Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-92/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika HOK OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, zastupanog po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-362/2024-32 od 12. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 17. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-362/2024-32 od 12. prosinca 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I., IV. i VI. izreke.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 4.655,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na dosuđeni iznos neimovinske štete od 3.920,00 eura teku od 25. listopada 2024. do isplate, a na dosuđeni iznos imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 735,00 eura od 12. prosinca 2025. pa do isplate. Pod točkom II. izreke odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 80,00 eura, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 12. veljače 2024. do isplate, dok je pod točkom III. izreke odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva za naknadom zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete od 3.920,00 eura, tekućih od 12. veljače 2024. do 24. listopada 2024., te za naknadom zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade imovinske štete od 735,00 eura, tekućih od 12. veljače 2024. do 11. prosinca 2025. Nadalje, pod točkom IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.237,50 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. prosinca 2025. do isplate. Pod točkom V. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 312,50 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. prosinca 2025. do isplate dok je pod točkom VI. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka.
2. Protiv navedene presude u dijelu izreke pod točkom I., IV. i VI. kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima odnosno podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje uz naknadu troška žalbenog postupka.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio kao zaposlenik osiguranika tuženika dana 31. listopada 2023. prilikom obavljanja redovnih radnih zadataka na radnom mjestu prilikom istovara hrane u loncima ispred ulaza u vrtić uslijed čega je došlo do ozljeđivanja tužitelja.
5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti one koje žalitelj ističe u žalbi. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu ukazuje tuženik u žalbi.
6. Također, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tuženik navodi neodlučne činjenice koje se svode zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja odnosno njegovog viđenja predmetne pravne situacije.
7. Tako je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno:
- da je tužitelj u trenutku štetnog događaja bio zaposlenik poslodavca [obrt] koji je kod tuženika na dan štetnog događaja imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti koje uključuje i odgovornost poslodavca prema djelatnicima;
- da iz prijave ozljede na radu od 2. studenoga 2023. proizlazi da je tužitelj kao zaposlenik [obrt], na radnom mjestu skladišni službenik, dana 31. listopada 2023. u okviru redovnog radnog vremena, koje je taj dan bilo od 05,00 do 13,00 sati, oko 11,00 sati, ispred ulaza u [obrt]'' pretrpio ozljedu na radu kada je prilikom istovara hrane u loncima osjetio probadajuću bol u predjelu lijevog lakta s unutarnje strane i ozlijedio lakat i podlakticu. Također se navodi da je pregledan u KB Dubrava te mu je ustanovljena dijagnoza ''Ruptura tetivae bicipitis sin'', a iz prijave proizlazi da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način, da su korištena osobna zaštitna sredstva te osnovna i posebna pravila zaštite na radu;
- da je na okolnost uzročno posljedične veze između štetnog događaja i ozljeda tužitelja sud izveo dokaz medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. Božidaru Šebečiću koji je 4. svibnja 2025. dostavio svoj pisani nalaz i mišljenje, a koji je u svom nalazu i mišljenju utvrdio da iz preslike zdravstvenog kartona tužitelja od 17. veljače 1988. do 29. studenoga 2024. proizlazi registrirano ozljeđivanje iz predmetnog štetnog događaja 2. studenog 2023., a do tada bez ozljede i bolesti lijevog lakta i nadlaktice. Vještak je na temelju osobnog pregleda tužitelja, uvida u medicinsku dokumentaciju i presliku zdravstvenog kartona tužitelja zaključio da je isti 31. listopada 2023. stradao na radnom mjestu prilikom istovara hrane u loncima kada je osjetio bol i osjećaj pucanja u laktu lijeve ruke, te je zadobio otkinuće tetive dvoglavog mišića lijeve nadlaktice na hvatištu za palčanu kost. Zatim je utvrdio da je po završetku liječenja kod tužitelja zaostala manja slabost lijeve ruke, povremeni bolovi u lijevom laktu kod određenih kretnji i kod većeg opterećenja ruke, ali ponekad i noću, fleksija i ekstenzija u laktu su urednog opsega pokreta a rotacije terminalno ograničene i terminalno lagano bolne te je gruba mišićna snaga ruke oslabljena u manjem stupnju, a navedene trajne posljedice uzrok su smanjenja životne aktivnosti od 4%. Nadalje je utvrdio da je tužitelj zbog zadobivene ozljede i tijekom liječenja (operacija) trpio fizičke bolove jačeg intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta 10 dana i manjeg intenziteta 2 mjeseca kumulativno, zaostali bolovi uključeni su u smanjenje životne aktivnosti, zatim je tužitelj trpio primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja, u nastavku liječenja trpio je sekundarni strah zbog brige za zdravlje i ishod liječenja, i strah pred operaciju, jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 6 dana, manjeg intenziteta 6 tjedana kumulativno, a nakon operacije kod tužitelja su zaostali ožiljci u području lijevog lakta i to na prednjoj strani lakta poprečno položen ožiljak duljine 3 cm, širine 1 mm, boje okolne kože, te na stražnjoj strani lakta postoperativan ožiljak duljine 4 cm, širine 1 mm, boje okolne kože, koji predstavljaju naruženje manjeg stupnja koje je samo povremeno uočljivo trećim osobama, a tužitelju je tuđa pomoć bila potrebna u opsegu od 3 sata dnevno 6 tjedna, u opsegu 2 sata dnevno 4 tjedna, te u opsegu od 1 sat dnevno 4 tjedna, za pomoć kod održavanja osobne higijene u prvoj fazi liječenja, za vrijeme nošenja ortoze za lakat, za obavljanje kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl. - da je vještak u dopunskom nalazu i mišljenju zaključio da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju 31. listopada 2023. kod istovara hrane u loncima zadobio otkinuće tetive dvoglavog mišića lijeve nadlaktice na hvatištu za palčanu kost, te da prema mehanizmu ozljeđivanja i slijedu medicinske dokumetacije, postoji uzročno posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i navedenih ozljeda te posljedica. Naime podizanje većeg tereta predstavlja tipičan mehanizam za nastanak razdora tetive duge glave mišića bicepsa ruke, a sve posljedice navedene u vještačenju posljedica su navedene ozljede;
- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je u radnom odnosu u [obrt]" u Zagrebu već 17 godina i to na radnom mjestu ekonom – vozač, na kojem je zadužen i za transport hrane od vrtića do vrtića sa dostavnim vozilom te je 31. listopada 2023. oko 11 sati dovezao hranu dostavnim vozilom do dječjeg vrtića "Pčelica" i zajedno s kolegom DK iz dostavnog vozila je na transportna kolica prenosio veliki lonac sa hranoim, težine oko 40 kilograma te je prilikom prenošenja lonca iznenada osjetio snažnu bol u predjelu lijevog lakta, no unatoč tome lonac je zajedno sa kolegom prenio na kolica;
- da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje priznao tužiteljevu ozljedu ozljedom na radu i to ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, sukladno čl. 129. st. 1 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13, 137/13 i 98/19) odnosno Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje tužitelju je priznao ozljedu od 31. listopada 2023. kao ozljedu na radu dana 30. studenoga 2023., a protiv navedene odluke bila je dopuštena žalba Direkciji Zavoda u roku od 15 dana od dana primitka ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu, ali nije bila podnesena.
8. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužitelj dana 31. listopada 2023. kao zaposlenik osiguranika tuženika na radnom mjestu ekonom – vozač, za vrijeme radnog vremena, prilikom obavljanja redovnog radnog zadatka dostave hrane, kod prenošenja velikog lonca sa hranom težine oko 40 kilograma na transportna kolica iznenada osjetio probadajuću bol i osjećaj pucanja u predjelu lijevog lakta, te se uslijed bolova po završetku radnog vremena javio u KB Dubrava gdje mu je ustanovljena dijagnoza ''Ruptura tm m biceptitis sin'', i indiciran operativni zahvat. Isto tako, prvostupanjski sud zaključuje da je u vrijeme predmetnog štetnog događaja poslodavac tužitelja osiguran policom osiguranja kod tuženika, to sukladno čl. 965. st. 1. ZOO-a tuženik kao osiguratelj poslodavca, odgovara za naknadu štete za koju je odgovoran poslodavac pa prema tome na temelju odredbe čl. 111. ZR-a i čl. 25. ZZR-a, za nastalu ozljedu na radu tužitelju odgovara tuženik kao osiguratelj poslodavca.
9. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud te je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj kao radnik u izvršavanju naloženih obveza iz radnog odnosa, u procesu rada organiziranog po tuženiku kao poslodavcu radio na uobičajeni način, a tuženik nije dokazao da bi predmetna šteta bila posljedica više sile, odnosno nepredvidivog uzroka kojeg on nije mogao spriječiti ili otkloniti, slijedom čega tuženik odgovara tužitelju na nastalu štetu.
10. Odgovornost tuženika u konkretnom slučaju temelji na odredbi čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22), po kojoj odredbi ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan nadoknaditi štetu po općim propisima obveznog prava odnosno da se u slučaju naknade štete koju pretrpi radnik na radu i u svezi s radom moraju primijeniti opće odredbe o odgovornosti tuženika iz odredbe čl. 1063. i čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) te odredbe o oslobođenju od odgovornosti iz čl. 1067. ZOO.
11. Isto tako, odredbom čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", br. 71/14 i 118/14 - dalje: ZZR), propisano je da se smatra da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istog članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.
12. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima osporava utvrđenja suda prvog stupnja i s time u svezi primjenu materijalnog prava koja se odnose na postojanje tuženikove odgovornosti za nastanak štete. Naime, tijekom postupka jasno i nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj stradao za vrijeme obavljanja redovnog posla i za vrijeme radnog vremena prenoseći velikog lonca sa hranom težine oko 40 kilograma na transportna kolica.
13. U svezi žalbenog navoda tuženika kako je štetni događaj posljedica više sile za reći je slijedeće. Zaista, odredbom članka 25. stavak 2. ZZR-a, kao jedan od razloga oslobađanja poslodavca od odgovornosti (u cijelosti ili djelomično), navedena je i viša sila. Međutim, da bi neki događaj imao pravno obilježje više sile, potrebno je, uz ostalo, da je nepredvidiv i izvanredan. Viša sila, u smislu odredbe čl. 25. st. 2. ZZR-a, je događaj koji se nije mogao predvidjeti i na kojega poslodavac objektivno nije mogao utjecati (događaj mora biti neočekivan, izvanredan, nepredvidiv). No, nalog radniku da prenosi veliki lonac iznimno velike težine na transporta kolica kojom prilikom je tužitelju ozlijeđen lakat, nije takav nepredvidljiv i neuklonjiv događaj (viša sila) da bi poslodavca oslobodila njegove objektivne odštetne odgovornosti, slijedom čega su žalbeni navodi u tom smislu neosnovani.
14. Pri tome valja dodati da suprotno žalbenim navodima nije odlučno da je u Prijavi o ozljedi na radu kao uzrok ozljede naveden nepredvidivi uzrok koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ni otkloniti (primjerice potres, poplava, udar groma, nemiri i ratno stanje) jer prijavom o ozljedi na radu se konstatira ozljeda i okolnosti njegovog nastanka te se radi o prijavi nastale ozljede. S obzirom da se radi o prijavi, ne radi se o ispravi koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti odnosno ispravi koju je izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnih ovlasti pa prijava o ozljedi na radu ne predstavlja javnu ispravu u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP koja bi posljedično tome dokazivala istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje (identično pravno shvaćanje zauzeto je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-74/2020 od 28. travnja 2021., toč.11.2.). Međutim, to ne znači da predmetna prijava ne predstavlja privatnu ispravu koju sud nije dužan ocijeniti kao dokaz uvažavajući okolnosti konkretnog slučaja u kojima je utvrđeno da je tužitelj pretrpio ozljedu na radu, a koja je i priznata od HZMO kao ozljeda na radu, slijedom čega su žalbeni navodi tuženika u tom smislu neosnovani.
15. U odnosu na žalbene navode da je prvostupanjski sud nezakonito odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenjem sudsko medicinskog vještačenja kao nepotreban jer je uzročno posljedična veza utvrđena medicinskim vještačenjem jer da zadatak vještaka Šebečića nije bio davanje mišljenja o postojanju / nepostojanju uzročno posljedične veze, nego isključivo davanje mišljenja o visini štete koju je pretrpio tužitelj, prema poznatim kvalifikatornim okolnostima, valja reći da iako je vještak davao mišljenje o ozljedama i visini nastale štete, prvostupanjski sud je posebno rješenjem od 2. rujna 2025. pozvao vještaka dr. Božidara Šebečića da se temeljem uvida u medicinsku dokumentaciju i osobni zdravstveni karton tužitelja izričito očituje da li postoji uzročno posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i ozljeda te posljedica koje su nastupile kod tužitelja.
16. Stoga je vještak u dopunskom pisanom nalazu i mišljenju od 20. rujna 2025. zaključio da prema priloženoj dokumentaciji je tužitelj u predmetnom štetnom događaju 31. listopada 2023. kod istovara hrane u loncima zadobio otkinuće tetive dvoglavog mišića lijeve nadlaktice na hvatištu za palčanu kost te prema mehanizmu ozljeđivanja i slijedu medicinske dokumentacije, postoji uzročno posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i navedenih ozljeda te posljedica. Naime podizanje većeg tereta predstavlja tipičan mehanizam za nastanak razdora tetive duge glave mišića bicepsa ruke, a sve posljedice navedene u vještačenju posljedica su navedene ozljede.
17. Na takav dopunski pisani nalaz i mišljenje, tuženik je u podnesku 3. listopada 2025. izričito naveo da ne stavlja primjedbe na dopunski nalaz i mišljenje te slijedom navedenog predlaže da sud nakon provedene glavne rasprave odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom i obveže ga na naknadu parničnog troška, tako da je pravilno prvostupanjski sud odlučio kada je odbio prijedlog za izvođenjem sudsko medicinskog vještačenja jer je uzročno posljedična veza utvrđena po vještaku dr. Božidaru Šebečiću koji je spec. kirurg, subspec traumatolog, spec. ortopedije i traumatologije i koji je kompetentan za sudsko medicinsko utvrđivanje mehanizma nastanka ozljede te koji je utvrdio da podizanje većeg tereta predstavlja tipičan mehanizam za nastanak razdora tetive duge glave mišića bicepsa ruke, a sve posljedice navedene u vještačenju posljedica su navedene ozljede, slijedom čega su žalbeni navodi tuženika u tom smislu neosnovani.
18. Sukladno tome, nalaz i mišljenje liječnika-vještaka je izrađen sukladno pravilima medicinske struke, isti je objektivan i odgovara stvarnim posljedicama predmetnoga štetnoga događaja, a i utvrđena je uzročno posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i ozljeda te posljedica koje su nastupile kod tužitelja. Stoga, kako je, slijedom iznijetog, na temelju izvedenih dokaza činjenično stanje dovoljno raspravljeno i kako žaliteljevom preocjenom izvedenih dokaza i relativizacijom njihove vjerodostojnosti, nisu dovedena u sumnju utvrđenja pobijane presude, to nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
19. Odluku o visini pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti sud prvog stupnja donosi u skladu s odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) vodeći računa o svim kvalifikatornim okolnostima o kojima ovisi odluka o visini naknade štete. Pravilnim navođenje tih kvalifikatornih okolnosti na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno je koja su to prava osobnosti iz čl. 19. st. 2. ZOO tužitelju povrijeđena, u čemu se sastoji navedena povreda i koji je njezin opseg, a pravilno je utvrđena i potreba za tuđom pomoći i njegom, što tuženik posebno niti ne osporava.
20. Isto tako, odluka o troškovima parničnog postupka je pravilna kako u pogledu osnove (čl. 154. st. 5. ZPP) tako i u pogledu visine (čl. 155. ZPP) troškova koji su odmjereni tužitelju sukladno uspjehu u sporu sa pripadajućim kamatama od presuđenja, dok tuženiku ne pripada parnični trošak jer je izgubio parnicu.
21. Slijedom svega navedenog, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.
22. Tuženiku nije priznat trošak žalbenog postupka, budući da sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP) te je odlučeno kao pod točkom II. izreke.
U Zagrebu 17. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća:
Josip Grubišić
