REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-88/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja UN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Slavko Nedić, odvjetnik u Osijeku, D. Neumana 2, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB: 95093210687, Ulica Republike Austrije 14, Zagreb, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ČN iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Dražen Orešković, odvjetnik u Osijeku, K. A. Stepinca 17, radi izdavanja građevinske dozvole, 17. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-03/24-02/588, URBROJ: 531- 03-4-24-2 od 23. prosinca 2024., te se predmet vraća na ponovni postupak.

II. Tuženik je dužan u ponovnom postupku pridržavati se pravnih shvaćanja i primjedbi suda.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 2.500,00 (dvije tisuće i petsto eura), u roku od 30 dana od dostave pravomoćne odluke o trošku.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev zainteresirane osobe za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-361-03/24-02/588, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 23. prosinca 2024., odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv građevinske dozvole Osječko-baranjske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I-361-03/24- 01/000417, URBROJ: 2158-16/30-24-0014 od 04. listopada 2024. Navedenom građevinskom dozvolom odobreno je građenje zgrade poljoprivredne namjene, 2.b. skupine – građevina za smještaj poljoprivrednih proizvoda i strojeva, građenje zgrade poljoprivredne namjene, 2.b. skupine - ured (kontejner) i građenje zgrade poljoprivredne namjene, 2.b. skupine - kolne vage s vagarskom kućicom, na novoformiranoj građevnoj čestici 699/1 k. o. [katastarska općina], površine 4415 m2. Glavni projekt, koji je sastavni dio dozvole, izradio je projektant FN iz tvrtke ZLIBINA d.o.o., pod zajedničkom oznakom ŠI-IV-01-2022.

2.1. Tužitelj u tužbi navodi da osporavano rješenje smatra nezakonitim zbog pogrešno (nepotpuno) utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj tvrdi da su objekti za koje je izdana dozvola – zgrada za smještaj proizvoda, uredski kontejner i kolna vaga – već u cijelosti ili pretežitom dijelu nezakonito izgrađeni prije podnošenja zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole, te se poziva na članak 113. Zakona o gradnji, smatrajući da se građevinska dozvola, kao akt kojim se odobrava buduće građenje, ne može izdati za objekte koji već fizički postoje u prostoru. Prema njegovu mišljenju, izdavanje "redovne" građevinske dozvole za već izgrađene objekte predstavlja zlouporabu zakona i zaobilaženje propisanog postupka ozakonjenja. Tužitelj smatra da se ozakonjenje takvih objekata može provesti isključivo prema odredbama Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, a ne kroz redovni postupak izdavanja građevinske dozvole. Smatra da su izdavanjem građevinske dozvole povrijeđene odredbe Prostornog plana uređenja Općine Antunovac ("Službeni glasnik" Općine Antunovac broj 3/05, 5/11, 8/11- ispravak, 9/12, 4/15-ispravak, 8/15 i 12/15-pročišćeni plan, 8/16 i 12/16-zaključak, ispravci (ispravak 5/11 i pročišćenog plana), 10/25 i 11/25 – dalje: PPUO). Tvrdi da je kolna vaga izgrađena na samoj dvorišnoj međi prema njegovoj nekretnini, čime je izravno prekršena odredba PPUO koja propisuje minimalni razmak od 1 metra od međe za takve vrste objekata. Ističe da takav smještaj objekta izravno utječe na kvalitetu korištenja njegove nekretnine, uzrokujući prašinu, buku i zagađenje okoliša, što su potvrdile i druge susjede, LN i ĆN.

2.2. Tužitelj tvrdi da upravna tijela nisu pravilno utvrdila činjenično stanje u pogledu stvarnih dimenzija i položaja objekata na terenu. Predlaže sudu izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku geometru kako bi se utvrdila točna udaljenost objekata od međe, te uvid u raniju sudsku praksu Upravnog suda Republike Hrvatske za koju smatra da ide u prilog njegovim tvrdnjama. Zaključno, tužitelj traži poništenje rješenja tuženika uz naknadu troškova upravnog spora.

