Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr Ob-9/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice ĆG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Almi Opačak, odvjetnici u Slavonskom Brodu, Augusta Cesarca 12, protiv ovršenika KG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivani Đurinac Vuković, odvjetnici u Slavonskom Brodu, Trg pobjede 24, uz sudjelovanje mljt. ZG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po posebnoj skrbnici ČG, dipl. iur. u Centru za posebno skrbništvo, Podružnica [obrt], [adresa], radi ovrhe radi ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Ovr Ob-17/2025-11 od 14. siječnja 2026., dana 17. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba ovrhovoditeljice, preinačava se rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Ovr Ob-17/2025-11 od 14. siječnja 2026. pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, te se u tom dijelu rješava:

Svaka stranka snosi svoje troškove ovršnog postupka.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da je ovrhovoditeljica povukla prijedlog za ovrhu od 29. rujna 2025. (točka I. izreke), te je naloženo ovrhovoditeljici da ovršeniku nadoknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 200,00 eura (točka II. izreke).

2. Protiv točke II. izreke rješenja žalbu je podnijela ovrhovoditeljica iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. u svezi s čl. 381. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP) i čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 - dalje: ObZ), te predlaže rješenje u pobijanom dijelu preinačiti, odnosno podredno, isto u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Ovršenik je podnio odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba ovrhovoditeljice odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjsko rješenje.

4. Žalba je osnovana.

5. U žalbenom stadiju postupka sporna je odluka suda o troškovima ovršnog postupka.

6. Sud prvog stupnja odlučujući o troškovima ovršnog postupka utvrdio je ovrhovoditeljica pokrenula ovršni postupak radi ostvarivanja osobnih odnosa sa mljt. ZG koji je navršio 14 godina, te da isti nije održavao osobne odnose sa ovrhovoditeljicom što je bila njegova odluka. Također, utvrdio je da ovršenik svojim ponašanjem nije onemogućavao održavanje osobnih odnosa, te da stoga nije uzrokovao troškova ovršnog postupka.

7. Na temelju takvih utvrđenja sud prvog stupnja je primjenom odredbe čl. 366. zahtjev ovršenika za naknadom troškova ovršnog postupka prihvatio, te je naložio ovrhovoditeljici da ovršeniku nadoknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 200,00 eura.

8. Ovrhovoditeljica žalbom pobija rješenje suda prvog stupnja ističući, u bitnome, da je svrha ovrhe radi ostvarivanja osobnih odnosa roditelja sa djetetom uspostava istih onog roditelja sa kojim dijete ne stanuje, te da je tijekom ovršnog postupka odmah nakon što su se isti uspostavili povukla prijedlog za ovrhu ne zahtijevajući troškove postupka.

9. Žalbeni navodi ovrhovoditeljice su osnovani. Naime, u konkretnom slučaju ovrhovoditeljica je pokrenula ovršni postupak jer nije ostvarivala osobne odnose sa mljt. sinom. Nakon pokretanja ovršnog postupka isti su se počeli ostvarivati nakon čega je ovrhovoditeljica povukla prijedlog za ovrhu. U takvim okolnostima konkretnog slučaja, ovaj sud smatra da ne postoji osnova da ovrhovoditeljica snosi troškove postupka.

