1

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Maričić- Orešković predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. V. iz K.,  OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku iz Z., protiv tuženika H. u. z. o. d.d., Z., OIB ... , zastupanog po punomoćnici M. K. V., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3962/16-66 od 22. kolovoza 2023., u sjednici vijeća održanoj 10. siječnja 2024.

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3962/16-66 od 22. kolovoza 2023. potvrđuje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Navedenom presudom u točki I. izreke je odbijen je zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje isplati iznos od 9.821,48 eura/74.000,00 kn[1] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. lipnja 2016. do isplate te na ime imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege daljnji iznos od 663,61 eura/5.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, po stopi i za razdoblje kako je to navedeno u presudi, sve u roku od 15 dana. Točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

 

2.  Protiv citirane presude žali se tužitelj pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155&23; dalje ZPP) te predlaže uvaženjem žalbe presudu preinačiti i tužbeni zahtjev usvojiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. 

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete iz štetnog događaja od 13. ožujka 2014. kada je kao vozač osobnog vozila u prometnoj nezgodi zadobio teške tjelesne ozljede.

 

6. Neprijeporno je te sud prvog stupnja utvrđuje sljedeće:

 

-tužitelj je kao vozač vozila reg. oznake ZG 2954-AZ u prometnoj nezgodi koja se dogodila 13. ožujka 2014. u 12,20 sati u Z., zadobio teške tjelesne ozljede kada je svojim vozilom udario u teretno vozilo reg. oznake KA 533-CN kojem je bilo pridodano i priključno vozilo reg. oznake               KA 543-FT,

 

-tužitelj se svojim vozilom kretao iz smjera K. K. prema Z., dok se teretno vozilo kretalo kolničkom trakom iz suprotnog smjera, s time da je tužitelj za 0,90 do 1,3 m zašao svojim vozilom na suprotnu prometnu traku kada je prednjim lijevim dijelom naletio na lijevi bočni dio teretnog vozila iza prednjeg kotača,

 

-tužitelj je pri tome zadobio više tjelesnih ozljeda i to višedijelni prijelom lijeve goljenične kosti, prijelom lijeve lisne kosti s pomakom, iščašenje lijevog nožnog zloba, natučenje i oguljotinu lijeve podlaktice i čela, trzajnu povredu vrata, te natučenje prsnog koša, zbog kojih je hospitaliziran u KBC-u Z.,

 

-od strane djelatnika P. u. Z., P. p. p. Z., izvršen je očevid i o tome sačinjen zapisnik te je protiv tužitelja podnesen prekršajni nalog temeljem čl. 244. st. 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07, 39/13, 157/13), a nakon provedenog postupka Prekršajni sud u Zagrebu donio je presudu poslovni broj PpP-21214/14 od 29. listopada 2015. kojom je tužitelj oslobođen od optužbe da bi počinio prekršaj opisan i kažnjiv po čl. 43. st. 2. i 3. u vezi s čl. 293. st. 2. Zakona o sigurnosti prometna na cestama ("Narodne novine" broj 67/08, 74/11 i 80/13 – dalje ZSPC), time što bi dolaskom do kbr. 3 krećući se G. cestom u smjeru sjevera skrenuo ulijevo na zapadnu kolničku traku namijenjenu za kretanje vozila iz suprotnog smjera, u namjeri da zaobiđe zaustavljeni automobil, a da se prethodno nije uvjerio da tu radnju može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, ne vodeći računa o položaju, smjeru i brzini kretanja vozila, pa da je prednjim lijevim dijelom vozila naletio na lijevi bočni dio teretnog vozila sa pridodanim priključnim vozilom, kada je nastala materijalna šteta te zadobio teške tjelesne ozljede, u bitnom iz razloga što iz obrane tužitelja i iskaza svjedoka o dinamici sudara te rezultata provedenog vještačenja nije moguće isključiti obranu tužitelja kao okrivljenika niti sa sigurnošću utvrditi da li su se u njegovom ponašanju stekla obilježja djela prekršaja koji mu se stavlja na teret,

 

