Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-63/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Pero Miloglav, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv NC zbog kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 1017117, 118718 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optužene NC podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru poslovni broj 36 K-209/2021-44 od 8. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optužene NC kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zlataru optužena NC je proglašena krivom da je počinila kazneno djelo protiv imovine – krađa – opisano i kažnjivo i kažnjivo po članku 228. stavak 1. KZ/11, te je na temelju odredbe članka 228. stavak 1. KZ/11 osuđena na kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) mjeseca.

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12–odluka ustavnog suda republike hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22–dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljena je u cijelosti oslobođena od obveze podmirenja troškova kaznenog postupka.

2. Protiv presude žalbu je podnijela optužena NC putem branitelja Braslava Balena, odvjetnika u Zagrebu iz svih žalbenih razloga osobito zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

2.3. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.

3. Žalba optužene NC nije osnovana.

4. Premda žaliteljica ističe da se žali iz svih žalbenih razloga što uključuje i žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka te povrede kaznenog zakona, ona ih ne obrazlaže, a niti se može razabrati zašto smatra da su ostvarene ove povrede, već samo polemizira s utvrđenim činjeničnim stanjem. Međutim, sud prvog stupnja je glede odlučnih činjenica označio jasne i logične razloge na kojima se zasniva izreka presude. Isto tako, sud je označio dokaze na temelju kojih proizlazi zaključak da je optužena NC počinila kazneno djelo, kako je to navedeno u izreci pobijane presude, a potom je obrazložio i na osnovu kojih odlučnih činjenica je to zaključio.

4.1. Stoga bitna povreda odredaba kaznenog postupka i povreda kaznenog zakona nisu ostvarene, a niti je ovaj sud, ispitivanjem pobijane presude u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08, utvrdio da bi u presudi bile ostvarene i neke druge bitne povrede na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, ili povrede kaznenog zakona na štetu optuženice, pa žalba optužene NC iz navedenih žalbenih osnova nije osnovana.

5. Jednako tako nije osnovana niti žalba optužene NC iz žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Optužena u tom dijelu svoje žalbe prvenstveno osporava vrijednost otuđenih stvari te navodi da ukupna vrijednost otuđenih stvari naznačena u činjeničnom opisu izreke pobijane presude ne predstavlja realnu vrijednost robe čija se vrijednost treba utvrditi po nabavnoj cijeni, a ne po cijeni na koju je dodana trgovačka marža, a što je odlučno za kvalifikaciju djela.

5.1. Po stajalištu ovog vijeća, a suprotno stajalištu žalitelja sud prvog stupnja za svoja utvrđenja u pogledu utvrđene vrijednosti robe, te postupanja okrivljenice s izravnom namjerom kao oblikom krivnje, dao je jasne, uvjerljive razloge koje prihvaća i ovaj sud kao sud drugog stupnja.

5.2. Prije svega pravilno je utvrđenje i zaključak suda prvog stupnja da se vrijednost otuđene robe procjenjuje prema maloprodajnim cijenama i da je ona vrijednosti 2.507,20 kuna kako je optuženo, iz razloga što se vrijednost oduzete robe procjenjuje po tome koliko bi novaca okrivljenica morala izdvojiti iz svoje imovine da stekne stvari koje je otuđila. Dakle, nema dvojbe da bi okrivljenica, pošto nije pravna osoba a ni obrtnik koji mogu kupovati robu u veleprodajnim trgovinama, otuđenu robu mogla kupiti jedino kao fizička osoba po maloprodajnim cijenama. Prema tome, okrivljenica bi za kupnju stvari koje je otuđila morala iz svoje imovine izdvojiti iznos od 2.507,20 kuna i za taj bi iznos došlo do promjene njenog imovnog stanja.

