Poslovni broj P-1935/2025-14

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Larisi Smiljan Pervan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JČ, čiji OIB glasi [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Domagoju Rešetaru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rešetar & partneri iz Osijeka, protiv tuženika 1. OČ, čiji OIB glasi [osobni identifikacijski broj], 2. KČ, čiji OIB glasi [osobni identifikacijski broj], te 3. BČ, čiji OIB glasi [osobni identifikacijski broj], od kojih svi tuženici imaju prebivalište u [adresa], na adresi [adresa], a zastupani su po punomoćniku Hrvoju Lukavcu, odvjetniku u Zagrebu, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, izvan ročišta, 17. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ovaj sud proglašava se mjesno nenadležnim za postupanjem u uvodno opisanoj pravnoj stvari.

II. Nakon pravomoćnosti odluke iz točke I. rješenja, predmet će se ustupiti mjesno nadležnom Općinskom sudu u Velikoj Gorici.

III. Odbija se prijedlog punomoćnika 1., 2. i 3. tuženika za donošenje rješenja o presumiranom povlačenju tužbe.

IV. Upozorava se punomoćnik tuženika Hrvoje Lukavac, odvjetnik iz Zagreba, da na ročištu ne vrijeđa sud niti druge sudionike u postupku.

Obrazloženje

1. U odgovoru na tužbu, koji su tuženici 1. OČ, 2. KČ i 3. BČ (u daljnjem tekstu: 1. tuženik, 2. tuženik i 3. tuženik i/ili tuženici) podnijeli sudu 27. studenog 2025., istaknut je prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Rijeci, uz prijedlog da se predmet uputi Općinskom sudu u Velikoj Gorici koji je, s obzirom na prebivalište svih tuženika, u okolnostima konkretnog slučaja općemjesno nadležan.

2. Mišljenje je suda prvog stupnja da je prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Rijeci pravno utemeljen.

3. Naime, upravo kao što su to s pravom primijetili tuženici, njihovo je prebivalište u [adresa] pa to znači da je, u skladu s pravilima iz odredaba čl. 46. st. 1. i čl. 47. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 , 155/23 i 146/25; u daljnjem tekstu: ZPP), za suđenje nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženike, a to je, pak, Općinski sud u Velikoj Gorici.

4. Pritom ovom sudu prvog stupnja nije promaklo da se dio tužbenog zahtjeva tiče (i) obveze 2. tuženika i 3. tuženika da dopuste da se tražbina 1. tuženika prema tužiteljici JČ (u daljnjem tekstu: tužiteljica) namiri prodajom nekretnina koje se nalaze na području Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, odnosno na području Općinskog suda u Velikoj Gorici i Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru.

5. Niti iz okolnosti opisanih u t. 4. ne proizlazi da bi po bilo kojoj osnovi, proklamiranoj odredbama ZPP-a koje određuju pravila o mjesnoj nadležnosti (čl. 46. do čl. 70. ZPP-a), postojala nadležnost Općinskog suda u Rijeci u konkretnom sporu.

6. Dakle, sumarno, niti subjektivne okolnosti (vezane uz stranke spora) niti objektivne okolnosti (predmet i sadržaj istaknutih tužbenih zahtjeva) ne upućuju na nadležnost Općinskog suda u Rijeci pa, posljedično, taj sud nije mjesno nadležan za odlučivanje u predmetnoj parnici.

7. Iako u toj parnici postoji i mjesna nadležnost Općinskog suda u Velikoj Gorici (po odredbama čl. 46. st. 1. i čl. 47. st. 1. ZPP-a) i mjesna nadležnosti Općinskog suda u Crikvenici (jer se dio tužbenog zahtjeva tiče i traženja tužiteljice da se dopusti da se tražbina 1. tuženika prema njoj namiri prodajom nekretnina koje se nalaze /i/ na području Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku /uz one nekretnine koje se nalaze na području Općinskog suda u Velikoj Gorici i Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru/), prilikom donošenja odluke iz t. II. dispozitiva predmetnog rješenja, o tome kojem sudu po pravomoćnosti odluke o mjesnoj nenadležnosti ustupiti ovaj predmet, sud je odlučivao u okviru prijedloga tuženika koji su izrijekom predložili da se predmet ustupi onom sudu koji je općemjesno nadležan za njih. To je, naime, u skladu s regulacijom iz odredbe čl. 2. st. 1. ZPP -a.