-prema rezultatima prometnog vještačenja po vještaku ing. B. Š. mjesto sudara nalazi se oko 0,90 – 1,3 m duboko u lijevoj (zapadnoj) prometnoj traci, s time da je brzina vozila tužitelja u trenutku sudara iznosila 57,3 km/h, dok se teretno vozilo prije nego što je njegov vozač poduzeo radnju skretanjem udesno kretalo brzinom od 63,5 km/h. Kako je vozilo tužitelja skrenulo ulijevo to je vozač teretnog sa priključnim vozilom pokušao izbjeći sudar radnjom skretanja udesno kada je došlo do zanošenja teretnog i priključnog vozila, ali nije uspio izbjeći sudar, s time da je brzina kretanja na tom dijelu prometnice ograničena na 50 km/h. Vještačenjem nije utvrđeno da bi brzina mogla biti uzrok štetnog događaja, a tehničkim putem nije moguće utvrditi stvarni uzrok štetnog događaja, odnosno koji bi bio razlog skretanja vozila kojim je upravljao tužitelj ulijevo na ravnom dijelu kolnika. Ukoliko se predmetni štetni događaj odigravao na način kao što to tvrdi tužitelj, tada bi kretanje nepoznatog vozila moglo uzrokovati takvu reakciju tužitelja i njegovo skretanje te biti uzrok štetnog događaja, a ukoliko se odigrao na način kao što je to iskazao svjedok T. N. i vozač teretnog vozila tada je tužitelj bez utjecaja drugog vozila skrenuo ulijevo i udario u teretno vozilo, a tehničkim putem nije moguće utvrditi stvarnu varijantu štetnog događaja.   

 

7. Sud prvog stupnja analizirajući rezultate cjelokupnog provedenog dokaznog postupka i to iskaze saslušanih svjedoka i tužitelja, sadržaj priložene dokumentacije te provedenog prometnog vještačenja kao i uvidom u spis Prekršajnog suda u Zagrebu zaključuje u bitnom da tužitelj na kojem je teret dokaza nije dokazao da bi uzrok njegova skretanja bilo nepoznato vozilo, odnosno naglo uključivanje tog vozila na prometnicu prije njegova nailaska. Ovo iz razloga što tehničkim putem nije moguće utvrditi stvarni uzrok skretanja tužiteljeva vozila ulijevo i nastanak štetnog događaja, dok su iskazi tužitelja i svjedoka u odnosu na te odlučne činjenice nejasni i kontradiktorni. Iskazu svjedoka I. J. ne poklanja vjeru utvrđujući da isti kao očevidac nezgode nije naveden u zapisniku sačinjenom od djelatnika P. p., da ga je tužitelj prvi puta predložio i naveo kao svjedoka prilikom njegova ispitivanja kao okrivljenika u prekršajnom postupku te da je kod saslušanja iskazivao različito o načinu nastanka štetnog događaja, a uz to da njegovi navodi nisu podudarni navodima tužitelja o načinu nastanka štetnog događaja, odnosno njegova uzroka i prometnoj situaciji na cesti koja je tome prethodila. Stoga poklanja vjeru iskazu svjedoka T. N. te u bitnom dijelu iskazu svjedoka M. S., vozača kamiona – šlepera te iz istih zaključuje kako nisu potvrdili da bi na ugibalištu pored prometnice kojom se kretao tužitelj bilo nepoznato vozilo koje bi naglo skrenulo na cesti uslijed čega bi tužitelj bio prisiljen da bi izbjegao sudar skrenuti ulijevo, zbog čega je udario u kamion koji je nailazio suprotnim kolničkim trakom. Stoga odbija zahtjev tužitelja kao neosnovan te s obzirom na ovakav ishod postupka odbija i njegov zahtjev za naknadu troškova postupka.

 

8. Prijeporna je i u fazi žalbenog postupka pravna osnova tužbenog zahtjeva, odnosno da li je uslijed nepropisne vožnje nepoznatog vozila i njegova naglog skretanja na prometnu traku kojom se kretao tužitelj svojim vozilom, isti bio prisiljen skrenuti ulijevo kada je prešao na prometnu traku kojom se kretao iz suprotnog smjera kamion s priključnim vozilom, u čiju bočnu stranu je udario i zadobio teške tjelesne ozljede.

