Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1101/2025-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Svjetlane Pražić predsjednice vijeća, Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice AD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Saši Pufler, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi ništetnosti i stjecanja bez osnove, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1057/2019 od 13. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tuženika te se ukida presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1057/2019 od 13. lipnja 2025. u točkama I, II i III izreke te se predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I.Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 5140030250- 60010459721/2006. sklopljenog dana 09.05.2006. između tužiteljice AD i Slavonske banke d.d. Osijek, kao pravnog prednika tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, koji je potvrđen kod javnog bilježnika Dragice Dumančić iz Osijeka pod brojem OV6880/06 dana 11.05.2006., a koja u čl. 2. glasi: „CHF...u protuvrijednosti od HRK po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita.“; u čl. 3. toč. 2. glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti...CHF“, toč. 4.:“... obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.“, toč. 5.:“Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.“; u čl. 4. glasi: „Ugovorne strane su suglasne da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu. Izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja Aneksa ovom Ugovoru, a što stranke potvrđuju svojim potpisom na ovom Ugovoru.“; u čl. 11. glasi: „Ako nakon sklapanja ovog Ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obveze jedne strane, ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora, Korisnik kredita se odriče prava prigovora promijenjenih okolnosti (clausula rebus sic stantibus).“; a u čl. 15. glasi: „Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita u cijelosti prihvaća odredbe poslovnih uvjeta Banke, a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge Banke, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune.“.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da isplati tužiteljici AD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.075,12 eur (tisuću sedamdeset i pet eura i dvanaest centa) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 01.10.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 01.01.2023. godine pa do 31. 12. 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. sve do isplate po stopi koju određuje Europska središnja banka, a koja je istu primijenila na posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužiteljici AD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.787,99 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude, odnosno od 13. lipnja 2025., pa sve do isplate, po stopi koju određuje Europska središnja banka, a koja je istu primijenila na posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška iznad dosuđenog iznosa od 1.787,99 eura tužitelj se odbija kao neosnovan."

2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te da se tuženiku nadoknade troškovi žalbenog postupka ili da se presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica u cijelosti osporava navode iz žalbe tuženika predlažući da se žalba odbije kao neosnovana i presuda prvog stupnja potvrdi.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu koji je zaključen 9. svibnja 2006. između stranaka i to odredbe čl. 2. i čl. 4. i to ugovaranju isplate rate kredita u valutnoj klauzulu u CHF u protuvrijednosti kuna na dan isplate kao i ništetnost čl. 4., 5., 15. i 4. kojim su ugovorene promjenjive kamatne stope sukladno odluci banke te restitucijski zahtjev radi isplate preplaćenih iznosa temeljem takvih ugovorenih ništetnih odredbi.

6. Nakon provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja je utvrdio da je zaključen ugovor o kreditu 9. svibnja 2006. sa ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom od 4,65% godišnje, da je prihvaćen u cijelosti nalaz sudskog vještaka kojim je utvrđena preplata u iznosu od 1.075,12 eura iako je između stranaka zaključen dodatak ugovora 22. siječnja 2016.

7. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatu utuženog iznosa sud prvog stupnja uvažava činjenicu da su na okolnost ništetnosti ugovornih odredbi u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa vođeni postupci radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača te da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 utvrđeno da tuženik nije pojedinačno pregovarao sa potrošačima o promijeni ugovorne kamate niti je u ugovoru predvidio egzaktne parametre i metodu izračuna što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka te da je postupljeno protivno čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003., a u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. protivno čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007., te da su se koristile ništetne i nepoštene ugovorne odredbe kojim je ugovorena valutna klauzula tj. isplata mjesečnih iznosa u CHF u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate.

8. Sud prvog stupnja se poziva na odredbu čl. 502.c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača sukladno kojima smatra da je u ovoj parnici vezan za utvrđenja iz postupka kolektivne zaštita prava i interesa potrošača te se u vezi tim poziva na pravno shvaćanje iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev- 3142/2018 od 19. ožujka 2019. koja je potvrđena odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. kao i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.

9. Stoga je sud prvog stupnja utvrdio da je prema čl. 502. st. 1. ZPP-a vezan utvrđenjima iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 te smatra unatoč provedene konverzije tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa koji nisu uračunati u dodatku ugovora, da zaključivanje dodatka ugovora ne znači da se radi o novacijskom ugovoru pa da stoga zbog ništetnosti odredbi ugovora o kreditu tužiteljica ima pravo na isplatu sukladno čl. 323. st. 1. u vezi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO).