3.1. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje u cijelosti kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja i predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3.2. U podnesku od 15 travnja 2025. tužitelj je ponovio tužbene navode.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu navodi da je zahtjev za izdavanje građevinske dozvole u potpunosti usklađen s PPUO i odredbama Zakona o gradnji. Navodi da je kao investitor postupao u dobroj vjeri, angažirao ovlaštenog projektanta i ishodio sve potrebne potvrde na glavni projekt. Smatra da tužitelj neopravdano pokušava zaustaviti gospodarsku aktivnost OPG-a te da su navodi o prašini i zagađenju paušalni i nedokazani. Zainteresirana osoba ističe da je koeficijent izgrađenosti od 0,11, dakle ispod maksimalno dopuštenog prema PPUO, što ukazuje na niski intenzitet korištenja parcele. Slijedom navedenog zainteresirana osoba predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan te potražuje naknadu troška upravnog spora.

5.1. Sud je u ovom sporu održao raspravu 24. veljače 2026. kako bi strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine" br. 36/24.; dalje: ZUS), prije donošenja presude, bila pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Rasprava je održana u nazočnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika zainteresirane osobe Ivice Leko, odvjetnika u Osijeku, prema zamjeničkoj punomoći za zastupanje, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika koji svoj izostanak nije opravdao, primjenom članka 91. stavkom 3. ZUS-a.

5.2. Nazočne stranke ostale su kod prethodno iznesenih navoda, a tužitelj kod prethodno predloženih dokaza.

5.3. Sud je primjenom odredbe članka 93. stavka 2. ZUS-a, vezano i uz članak 8. ZUS-a, odbio prijedlog za izvođenjem dokaza provođenjem očevida na licu mjesta (uz nazočnost geodeta) kao nepotreban, s obzirom da je smatrao svrsishodnim da javnopravna tijela na neposredan način utvrde stvarno stanje stvari, prema načelu učinkovitosti iz članka 8. ZUS-a.

5.4. U tom smislu valja istaknuti da uloga upravnih sudova nije otklanjanje nedostataka nepotpuno provedenih postupaka i/ili pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika te u sve isprave koje prileže istima.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi iz članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Upravni postupak koji je prethodio ovome sporu pokrenut je na zahtjev zainteresirane osobe za izdavanje građevinske dozvole od 10. lipnja 2024.

9.1. U provedenom postupku izdavanja građevinske dozvole utvrđeno je da je glavni projekt izrađen u skladu s lokacijskim uvjetima propisanim mjerodavnim prostornim planom (PPUO) .

9.2. Između ostaloga, u građevinskoj je dozvoli navedeno i da je zahtjevu priložen i dokaz legalnosti postojeće građevine (točka f), bez daljnje specifikacije o kakvom je dokazu riječ.

9.3. U glavnom projektu navedeno je da se na parceli nalazi postojeća dvorišna zgrada legalizirana u postupku legalizacije te, između ostaloga, i da je zgrada odnosno građevina za smještaj poljoprivrednih proizvoda i strojeva smještena na minimalno 1.11 m2 od sjeverozapadne i minimalno 43,61 m2 od regulacijske linije dok je ured odnosno kontejner smješten 1 m2 od jugoistočne međne linije.

10.1. Nadalje, spisu tuženika priloženo je i rješenje o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo Osječko-baranjske županije od 27. veljače 2014. kojim se ozakonjuju zgrade izgrađene na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to završena poluugrađena jednostavna zgrada spremište kosog krova vanjske visine 5,62 m vanjske tlocrtne dužine i širine 10,60 x 7,10 m, građevinske bruto površine 75,26m2, koja se sastoji od jedne etaže prizemlja i u kojoj se nalazi jedna funkcionalna jedinica te završena poluugrađena pomoćna zgrada - ostava kosog krova vanjske visine cca 2,40 m vanjske tlocrtne dužine i širine cca 6,10 x 2,40 m, jedne etaže i to prizemlja koja s jednostavnom zgradom čini jednu funkcionalnu jedinicu.

10.2. Iz spisa tuženika nije moguće zaključiti jesu li objekti obuhvaćeni građevinskom dozvolom u ikakvoj korelaciji sa sadržajem navedenog rješenja o izvedenom stanju.

11. Spisu tuženika priložena je i neovjerena i nedatirana izjava tvrtke Geometar Osijek d.o.o., koju je tužitelj priložio uz žalbu protiv građevinske dozvole, iz koje proizlazi da je uvidom u stanje na terenu utvrđeno da međa na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], zavedena prethodnim elaboratom na zahtjev zainteresirane osobe na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], nije zavedena po ogradi tužitelja te da se tužitelj „uvukao s ogradom u svoj posjed“.