 

9. Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja donošenjem iste počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. Nije utvrđeno niti da bi bila počinjena apsolutno bitna procesna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a kao što tužitelj navodi u žalbi, jer je sud prvog stupnja za činjenične i pravne zaključke iznio razloge koji nisu kontradiktorni tako da je presudu u svemu moguće ispitati.

 

10. Nije počinjena niti relativno bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 338. st. 4. ZPP-a jer je protivno tvrdnjama tužitelja sud prvog stupnja u obrazloženju presude iznio sve zahtjeve stranaka, činjenice na kojima temelje te zahtjeve te dokaze koje su predložile radi utvrđenja tih činjenica, obrazložio je koje su od tih činjenica pravno relevantne te ih kao takve utvrdio i iz kojih dokaza.

 

11. Protivno tvrdnjama tužitelja sud prvog stupnja je u okviru dokaznih prijedloga stranaka pravilno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke po njegovu zahtjevu te na isto pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio.

 

12. Naime, iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da tužitelj tvrdi kako je na ravnom dijelu prometnice kojom se kretao prema Z. iz smjera K. K. uočio da se na ulazu u skladište pored ceste nalazi zaustavljen automobil bijele boje (misli da se radilo o Caddyu) koji je u jednom trenutku prešao na njegovu kolničku traku i zaustavio se. Kako bi izbjegao sudar skrenuo je prema sredini ceste, ali nije prešao središnju crtu, te je udario u kamion, odnosno u zadnji kotač prije prikolice. Kada se bijeli automobil zaustavio da se nalazio u položaju tako da jedna četvrtina vozila bila na bankini, a ostatak je bio na cesti, a da je od tog automobila prije nego što je krenuo pa se zaustavio, bio udaljen 15 – 20 m. Nakon udarca kamion i bijeli automobil da su bili zaustavljeni jedan pored drugoga, ali kako je bio ozlijeđen nije mu poznato što je dalje bilo s tim bijelim automobilom.

 

13, Iz iskaza svjedoka M. S. koji je upravljao kamionom šleperom u koji je tužitelj udario svojim vozilom utvrđuje kako isti navodi da je zbog skretanja tužiteljeva vozila na prometnicu kojom se on kretao izmakao se u desnu stranu i skrenuo na ugibalište tako da su desni kotači bili izvan kolnika, ali nije uspio izbjeći sudar. Međutim, nije uočio da bi tužitelj bio prisiljen na ovakvo kretanje uslijed neke prometne situacije na cesti kojom se kretao, ali se sjeća da su na ugibalištu s njegove lijeve strane stajali automobil i kombi vozilo, a nakon nezgode  da je na tom dijelu bilo više ljudi. Nadalje, iz iskaza svjedoka T. N. utvrđuje da nije vidio sam nastanak štetnog događaja, jer je sa vozilom kojim je prethodno upravljao Opel Combo, sive boje, bio zaustavljen na ugibalištu pored ceste gdje se zaustavio netom prije same nezgode jer je htio pogledati građu koja je bila odložena u ograđenom prostoru. Nakon zaustavljanja nije se kretao unatrag, s time  da je vozilo bilo zaustavljeno na način da je prednji dio bio na kolničkoj traci u dužini od oko 70 cm. Nakon štetnog događaja pomaknuo se na način da je za nekoliko metara ušao vozilom u ugibalište kako bi oslobodio prometnu traku. Ubrzo nakon nezgode došlo je vozilo hitne pomoći (za oko 15-ak minuta), a potom i djelatnici policije tako da su on i vozač kamiona dali svoje iskaze, ali ne zna da li su iskaze dale i druge osobe koje su tamo bile, s time da misli da je bio prisutan i vlasnik ograđenog skladišnog prostora jer mu je savjetovao da pričeka policiju i dade iskaz. Nadalje, iz iskaza svjedoka I. J.. utvrđuje kako je te prigode radio u skladištu koje se nalazi pored ugibališta i upravo sjeo kako bi se odmorio te uočio automobil bijele boje koji je pretjecao crveni Renault Clio, a nakon što ga je pretekao da je skrenuo udesno prema ugibalištu jer je očito htio vidjeti nešto, ali se nakon skretanja na ugibalište počeo kretati u rikverc, što je očito zbunilo vozača Renault Clia pa je ovaj "pobjegao" u lijevu traku i podletio pod kamion koji se kretao iz suprotnog smjera. Kamion je skretanjem u desno nastojao izbjeći sudar, ali u tome nije uspio. Bijeli automobil da je ostao na mjestu nezgode izvjesno vrijeme, ali ne može tvrditi da bi ga policija koja je došla odmah nakon nezgode evidentirala, a nije mogao potvrditi o kojoj vrsti vozila se radilo jedino se sjeća da je bilo bijele boje.

