REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-361/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FG (ABC) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivi Lucin, odvjetnici u Zadru, Ulica Grigora Viteza 6, protiv I. tuženika IG (ABC) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženice PG, ranije F iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Alenu Pešušiću, odvjetniku u Zagrebu, Vlaška 77, radi brisanja zemljišnoknjižnog upisa, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž Zk-52/2025-2 od 16. srpnja 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1299/2019-28 od 15. svibnja 2025., u sjednici održanoj 17. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja se odbija, a u dijelu u kojem se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

II. Odbija se zahtjev II. tuženice za nadoknadu troškova sastava odgovora na prijedlog.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije sukladno čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž Zk-52/2025-2 od 16. srpnja 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1299/2019-28 od 15. svibnja 2025., uz tvrdnju da je pobijana odluka nezakonita, uz tvrdnju da je pobijana odluka nezakonita.

2.1. U prijedlogu je naznačio slijedeća pravna pitanja:

„1. Primjenjuje li se institut prava stjecanja vlasništva dosjelošću u okolnostima kada se naknadno ispostavi da vlasništvo nije stečeno valjanim pravnim poslom?

2. Je li sud dužan uzeti u obzir dosjelost iako se tužitelj na istu u tužbi izričito ne poziva, ali iz provedenih dokaza jasno proizlazi da su ostvareni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću?“.

2.2. Kao razloge važnosti navodi odluke revizijskog suda broj Rev-1233/14 i Rev- 1289/2018.

3. Uz izneseno navodi da mu je povrijeđeno ustavno pravo i to pravo vlasništva zajamčeno čl. 48. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'', broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14), i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ( ''Narodne novine - međunarodni ugovori'', broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17).

4. U odgovoru na prijedlog II. tuženica osporava osnovanost i dopuštenost prijedloga, predlaže isti odbaciti, odnosno odbiti i traži trošak sastava odgovora na prijedlog.

5. Prijedlog je djelomično nedopušten, a djelomično neosnovan.

6.1. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno naznačena dva pravna pitanja i da su za naznačena pravna pitanja izneseni razlozi za koje predlagatelj smatra važnim razlozima tim pitanjima.

6.2. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su niže stupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

7. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži od tuženika utvrđenje da je isti stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini te brisanje upisa prava vlasništva tuženika, s tim da je u tužbi kao pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva naveo darovanje od strane oca IG, koji je istu nekretninu stekao darovanjem od svog oca (djeda tužitelja) ZG, a koji je predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem svojeg oca (pradjeda tužitelja) pok. HG za 3/4, te darovanjem preostale 1/4 od svoje sestre SG (majke tuženice).

8. Pobijanom drugostupanjskom presudom preinačena je presuda Općinskog suda u Zadru, posl. br. P-1299/2019 od 15. svibnja 2025. godine, u odnosu na tuženicu PG, te je odbijen navedeni tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje da je stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini i brisanje upisa prava vlasništva sa imena II-tužene za udio ¼ dijela, i upis prava vlasništva u korist tužitelja.

9. Tužitelj, u prijedlogu, citiranu presudu smatra nezakonitim, a njezinu nezakoni tost osporava naznačavanjem navedenih pravnih pitanja. Međutim, tim pitanjima tužitelj nije udovoljio formalnim pretpostavkama za dopuštenje revizije, jer po ocjeni ovoga suda, naznačena pitanja nisu važna za odluku u ovoj pravnoj stvari, niti su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

10. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije zapravo se svodi na njegove ranije iznesene žalbene navode, a koji se odnose na ocjenu provedenih dokaza, jer smatra da je trebalo suditi drugačije. Stoga naznačena pitanja ne mogu predstavljati razlog za dopuštenje revizije u smislu ranije citiranih odredbi čl. 385.a ZPP-a. U prijedlogu tužitelj samo izražava nezadovoljstvo pobijanom presudom zbog navodne pogrešne primjene materijalnog prava, te po njemu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, što ne može više biti predmet preispitivanja u ovoj fazi postupka, pa tako ni razlog za dopuštenje revizije. Navedena pitanja odnose se isključivo na konkretan slučaj, na činjenične okolnosti konkretnog slučaja, s zahtjevom da se preispita pravomoćna odluka suda, te se odgovor na postavljena pitanja ne bi nikako mogao odnositi na neki drugi neodređeni slučaj. Stoga su i navedena pitanja nedopuštena.

11. Osim toga naznačena pitanja polaze i od pogrešne pretpostavke tužitelja prema kojoj je vlasništvo na suvlasničkom dijelu drugo tuženice stekao dosjelošću, ako to već nije stekao valjanim pravnim poslom, s obzirom da tužitelj smatra da drugostupanjski sud nije, s obzirom na činjenične okolnosti konkretnog slučaja, prosuđivao osnovanost njegovog tužbenog zahtjeva i kroz pravni institut stjecanja prava vlasništva dosjelošću jer je i u tom dijelu drugostupanjski sud pravilno ispitao primjenu navedenog pravnog instituta i za njegovu primjenu, s obzirom na sadržaj tužbenog zahtjeva i činjeničnu osnovu na kojoj je utemeljio svoj tužbeni zahtjev, dao valjano obrazloženje u točkama 8., 8.2. i 8.3. svog obrazloženja. Pri tome je potrebno još reći da se razlozi koje je tužitelj naveo glede naznačenih pitanja odnose na pravna shvaćanja revizijskog suda prema kojima sud nije vezan pravnom osnovom tužbenog zahtjeva već činjeničnom osnovom navedenoj u tužbi, te prema kojem savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, koji razlozi ne koincidiraju s predmetnim slučajem jer je drugostupanjski sud i kroz pravni institut dosjelosti (a ne samo na temelju pravnog posla), ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim jer je utvrdio nesavjesnim posjed tužitelja i njegovih pravnih prednika.

