Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-928/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci po sutkinji Ivi Smokvina Dadasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Komunalno društvo Pag d.o.o. Pag, Ulica braće Fabijanić 1, OIB: 08382999002, zastupan po Hrvoju Bićaniću, odvjetniku iz Ogulina, protiv tuženika RP, OIB: [osobni identifikacijski broj], nepoznatog prebivališta i boravišta, zastupan po privremenom zastupniku Davoru Marčecu, odvjetniku iz Velike Gorice, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici pod posl. br. Povrv-124/2023 od 17. travnja 2025., dana 17. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici pod posl. br. Povr-124/2023 od 17. travnja 2025. u toč. I) i III) izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u toč. I) izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Slavice Perić iz Dugog Sela pod posl. br. Ovrv- 501/2021 od 24.05.2021., u dijelu kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 11,40 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedinačni utuženi iznos, dok je toč. II) izreke ukinut navedeni platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 54,78 eura sa zateznom kamatom, te je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev. Također je toč. III) izreke naloženo tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 163,15 eura sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate, dok je toč. IV) izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 62,50 eura kao neosnovan.
2. Protiv toč. I) i III) izreke citirane presude sadržajno žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a), te predlaže pobijanu odluku preinačiti, odnosno podredno ukinuti.
3. Odgovor na žalbu nije podnijet.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmetnim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje od tuženika isplatu dospjelih neplaćenih računa s osnova fiksnog dijela vodne usluge za period od kolovoza do studenog 2020. za nekretninu na [adresa] čiji je tuženik bio suvlasnik u utuženom periodu i to u visini njegova suvlasničkog udjela ( 1/2 ).
6. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud utvrđuje:
- da je predmet spora plaćanje fiksnog dijela komunalne usluge opskrbe vodom za razdoblje od kolovoza do studenog 2020. u odnosu na nekretninu tuženika na adresi [adresa] u visini od 1/2 dijela naknade sukladno veličini tuženikova suvlasničkog dijela nekretnine,
- da među strankama nije sporno da je tuženik suvlasnik nekretnine na koju se odnose ispostavljeni računi,
- da su Zakonom o vodama ( NN 66/19, dalje: ZOV) definirane vodne usluge kao usluge javne vodoopskrbe i javne odvodnje, da se djelatnosti javne vodoopskrbe i javne odvodnje obavljaju kao javna služba, a koje su od interesa za jedinice lokalne samouprave na uslužnom području, koje su dužne osigurati obavljanje istih djelatnosti na svom području,
- da čl. 3. st. 1. toč. 11. Zakona o vodnim uslugama ( NN 66/19, dalje ZVU) definira da su isporučitelji vodnih usluga oni koji imaju akt o ispunjenju posebnih uvjeta za obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe i javne odvodnje na temelju Zakona o vodama, što uključuje i isporučitelje koji isporučuju vodu za ljudsku potrošnju isključivo drugim isporučiteljima vodnih usluga, dok da čl. 3. st. 1. toč. 6. ZVU definira korisnika vodnih usluga kao vlasnika nekretnine u koju se putem građevina za javnu vodoopskrbu, a gdje je primjenjivo autocisternom ili na drugi način, isporučuje voda za ljudsku potrošnju, iz koje se otpadna voda, neizravno ili izravno, ispušta u građevine za javnu odvodnju odnosno vlasnik individualnog sustava odvodnje, a ako vlasnika te nekretnine nije moguće utvrditi, da je korisnik vodnih usluga posjednik te nekretnine, odnosno individualnog sustava odvodnje,
- da iz Odluke o cijeni vodnih usluga od 30.04.2018. proizlazi da je tužitelj Komunalno društvo Pag d.o.o. javni isporučitelj vodnih usluga na području Grada Paga,