12.1. Odredba članka 93. PPUO propisuje da je najmanja udaljenost poljoprivrednih građevina od dvorišne međe 1 m i više.

12.2. Odredbom članka 110. stavak 1. Zakona o gradnji ("Narodne novine" br. 153/13., 20/17., 39/19., 125/19., 145/24.) propisano je da je tijelo graditeljstva dužno izdati građevinsku dozvolu za građevinu za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola nakon što u provedenom postupku utvrdi da: 1. su uz zahtjev priloženi svi propisani dokumenti; 2. su utvrđeni svi propisani posebni uvjeti i uvjeti priključenja; 3. su izdane sve propisane potvrde glavnog projekta; 4. je glavni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanim prostornim planom; 5. je glavni projekt izradila ovlaštena osoba; 6. je glavni projekt propisno označen i da je izrađen tako da je onemogućena neovlaštena promjena njegova sadržaja, odnosno zamjena njegovih dijelova; 7. je donesen urbanistički plan uređenja, ako se dozvola izdaje na području za koje je posebnim zakonom propisana obveza njegova donošenja.

13. Nakon što je, između ostalih, tužitelju omogućen uvid u spis predmeta 25. rujna 2024. isti je naveo da ne postoji industrijska ograda na međi te iznio okolnosti koje se tiču radnog vremena obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva i stvaranju prašine i zagađenja okoliša koje nije specificirao.

14. Prvostupanjsko je tijelo u građevinskoj dozvoli navelo da protivljenje tužitelja kao susjeda nije od utjecaja na postupak donošenja građevinske dozvole već eventualno može biti predmet inspekcijskog postupanja, koja načelna tvrdnja nije pravilna, niti je potpuno obrazložena.

15. U povodu izjavljene žalbe tužitelja tuženik je u osporavanom rješenju naveo da su ispunjeni svi zakonski uvjeti za izdavanje dozvole, da je projekt usklađen s PPUO, te da činjenica što su radovi na terenu već započeli ili su objekti djelomično izgrađeni nije zapreka za izdavanje dozvole, pozivajući se na sudsku praksu Upravnog suda Republike Hrvatske iznesenu u presudi poslovni broj Us-6833/2002-6 (činjenica prethodne izgrađenosti objekta nije zapreka za izdavanje građevinske dozvole ako je taj objekt u skladu s prostornim planom).

16. Sud navode tužitelja da je u odnosu na već izgrađeni objekt jedini način legalizacije primjena Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine" br. 86/12., 143/13., 65/17., 14/19. – dalje: ZPNIZ) ocjenjuje neosnovanim. Naime, ZPNIZ je lex specialis koji je donesen kako bi se omogućilo ozakonjenje zgrada koje nisu u skladu s prostornim planovima, pod određenim blažim uvjetima, uz postojanje (ograničenog broja) propisanih zapreka za mogućnost izdavanja rješenja o izvedenom stanju. Međutim, ZPNIZ ne isključuje primjenu općeg Zakona o gradnji. Ako građevina u potpunosti udovoljava svim uvjetima važećeg prostornog plana, investitoru je uvijek otvoren put ishođenja redovne građevinske dozvole. Štoviše, redovni postupak izdavanja građevinske dozvole stroži je od postupka ozakonjenja jer zahtijeva punu usklađenost s planom, izradu cjelovitog glavnog projekta i plaćanje svih doprinosa u punom iznosu.

17. Iako je građevinska dozvola po svojoj naravi akt kojim se preventivno odobrava građenje, njezina je primarna svrha osigurati da svaki zahvat u prostoru bude usklađen s prostorno-planskom dokumentacijom i tehničkim propisima.

18. Stoga, navod tužitelja da je izdavanje dozvole u ovom slučaju nezakonito isključivo zbog postojanja objekata na terenu, nije osnovan. Investitor ima pravo tražiti građevinsku dozvolu u redovnom postupku, a rizik započinjanja radova bez dozvole snosi kroz moguće prekršajne kazne ili postupke pred građevinskom inspekcijom, ali to ne utječe na samu mogućnost izdavanja dozvole ako su ispunjeni uvjeti iz Zakona o gradnji.

19. Pravilno je, u tom smislu, pozivanje tuženika na sudsku praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1005/2020-3 od 7. listopada 2022., u smislu da postojanje posebnog zakona o legalizaciji ne dokida pravo stranke da traži dozvolu po općim propisima o gradnji.

