Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ovr-796/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Ljiljani Banac, u ovršnom predmetu 1. ovrhovoditelja NĆ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. ovrhovoditeljice CĆ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Tomislavu Štefanoviću, odvjetniku iz Ivanić -Grada, protiv ovršenika MĆ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mario Gerstner, odvjetnik iz Kutine, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Kutini od 20. listopada 2025., poslovni broj Ovr-643/2024-35, 17. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Žalba ovršenika se odbija kao neosnovana, potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Kutini od 20. listopada 2025., poslovni broj Ovr-643/2024-35.

II. Odbija se ovršenik s zahtjevom za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

"Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe od 15. listopada 2025. kao neosnovan."

2. Ovo rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija ovršenik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda a njemu nadoknadi trošak žalbe.

2.1. U žalbi u bitnom navodi da su ovrhovoditelji pokrenuli ovršni postupak na nekretnini ovršenika radi isplate tražbine u iznosu od 9.362,00 EUR-a, a da je trenutna vrijednost iste gotovo 200.000,00 EUR-a pa da je jasno da je riječ o vrijednosti tražbine nerazmjerno manjoj od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu. Ovo da su okolnosti o kojima sud mora voditi računa u skladu s odredbom čl. 80.b. st. 2. i 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17.,131/20., 114/22. i 6/24. - dalje u tekstu: OZ) te da predmetna nekretnina služi za stanovanje ovršeniku i njegovo obitelji i zadovoljenje osnovnih životnih potreba. Nadalje navodi da bi provedbom ovrhe za njega i njegovu obitelj nastala nenadoknadiva šteta jer bi izgubili pravo na svoj dom , koja bi se teško mogla popraviti, a odgoda da se ne protivi javnom interesu niti bi se njome nekome nanijela šteta.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelji poriču osnovanost žalbenih navoda s prijedlogom da se žalba kao neosnovana odbije. Posebno ističu da se u konkretnom slučaju radi o novčanom iznosu koji predstavlja dio neisplaćene kupoprodajne cijene upravo za predmetnu nekretninu, a koju ovršenik nije isplatio 20 godina.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsko rješenje kao i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a) u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.

6. Prvostupanjski je sud odbio prijedlog za odgodu ovrhe u bitnom obrazlažući da je u konkretnom slučaju rješenjem od 19. veljače 2025. odgođena ovrha na dva mjeseca iz razloga što su stranke postigle sporazum oko dinamike i načinu plaćanja dugovanja, a da ovršenik u prijedlogu za odgodu ovrhe od 15. listopada 2025. nije naveo niti jednu okolnost temeljem koje bi se moglo utvrditi kako bi provedbom ovrhe mogla nastati nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, odnosno nije naveo barem jedan razlog za odgodu predviđen odredbom čl. 65. st. 1. toč. 1. do 8. OZ -a.

6.1. Sukladno odredbi čl. 65. st. 1. OZ-a sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili je to potrebno da bi se spriječilo nasilje te ako postoji koja od taksativno određenih okolnosti kojima zakon pridaje značenje specifičnih razloga za odgodu ovrhe (predviđenih odredbom čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a). Dakle, obje navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene za odgodu ovrhe.

7. Nastavno na prethodno navedeno, a vezano uz žalbeni prigovor ovršenika da postoji očiti nerazmjer između vrijednosti nekretnine i vrijednosti tražbine. Ističe se da je točno da je odredbom čl. 80. b OZ-a propisano da sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini i kada glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži prelazi iznos od 5.300,00 Eura ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja.

8. Ovaj sud smatra potrebnim istaći da je ovršna isprava u ovom predmetu pravomoćna presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Kutini poslovni broj P - 499/08 od 9. ožujka 2009., kojom je upravo ovršenik kao tuženik priznao kako je ostao dužan ovrhovoditeljima kao tužiteljima iznos od 9.362,00 EUR-a na ime isplate kupoprodajne cijene po Ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 7. listopada 2002. (list 5. spisa).

9. S obzirom na navedeno, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je prijedlog ovršenika odbio, o svome stavu dao valjane razloga, koje kao pravilne i zakonite prihvaća i ovaj sud.

10. Dakle, i po stavu ovoga suda, ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi mu provedbom označene ovršne radnje nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta (čl. 65. st. 1. OZ-a). Ovo iz razloga što navedena šteta ne nastaje pukom provedbom ovrhe ma kako sam čin ovrhe bio neugodan i tegoban, već mora biti riječ o izvanrednim i privremenim okolnostima koje za određeno vrijeme utječu na provedbu ovrhe.

11. Ovršenik u podnesenom prijedlogu niti tijekom postupka ne navodi niti jednu konkretnu okolnost takve (izvanredne i privremene) prirode koja bi za određeno vrijeme utjecala na odgodu ovrhe. Naime, nenadoknadivom ili teško nadoknadivom štetom može se smatrati samo ona vrsta štete koja se ne bi mogla popraviti odnosno nadoknaditi od ovrhovoditelja zahtjevom za naknadu štete ili za povratom.

12. Žalitelju treba još reći da je obaveza suda imati u vidu i pravo ovrhovoditelja da se njemu, odlukom utvrđeno pravo realizira na zakonit način i u zakonitom roku. Institut odgode ovrhe iznimka je u slučajevima kada je pravno zaštitni interes za odgodom veći od onog za nastavkom postupka, što u konkretnoj pravnoj stvari nije slučaj jer nisu kumulativno ispunjeni uvjeti koje propisuje čl. 65. OZ-a.

13. Kako i preostali žalbeni razlozi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, valjalo je žalbu kao neosnovanu odbiti i primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, pobijano rješenje potvrditi i odlučiti kao pod točkom I. izreke.

14. Kako ovršenik nije uspio s žalbom odlučeno je kao pod točkom II. izreke na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a i čl. 14. OZ-a.

Osijek, 17. ožujka 2026.

Sutkinja

Ljiljana Banac