Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1739/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Ksenije Grgić predsjednice vijeća, Jadranke Travaš članice vijeća - sutkinje izvjestiteljice i Gordane Držaić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623 iz Zagreba, Mihanovićeva 3, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje iz Zagreba, Martićeva 73, OIB: 38922958547, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3675/2024-13 od 19. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3675/2024-13 od 19. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je pod točkom I. izreke donio presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 13.054,01 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 5. svibnja 2024. pa do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.125,00 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od presuđenja, 19. veljače 2025. pa do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda odnosno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba tužitelja je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Između stranaka nije sporna pasivna legitimacija tuženika niti da je osiguranik tužitelja EH stradao u prometnoj nezgodi 28. lipnja 1985. koju je skrivio ZH upravljajući osobnim automobilom inozemne registracije WGB 0247 ( PL).

6. Nesporno je i da je osiguraniku tužitelja ČH zbog zadobivenih povreda priznato pravo na invalidsku mirovinu rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 25. lipnja 1996.

7. U obrazloženju pobijane presude je između ostalog navedeno:

- da je zapisnikom o očevidu MUP-a Republike Hrvatske utvrđeno je da je EH sudjelovao u prometnoj nesreći 28. lipnja1995. a vozilo drugog sudionika nesreće ZH je imalo stranu registarsku oznaku.

- na temelju pravomoćnog rješenja HZMO, Područna služba u Zagrebu broj: IN- 916594 od 25.06.1996. utvrđeno je da je osiguraniku tužitelja ČH rođenom **.**.1958.-osiguraniku radniku-na određenim poslovima u organima unutarnjih poslova priznato pravo na invalidsku mirovinu u iznosu od 2.013,28 kn mjesečno počevši od 30. travnja 1996.

- da iz nalaza i mišljenju invalidske komisije proizlazi da je prijava o povredi na radu, potvrđena od zdravstvenog osiguranja 4013/95 od 28. lipnja 1995.

- da je iz obračuna HZMO razvidno je da su za ČH – osiguranu osobu isplaćena sredstva za razdoblje od 1. srpnja 2021. do 31. ožujka 2024. 32.333,81 eur 80% isplaćenog iznosa 25.867,05 eur jer je prometna nezgoda uzrokom invalidnosti 80%.

- iz dopisa tužitelja tuženiku od 15. travnja 2024. razvidno je da je prije utuženja od 17. lipnja 2024. tužitelj pozvao tuženika na isplatu utuženog potraživanja.

- iz dopisa tužitelja tuženiku od 15.04.2024. (list 37 spisa – sa preslikom povratnice o zaprimanju – list 39) vidljivo je da je prije utuženja od 17.06.2024. tužitelj pozvao tuženika na isplatu utuženog potraživanja.

8. Sporno je među strankama prema kojem zakonu je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju štetu nastalu isplatom invalidske mirovine, da li prema Zakonu o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16. dalje: ZMO) ili prema Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09; dalje: ZOOP) koji su bili na snazi u vrijeme izvršenih isplata.

9. Prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da mjerodavno pravo predstavlja ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme izvršenih isplata invalidske mirovine, a prema kojem tužitelju pripada pravo na naknadu stvarne štete sukladno čl. 27. ZOOP-a i to razmjerni iznos mirovine odnosno razlike između isplaćenih mirovina i mirovine utvrđene prema čl. 27. st. 3. ZOOP-a.

10. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da ne postoji razlika koju bi tuženik bio u obvezi naknaditi tužitelju s osnova naknade štete obzirom da je rješenjem tužitelja od 25. lipnja 1996. osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu te joj je ista i isplaćena zbog ozljede na radu, prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.

11. Tužitelj žalbom osporava pravilnost primjene materijalnog prava, ističući da mjerodavno pravo predstavlja odredba čl. 164. st. 1. i 5. ZMO koji je bio na snazi u vrijeme izvršenih isplata invalidske mirovine, a ne ZOOP, pa da mu pripada pravo na naknadu štete u visini cjelokupno isplaćene invalidske mirovine za razdoblje od 1. srpnja 2021. do 31. ožujka 2024.

12. Suprotno žalbenim navodima, prema ocjeni ovog suda pravilno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da mjerodavno pravo predstavlja ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme izvršenih isplata invalidske mirovine.

13. Naime, s obzirom da je riječ o šteti za koju odgovara tuženik kao društvo za osiguranje, osnovanost zahtjeva tužitelja ima se procjenjivati prema odredbama ZOOP-a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate invalidske mirovine, a ne prema odredbama ZMO-a kako to pogrešno smatra tužitelj. Takvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u brojnim odlukama primjerice broj Rev 1067/2012 od 5. prosinca 2017., Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., Rev 909/2021-3 od 8. rujna 2021., Rev 5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2022., Rev 12/2022-2 od 12. siječnja 2022. i Rev- 1034/2021-2 od 8. veljače 2023.

14. Odredbom čl. 27. ZOOP-a je propisano da društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (st. 1.). Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.). Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (st. 4.). Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje (st. 5.).

15. U vezi sa žalbenim navodima da tuženik nije osiguravajuće društvo te da nema osnove za primjenu čl. 27. ZOOP-a valja reći da temeljem odredbi Zakona o osiguranju („Narodne novine„ broj 30/15, 112/18, 63/20, 133/20, 151/229 i Statuta Hrvatskog ureda za osiguranja, Hrvatski ured za osiguranje je pravna osoba koja u pravnom prometu s trećim osobama predstavlja udruženje društava za osiguranje sa sjedištem u [adresa]. Hrvatski ured za osiguranje obavlja za svoje članove poslove utvrđene Zakonom o osiguranju, Zakonom o obveznom osiguranju u prometu, te drugim propisima.

15.1. Iz navedenog proizlazi da su nadležnosti Hrvatskog ureda za osiguranje utvrđene Zakonom o osiguranju, Zakonom o obveznom osiguranju u prometu i Statutom te obuhvaćaju obavljanje poslova koji se odnose na poslove nacionalnog ureda za osiguranje i druge poslove utvrđene međunarodnim sporazumima o osiguranju vlasnika vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama, poslove predstavljanja i zastupanja interesa društava za osiguranje u međunarodnim institucijama, poslove vođenja garancijskog fonda. S obzirom da odredba čl. 27. ZOOP-a govori o društvu za osiguranje, navedenu odredbu treba tumačiti na način da se pod pojmom „društvo za osiguranje„ podrazumijeva i Hrvatski ured za osiguranje kao udruga koja okuplja društva za osiguranje.

16. Dakle, sukladno odredbi čl. 27. st. 1., 2. i 3. ZOOP-a tuženik kao društvo za osiguranje dužan je naknaditi tužitelju stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koju stvarnu štetu, između ostalog, predstavlja razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, s time da se razmjerni iznos mirovine utvrđuje u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

16. U konkretnom slučaju kako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je tužitelj svom osiguraniku isplaćivao invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu, prvostupanjski sud je pravilno primijenio čl. 27. st. 2. i st. 3. ZOOP-a te odbio zahtjev tužitelja kao neosnovan, obzirom da u konkretnom slučaju ne postoji razlika između priznatog iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu.

17. Slijedom navedenog žalbeni navodi žalitelja nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

18. Sud prvog stupnja je pravilno temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučio o troškovima postupka za što je dao valjano obrazloženje koje prihvaća i ovaj sud.

19. Iz navedenih razloga, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 17. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Ksenija Grgić