20. Stoga Sud ocjenjuje da je prvostupanjsko tijelo pravilno odlučivalo o zahtjevu investitora prema Zakonu o gradnji, budući da je investitor podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, a ne zahtjev za rješenje o izvedenom stanju.

21. Regulacijska linija u gradnji predstavlja granicu građevinske čestice ili granicu unutar koje se smiju graditi građevine, a utvrđuje se prostornim planom uređenja. Regulacijska linija dakle određuje prostor za smještaj građevina i njihovu udaljenost od prometnica, ulice ili drugih infrastrukturnih elemenata, čime se osigurava usklađenost nove izgradnje s postojećom okolnom izgradnjom, te ista u građevinskoj dokumentaciji (kao što je idejni projekt) mora biti jasno prikazana i usklađena s katastarskim planom i drugim relevantnim podlogama.

22. Nadalje, pitanje usklađenosti međe s regulacijskom linijom u kontekstu izdavanja građevinske dozvole primarno je predmet odlučivanja u upravnom postupku izdavanja same dozvole, jer se u toj fazi provjerava usklađenost glavnog projekta s prostornim planom i lokacijskim uvjetima.

23. Valja istaknuti da je u postupku izdavanja građevinske dozvole, između ostaloga, potrebno utvrditi je li glavni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanim prostornim planom. Udaljenost građevine od međe jedan je od ključnih lokacijskih uvjeta.

24. PPUO propisuje minimalnu udaljenost od 1 metra za kolne vage ili slične pomoćne objekte, pri čemu iz spisa tuženika nije razvidan stvarni smještaj, dakle je li dovoljno udaljen ili je na samoj međi. Prema sudskoj praksi Upravnog suda u Splitu iz presude poslovni broj UsIgr-102/2019-8 od 28. lipnja 2019., sudovi kontroliraju poštivanje planskih odredbi o udaljenostima, jer one služe zaštiti interesa susjeda i osiguravanju minimalnih higijensko-tehničkih uvjeta.

25. Tuženik u osporavanom rješenju navodi da je projekt usklađen s PPUO, ali ne daje detaljno obrazloženje na koji način kolna vaga na međi udovoljava odredbama PPUO. Ako plan dopušta gradnju na međi samo uz suglasnost susjeda ili pod posebnim uvjetima, a ti uvjeti nisu ispunjeni, došlo je do povrede materijalnog prava. Također, presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj U-zpz-154/2021- 7 od 6. lipnja 2023. ukazuje na to da se u upravnom sporu mora nedvojbeno utvrditi jesu li lokacijski uvjeti iz plana ispoštovani u glavnom projektu.

26. U odnosu na prigovore u smislu zbog prašine, buke i zagađenja Sud napominje da postupak izdavanja građevinske dozvole provjerava usklađenost s tehničkim i prostornim normama, dok je samo korištenje objekta i eventualne imisije (buka, prašina) predmet drugih propisa (npr. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, propisi o zaštiti okoliša).

27. Nadalje, Sud ocjenjuje da tuženik i zainteresirana osoba ispravno ističu da su eventualna odstupanja izvedenog stanja od glavnog projekta predmet inspekcijskog nadzora.

28. Sukladno članku 19. Zakona o gradnji, dopuštena su samo minimalna odstupanja (do 0,30 m), ali ona ne smiju kršiti minimalnu udaljenost od međe. Ako je investitor ishodio dozvolu za objekt na 1 metar udaljenosti, a u stvarnosti ga sagradio na 0 metara, ta činjenica ne čini samu dozvolu nezakonitom, već čini gradnju nezakonitom.

29. Pitanje prekoračenja građenjem i zaštite prava vlasništva u tom kontekstu rješava se u parničnom postupku (tako i Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, presuda poslovni broj: Gž-1677/2022-2 od 12. siječnja 2023.

30. Sud ocjenjuje da predmet ovoga spora nije izostanak postupanja građevinske inspekcije, u povodu kojih tužitelj ima na dispoziciji korištenje pravnih sredstava propisanih odredbama Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09., 110/21. - dalje: ZUP), odnosno u slučaju dostave obavijesti kojom se ne prihvaća prijedlog za pokretanje postupka prema odredbama Zakona o građevinskoj inspekciji ("Narodne novine" br. 153/13., 115/18., 145/24.).

