1

Poslovni broj Gž-1024/2023-3

Poslovni broj Gž-1024/2023-3

 

U  I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivanke Maričić- Orešković predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V. iz B. na M., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. Z. odvjetnik iz Z., protiv tuženika A. V. iz Š., B., OIB: ... (kao nasljednika pok. Š. V. iz Š.), kojeg zastupa punomoćnica T. G. odvjetnica iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1221/2012 od 1. travnja 2022., ispravljena rješenjem poslovni broj P-1221/2012-78 od 4. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 10. siječnja 2024.

 

 

 

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1221/2012 od 1. travnja 2022., ispravljena rješenjem poslovni broj    P-1221/2012-78 od 4. srpnja 2022., potvrđuje u točki I. i dosuđujućem dijelu točke II izreke.  

 

 

Obrazloženje

1. Citiranom presudom u točki I. izreke odbijen je zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži isplatiti mu na ime naknade za nužne i korisne troškove koje je imao na nekretnini oznake oznake čest. 1833, nove izmjere k.o. B. na M., iznos od 57.555,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate te mu naknaditi troškove postupka, sve u roku od 15 dana. Točkom II. izreke tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku prouzročene parnične troškove u iznosu od 16.000,00 kn, u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu zahtjev odbijen kao neosnovan.

 

2. Protiv navedene presude u točki I. i dosuđujućem dijelu točke II. izreke tužitelj podnosi žalbu pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP). Predlaže da se uvaženjem žalbe pobijana presuda preinači i zahtjev tužitelja usvoji, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik kao suvlasnik nekretnine kč.br. 1833, nove izmjere k.o. B. na M., na ime naknade za korisne i nužne troškove na toj nekretnini isplati iznos od 57.555,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, pa je u fazi žalbenog postupka prijeporna osnovanost tog zahtjeva.

 

6. Sud prvog stupnja utvrđuje te proizlazi iz sadržaja spisa:

 

-stranke su suvlasnici nekretnine prema novoj izmjeri oznake kč.br. 1833, k.o. B. na M., prema staroj izmjeri kč.br. 1240/4 i 1240/8, k.o. B. na M. i to tužitelj u 57/100 dijela, a tuženik u 43/100 dijela,

 

-predmetna nekretnina u naravi je stambeni objekt koji se sastoji od prizemlja i kata s okućnicom s time da je prizemlju dodana garaža, u istoj širini zatvoreno stubište, sa sjeveroistočne strane je izgrađen podrum, a s jugoistočne strane drvarnica i kamin,

 

-između stranaka je u razdoblju od gotovo 30 godina vođeno više parničnih i ovršnih postupaka vezano uz suvlasništvo prijeporne nekretnine, naknadu nužnih i korisnih troškova ulaganjem u tu nekretninu te predaje u posjed,

 

-presudom Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-384/98 od 25. lipnja 2001. preinačene presudom Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-287/02 od 25. lipnja 2021., utvrđeno je da su stranke suvlasnici prijeporne nekretnine i to tužitelj M. V. u 57/100 dijela, a prednik tuženika Š. V. u 43/100 dijela s time da je Š. V. stekao pravo vlasništva na objektu i zemljištu građenjem što da je tuženik M. V. dužan priznati i trpjeti da se suvlasnička zajednica razvrgne, tako da svakoj strani pripadne u naravi fizički odvojeni dio koji odgovara njihovom suvlasničkom udjelu te da mu izda valjanu tabularnu ispravu radi upisa suvlasničkog dijela te nekretnine sa njegova imena na ime tužitelja,

 

-presudom poslovni broj P-528/09 od 23. listopada 2009. koji je vođen između stranaka u istim stranačkim ulogama, odbijen je zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime naknade za nužne i korisne troškove koje je ovaj imao na prijepornoj nekretnini isplati iznos od 57.555,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate, uz obrazloženje da tuženik nije u posjedu nekretnine tako da nije u mogućnosti ubirati koristi eventualnih ulaganja koja je izvršio tužitelj, odnosno da tužitelj nema pravo tražiti od drugog suvlasnika naknadu dijela tih eventualnih troškova, dok nekretninu sam koristi u cijelosti,

 

