Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž Ovr-52/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, u pravnoj stvari ovrhovoditelja EF, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Barun, odvjetnik u Zaprešiću, protiv ovršenika VF, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-2323/2025- 5 od 21. studenog 2025., 17. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba ovršenika se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-2323/2025-5 od 21. studenog 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:
"Sud određuje predloženu ovrhu na temelju prijedloga za ovrhu od 13.studenog 2025."
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija ovršenik, ne navodeći zakonske razloge za pobijanje, dok sadržajno rješenje pobija zbog žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 06/24., dalje OZ). U žalbi u bitnome navodi kako osporava postojanje tražbine ovrhovoditelja, odnosno podobnost ovršne isprave za provođenje ovrhe. Ovo sve iz razloga jer je mišljenja da je ovršna isprava nastala na temelju krivotvorenja i ne odgovara stvarnom stanju na terenu. Predlaže uvažiti žalbu i rješenje o ovrsi preinačiti te odbiti prijedlog za ovrhu uz ukidanje ovršnih radnji.
3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj se protivi žalbenim navodima jer se isti odnose na pravomoćno okončani parnični postupak.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. 80/22., 114/22., 153/23. i 146/25., dalje ZPP) sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a i čl. 50. st. 5. OZ-a, u vezi s čl. 381. ZPP-a i čl. 21. OZ-a, ovaj sud nalazi da u postupku nisu ostvareni žalbeni razlozi iz čl. 50. OZ-a.
6. Odredbom čl. 50. st. 1. OZ-a propisano je koji su razlozi za žalbu protiv rješenja o ovrsi, dok je odredbom čl. 52. OZ-a propisano da ukoliko je žalba protiv rješenja o ovrsi izjavljena iz razloga čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do toč. 11. toga Zakona, da će sud prvog stupnja dostaviti žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana, a ukoliko ovrhovoditelj prizna postojanje kojega od razloga zbog kojih je žalba izjavljena da će sud obustaviti ovrhu. No, ukoliko ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana sud će bez odgode donijeti rješenje kojim će ovršenika uputiti da u roku od 15 dana od pravomoćnosti toga rješenja pokrene parn icu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz st. 1. toga članka zbog kojega je izjavio žalbu.
7. Ovršnu ispravu u ovom postupku predstavlja pravomoćno i ovršno rješenje i presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-658/2024-78 od 18. srpnja 2025.
8. Stoga je sud prvog stupnja postupajući po navedenoj ovršnoj ispravi pravilno donio predloženo rješenje o ovrsi sukladno načelu strogog formalnog legaliteta koje vrijedi u ovršnom postupku. Nije sporno postojanje ovršne isprave ovrhovoditelja (jer ovršna isprava nije ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage niti je izgubila svoju djelotvornost ili bez učinka, niti se radi o zahtjevu za ovrhu podnesenu po proteku roka), ali ni činjenica da ovršenik nije dobrovoljno ispunio svoju obvezu prema ovrhovoditelju, čime je navedena isprava postala podobna za ovrhu u smislu odredbe čl. 23. OZ-a. Stoga u konkretnom slučaju ne egzistiraju žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ-a na koje se ovršenik sadržajno poziva u žalbi.
9. Žalbeni navodi ovršenika svode se na tvrdnju da isti ne priznaje tražbinu ovrhovoditelja, jer ovršenik smatra da je ovršna isprava nastala krivotvorenjem na njegovu štetu pa nije podobna za ovrhu, ali za te navode ovršenik ne dostavlja sudu nikakve dokaze. Isto tako ovršenik osporava činjenice koje su bile predmet utvrđenja provedenog parničnog postupka, a što ne može biti predmet ocjene u ovom postupku.
10. Slijedom izloženog, žalbu ovršenika valjalo je u cijelosti odbiti kao neosnovanu i riješiti kao u izreci ovog rješenja na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.
Osijek, 17. ožujka 2026.
Sudac
Berislav Babić