 

14. S obzirom na navedena utvrđenja iz iskaza svjedoka i tužitelja te rezultate prometnog vještačenja provedenog po vještaku ing. B. Š. kao i utvrđenja iz predmeta Prekršajnog suda, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da tužitelj nije dokazao da bi uslijed naglog skretanja nepoznatog vozila na prometnu traku kojom se on pravilno kretao, bio prisiljen skrenuti ulijevo svojim vozilom kada je lijevom prednjom stranom udario u lijevi bočnu stranu kamiona koji se kretao drugom prometnom trakom. 

 

15. I. J. nije naveden u zapisniku o očevidu kao svjedok prometne nezgode, već M. S. i T. N., ali su oboje potvrdili da su još neke osobe bile prisutne prilikom štetnog događaja pa bi bilo prihvatljivo s obzirom da je bio zaposlen u skladištu koje se nalazi pored ugibališta, da je bio očevidac. Uz tužitelja i on tvrdi da je nepoznato vozilo moglo biti uzrok naglog skretanja tužiteljeva vozila ulijevo i udarca u kamion te skretanje na suprotnu kolničku traku, ali su njegovi navodi u odnosu na odlučne činjenice nejasni i kontradiktorni te nepodudarni sa navodima iz iskaza tužitelja o tim činjenicama. Naime, prilikom saslušanja tvrdi da je vozač bijelog vozila, s time da je siguran da se ne radi o kombi ili karavanu vozilu, najprije skrenuo udesno na ugibalište, a potom vozio unatrag na cestu, dok dopunski saslušan tvrdi da se to vozilo nakon ugibališta još 10-ak metara kretalo po cesti, a potom naglo zakočilo i krenulo vožnjom unatrag očito da bi vidio taj ograđeni prostor. Dakle, sada tvrdi da je vozilo prošlo ugibalište, naglo se zaustavilo i vožnjom unatrag vratilo u ugibalište pored skladišnog prostora, dok je prethodno tvrdio da je bijelo vozilo preteklo vozilo Renault Clio, stalo na ugibalištu i vraćao se vožnjom unatrag.

 

16. Pravilno sud prvog stupnja analizirajući navode iz iskaza ovog svjedoka i tužitelja utvrđuje kako niti tužitelj ne potvrđuje takvu dinamiku prometne situacije koja je prethodila štetnom događaju jer ne tvrdi da bi ga neko vozilo prethodno pretjecalo, potom se naglo zaustavilo na ugibalištu pored ceste i krenulo vožnjom unatrag, već da je bijeli automobil i to Caddy bio zaustavljen pored ceste, da je u jednom trenutku prešao na njegovu kolničku traku i zaustavio se tako da je otprilike jedna četvrtina vozila bila na bankini, a ostatak na cesti, ali da je naglo krenuo i potom se zaustavio na njegovoj kolničkoj traci. Ovakvi navodi tužitelja mogli bi upućivati na to da je tužitelj eventualno bio iznenađen zaustavljanjem vozila kojim je upravljao T. N. i procijenio da ga ne može zaobići bez skretanja ulijevo, ali ne nepoznatog vozila, kao što ukazuje i tuženik.  

 

17. Njihovi navodi kontradiktorni su navodima iz iskaza svjedoka M. S., vozača kamiona te iskaza svjedoka T. N. kao i sadržaju zapisnika. Naime, M. S. je kao vozač kamiona krećući se iz suprotnog smjera mogao najbolje uočiti situaciju na prometnici, a ne potvrđuje da bi to neko vozilo pretjecalo vozilo tužitelja. Nadaje potvrdio je kako je vidio na ugibalištu sa njegove lijeve strane kretanja kombi vozilo i automobil koji su stajali, ali nije uočio da bi uslijed prometne situacije tužitelj bio prisiljen na skretanje ulijevo svojim vozilom, dok svjedok T. N. potvrđuje da se sa vozilom Opel Combo zaustavio na ugibalištu neposredno prije nezgode jer je htio pogledati drvenu građu koja se nalazila u ograđenom prostoru, ali da se nakon zaustavljanja više nije kretao vozilom unatrag, već da se nakon štetnog događaja vozilom vratio više unutar ugibališta kako bi oslobodio prometnu traku.