-između stranaka je vođen i ovršni postupak pod poslovnim brojem Ovr-75/2011 (ranije Ovr-251/09) i to ovdje tuženika kao ovrhovoditelja protiv ovdje tužitelja kao ovršenika, radi predaje u posjed prizemne etaže obiteljske stambene kuće koju čini četverosobni stan površine 121,44 m2 sa zapadnim i južnim dijelom dvorišta površine 205 m2 (kako je to označeno crvenom bojom na skici nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke koji je sastavni dio rješenja donesenog u tom postupku od 9. rujna 2010.) i predajom tog dijela obiteljske kuće i zemljišta slobodnog od osoba i stvari u posjed tuženiku kao ovrhovoditelju,

 

-navedeni dio nekretnine predan je u posjed tuženiku u ovršnom postupku 15. ožujka 2011., do tada je u posjedu cjelokupne nekretnine bio tužitelj.

 

7. Analizirajući rezultate provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da su radovi na iskopu zemljišta radi pripreme za gradnju predmetnog objekta bili neophodni, ali da su isti obuhvaćeni vještačenjem u pravomoćno okončanom postupku koji se odnosio na utvrđenje prava vlasništva na prijepornoj nekretnini te kao takvi uključeni prilikom utvrđenja suvlasništva stranaka na nekretnini. Što se tiče troškova navoza zemlje za vrt iz iskaza svjedoka i stranaka zaključuje da je istu dovezao tast tužitelja M. Ž. koji je to potvrdio, ali da mu to nitko nije platio pa da stoga tužitelj po toj osnovi nije imao nikakvog troška, a da se uz to ne bi radilo o nužnom trošku za održavanje zajedničke nekretnine. To da se odnosi i na trošak za raznošenje zemlje po okućnici, za koje tužitelj tvrdi da je sam učinio te da se također ne radi o korisnim niti nužnim troškovima. U odnosu na voćke koje su bile zasađene u okućnici te čokote loze i željezne konstrukcije za loze kao i obloge ogradnog zida benkovačkim kamenom, sud prvog stupnja utvrđuje da ti troškovi ne predstavljaju niti koristan, a poseban ne nužan trošak. Uz to, da je tužitelj imao mogućnost prije provođenja ovrhe u predmetnom postupku ukloniti sve nasade sa dijela okućnice, koji je pripadao u posjed tuženiku, da je to mogao učiniti i sa cijevnom željeznom konstrukcijom za lozu, jer ih je to bez ikakve štete mogao ukloniti i zadržati za sebe.

 

8. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova koji se odnose na izgradnju podruma, drvarnice i kamina također smatra neosnovanim zaključujući kako se radi o samostalnim pomoćnim objektima koji su izgrađeni nakon početka spora u ovom postupku, da se ti objekti nalaze na dijelu nekretnine  koji je nakon okončanja parničnih postupaka i ovršnog postupka ostao u posjedu tužitelja i da tuženiku nikada nisu predani u posjed. Stoga da troškovi na izgradnji tih objekata za tuženika, odnosno za dio nekretnine koji mu je predan u posjed i koji drži u posjedu, ne predstavljaju nikakvu korist niti je time povećan njegov suvlasnički dio.

 

9. Nadalje, smatra neosnovanim zahtjev tužitelja radi isplate troškova oblaganja zida benkovačkim kamenom zaključujući kako tužitelj na ime materijala i radova nije imao nikakvih troškova jer su iste izvršili braća Dukić vraćajući uslugu upravo tuženiku. Osim toga, da je taj zid građen nakon što je započeo spor između stranaka vezano uz vlasništvo/suvlasništvo prijeporne nekretnine od kada je tužitelj zasigurno nepošten posjednik, da je sve te radove izveo bez suglasnosti tuženika, a kako se ne radi o nužnim niti o korisnim troškovima za tuženika to utvrđuje zahtjev tužitelja neosnovanim. Pri tome s obzirom na vrijeme kada su ta ulaganja izvršena (od 1973. do 2007.) poziva se na odgovarajuće odredbe Općeg građanskog zakonika (OGZ), Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ 6/1990, 36/1990 te Narodne novine broj 53/91, 91/06 – dalje ZOVO) te odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje ZV). S obzirom na ovakav ishod postupka obvezuje tužitelja naknaditi tuženiku troškove zastupanja po odvjetniku primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a te odgovarajućih odredbi Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje Tarifa).

10. Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja provedenim postupkom i njenim donošenjem počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. Neosnovano se tužitelj poziva na počinjenu apsolutno bitnu procesnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je sud prvog stupnja za činjenična utvrđenja i pravne zaključke iznio razloge koji nisu kontradiktorni tako da je presudu u svemu moguće ispitati. Isto tako nije počinjena ni relativno bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a na koju se tužitelj poziva u žalbi jer je sud protivno njegovim tvrdnjama ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno te analizirao rezultate cjelokupnog dokaznog postupka i na temelju toga izveo valjane činjenične i pravne zaključke i utvrđenja.

11. Neosnovano tužitelj u žalbi osporava pravilnost zaključka suda prvog stupnja da njegov posjed prijeporne nekretnine nije bio pošten, odnosno savjestan u odnosu na cijelu nekretninu što je pravno odlučno za utvrđenje osnovanosti zahtjeva tužitelja. Naime, pošten posjednik je onaj koji u trenutku stjecanja posjeda nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, dakle, ako on ne zna ili s obzirom na okolnosti ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova i opravdano vjeruje da mu pripada posjed, u konkretnom slučaju cijele nekretnine. S obzirom na rezultate dokaznog postupka ovaj sud prihvaća protivno žalbenim tvrdnjama tužitelja, kao pravilna utvrđenja suda prvog stupnja da tužitelj nije bio pošteni posjednik prijeporne nekretnine u cijelosti zasigurno od 1981. kada su između stranaka započeti postupci vezani uz utvrđenje prava vlasništva, odnosno suvlasništva prijeporne nekretnine, što obje stranke potvrđuju.

12. Prema odredbi čl. 165. st. 3. i 5. ZV-a nepošteni posjednik ima pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni i vlasniku, koje pravo zastarijeva u roku od tri godine od predaje stvari. Ono što je posjednik dodao, učinivši troškove koji mu se ne naknađuju, ovlašten je odvojiti i sebi uzeti, ali jedino ako to može učiniti bez oštećenja same stvari. Iz citiranih odredbi proizlazi da bi tužitelj imao pravo na naknadu nužnih troškova, ukoliko su oni nužni i za tuženika. 

 

13. Stranke u svojim iskazima potvrđuju da su u sukobu kroz dugo razdoblje, od preko 30 godina te da su ti sukobi vezani upravo uz prijepor oko suvlasništva ove nekretnine. Tako unatoč tome što je tuženik utvrđen presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-384/1998 od 25. lipnja 2001., djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-287/02 od 26. travnja 2002.,  suvlasnikom navedene nekretnine u 43/100 dijela, tužitelj nije predao tuženiku u posjed prizemlje objekta i dio okućnice već je to izvršeno u okviru ovršnog postupka koji se vodio pod poslovnim brojem Ovr-75/2011 kada je ovaj stupio u posjed prijepora (15. ožujka 2011).

 

14. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu troškova iskopa zemljišta te navoza zemlje za vrt i razastiranja te zemlje po okućnici, ovaj sud prihvaća pravilnim utvrđenja suda prvog stupnja da bi se u odnosu na troškove iskopa zemljišta radilo o nužnim troškovima jer je bilo neophodno izvršiti iskop prije početka gradnje objekta. Međutim, iz utvrđenja suda prvog stupnja uvidom u citirane predmete koji su vođeni između stranaka proizlazilo bi da su ti troškovi cijenjeni prilikom utvrđenja suvlasničkih udjela stranaka na prijepornoj nekretnini, a osim toga tužitelj na kojem je teret dokaza nije s obzirom na rezultate dokaznog postupka dokazao koji iznos bi se od utuženog odnosio upravo na te troškove niti je te tvrdnje potkrijepio odgovarajućim dokazima. Ne proizlazi utvrđenim niti da bi te troškove snosio isključivo on jer su iskazi stranaka u tom dijelu kontradiktorni, dok se saslušani svjedoci o tome nisu očitovali niti određeno naveli kakav je iskop vršen, odnosno na koji način je vršena priprema zemljišta za gradnju objekta niti tko je te radove platio. Što se tiče troškova navoza zemlje za vrt i prema mišljenju ovoga suda ne radi se o nužnim troškovima jer ne proizlazi utvrđenim da bi se radilo o takvom trošku koji bi bio nužan za održavanje cjelokupne nekretnine, što se isto tako odnosi i na troškove sadnje  voćki i loze te postavljanja konstrukcije za lozu. Naime, tuženik je potvrdio,  što provedenim dokazima nije dovedeno u dvojbu, da je neke od tih voćaka morao ukloniti kako bi osigurao pristup prizemlju objektu i svom dijelu dvorišta tako da ne proizlazi da bi se radilo o nužnim troškovima, pa konačno niti o troškovima koji bi bili korisni za tuženika jer je nakon stupanja u posjed nekretnine morao osigurati odvojeni pristup, pa je logično da je dio postavljene konstrukcije za lozu ometao pristup i korištenje okućnice. U odnosu na troškove oblaganja ogradnog zida benkovačkim kamenom također je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev odbio. Ovo u prvom redu iz razloga što se i prema mišljenju ovoga suda ne bi radilo o nužnim troškovima jer za funkciju betonskog ogradnog zida okućnice nije nužno i oblaganje istog kamenom, već je odjeljivanje okućnice od preostalog dijela i samim betonskim zidom kao takvo dostatno. Uz to, sve kada bi se i radilo o nužnim (ili korisnim) troškovima tužitelj nije dokazao da bi upravo on platio te troškove jer tvrdnje tuženika da su isti nabavili i postavili braća D. vraćajući njemu prijateljsku uslugu koju mu je učinio, tužitelj samo paušalnim tvrdnjama da je on platio taj kamen i njegovo postavljanje nije doveo u dvojbu. Naime, tužitelj je na okolnosti činjeničnih navoda tužbe pa i izvršenih radova oblaganjem kamenom i plaćanja istih predložio saslušanje svjedoka I. i M. D., ali je od saslušanja M. D. odustao dok je za I. D. utvrđeno da je preminuo. Navodi stranaka u odnosu na izvršeno plaćanje za te radove su kontradiktorni jer tužitelj tvrdi da je on kupio kamen i platio braći D. za njegovo postavljanje, dok tuženik tvrdi suprotno, odnosno da su braća D. bili radnici G. B. u kojem je i on radio i da su kamen postavljali prijateljski, da isti nije plaćen, tako da ga nije platio niti on niti tužitelj. Suprotne tvrdnje tužitelja ne proizlaze niti iz sadržaja spisa, odnosno uvida u  predmet poslovni broj P-528/09, niti iz priložene presude donesene u predmetu poslovni broj P-381/98 jer iz sadržaja iste ne proizlazi da bi navodno I. D. saslušan kao svjedok potvrdio da mu je te radove isplatila supruga tužitelja. Osim toga, sve da je tužitelj i dokazao da bi te troškove platio i prema mišljenju ovoga suda ne proizlazili da bi se radilo o nužnim troškovima pa stoga njegov zahtjev i u tom dijelu ne bi bio osnovan.

 

15. Kako je neprijeporno da je tuženiku na ime njegovog suvlasničkog dijela po razvrgnuću suvlasničke zajednice pripalo prizemlje objekta i određeni dio okućnice, dok je tužitelju pripao stan na katu objekta sa dijelom okućnice, uključujući i tri samostalna pomoćna objekta i to podrum, drvarnica i kamin, to je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja i u tom dijelu cijenio neosnovanim. Ovo iz razloga što taj dio nekretnine po razgvrgnuću suvlasničke zajednice drži u isključivom posjedu tužitelj pa stoga ne može osnovano tražiti od tuženika naknadu izvršenih ulaganja u te pomoćne objekte. 

 

16. S obzirom na ovakav ishod postupka sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a te odgovarajućom primjenom odredbi odvjetničke Tarife obvezao tužitelja koji nije uspio u sporu naknaditi tuženiku troškove zastupanja po odvjetniku, kako je to odlučeno dosuđujućim dijelom točke II. izreke presude.

 

17. Slijedom iznesenog valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, u pobijanom dijelu dok u preostalom dijelu presuda kao nepobijana ostaje neizmijenjena.    

   

U Rijeci 10. siječnja 2024.

 

Predsjednica vijeća

Ivanka Maričić-Orešković, v.r.