- da je čl. 42. ZVU-a propisano da su sredstva cijene vodnih usluga prihod isporučitelja vodnih usluga, a obveznik plaćanja je korisnik vodnih usluga, te da se cijena vodne usluge sastoji se od fiksnog i varijabilnog dijela,
- da je čl. 3. Uredbe o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje cijena vodnih usluga pokriva ( NN 112/10, 66/19, dalje: Uredba) propisan način izračuna najniža osnovna cijena vodnih usluga, dok da je čl. 6. st. 1., 2. i 3. Uredbe propisano da se najniža osnovna cijena vodnih usluga sastoji od fiksnog i varijabilnog dijela, da fiksni dio najniže osnovne cijene vodnih usluga služi pokriću troškova koji ne ovise o količini isporučenih vodnih usluga, a nastaju kao posljedica priključenja nekretnine na komunalne vodne građevine i to troškova očitanja vodomjera, obrade očitanih podataka te izrade i dostave računa korisnicima vodnih usluga, umjeravanja i servisiranja vodomjera sukladno važećim propisima, tekućeg i investicijskog održavanja priključka nekretnine na komunalne vodne građevine vodoopskrbe i/ili odvodnje, redovitog održavanja funkcionalne ispravnosti komunalnih vodnih građevina za isporuku vodnih usluga, ispitivanja i održavanja zdravstvene ispravnosti vode za piće, te da se isti obračunava se mjesečno,
- slijedom navedenog, a obzirom da na nekretnini, čiji je tuženik suvlasnik, postoji priključak za vodu, to da je tuženik u obvezi mjesečno plaćati fiksni dio cijene vodnih usluga, neovisno o potrošnji vode, jer se za potrošenu vodu plaća varijabilni dio cijene, a koji tuženiku nije obračunat,
- da je utuženi fiksni dio osnovne cijene vodnih usluga obračunat u skladu s Cjenikom tužitelja koji je u primjeni od 30.04.2018.,
- da prigovor zastare nije osnovan jer da je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu 19.04.2021., odnosno unutar jednogodišnjeg roka zastare propisanog čl. 232. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 ).
7. Slijedom navedenog prvostupanjski sud primjenom naprijed navedenih propisa djelomično prihvaća tužbeni zahtjev u odnosu na glavno potraživanje, dok tužbeni zahtjev odbija u odnosu na zatraženi ovršni trošak, a odluku o parničnom trošku donosi na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.
8. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo odlučujući o tužbenom zahtjevu, te nije počinjena niti jedna bitna povreda iz članka 354. st. 2. na koju sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
9. Pobijana prvostupanjska presuda donijeta je u sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a, pa se ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja slijedom čega je neosnovano pozivanje tuženika na taj žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. toč. 2. ZPP-a.
10. Po stavu ovog suda pravilno je prvostupanjski sud na temelju dokumentacije priložene od strane tužitelja utvrdio činjenično stanje, koje se u sporovima male vrijednosti ne može pobijati, te primijenio materijalno pravo kada je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, te naložio tuženiku platiti tužitelju utuženi iznos s osnova 1/2 dijela neplaćenih računa za obračunati fiksni dio vodnih usluga. Štoviše tuženik tijekom postupka nije imao dokaznih prijedloga, već je samo paušalno osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva.
11. Žalbeni navod tuženika da mu tužitelj nije isporučio nikakvu uslugu nije osnovan jer se u konkretnom slučaju radi o naplati fiksnog dijela vodne usluge koji služi pokriću troškova koji ne ovise o količini isporučenih vodnih usluga.
12. Žalbenim navodom da nije bio upoznat sa potraživanjem tužitelja, tuženik osporava činjenično stanje, a što nije dopušteno jer je riječ o sporu male vrijednosti. Također navedenu činjenicu tuženik prvi puta iznosi u žalbi.
13. Pravilna je i odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio sa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom.
14. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.
15. Prvostupanjska presuda kao nepobijana, ostaje neizmijenjena u toč. II) i IV) izreke.
U Rijeci, 17. ožujka 2026.
SUTKINJA:
Iva Smokvina Dadasović