 

18. Osim toga, valja istaći da su svi saslušani svjedoci potvrdili da se nijedno  vozilo nije udaljavalo sa prometnice prije dolaska policije i hitne pomoći, a došli su ubrzo nakon nezgode, pa je nelogično da takvu prometnu situaciju ne bi uočio M. S. i na to ukazao, a posebno da na to prilikom očevida ne bi ukazao I. J. kada je očito smatrao da je kretanje vozila bijele boje bilo razlog skretanja vozila tužitelja, a iz sadržaja zapisnika proizlazi da je navedeno kako je do skretanja vozila došlo iz nepoznatog razloga. Suprotno tvrdnjama tužitelja u žalbi kontradiktornosti u iskazu svjedoka I. J. nisu otklonjene time što je nakon što mu je predočena fotografija kombi vozila iz fotoelaborata naveo kako dopušta da bi to bilo vozilo koje se kretalo unatrag i da bi upravo to vozilo bilo razlog skretanja tužitelja s vozilom. Kada se navodi ovog svjedoka usporede s navodima iz iskaza tužitelja i ostalih saslušanih svjedoka, tada se i prema mišljenju ovoga suda njegov iskaz ne može prihvatiti kao vjerodostojan niti upućuje na nedvojben zaključak da bi nepoznato vozilo koje bi prepriječilo put tužiteljevu vozilu, bilo uzrok njegova naglog skretanja i ozljeđivanja. Stoga je neosnovano ukazivanje tužitelja i na rezultate provedenog vještačenja koji prema njegovu mišljenju upućuju na osnovanost zahtjeva. Naime, prometni vještak ing. B. Š. potvrdio je da brzina kretanja nije razlog skretanja jer su se i tužitelj  i vozač teretnog vozila kretali brzinom nešto većom od dozvoljene (50 km/h), ali ne takvom da bi dovela u pitanje sigurnost njihova kretanje,  s time da dozvoljava mogućnost ukoliko bi se štetni događaj odvijao na način kao što tvrdi I. J., da bi nepoznato vozilo moglo biti uzrok skretanja vozila tužitelja, ali da tehničkim putem nije moguće utvrditi uzrok štetnog događaja i takvog postupanja tužitelja. Međutim, kako iskaz ovog nije cijenjen vjerodostojnim s obzirom na navedene kontradiktornosti u navodima o načinu kretanja i prometnoj situaciji koja je prethodila štetnom događaju, kao i u odnosu na sam iskaz tužitelja, to je pravilan zaključak suda prvog stupnja da tužitelj, na kojem je teret dokaza, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a, nije dokazao da bi uzrok njegova postupanja bilo naglo skretanje nepoznatog vozila bijele boje na dio prometnice kojom se on kretao, odnosno kretanje tog vozila vožnjom unatrag.                               

 

19. Naime, prema odredbi čl. 30. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometnu ("Narodne novine" broj 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) oštećena fizička osoba kojoj je šteta nanesena uporabom nepoznatog vozila, može podnijeti odštetni zahtjev H. u. z. o., pa bi tuženik bio u obvezi tužitelju naknaditi štetu koju je trpio uslijed štetnog događaja za slučaj da je tužitelj dokazao da je do štetnog događaja došlo krivnjom nepoznatog vozila, što s obzirom na opisane rezultate provedenog postupka nije dokazao, pa je pravilno njegov zahtjev odbijen.

 

20. S obzirom na ovakav ishod postupka sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, dok tuženik koji je uspio u sporu nije potraživao troškove.

 

21. Slijedom iznesenog valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.             

     

 

U Rijeci 10. siječnja 2024.

 

 

   Predsjednica vijeća

Ivanka Maričić-Orešković, v.r.