Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3981/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Gordane Držaić članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice TU OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], te 2. tužiteljice mldb. LU OIB: [osobni identifikacijski broj], i 3. tužitelja mldb. ĐU OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], zastupani po majci i zz TU, a svi zastupani po punomoćniku Milanu Veiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Jagićeva 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnici Kristini Raguž Mandurić, odvjetnici u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3219/2024-14 od 11. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 17. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3219/2024-14 od 11. rujna 2025., u pobijanom dijelu toč. I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 370,16 EUR/2.789,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 21. listopada 2020. do isplate.

II. Preinačuje se ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 10.518,85 EUR/79.254,29 kn sa zateznim kamatama tekućim od 21. listopada 2020. do isplate, zatim pod toč. II. izreke, te u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, i u tom dijelu sudi:

Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. isplatiti 1. tužiteljici TU iznos od 10.518,85 EUR/79,254,29 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. listopada 2020. do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 882,72 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, kao neosnovan.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 2.350,00 EUR, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima trošak žalbe u iznosu od 312,5 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traže da tuženik isplati 1. tužiteljici TU iznos od 82.043,29 kn/10.889,02 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 21.10.2020. do isplate (toč. I. izreke). Naloženo je tužiteljima naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 882,72 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, dok je odbijen preostali dio zahtjeva za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa do zatraženog kao neosnovan (toč. II. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu su podnijeli tužitelji iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine," broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati uz naknadu parničnog troška ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je preinačeni tužbeni zahtjev tužitelja sukladno odredbi čl. 56. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 – dalje: OZ) za isplatu iznosa od 10.889,02 EUR EUR (ranije 82.043,29 kn) sa pripadajućim zateznim kamatama, za koji tvrde da ga je tuženik neosnovano stekao ovrhom.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. roč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuju tužitelji. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije ostvaren ovaj žalbeni razlog.

6. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredni čl. 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

7. Tužitelji su iz ovršnog postupka koji se vodio kod Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-329/18 zaključkom od 2.10.2020. upućeni u ovu parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika određene rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-329/18 od 5. lipnja 2020., na temelju ovršne isprave javnobilježničkog akta – Ugovora o kreditu broj 9012086683 od 13.11.2006., zaključenog između njihova prednika, pok. ZU kao korisnika kredita i Privredne banke d.d. kao kreditora, koji je solemniziran kod javnog bilježnika Željke Biuk, pod brojem OU-691/06 od 13.11.2006., iz žalbenih razloga određenih čl. 50. st. 1. toč. 9. – 11. OZ, jer su tvrdili da je nastupila zastara potraživanja i da oni kao nasljednici iza njihovog prednika pok. ZU odgovaraju samo do visine naslijeđene imovine.

8. Odlučujući o tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud je utvrdio:

- da su tužitelji temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Kaštel Lukšiću, broj O-2697/09, UPP/OS-298/09 od 21.10.2009., iza pok. ZU proglašeni njegovim zakonskim nasljednicima (supruga i mlt. djeca) svaki u 1/3 dijela i da je predmet nasljeđivanja osobno vozilo marke Volkswagen, proizvedeno 1996. i novčani depozit kod HPB d.d.;

- da je kreditor otkazao Ugovor o kreditu od 13.11.2006. zbog neplaćanja i da je Croatia osiguranje d.d., temeljem Ugovora o osiguranju sklopljenog sa Privrednom bankom d.d. isplatila dugovani iznos od 8.106,09 EUR/61.075,36 kn dana 27.8.2008., i stupila u pravni odnos kreditora;

- da je Croatia osiguranje d.d. dana 30. siječnja 2018. pokrenula ovršni postupak protiv ovršenika (ovdje tužitelja) pod poslovnim brojem Ovr-329/2018 na njihovim novčanim sredstvima radi namirenja novčane tražbine u iznosu od 4.708,45 EUR/35.475,82 kn sa zateznim kamatama od 27.8.2008. do isplate;

- da je potraživanje ovrhovoditelja u predmetu Ovr-329/18 naplaćeno u cijelosti s računa 1. ovršenice, nakon čega je rješenjem ovršnog suda od 3.12.2020. ovrha obustavljena jer je ovrhovoditelj povukao prijedlog za ovrhu;

- da su tužitelji podneskom od 22.2.2021. preinačili tužbu temeljem odredbe čl. 56. OZ i od tuženika potražuju povrat iznosa od 10.889,02 EUR/82.043,29 kn sa zateznim kamatama tekućim od 21.10.2019. do isplate, za koji tvrde da je neosnovano ustegnut s računa 1. tužiteljice u ovršnom postupku;

- da je financijskim vještačenjem utvrđeno da su tužitelji naslijedili osobno vozilo čija vrijednost je iznosila 370,16 EUR/2.789,00 kn i novčani depozit kod HPB d.d. Zagreb prema Maestro kartici predmetne banke, te da je visina naplate glavnice tuženika prema 1. tužiteljici na dan 20. listopada 2020. iznosila 10.889,02 EUR/82.043,29 kn

- da je iz dopisa HPB d.d. Zagreb od 16.11.2021. utvrđeno da je potraživanje po tekućem računu pok. ZU T prodano u skladu sa Zakonom o kreditnim institucijama kupcu potraživanja B2 Kapital d.o.o.;

- da je B2 Kapital u dopisu od 2.2.2022. naveo da je pok. ZU kod HPB d.o.o. imao otvoren račun i nepodmirenu tražbinu na dan 2.2.2022. od 578.22 EUR/4.356,57 kn;

- da potraživanje tuženika nije zastarjelo, jer prema odredbi čl. 233. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23 – dalje: ZOO) zastarni rok za novčane tražbine utvrđene javnobilježničkim aktom iznosi deset godina i počinje teći od ovršnosti ovršne odluke, a u konkretnom slučaju, tražbina iz ovršne isprave javnobilježničkog akta – Ugovora o kreditu od 27.8.2008., solemniziranog kod javnog bilježnika Željane Biuk, broj OU-691/06, je postala ovršna 30. svibnja 2008., a prijedlog za ovrhu poslovni broj Ovr-329/18 podnesen je 30. siječnja 2018., odnosno unutar desetogodišnjeg zastarnog roka.