8. Uz sve prethodno iznijeto nije naodmet napomenuti da je, pozivom na odredbu čl. 280. ZPP-a, o prigovoru mjesne nenadležnosti sud odluku ovlašten donijeti na pripremnom ročištu (a ne kroz postupak prethodnog ispitivanja tužbe po odredbi čl. 278. st. 1. ZPP-a). Stoga je sud prvog stupnja postupio upravo na takav način.

9. Osim toga, na pripremnom ročištu, održanom 16. ožujka 2026., sud je odlučio da će o prigovoru mjesne nenadležnosti odlučivati odvojeno od glavne stvari. Takva ovlast je, naime, za sud prvog stupnja predviđena odredbom čl. 301. st. 1. ZPP -a, a to dalje znači da je, argumentum a contrario (zaključivanjem o suprotnom) pravilu iz odredbe čl. 301. st. 2. ZPP-a, za stranke (ili za onu od njih koja, u smislu regulacije iz odredbe čl. 358. st. 3. ZPP-a, ima pravni interes za podnošenje žalbe) dopuštena posebna žalba protiv odluka iz t. I. i II. izreke rješenja.

10. Na pripremnom ročištu, koje je održano 16. ožujka 2026., punomoćnik tuženika predložio je donošenje rješenja o presumiranom povlačenju tužbe , uz pojašnjenje da u vrijeme određeno za početak tog ročišta (16. ožujka 2026. u 14.00 sati) u raspravnu sudnicu nitko za tužiteljicu nije pristupio.

11. Ocjena je suda prvog stupnja da je takav prijedlog punomoćnika tuženika pravno neutemeljen.

12. Naime, činjenica je da punomoćnik tužiteljice Domagoj Rešetar, odvjetnik u Osijeku, nije pristupio na početak spomenutog pripremnog ročišta, no ujedno je u odnosu na njega postojalo nekoliko okolnosti koje ovu činjenicu razlikuju od one koja mora postojati da bi se po odredbi čl. 291. st. 4. ZPP-a moglo donijeti rješenje o tome da se smatra da je tužitelj povukao tužbu (rješenje o presumiranom povlačenju tužbe).

13. Prije svega, punomoćnik tuženika je u raspravnu sudnicu ušao koncentrirajući svoje ponašanje ne na predmet spora, nego na određene potpuno druge okolnosti koje su navedene u sadržaju zapisnika koji je sastavljen o pripremnom ročištu koje je održano 16. ožujka 2026. Za vrijeme dok je, u skladu s odredbom čl. 126. st. 1. ZPP -a, sutkinja zapisničarki glasno kazivala što će unijeti u zapisnik, odigrale su se dvije situacije; prvo ona vezana uz telefonski poziv osobe koja se predstavila kao tajnica punomoćnika tužiteljice Domagoja Rešetara, a potom i ona uz pristupanje istog punomoćnika u raspravnu sudnicu. Do tog momenta sud još uvijek nije donio odluku o presumiranom povlačenju tužbe po odredbi čl. 291. st. 4. ZPP-a.

14. S druge strane, u momentu kada je punomoćnik tuženika predložio da sud donese rješenje o presumiranom povlačenju tužbe, punomoćnik tužiteljice već je bio prisutan u sudnici i iznio je svoje držanje u odnosu na predmet spora, navodeći da tužiteljica ustraje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, kao i kod dokaznih prijedloga iz dosadašnjeg tijeka spora.

15. Zbog svega toga sud je zaključio da ne postoje uvjeti za donošenje odluke o tome da je tužiteljica povukla tužbu (po čl. 291. st. 4. ZPP -a), i to iz jednostavnog razloga jer s pripremnog ročišta nije izostala tužiteljica (točnije, njezin punomoćnik).