12. Pravo vlasništva zajamčeno je odredbom 48. Ustava Republike Hrvatske i Protokolom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija). Riječ je o pravu koje je nužno poštovati tijekom cijelog postupka i u svim okolnostima. To pravo podrazumijeva i da u sudskoj odluci moraju biti navedeni dostatni i relevantni razlozi koji objašnjavaju činjenične zaključke sudova, kao i razlozi, izneseni na pravno logičan i konzistentan način, o tome koje su točno činjenice utvrđene u postupku te koje je pravo dovelo baš do takve odluke.

13. Mjerilom dostatnosti sudske odluke ocjenjuje se je li sud u pisanom obrazloženju svoje odluke naveo sve razloge kojima se vodio pri njezinu donošenju s obzirom na sadržaj zahtjeva i razloge koji opravdavaju donošenje baš takve odluke koju je o zahtjevu donio. Što se, pak, tiče relevantnosti, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju u pravilu se smatraju relevantnima ako jasno upućuju na to da sudovi u konkretnom slučaju nisu obavljali svoje procjene na nerazuman način, da nisu učinili neku drugu očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenili postojanje nekog važnog čimbenika ili pak propustili razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, da nisu odbili provesti dokaze koji bi mogli dovesti do drukčije odluke i da pri tome nisu zanemarili dokaze koje su stranke prezentirale sudu i slično. Drugim riječima, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju moraju obuhvatiti sve važne aspekte svakoga pojedinog slučaja koji mogu utjecati na konačnu odluku u sporu.

14. Pobijanom je presudom odlučeno o zahtjevu tužitelja na utvrđenje prava vlasništva i njegovu upisu u zemljišne knjige na suvlasničkom dijelu II. tuženice. Pravno odlučne činjenice u drugostupanjskom postupku utvrđene su u skladu sa standardima propisanim odredbama citirane Konvencije i Ustava RH, kao i relevantnih odredbi Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17 - dalje: ZZK), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 241. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (''Narodne novine'', broj 63/19, 128/22 i 155/23), te Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, ''Narodne novine'', broj 53/91, 9/92 i 77/92 - dalje: ZOVO), o stjecanju prava vlasništva, a drugostupanjska odluka je donesena na temelju detaljno i sveobuhvatno provedenog dokaznog postupka u kojemu su, između ostalog, cijenjeni provedeni dokazi na način kako to i zahtijevaju pozitivni propisi, strankama je bilo omogućeno predlaganje dokaza i izjašnjavanje o izvedenim dokazima. Pri odlučivanju o spornim pitanjima drugostupanjski sud je vodio računa o Ustavnim i Konvencijskim pravima svih stranaka.

15. Drugostupanjski sud je detaljno analizirao i ocijenio svaki provedeni dokaz, te je detaljno obrazložio zbog kojih razloga nisu osnovane tvrdnje predlagatelja u odnosu na njegov tužbeni zahtjev, a u odnosu na ustrajanje predlagatelja u tvrdnji o povredi njegovih ustavnih i konvencijskih prava na kojima temelji svoj prijedlog, prema ocjeni ovog suda je odgovoreno u točkama 8.2. i 8.3. obrazloženja. Dakle, u drugostupanjskoj presudi je odgovoreno zbog kojih razloga nije prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja. Prema ocjeni revizijskog suda, razlozi koje je dao drugostupanjski sud u obrazloženju u naprijed citiranim točkama zadovoljavaju kriterije relevantnosti i dostatnosti jer je iz pobijane odluke vidljivo, i to na pravno logičan i konzistentan način, koje su točno činjenice utvrđene u postupku i koje je pravo dovelo upravo do takvih odluka. Ti razlozi upućuju na to da drugostupanjski sud u konkretnom slučaju nije dao svoju ocjenu na nerazuman način, da nije učinio neku drugu očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenio postojanje nekog važnog čimbenika ili pak propustio razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno propustio uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, a pri tome nije zanemario dokaze koji su sudu prezentirale stranke. Stoga su razlozi navedeni u obrazloženju pobijane odluke obuhvatili su sve važne aspekte konkretnog slučaja koju su bili od utjecaja na konačnu odluku.

16. Slijedom iznesenog, predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku povrijeđeno pravo vlasništva. Stoga je ocjena ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda ni u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a i dopuštenje revizije, te je na temelju odredbe čl. 385.a u svezi čl. 389.b st. 1. i čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

17. II. tuženici nije dosuđen sastava odgovora na prijedlog jer je taj trošak ocijenjen nepotrebnim u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 17. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić