REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-142/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, sutkinje izvjestiteljice i Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja STYLE FACTORY d.o.o., Zagreb (Grad Zagreb), Palinovečka ulica 37 (ranije Jastrebarsko, Kolodvorska 60), OIB: 92109672035, zastupan po punomoćniku, odvjetniku Tomislavu Beloši iz Zagreba, Ul. Božidara Adžije 38, protiv tuženika ROYAL HOTELS & RESORT d.o.o. (ranije Importane Resort d.o.o.), Dubrovnik (Grad Dubrovnik), Kardinala Stepinca 31, OIB: 41984487913, zastupan po punomoćniku Zvonimiru Buterinu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Buterin i partneri, Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-68/2022-71 od 29. srpnja 2024., ispravljena rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-68/2022 od 4. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-68/2022-71 od 29. srpnja 2024. ispravljena rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Porv-68/2022 od 4. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudom citiranom u izreci je održao na snazi platni nalog u kojem je tuženiku naloženo da plati tužitelju 19.631,38 eura sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka.

2. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi da je sud utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu izrade i isporuke odjeće za hotelsko osoblje tuženika. U tijeku postupka je sud utvrdio da tuženik nije dokazao da je osnovano dao izjavu o raskidu ugovora s obzirom da navodi o nepravovremenom izvršenju obveze nisu dokazani jer iz dokumentacije koja prileži u spisu nije dokazano da je rok isporuke bio bitan sastojak ugovora, a u dijelu narudžbenicama nije niti bio naveden rok isporuke. Nadalje, navode o postojanju materijalnih nedostataka tuženik također nije dokazao, stoga je u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev.

3. Protiv navedene presude je žalbu izjavio tuženik iz svih žalbenih razloga navodeći da tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva a to je tuženik osporio još u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, nadalje ističe da je tuženik odustao od dokaznog prijedloga saslušanjem parničnih stranaka pa je nejasno zašto je sud odlučio saslušati samo zastupnika po zakonu tužitelja. Nadalje ponavlja navode vezane uz rokove isporuke te kvalitetu isporučene robe te predlaže da ovaj sud usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu i naknadi tuženiku parnični trošak.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu ističe da žalba nije osnovana te ju predlaže odbiti i traži naknadu troškova odgovora na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijanu odluku je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ista pravilna i zakonita.

7. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i neproturječni, te ne postoji proturječnost između razloga i sadržaja spisa, pa je stoga presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a.

8. Navodima svoje žalbe protiv presude žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelj u žalbi ponavlja navode koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka, te iznosi neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.

9. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je predmet ovog spora zahtjev tužitelja za isplatom naknade za izvršene radove isporuke odjeće za hotelsko osoblje tuženika u ukupnom iznosu sada u važećoj valuti 19.631,38 eur koja tražbina se odnosi na utužene račune br. 59/01/01 i br. 66/01/01.

10. Tuženik je u tijeku postupka tvrdio da je rok za ispunjenje ugovora dogovoren kao bitan sastojak ugovora, no pravilno je sud utvrdio da ta tvrdnja nije točna jer je uvidom u narudžbenice (točka 27. pobijane odluke) utvrđeno da su rokovi za isporuku različito navedeni većinom okvirno 30-45 dana a na nekim narudžbenicama uopće nisu navedeni rokovi isporuke. Stoga je pravilan zaključak da rok za isporuku nije bio fiksan odnosno da nije riječ o roku za isporuku uslijed kojeg se ugovor smatra raskinutim ako ne bude ispunjen u ugovorenom roku. Slijedom navedenog, tuženik je u ovom slučaju trebao pozvati tužitelja na ispunjenje ugovora i odrediti mu naknadni primjereni rok za ispunjenje (čl. 362. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08,125/11 i 78/15; dalje: ZOO) da bi se ugovor mogao smatrati raskinutim jer nije poštivan rok za ispunjenje ugovora. Dodatno se ističe da su ugovori u kojima je rok za ispunjenje fiksan iznimka pa se isto mora jasno i nedvojbeno navesti u predmetnim ugovorima a kako stranke ne bi imale dvojbe oko pravne prirode rokova za ispunjenje obveze.

11. Neosnovano tuženik u žalbi ističe kako je izričito u prigovoru protiv rješenja o ovrsi osporio visinu predmetnih računa tužitelja jer je ovaj sud uvidom u prigovor tuženika utvrdio da je tuženik u pritvoru istaknuo pravovremenost ispunjenja obveze tužitelja te postojanje nedostataka, dakle dva prigovora koje je sud detaljno obrazložio u pobijanoj odluci.

12. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je sud neosnovano proveo dokazni prijedlog saslušanjem stranaka jer je tuženik odustao od tog prijed loga. Naime, uvidom u spis je utvrđeno da je tužitelj na pripremnom ročištu održanom 11. listopada 2021. također predložio provođenje istog dokaza, stoga sama činjenica što je tuženik odustao od provođenja predmetnog dokaza ne utječe na pravo suda da provede predmetni dokaz. Nadalje, činjenica da se zastupnik tuženika nije odazvao pozivu za davanje iskaza ne znači da sud nije mogao saslušati zas tupnika tužitelja, stoga neosnovano tuženik ističe da je sud počinio povrede procesnih pravila.

13. Pravilno je sud prvog stupnja zaključio da tuženik nije u tijeku postupka dokazao da bi isporučena roba imala takvih nedostataka zbog kojih bi se odmah, bez ostavljanja roka za ispravak i isporuku robe bez nedostataka mogao raskinuti ugovor. Naime, sud prvog stupnja je istaknuo kako tuženik nije dokazao da bi zbog postojanja nedostataka djelo bilo neuporabljivo, odnosno da posao nije obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, kao naručitelj bio dužan dopustiti tužitelju kao izvođaču da nedostatak otkloni (čl. 610. st. 1. ZOO-a). Iz dokumentacije i iskaza svjedoka je pravilno utvrđeno da je dio isporučene robe zadržan, a da je ostalo vraćeno uz Izjavu da se raskida ugovor zbog zakašnjenja i postojanja nedostataka s time da nedostaci nisu jasno i detaljno opisani a iz iskaza je utvrđeno da je samo manji dio djelatnika isprobao robu te utvrdio da nije adekvatne veličine dok većina zaposlenika nije niti isprobala robu.

14. Stoga je pravilno utvrđeno da tuženikov raskid ugovora tužitelju nema svoju osnovu niti u čl. 609. ZOO-a jer da bi po toj osnovi raskid ugovora bio zakonit potrebno je da tuženik dokaže da obavljeni posao ima takav nedostatak zbog kojeg djelo nije uporabljivo niti je dokazao da je posao obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora (čl. 609. ZOO-a). Isto tako tuženik, na kome je bio teret dokaza, nije dokazao da je sklopljeni ugovor imao svoje izričite uvjete niti da je posao obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora.

15. Slijedom navedenog, analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima žalitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o tužbenom zahtjevu. Prvostupanjski sud je na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.

16. S obzirom na navedeno, svi žalbeni prigovori temelje se na općim, nedokazanim tvrdnjama koje ne mogu pobiti čvrste dokazne temelje prvostupanjske presude. Stoga sud odbija žalbu kao neosnovanu u cijelosti, potvrđujući time ispravnost i pravnu utemeljenost osporavane presude.

17. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu je sud odbio jer predmetna radnja nije bila potrebna za uspjeh u postupku.

18. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu odluku, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i 2. i čl. 380. ZPP-a.

Zagreb, 17. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kujundžić Novak