16. Zato je odlučeno kao u t. III. izreke rješenja.

17. Odluka iz t. IV. dispozitiva rješenja počiva na primjeni pravila iz odredbe čl. 318. st. 1. ZPP-a.

18. Odredbom čl. 318. st. 1. ZPP-a propisano je da će, ako osoba koja sudjeluje u postupku (…) na ročištu vrijeđa sud ili druge sudionike u postupku (...), sud takvu osobu opomenuti ili kazniti novčanom kaznom od 60,00 do 1.320,00 eura (...).

19. Po ocjeni suda prvog stupnja, ophođenje uvodno imenovanog punomoćnika tuženika na pripremnom ročištu koje je održano 16. ožujka 2026. predstavlja upravo onakvo ponašanje kakvo je opisano u odredbi čl. 318. st. 1. ZPP -a, uslijed čega su u cijelosti ostvareni svi uvjeti za donošenje odluke koja je na temelju te odredbe pridržana za sud.

20. Na navedenom pripremnom ročištu, ali čak i prije početka tog ročišta, imenovani punomoćnik tuženika neprilično se ponašao i prema sudu i prema punomoćniku protivne strane, implicirajući navodnu spregu suda i tog punomoćnika (tvrdi da je čuo kako raspravna sutkinja kontaktira predstavnika tužiteljice da požuri u sudnicu, što uopće ne odgovara stvarnom stanju predmetnih zbivanja, već predstavlja konstrukciju i konfabulaciju) te optužujući sud za krivotvorenje službene isprave - zapisnika s pripremnog ročišta od 16. ožujka 2026. (navodi da je zapisnik unaprijed sastavljen, a onda prisustvuje sastavljanju tog zapisnika kojega, nota bene, i potpisuje).

21. Sud prvog stupnja razmišljao je što učiniti u odnosu na opisano ponašanje punomoćnika tuženika i naposljetku je zaključio da reakcija na ponašanje punomoćnika tuženika ni u kojem slučaju ne smije izostati jer bi to značilo da je istinito sve ono što on govori i za sud i za punomoćnika protivne strane. Kako tome ni izdaleka nije tako, tako se sud odlučio i punomoćniku tuženika i svima onima koje će ova odluka tangirati staviti do znanja da je ponašanje punomoćnika tuženika nedopustivo jer predstavlja vrijeđanje i suda i drugih sudionika u postupku, u konkretnom slučaju punomoćnika tužiteljice.

22. Zbog svega upravo objašnjenog odlučeno je kao u t. IV. dispozitiva rješenja. Posebno se, pritom, apostrofira da se sud odlučio punomoćnika tuženika tek opomenuti (a ne i novčano kazniti), pribjegavajući najblažoj mjeri koja je za sud pridržana u slučaju ponašanja koje je predviđeno u odredbi čl. 318. st. 1. ZPP-a.

23. Iako nije krucijalno, nije zgorega navesti da ponašanje pri kojemu punomoćnik tuženika vrijeđa sud i druge sudionike u postupku (punomoćnika tužiteljice kojemu pripisuje spregu sa sudom, i to unatoč tome što taj punomoćnik ujedno po prvi puta prisustvuje nekom ročištu u predmetu u zaduženju potpisane sutkinje, uostalom upravo kao i punomoćnik tuženika) ne doprinosi civiliziranom ophođenju punomoćnika pred sudom, a sud je, pak, dužan zastupati civilizirano ophođenje i punomoćnika međusobno i punomoćnika sa sudom jer je, u smislu utanačenja iz odredbe čl. 317. ZPP-a, dužnost suda da brine o održavanju reda i o dostojanstvu suda.

U Rijeci 17. ožujka 2026.

S u t k i nj a

Larisa Smiljan Pervan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv rješenja, donesenog u prvom stupnju, stranke mogu podnijeti žalbu, u roku od petnaest (15) dana od dana dostave prijepisa rješenja.

Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsko rješenje, u dovoljnom broju primjeraka za sud i za protivnu stranku (čl. 357. ZPP-a).

Pravovremeno podnesena žalba sprečava da rješenje postane pravomoćno u dijelu koji se pobija žalbom (čl. 348. st. 2. ZPP-a).

O žalbi protiv rješenja odlučuje drugostupanjski sud.