REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-222/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Bačić i partneri u Zadru, protiv I-tuženika Lovačko društvo „Diana“, Zadar, Rikarda Katalinića Jeretova 5, OIB:40150958829, kojeg zastupa punomoćnik Božo Vrkić, odvjetnik u Zadru i II-tuženika Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB:55545787885, Poslovna jedinica Zadar, Nikole Tesle 14 b, kojeg zastupa punomoćnik UĆ dipl. iur., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-815/2024-2 od 2. travnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru broj Pn-106/2020-119 od 14. lipnja 2024., u sjednici održanoj 17. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je II-tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete iznos od 3.846,23 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. I.), te je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na II-tuženika preko iznosa od 3.846,23 eura do utuženog iznosa od 4.807,78 eura tj. za iznos od 961,55 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan (toč. II.). Ujedno je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na I-tuženika kao neosnovan (toč. III.), naloženo je II- tuženiku isplatiti tužitelju na ime troškova parničnog postupka iznos od 6.638,39 eura sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. IV.), te je naloženo tužitelju isplatiti I-tuženiku na ime troškova parničnog postupka iznos od 3.625,00 eura, također s pripadajućim zateznim kamatama (toč. V.).
2. Presudom suda drugog stupnja žalbe tužitelja i II-tuženika su djelomično odbijene kao neosnovane, a djelomično prihvaćene te je presuda suda prvog stupnja potvrđena u dijelu toč. I. izreke presude za dosuđeni iznos 3.846,23 eura, u dijelu toč. IV. za dosuđeni parnični trošak u iznosu od 3.506,70 eura s dosuđenim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. lipnja 2024. do isplate i u odbijajućem dijelu zahtjeva za naknadu parničnog troška, u toč. II., III. i dosuđujućem dijelu toč. V. izreke (toč. I.a), dok je presuda suda prvog stupnja preinačena u preostalom dijelu toč. I. i u preostalom dijelu toč. IV. izreke presude na način da je naloženo II-tuženiku na dosuđeni iznos naknade imovinske štete od 3.846,23 eura isplatiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu tekuću od 14. lipnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, te je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja protiv II-tuženika za naknadom parničnih troškova za iznos od 3.131,69 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. lipnja 2024. do isplate (toč. I.b). Ujedno je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška podnošenja žalbe (toč. II.).
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3294/2025-2 od 9. rujna 2025. dopustio tužitelju izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećih pitanja:
„1. Primjenjuju li se na odgovornost lovoovlaštenika za štetu na vozilu koja je nastala naletom divljači na motorno vozilo na javnoj cesti, osim odredbi Zakona o lovstvu, i odredbe Zakona o obveznim odnosima kao lex generalis, u slučajevima u kojima je do naleta vozilom na divljač došlo uslijed istrčavanja divljači na kolnik ceste, ako u to vrijeme nije provođen skupni lov?
2. Predstavlja li divljač na cesti opasnu stvar neovisno o tome provodi li se skupni lov ili ne?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju navodeći pravna pitanja zbog kojih je ovoj sud dopustio izjavljivanje revizije i to pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud preinači pobijanu nižestupanjsku presudu, podredno istu ukine i predmet vratiti na ponovni postupak.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija tužitelja nije osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete koju je pretrpio na svom vozilu 10. studenoga 2009. na način da je na državnoj cesti na automobil u vlasništvu tužitelja naletjela divljač.
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je tužitelj prije i u trenutku prometne nezgode upravljao svojim osobnim automobilom marke SAAB registarske oznake [registarska oznaka] brzinom od 76 km/h, a da je na mjestu naleta brzina kretanja bila ograničena na 60 km/h,
- da je do naleta na divljač došlo izvan naselja, između čvora Babindub i Zračne luke Zemunik, na dionici državne ceste koja je u vrijeme provedenog prometno-tehničkog vještačenja bila označena kao D-422 te da je u zapisniku o očevidu bilo pogrešno naznačeno da je do prometne nezgode došlo na državnoj cesti D-502 i da je na mjestu nezgode prometnim pravilom brzina kretanja bila ograničena na 50 km/h,
- da je u vrijeme prometne nezgode bila noć i da je kolnik bio suh i nije bio osvjetljen,
- da je tužitelj kretanje divlje svinje preko kolnika mogao percipirati najranije 0,94 s prije naleta, ako su na njegovom osobnom vozilu bila upaljena duga svjetla, a ako se na vozilu bila upaljena kratka svjetla, tada je tužitelj divlju svinju mogao percipirati znatno kasnije, praktički tek neposredno prije njenog ulaska u gabarite vozila,
- da je prometni znak „Divljač na cesti“ u vrijeme nezgode bio postavljen na državnoj cesti D-422 na udaljenosti od 2200 metara prije mjesta nezgode, da se radi o znaku opasnosti koji se postavlja izvan naselja na udaljenosti 150 do 200 metara ispred opasnog mjesta na cesti, pa kako konkretni prometni znak nije imao pridruženu i dopunsku ploču na kojoj se označuje udaljenost od opasnog mjesta zbog kojeg je znak postavljen, tada taj prometni znak nije imao važenje na mjestu nezgode,
- da je mogućnost da se pravovremeno poduzetom radnjom kočenja zaustavi od trenutka mogućeg uočavanja divlje svinje na putu od 19,8 metara, odnosno ispred mjesta naleta, tužitelj imao u slučaju samo da se vozilo s upaljenim dugim svjetlima nije kretao brzinom većom od 41 km/h, a što nije bilo za očekivati za prometnicu izvan naselja po suhom kolniku i bez važećeg prometnog znaka opasnosti, pa da stoga u konkretnim okolnostima nije bio u objektivnoj mogućnosti uspostaviti kočenje svog vozila prije naleta, odnosno nije mogao izbjeći nalet,
- da na dan prometne nezgode nije bio organiziran skupni lov,
- da je tužitelju uslijed naleta na divlju svinju nastala imovinska šteta na vozilu u iznosu od 4.807,78 eura.
10. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev sukladno odredbi čl. 86. st. 3. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj 140/05 i 75/09 - dalje: ZL), koji je bio na snazi u vrijeme prometne nezgode, u odnosu na II-tuženika, kao osobu koja je u vrijeme nezgode gospodarila prometnicom na kojoj je došlo do naleta na divljač, dok je u odnosu na I-tuženika zahtjev odbio ocjenjujući da nastala šteta nije uvjetovana vršenjem skupnog lova. Nadalje je prvostupanjski sud ocijenio da postoji doprinos tužitelja nastanku štete u omjeru od 20% s obzirom da se predmetne prigode kretao brzinom od 76 km/h, iako je maksimalno dopuštena brzina kretanja na tom dijelu prometnice bila 60 km/h.
11. Drugostupanjski sud je ocijenio osnovan žalbeni navod tužitelja u kojem ističe da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o doprinosu tužitelja vlastitoj šteti zato što je u postupku utvrđeno da ni pri dopuštenoj brzini tužitelj ne bi mogao izbjeći nalet, radi čega između njegove brzine i nastale štete nema uzročno-posljedične veze, no obzirom tužitelj nije tužbenim zahtjevom potraživao solidarnu isplatu tog iznosa, a prvostupanjski sud je obvezavši II-tuženika na iznos od 3.846,23 eura prekoračio tužbeni zahtjev (II-tuženik nije izjavio žalbu iz žalbenog razloga iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP) drugostupanjski sud je potvrdio dosuđenu glavnicu štete u iznosu od 3.846,23 eura. Nadalje drugostupanjski sud je ocijenio kao osnovanu žalbu tužitelja u dijelu koji se odnosi na kamatnu stopu dosuđenu na iznos glavnice i žalbu II-tuženika u odnosu na odluku o parničnim troškovima te je u navedenom dijelu prvostupanjska odluka preinačena, dok je u preostalom dijelu prvostupanjska odluka potvrđena.
12. U davanju odgovora na postavljena pitanja potrebno je poći od odredbe čl. 86. st. 3. ZL koja je bila važeća u vrijeme štetnog događaja, a sukladno kojoj odgovornost za nastalu štetu na vozilu snosi vozač ukoliko nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti, tako da može pravovremeno postupiti po prometnom pravilu ili znaku, a u protivnom pravna osoba koja gospodari prometnicom na kojoj je šteta nastala. Iznimno od ove odredbe štetu snosi ovlaštenik prava lova, ako je šteta uvjetovana vršenjem skupnog lova.
13. Navedena odredba prvenstveno propisuje opće pravilo da za nastalu štetu od divljači na prometnici u vrijeme štetnog događaja odgovara pravna osoba koja gospodari prometnicom. Od tog općeg pravila, propisani su izuzeci, i to prvi, da za štetu na vozilu odgovara vozač ako nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti, odnosno, drugi izuzetak da za štetu odgovara ovlaštenik prava lova, ako je ista nastala vršenjem skupnog lova. Za zaključiti je da, ako nema gore navedenih izuzetaka, za štetu odgovara pravna osoba koja gospodari prometnicom, što jasno proizlazi iz dikcije odredbe.
14. Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnim cestama ("Narodne novine", broj 153/09) navedena odredba prestala je važiti.
15. Odredba čl. 86. st. 3. ZL je jasna, nedvosmislena i nedvojbeno propisuje da za štetu na vozilu nastalu uslijed naleta divljači javnoj cesti odgovara pravna osoba koja upravlja prometnicom, ako je vozač prilagodio kretanje uvjetima na cesti, i ako šteta nije uvjetovana skupnim lovom. Tu odredbu treba primijeniti neovisno o tome što je kasnije, stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnim cestama ("Narodne novine", broj 153/09) navedena odredba prestala važiti.
16. U odlukama revizijskog suda, koje se navode kao razlog važnosti postavljenih pitanja, riječ je u štetnim događajima koji su nastali u vremenskim razdobljima kada nije bio na snazi čl. 86. st. 3. ZL, te kada odredbama tada važećeg Zakona o lovstvu, kao lex specialis, nije regulirana situacija kada do štete dođe naletom vozila na divljač kada se ne provodi lov.
17. Nasuprot tim situacijama odgovornost pravne osobe koja upravlja prometnicom, u vrijeme štetnog događaja, postoji u svim slučajevima kada nema odgovornosti vozača ili lovoovlaštenika.
18. Stoga u odnosu na postavljena pravna pitanje valja odgovoriti da se obzirom na odredbe Zakona o lovstvu, važeće u vrijeme štetnog događaja, a kojima je regulirana odgovornost pravne osobe koja upravlja prometnicom u slučajevima u kojima je do naleta vozilom na divljač došlo uslijed istrčavanja divljači na kolnik ceste u vrijeme kada nije provođen skupni lov, na odgovornost lovoovlaštenika za štetu na vozilu primjenjuje Zakon o lovstvu, kao specijalni propis, koji ima prednost pred općim propisom koji regulira odnos odgovornosti za štetu, Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 dalje: ZOO).
19. Kako je drugostupanjski sud glede revizijskih pitanja pobijanom presudom pravilno primijenio materijalno pravo valjalo je na temelju čl. 391. st. 6. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 17. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