31. Budući da je tužitelj tijekom cijelog postupka ukazivao na pitanje pravilnosti udaljenosti objekta gradnje od međe tuženik je bio dužan u osporavanom rješenju dati obrazloženje zašto smatra da je udaljenost u skladu s PPUO, uz konkretne i utemeljene razloge, što je izostalo. Stoga Sud smatra da obrazloženje osporavanog rješenja nije u skladu s odredbom članka 98. stavak 5. ZUP-a, te se rješenje nije moglo ocijeniti zakonitim.

32. Nesporno je da je u fazi izdavanja građevinske dozvole nadležno tijelo dužno utvrditi ispunjava li glavni projekt sve zakonske pretpostavke, što uključuje i usklađenost s regulacijskim linijama definiranim prostornim planom, te uključujući udaljenost od međa sukladno prostornom planu (presuda Upravnog suda u Splitu poslovni broj Us I-2509/2024-9 od 25. ožujka 2025.).

33. Kako iz provedenog postupka Sud nije mogao odgovoriti na navedenu činjenicu tj. je li međa pogrešno projektirana ili je riječ o izgrađenom objektu izvan dopuštenih okvira definiranih građevinskom dozvolom (ili o pravilnom projektiranju i pravilnoj gradnji) valjalo je predmet vratiti na ponovni postupak, radi ponovnog utvrđenja pretpostavki iz članka 110. stavak 1. (toč. 4.) Zakona o gradnji. Slijedom navedenog, Sud ocjenjuje i da činjenično stanje u upravnom postupku nije potpuno i pravilno utvrđeno.

34. Stoga je Sud osporavano rješenje tuženika ocijenio nezakonitim i odlučio kao pod točkama I. i II. izreke presude u skladu s odredbom članka 117. stavka 1. ZUS-a, te vratio predmet na ponovni postupak, u kojemu će se otkloniti navedeni nedostatci, pridržavajući se pravnih shvaćanja ovoga Suda, kako to propisuje odredba članka 151. stavak 2. ZUS-a.

35. Zaključno, u ovoj upravnoj stvari, u ponovnom postupku, potrebno je potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje, s obzirom na proturječne navode o udaljenosti od međe, dakle provesti (i) precizna mjerenja (tako i Upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Us-3603/2006-5 od 23. rujna 2010.), prema potrebi i zamolbenim putem od strane prvostupanjskog tijela (uz stručnu pomoć geodeta).

36. Tako i odredba članka 68. stavka 1. ZUP-a propisuje da se očevid provodi kad je za utvrđivanje neke činjenice ili za razjašnjenje bitnih okolnosti potrebno neposredno opažanje službene osobe. Stavkom 3. istog članka propisano je da stranke imaju pravo nazočiti očevidu.

37. U pogledu zatraženih troškova upravnog spora od strane tužitelja, Sud je donio odluku primjenom odredbi članka 147. ZUS-a. Tužitelj je u cijelosti uspio u ovom upravnom sporu, stoga mu pripadaju i (opravdani) troškovi spora. S obzirom na to da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom to se sukladno Tbr. 27. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023., 107/2025. – dalje: Tarifa) priznaje nagrada od 500 bodova za sastav tužbe, te nagrada od 500 bodova po Tbr. 27. točki 2. Tarife za zastupanje na raspravi održanoj 24. veljače 2026., odnosno sveukupno 1000 bodova. Prema Tbr. 54 Tarife bod iznosi 2,00 eur, te 1000 bodova iznosi 2.000,00 eura., što uz PDV od 25 % sukladno Tbr. 46, iznosi 2.500,00 eura.

38. Primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a, a kako zainteresirana osoba nije uspjela u upravnom sporu, valjalo je odlučiti kao u toč. IV izreke ove presude.

39. Slijedom iznijetog, u pogledu troškova Sud je donio odluku kao u točkama

III. i IV. izreke presude.

U Osijeku 17. ožujka 2026.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Žalba nije dopuštena protiv točaka I. i II. izreke presude, jer je pojedinačna odluka javnopravnog tijela poništena i predmet prvi put vraćen na ponovni postupak (članak 127. ZUS-a u vezi s člankom 126. ZUS-a).

Protiv točaka III. i IV. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćeniku

2. Tuženiku

3. Zainteresiranoj osobi po opunomoćeniku