9. Temeljem utvrđenja da tužitelji u postupku nisu dokazali da je novčani depozit koji su naslijediti kod HPB d.d. iza njihova prednika manji od vrijednosti naslijeđene imovine, niti da je tuženik neosnovano stekao iznos koji je prisilno naplaćen u ovršnom postupku, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev za povrat iznosa naplaćenog u ovršnom postupku, kao neosnovan.

10. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pogrešan.

11. U smislu odredbe čl. 139. st. 3. i 4. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19.) nasljednici solidarno odgovaraju za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine svaki do visine svoga nasljednog dijela, time da na visinu naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio, sud pazi samo na prigovor nasljednika.

12. Osnovano tužitelji u žalbi ponavljaju da kao nasljednici solidarno odgovaraju za dugove svoga prednika svaki do visine naslijeđene imovine i da su naslijedili samo osobno vozilo čija vrijednost je na dan smrti ostavitelja iznosila 370,16 EUR/2.789,00 kn.

13. Naime, iz pribavljenih podataka od HPB d.d. proizlazi da je potraživanje po tekućem računu broj 3209494291 pok. MU prodano u skladu sa Zakonom o kreditnim institucijama i uz suglasnost HNB-a kupcu potraživanja B1 Kapitalu d.o.o., što znači da je na računu postojalo dugovanje, a ne naslijeđena novčana sredstva.

14. Stoga su tužitelji, suprotno stajalištu prvostupanjskog suda, u postupku dokazali da su iza svoga prednika pok. ZU naslijedili samo osobno vozilo, proizvedeno 1996., čija je vrijednost iznosila 370,16 EUR/2.789,00 kn i to svaki u 1/3 dijela, do koje visine solidarno odgovaraju, no ne i novčana sredstva po računu kod HPB d.d., zbog čega je preostali iznos od 10.518,85 EUR/79,254,29 kn neosnovano u ovršnom postupku ustegnut s računa 1. tužiteljice 20. listopada 2020. godine.

15. Time je tuženik u ovršnom postupku bez valjane pravne osnove stekao iznos od 10.518,85 EUR/79,254,29 kn, te je sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23 – dalje: ZOO/05), u vezi čl. 56. OZ, u obvezi vratiti 1. tužiteljici navedeni iznos koji je neosnovano stekao u ovrsi.

16. Pritom je tuženik kao nesavjesni stjecatelj iznosa od 10.518,85 EUR/79.254,29 kn koji nije mogao bit predmetom ovrhe, dužan platiti 1. tužiteljici i zatezne kamate od 21. listopada 2020. do isplate (čl.1115. ZOO).

17. Stoga je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP prvostupanjska presuda djelomično potvrđena u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 370,16 EUR/2.789,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 21. listopada 2021. do isplate, a temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP djelomično preinačena, te je tuženiku naloženo isplatiti 1. tužiteljici iznos od 10.518,85 EUR/79.254,29 sa zateznim kamatama tekućim od

21. listopada 2021. do isplate.

18. Djelomičnim preinačenjem prvostupanjske izmijenjen je i konačni uspjeh stranaka u sporu, zbog čega je temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP, u vezi čl. 155. st. 5. i 155. st. 1. ZPP valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka.

19. Konačan uspjeh tužitelja nakon preinačenja po osnovi i visini iznosi 98,33%, zbog čega im je temeljem odredbe čl. 154. st. 5. ZPP dosuđen parnični trošak u cijelosti, a odnosi se na sastav tužbe po Tbr. 7./1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 – dalje. Tarifa) u iznosu od 100 bodova, trošak zastupanja po odvjetniku na ročištima održanim 6.7.2021., 21.3.2022., 21.11.2024. i 9.7.2024. – svako po 100 bodova po Tbr. 9./1. Tarife, a za ročišta održana 14.10.2021. i 17.1.2022. – svako po 50 bodova po Tbr. 9./2. Tarife, te za sastav dvaju podneska od 24.2.2021. i 2.4.2021. – svaki po 100 bodova po Tbr. 8./1. Tarife, ili ukupno 800 bodova, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za trošak PDV-a od 25% i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 350,00 EUR, čini ukupni trošak tužitelja u iznosu od 2.350,00 EUR.

20. Tužiteljima nije dosuđen zatraženi trošak sastava odgovora na žalbu, jer navedena parnična radnja u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP nije bila potrebna za postupak, kao niti troškovi sudskih pristojbi na tužbu i presudu, jer u spisu nema dokaza da su ovi troškovi doista i plaćeni.

21. Budući da tužitelji nisu uspjeli samo s neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva zbog kojega nisu nastali posebni troškovi, odbijen je tuženik sa zahtjevom da mu tužitelji naknade parnični trošak u iznosu od 882,72 EUR.

22. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i 373. toč. 3. ZPP presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude.

23. Tužiteljima koji su uspjeli u žalbenom postupku dosuđen je po Tbr. 10./1. Tarife zatraženi trošak sastava žalbe u iznosu od 312,5 EUR.

U Zagrebu, 17. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Jadranka Travaš