kretao državnom cestom DC34 u Čađavici, dok se oštećenik kao pješak PČ kretao na način da je sa sebi lijeve strane tijela gurao bicikl krećući se u istom smjeru ravno desnim rubom kolnika, pa smatra da je zbog navedenih različitosti u iskazu oštećenika i utvrđenjima vještaka ostvarena navedena povreda. Međutim, suprotno iznesenim žalbenim prigovorima, iako je oštećenik opisao svoje kretanje kritične zgode različito od onoga što je utvrđeno prometnim vještačenjem, navedene različitosti prvostupanjski je sud uočio, te u obrazloženju pobijane presude u točkama 24. i 25. iznio analizu i ocjenu proturječnih dokaza dajući za svoje zaključke jasne, dostatne i osnovane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Pri tome je ovaj drugostupanjski sud utvrdio da niti u ostalom dijelu pobijane presude nije ostvarena ova žalbena osnova, na koju temeljem odredbe članka 476. ZKP drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti, jer pobijana presuda sadrži jasne, dostatne, valjane i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama.
8. Ukazujući na pogrešno utvrđeno činjenično stanje optuženik u žalbi iznosi svoju analizu i ocjenu provedenih dokaza i to zapisnika o očevidu, iskaza oštećenog ČČ, te iskaze svjedoka BČ, DČ i nalaza i mišljenja prometnog vještaka te smatra da činjenice koje proizlaze iz navedenih dokaza nisu ujednačene te su u suprotnosti sa zaključcima suda koji je neosnovano zaključio da izvedeni dokazi upućuju na kaznenu odgovornost optuženika za navedeno kazneno djelo. Smatra da su ispitani svjedoci različito iskazivali o okolnosti koje teretno vozilo je moguće sudjelovalo u prometnoj nezgodi, te da je dopuna prometnog vještačenja u suprotnosti s iskazom svjedoka DČ policijskog službenika koji je provodio očevid na teretnom i priključnom vozilu kojim je upravljao optuženik, pa smatra da u postupku nije nedvojbeno utvrđeno koji vozač je kritične zgode upravljao teretnim vozilom i pri tome prouzročio štetu oštećeniku.
9. Međutim, suprotno iznesenim žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski je sud potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice u vezi nastanka ove prometne nesreće, te je potom izveo pravilan zaključak o krivnji optuženika za počinjeno kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11.
10. Optuženik u žalbi paušalno ukazuje na različitosti iskaza ispitanih svjedoka međusobno i u odnosu na nalaz i mišljenje prometnog vještaka, te kritizira zaključke prvostupanjskog suda o kaznenoj odgovornosti optuženika, ali konkretno ne navodi koji su točno dokazi u međusobnoj suprotnosti u vezi spornih činjenica.
11. Protivno žalbenim tvrdnjama da u postupku nije nedvojbeno utvrđeno koji vozač je kritične zgode upravljao teretnim vozilom i pri tome prouzročio štetu oštećeniku, prvostupanjski je sud izveo pravilan zaključak da je to bio upravo optuženik koji je kritične zgode upravljao teretnim automobilom marke Scania sa poluprikolicom marke Krone, navodeći da je utvrđena podudarnost tragova uočenih na priključnom vozilu "Krone" s tragovima na mjestu gdje je zatečen oštećenik i njegov bicikl, a posebno uzimajući u obzir podatke o visini tragova zabilježenih na niveliranoj traci koji potvrđuju da je upravo teretno i priključno vozilo kojim je upravljao optuženik sudjelovalo u prometnoj nezgodi, pri čemu tvrdnja oštećenika ČČ da je njemu LČ rekao kako je u prometnoj nezgodi sudjelovalo drugo vozilo tvrtke "T" nema relevantan značaj posebno iz razloga jer iz iskaza svjedoka LČ proizlazi da takav podatak nije iznosio oštećeniku već je napomenuo da se radilo o vozilu bijele boje sa sivom ceradom bez navođenja podataka o vlasniku vozila.
12. Prvostupanjski je sud temeljitom analizom i pravilnom ocjenom provedenih dokaza i to zapisnika o očevidu PP Slatina i PP Donji Miholjac, fotoelaborata očevida, rezultata provedenog sudskomedicinskog i prometnog vještačenja, iskaza svjedoka BČ, DČ, RČ te ĆČ, kao i iznesenom ocjenom proturječnih dokaza iskaza oštećenika i prometnog vještačenja, pravilno zaključio da je upravo optuženik svojom vožnjom protivno odredbi članka 46. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22 i 133/23 dalje u tekstu ZOSCP) uzrokovao ovu prometnu nesreću na način da skup vozila nije držao na sredini vozne trake pa je desnom bočnom stranom priključnog vozila udario u stražnji dio bicikla kojeg je gurao oštećenik krečući se u istom smjeru uz desni rub kolnika, uslijed čega je oštećenik zbog pada zadobio višeiverni prijelom donjeg dijela lijeve palčane kosti u području ručnog zgloba što predstavlja tešku tjelesnu ozljedu.
13. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i iznio osnovan zaključak o optuženikovoj krivnji, ispravno smatrajući dokazanim da je optuženik kršeći odredbu članka 46. stavak 1. ZOSPC iz nehaja uzrokovao prometnu nesreću u kojoj je teško tjelesno ozlijeđen oštećenik. Zbog svega navedenog, nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
14. Iako optuženik u žalbi navodi da žalbu podnosi i zbog odluke o kazni, navedenu žalbenu osnovu ne obrazlaže, no s obzirom žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijanu presudu i u tom dijelu.
15. Prvostupanjski je sud prilikom odluke o kaznenoj sankciji utvrdio sve one okolnosti iz članka 47. KZ/11 koje su od važnosti za proces individualizacije kazne. Kao olakotno cijenio je optuženiku da do sada nije osuđivan za kaznena djela iz područja prometa, da radi kao profesionalni vozač te da na strani oštećenika postoji doprinos nastanku ove prometne nesreće jer kao sudionik u prometu nije nosio reflektirajući prsluk i zbog toga umanjio mogućnost pravovremenog uočavanja vozača koji su se kretali tim kolnikom, dok otegotnih okolnosti nije utvrdio. Iako je prvostupanjski sud okolnost da je optuženik profesionalni vozač svrstao u olakotne okolnosti, ovaj drugostupanjski sud smatra da je navedena okolnost otegotna na strani optuženika. Naime, od profesionalnih vozača kojima je vožnja zanimanje i koji su zbog toga stalni sudionici prometa očekuje se viši stupanj obveze poštivanja prometnih propisa od prosječnih građana, pa se od optuženika kao profesionalnog vozača očekuje da je s višim stupnjem pažnje upravljao teretnim vozilom tempore criminis.
16. Neovisno o tome što je navedena okolnost pogrešno ocijenjena kao olakotna, polazeći od nižeg stupnja krivnje optuženika (svjesni nehaj), jačine ugrožavanja zaštićenog dobra i svrhe kažnjavanja, uz utvrđene okolnosti iz članka 47. KZ/11, optuženiku je osnovano izrečena kazna zatvora u trajanju 4 (četiri) mjeseca, te je primijenjena uvjetna osuda kojom se i prijetnjom kazne bez njenog izvršenja u vremenu provjeravanja od 1 (jedne) godine, može i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ostvariti propisana svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 te je izrečena uvjetna osuda primjerena težini i posljedicama kaznenog djela, radi čega nema mjesta blažem kažnjavanju optuženika kako se to neosnovano predlaže žalbom.
17. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP.
U Zagrebu 17. ožujka 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Renata Miličević