5.3. Stoga suprotno neutemeljenim žalbenim tvrdnjama, ovaj sud kao sud drugog stupnja ne nalazi da je sud prvog stupnja povrijedio kazneni zakon time što je optuženicu proglasio krivom i osudio za kazneno djelo iz izreke pobijane presude, jer je sud prvog stupnja činjenično stanje potpuno i pravilno utvrdio, te izveo i pravilan zaključak iz takvog činjeničnog stanja da je okrivljenica počinila kazneno djelo krađe iz 228. stavak 1. KZ/11 i to na način kako to stoji u izreci pobijane presude.

5.4. Razmotrivši razloge koje je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude za svoja utvrđenja odlučnih činjenica, kao i istaknute prigovore u žalbi optuženice, ovaj sud drugog stupnja, ocjenjuje da optužena NC u navodima svoje žalbe nije ni najmanje dovela u sumnju razloge na kojima je utemeljena prvostupanjska presuda kojom je proglašena krivom da je počinila kazneno djelo protiv imovine- krađu na način kako je opisano u izreci pobijane presude.

5.5. Sud prvog stupnja temeljito je i s potrebnom kritičnošću ocjenjivao obranu optužene NC danu u tijeku postupka pri čemu ju je detaljno analizirao samu za sebe, kao i u vezi s drugim dokazima koji su provedeni u tijeku postupka i osnovano zaključio da njegova obrana nije vjerodostojna. S pravom je nadalje prvostupanjski sud kod ocjene vjerodostojnosti obrane optuženice cijenio i iskaze svjedoka ČC, ŽC i DC.

5.6. Slijedom svega izloženog, suprotno navodima žalbe optuženice, sud prvog stupnja je pravilnom ocjenom vjerodostojnosti iskaza svjedoka i obrane optuženice utvrdio da je optužena NC inkriminirane zgode otuđila više komada odjevnih predmeta s ciljem da ih protupravno prisvoji. Stoga je sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio kazneni zakon, kada je postupanje optužene NC pravno označio kao kazneno djelo iz članka 228. stavak 1. KZ/11, te je za isto proglasio krivom.

5.7. Za svoja činjenična i pravna utvrđenja sud prvog stupnja dao je u svemu logične, jasne, potpune i argumentirane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje radi nepotrebnog ponavljanja upućuje i žalitelja.

5.8. Budući da optuženica žalbenim navodima nije dovela u sumnju potpuna i pravilna utvrđenja odlučnih činjenica kaznenog djela za koje je proglašen krivim, to žalba optužene NC zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nije osnovana.

6. Optužena NC žaleći se zbog odluke o kaznenoj sankciji navodi da joj je prvostupanjski sud izrekao prestrogu kaznu kojom prilikom nije pravilno niti u dovoljnoj mjeri cijenio sve utvrđene olakotne okolnosti posebno činjenicu da je majka petero malodobne djece o kojima brine.

6.1. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

6.2. Prilikom odluke o vrsti i mjeri kazne prvostupanjski sud je optuženici pravilno cijenio kao olakotnu okolnost njeno djelomično priznanje. Kao otegotno joj je pravilno cijenjena ranija kaznena osuđivanost i to radi kaznenih djela imovinsko pravnog karaktera što upućuje na zaključak da dosadašnja pravomoćna osuđivanost nije utjecala na očekivan način na optuženicu, odnosno da ista uskladi svoje ponašanje sa zakonom i općeprihvaćenim društvenim normama, već naprotiv da je ista nastavila po dosadašnjem, njoj očito prihvatljivom, obrascu ponašanja.

6.3. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da će se ovako izrečenom kaznom zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja, prije svega utjecati na optuženicu da ubuduće više ne čini nova kaznena djela te da je navedena sankcija primjerena stupnju krivnje optuženice, jačini ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra, osobi optuženice, njenim obiteljskim prilikama, kao i svim okolnostima počinjenja djela te će se navedenom kaznom izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredat utemeljen na vladavini prava, utjecati na optuženike i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti optuženicima ponovno uključivanje u društvo.

7. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

Dubrovnik, 17. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Pero Miloglav