10. Zaključak je suda da prigovor zastare nije osnovan jer da je temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a zastara prekinuta te je ponovo rok počeo teći 14. lipnja 2014. pravomoćnošću odluke povodom kolektivne tužbe potrošača, a što je sve sukladno shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici održanoj 30. siječnja 2020.

11. Odluku o troškovima parničnog postupka sud prvog stupnja temelji na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a.

12. Osnovani su žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja je počinio bitnu potvrdu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da u odluci ne obrazlaže zašto je odbio prijedlog tuženika da se sasluša djelatnica banke koja je sudjelovala u sklapanju ugovora o kreditu i da se o pojedinim ugovornim odredbama pregovaralo, te se stoga ne može ispitati pravilnost primijenjenog materijalnog prava.

13. Stoga zbog navedene bitne povrede se ne može ispitati pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u konkretnom slučaju jer tuženik ima pravo usprkos utvrđenjima iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2022 dokazivati u pojedinim parnicama da se navedene relevantne činjenice razlikuju od onih utvrđenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

14. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je tuženik u odgovoru na tužbu predložio saslušanje zaposlenice FD na okolnosti da su tužiteljici bila objašnjena prava i obveze iz ugovora o kreditu te da bi navedena djelatnica govorila o načinu pregovaranja u vezi zaključivanja konkretnog ugovora o kreditu, da je sud prvog stupnja na raspravi održanoj 7. rujna 2020. odbio prijedlog da se sasluša navedena svjedokinja, a da u obrazloženju odluke ne navodi razloge zbog čega je odbio prijedlog da se sasluša navedena svjedokinja.

15. Navodi se da po mišljenju ovog suda da sklapanjem dodatka ugovora kojim je izvršena konverzija kredita sukladno Zakona o izmjenama Zakona o potrošačkom kreditiranju se ne gubi pravo na potraživanje preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, ukoliko sud prvog stupnja u nastavku postupka utvrdi da su te odredbe koje su predmetom raspravljanja nepoštene i ništetne. Ovo iz razloga jer je i odlukama suda Europske unije u spojenim predmetima pod poslovnim brojem C-596/15 i C-597/15 u predmetu Bionorica Seidiaphan Gmb H&Co KG kao i u odluci pod poslovnim brojem C-1418/17 zauzeto shvaćanje kako sud mora provjeriti je li nacionalni zakon omogućio ponovnu uspostavu pravno i činjeničnu situaciju u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštene odredbe potrošačkog ugovora nisu postojale osobito uspostavom prava na povrat svih koristi koje je trgovac neopravdano stekao na štetu potrošača na temelju navedene nepoštene odredbe i to unatoč zakonskoj intervenciji.

16. Dakle, iz te odluke bi se moglo zaključiti da potrošač uvijek ima pravo na potpuno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi i bez obzira na eventualnu zakonsku intervenciju.

17. U odnosu na žalbene navode tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio prigovor zastare navodi se da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara jer zastara počinje teći pravomoćnošću odluke o utvrđenju ništetnosti pojedinih odredbi ugovora, a upravo je predmet tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju utvrđenje ništetnosti navedenih odredbi o promjenjivosti kamatne stope i ugovaranju valutne klauzule.

18. U odnosu na žalbene navode da je zakonska zatezna kamata trebala biti dosuđena na način da se utvrdi da je tuženik postupao savjesno navodi se da u slučaju da sud prvog stupnja utvrdi da su ništetne navedene odredbe tuženik nije postupao savjesno te bi tužiteljici pripadala kamata od dana isplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa jer je nepoštenje i nesavjesnost tuženika utvrđena u navedenoj presudi u kojoj se raspravljalo o zaštiti kolektivnih interesa potrošača, a što je sve sukladno i shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici Građanskog odjela od 31. siječnja 2022.

19. Nakon što sud prvog stupnja otkloni navedeni nedostatak na način da u odluci obrazloži iz kojih razloga nije saslušao zaposlenicu tuženika ili ukoliko odluči u nastavku postupka saslušati navedenu zaposlenicu, ponovno će odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice.

20. Slijedom obrazloženog žalbu tužiteljice je trebalo uvažiti i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu u točkama I, II i III izreke ukinuti pa je stoga primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a je odlučeno kao u točki I izreke ovog rješenja. Presuda suda prvog stupnja u nepobijanom dijelu u točki IV izreke ostaje neizmijenjena.

21. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke ovog rješenja.

U Rijeci 17. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Svjetlana Pražić