Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3104/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Ksenije Grgić predsjednice vijeća, Jadranke Travaš članice vijeća - sutkinje izvjestiteljice i Gordane Držaić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatie osiguranja d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 4382/2021-35 od 2. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 17. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4382/2021-35 od 2. lipnja 2025. u dijelu pod točkom I. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev:

„ Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., isplatiti Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, iznos od 3. 688,05 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. lipnja 2020. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana. „

II. Nalaže se tužitelju naknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od 94,65 EUR, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I. izreke naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.688,05 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. lipnja 2020. do isplate. Pod točkom II. izreke.

Odbijen je kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.132,05 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Pod točkom III. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 23,37 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. lipnja 2025. pa do isplate.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška sudske pristojbe.

3. Tužitelj je podnio odgovor žalbu u kojem osporava navode žalbe i predlaže odbiti žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Razmatranjem presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene odredbom čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 96/08, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Sud prvog stupnja je prihvatio zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.688,05 EUR, koji je za razdoblje od 1. studenog 2017. do 31. siječnja 2020. na ime invalidske mirovine (70% ozljeda na radu) isplatio svojoj osiguranici OU koja je ozlijeđena u prometnoj nezgodi dana 3. studenog 1995., a koju je skrivila osiguranica tuženika TU, temeljeći svoju odluku na odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine„ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 70/19, 42/20,; dalje u tekstu – ZOMO) na kojem se temelji i tužba.

7. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja od 3. studenog 1995. u kojem je osiguranica tužitelja OU zadobila tjelesne ozljede.

8. Sud prvog stupnja je tijekom postupka utvrdio:

- da iz Prijave o nesreći na poslu od 10. studenog 1995. proizlazi da je tužiteljeva osiguranica u prometnoj nezgodi od 3. studenog 1995. zadobila ozljede na radu,

- uvidom u rješenje tužitelja Klasa: UP/I-140-04/95-01/ 03202191735, Ur. broj: 341- 25-03/1-96-006998 od 17. kolovoza 1996. utvrđeno da je osiguranici tužitelja OU od 7. lipnja 1996. priznato pravo na invalidsku mirovinu u iznosu od 1.545,49 kuna mjesečno, a koja isplata joj pripada od 1. srpnja 1996. te iz sadržaja rješenja proizlazi da je doneseno u prethodno provedenom upravnom postupku, prema nalazu i mišljenju invalidske komisije 7. lipnja 1996. sukladno određenju odredaba članka 40. ZOMO-a,

- uvidom u pravomoćno i konačno rješenja tužitelja Broj: IN-907714 od 25. rujna 1996. utvrđeno da je tužiteljevoj osiguranici OU od 7. lipnja 1996. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog bolesti (30%) i nesreće na radu (70%). Predmetnim rješenjem mijenja se rješenje tužitelja Klasa: UP/I-140-04/95-01/ 03202191735, Ur. broj: 341-25-03/1-96-006998 od 17. kolovoza 1996. te je tužiteljevoj osiguranici OU od 7. lipnja 1996. priznato pravo na invalidsku mirovinu u iznosu od 1.605,96 kuna.

9. Sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, ali je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je primijenio ZOMO umjesto Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje ZOOP).

10. Tužitelj u tužbi navodi da je Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje br. IN-907714 od 25. rujna 1996. osiguranici tužitelja OU priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad čiji je uzrok bolest (30%) i nesreća na radu (70%). Ozljeda da se dogodila na radu dana 3. studenog 1995. u prometnoj nezgodi koju je skrivila TU upravljajući osobnim automobilom koje je u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika. Isplatom invalidske mirovine da tužitelj trpi štetu za razdoblje od 1. studenog 2017. do 31. siječnja 2020., koja iznosi ukupno 36.317,03 kn / 4.820,09 eur[1] /. Svoje potraživanje temelji na odredbama članka 161. i 163. ZOMO.

11. Naime, s obzirom da je u konkretnom slučaju za tuženika „lex specialis“ ZOOP, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2006., za cijelo utuženo razdoblje (od 1. studenog 2017. do 31. siječnja 2020.), tužitelju može pripadati samo pravo na štetu u razmjernom iznosu isplaćene invalidske mirovine (tako i u Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022.).Ovo iz razloga jer prema odredbi članka 27. ZOOP-a, društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svojih osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom da se smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja je bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

11.1. Naime, u konkretnom slučaju se radi o osiguranju u prometu pa se tuženik kao osiguravatelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač štetnik. Obveza tuženika proizlazi iz Ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i isti može odgovarati samo u okviru odredbi zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, dakle po odredbama ZOOP-a. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu (ako su za to ispunjene propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe odnosno vozača kao štetnika i to u okviru obveza preuzetih Ugovorom o osiguranju. Sukladno odredbi čl. 8. st. 1. ZOOP-a u pogledu učinka ugovora o obveznom osiguranju društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju prema tome zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premije za osiguranje, te tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovore o osiguranju prema odredbama ZOOP-a, a kojim odredbama je utvrđen opseg osiguranog pokrića odnosno rizici koje osiguravatelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg pokrića temeljem čega se prema načelu razmjernosti obračunava i naplaćuje premija osiguranja.

Ovaj pravni stav potvrđuju i odluke Vrhovnog suda poslovni broj Rev-1252/2022 od 24. listopada 2023., Rev-1251/2022 od 20. lipnja 2023., Rev-163/2023 od 28. ožujka 2023.

12. Obzirom da tužitelj nije dokazao visinu štete u smislu odredbe čl. 27. ZOOP-a, u vidu razlike između konkretne invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svom osiguraniku i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, to je valjalo primjenom odredbe čl. 219. u vezi čl. 221. ZPP-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

13. Stoga je valjalo prihvatiti žalbu tuženika i primjenom odredbe čl. 373. točka 3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti zahtjev tužitelja te odlučiti kao u točki I. izreke.

14. Kako je tuženik uspio sa žalbom to mu je valjalo dosuditi trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 94,65 eura, te odlučiti kao pod točkom II. izreke.

Zagrebu, 17. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Ksenija Grgić