10. Naime, u načelu, ovrhovoditelj je dužan snositi troškove ovršnog postupka u slučaju kada neosnovano pokrene ovršni postupak. U ovom konkretnom slučaju, i iz iskaza ovrhovoditeljice i iz iskaza ovršenika proizlazi da se osobni odnosi radi čijih ostvarivanja je ovrhovoditeljica pokrenula ovršni postupka nisu održavali odnosno da se nisu održavali kako je to bilo određeno ovršnom ispravom. Ostvarivanje osobnih roditelja sa djetetom s kojim taj roditelj ne stanuje je, sukladno čl. 119. st. 1. ObZ, pravo ali i obveza roditelja, pa je ovrhovoditeljica imala osnovu da svoje pravo pokuša ostvariti kroz ovršni postupak, što je u krajnjoj liniji i svrha istog. Upravo je svrha postojanja posebnih odredbi koji se odnose na ovrhu radi ostvarivanja osobnih odnosa roditelja s djetetom kojima je, za razliku od ostalih ovršnih postupaka, propisano prije donošenja odluke obveza održavanja ročišta i saslušanja stranaka, kao i mogućnost stručnog razgovora za djetetom, da se pokuša naći rješenje koje će, s jedna strane, biti u interesu i na dobrobit djeteta, ali i koje će također, s druge strane, poštovati i pravo, ali i obvezu, roditelja da ostvaruje osobne odnose određene ovršnom ispravom. Imajući u vidu ranije navedeno, ne može smatrati da je ovrhovoditeljica bez ikakve osnove pokretala ovršni postupak protiv ovršenika.

11. Sud prvog stupnja u pobijanom rješenju ističe da do neostvarivanja osobnih odnosa ovrhovoditeljice nije došlo krivnjom ovršenika. Međutim, navedena okolnost, sama za sebe, ne znači bezuvjetno, bez sagledavanja ostalih okolnosti konkretnog slučaja, da je ovrhovoditeljica dužna snositi troškove ovršnog postupka. Također, sud prvog stupnja u obrazloženju ukazuje i da je neostvarivanje osobnih odnosa osobna odluka mljt. ZG te da se njega može primijeniti odredba čl. 525. st. 2. ObZ:

Međutim, mogućnost da se dijete starije od četrnaest godina protivi ostvarivanju osobnih odnosa ne znači istodobno da roditelj koji takvog djeteta koji želi ostvariti svoje pravo na ostvarivanje istih ne bi smio pokretati ovršni postupak, kako bi se kroz isti pokušao ostvariti svoje pravo. Međutim, neovisno o navedenom, okolnost što je mljt. ZG protivio ostvarivanju osobnih odnosa ne znači automatski da je ovrhovoditeljica dužna snositi troškove postupka.

12. Dakle, u konkretnom slučaju, sud prvog stupnja je nalaganjem ovrhovoditeljici da snosi troškove ovršnog postupka pogrešno primijenio materijalno pravo i odredbu čl. 366. st. 1. ObZ. Naime, sud prvog stupnja prilikom donošenja odluke o troškovima postupka propustio je cijeniti sve okolnosti konkretnog slučaja i to da ovrhovoditeljica nije podnijela očito neosnovani prijedlog za ovrhu radi ostvarivanja osobnih odnosa koji su u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu i nisu ostvarivali, ali jednako tako i da, s druge strane, niti ovršenik nije dao povoda za postupak. Također, prilikom odlučivanja sud prvog stupnja je trebao imati u vidu i ishod samog postupka odnosno da je ovrhovoditeljica nakon što su se tijekom ovršnog postupka počeli ostvarivati osobni odnosi povukla prijedlog za ovrhu. Stoga je, imajući u vidu naprijed navedene okolnosti konkretnog slučaja, kao i ishod postupka, pravilnom primjenom odredbe čl. 366. st. 1. ObZ valjalo o troškovima postupka odlučiti na način da svaka stranaka snosi svoje troškove postupka.

13. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP u svezi s čl. 366. st. 1. ObZ, uvažiti žalbu ovrhovoditeljice, preinačiti pobijano rješenje u točki II. izreke, te odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ovršnog postupka.

14. I ovrhovoditeljica i ovršenik podnijeli su u žalbi odnosno odgovoru na žalbu zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka. Međutim, kako je odlučeno da u prvostupanjskom postupku svaka stranka snosi svoje troškove postupka, to je primjenom odredbe čl. 366. st. 1. ObZ u svezi s čl. 166. st. 2. ZPP, odlučeno i da u žalbenom postupka svaka stranka snosi svoje troškove.

15. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 17. ožujka 2026.

Sudac:

Robert Jambor