Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž -2046/2025-3

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak, predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Nataše Peršić Brleković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Jelavić & partneri j.t.d. i iz Zagreba, protiv tuženika GJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Damir Hećimović i Leopoldina Špicer iz Slavonskog Broda, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3109/18-59 od 5. rujna 2025., ispravljena rješenjem poslovni broj Pn-3109/18-63 od 24. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3109/18-59 od 5. rujna 2025. ispravljena rješenjem poslovni broj Pn-3109/18-63 od 24. rujna 2025., potvrđuje.

Obrazloženje

1. Citiranom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku na ime naknade neimovinske štete isplatiti tužitelju iznos od 5.000,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate, dok je točkom II.izreke naloženo nadoknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 3.523,16 eur sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude tuženik podnosi žalbu, pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), predlažući da se uvaženjem žalbe pobijana presuda preinači i zahtjev tužitelja odbije uz obvezu naknade troškova postupka, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugim sucem.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti radi prijave za zlostavljanje djeteta od strane tužitelja.

6. Sud prvog stupnja na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka utvrđuje sljedeće:

-tuženik je bivši zet tužitelja koji je bio u braku sa njegovom kćerkom do 29. travnja 2015. u kojem je rođena njihova mldb kćerka V;

-nakon razvoda braka mldb. V dodijeljena je na skrb i brigu majci;

-za vrijeme trajanja braka živjeli su u obiteljskoj kući tužitelji u odvojenom stanu na katu, time da su u istoj zgradi stanove imali tužitelj i njegova supruga te druga kćerka tužitelja;

-za vrijeme trajanja braka dolazilo je do nesuglasica između tuženika i supruge, tako da je tuženik bio i prijavljen zbog nasilja u obitelji;

-mldb. V je 1. rujna 2015. trebala započeti sa pohađanjem vrtića u [adresa] ali do toga nije došlo jer je majka sa djetetom tijekom ljeta odselila u Zagreb, a prethodno su boravile na moru;

-u drugoj polovini kolovoza mldb. V je boravila kod tuženika u [adresa] te je prilikom kupanja izražavala nelagodu, odnosno bunila se protiv kupanja u kadi kada joj je želio isprati pijesak jer su prethodno bili na Savi na kupanju, te je po reakcijama djeteta posumnjao u spolno uznemiravanje od strane tužitelja;

-dana 1. rujna 2015. otišao je kod ravnateljice vrtića u [adresa] kako bi obavijestio da dijete neće krenuti u vrtić jer je bivša supruga otišla u Zagreb i u tom razgovoru iznio joj je i navedene sumnje, a ona ga je savjetovala da to ne može prešutiti, da treba tražiti da se to istraži, uputila ga je odvjetniku i policiji jer da ona u tome nije dovoljno stručna;

-u policiji su ga primili nakon nekoliko dana gdje je dobio upute da o tim sumnjama ne govori, a prethodno se obratio i odvjetniku, s time da mu je u policiji data obavijest da će dijete biti upućeno u Polikliniku za zaštitu djece grada Zagreba i da to može trajati i do šest mjeseci, a nalaz je došao u siječnju 2016. koji nije potvrdio njegove sumnje i prihvatio je nalaz ali u njemu i dalje tinja „crna sumnja“;

- podnio je zahtjev Centru za socijalnu skrb u Slavonskom Brodu, da se njemu dijete povjeri na skrb, posebno iz razloga što dijete stalno govori da želi s njim živjeti;

-majka djeteta za navedenu prijavu saznala je 24. rujna 2015. kada je bila pozvana da se hitno javi u policiju te joj je dostavljen i poziv Centra za socijalnu skrb kada je obavještena da se radi o sumnji za seksualno zlostavljanje djeteta, nakon toga je sa djetetom otišla na pregled u Dječju polikliniku u Klaićevoj i tada joj je nakon pregleda potvrđeno da nad djetetom nema tragova nasilja, a sljedećeg dana i kod dječjeg ginekologa koji je potvrdio da nema tragova zlostavljanja, što je potvrđeno i vještačenjem u Poliklinici za zaštitu djece od strane njihovog stručnog tima (psihijatar, psiholog, socijalni radnik i pedijatar), prema kojem nije bilo sumnji u zlostavljanje;

- nakon ovog događaja cijela je obitelj počela biti drugačija u ponašanju;

- ona sa djetetom živi u prizemlju obiteljske kuće, roditelji na katu, s time da tužitelj rjeđe dolazi kod njih, a kada dođe kratko se zadržava i nigdje ne ide sam sa unukom, što je prethodno tome bilo normalno, s time da su ona i cijela obitelj izloženi konstantnim prijavama pravobraniteljici za djecu, pravobraniteljici za ravnopravnost spolova, ministarstvima i drugim institucijama jer tuženik želi da dijete živi s njim;

- tužitelj je protiv tuženika podnio kaznenu prijavu radi lažnog prijavljivanja Općinskom državnom odvjetništvu, ali je ta prijava odbačena zbog nedostatka dokaza.

7. Sud prvog stupnja analizirajući iskaze stranaka i svjedoka, sadržaj priložene dokumentacije te rezultate medicinskog vještačenja, u bitnom zaključuje da je tuženik morao biti svjestan da prijavljivanje sumnje na spolno zlostavljanje tako malog djeteta, tada u dobi od tri godine, samo na temelju razgovora sa istim, može izazvati teške posljedice za prijavljenu osobu i to ne samo za nju, već i za cijelu obitelj.

8. Zaključuje da je tuženik kada se prvi put pojavila sumnja u večernjim satima 30. kolovoza 2015. trebao dijete odvesti liječniku ili nazvati majku, a on se sljedećeg dana obratio ravnateljici vrtića, iako nije znao što je ona po struci. Sve to uslijedilo je nakon što je majka sa mldb. V otišla živjeti u [adresa], što je kod njega izazvalo emocionalnu reakciju, ali da je kao odrasla osoba morao biti svjestan kakve posljedice može imati takva reakcija u slučaju prijavljivanja.

9. Cijeni da je pravo tuženika kao oca da bude zabrinut za dobrobit djeteta u situaciji kada se istim ne živi, kao i njegovu patnju radi razdvojenosti od djeteta što ga ne može vidjeti svaki dan jer živi u drugom gradu, ali iz rezultata dokaznog postupka zaključuje da je prijava protiv tužitelja ipak rezultat namjere tuženika da na bivšu suprugu izvrši pritisak, zbog postupka koji je pokrenuo, a radi promjene odluke s kojim će od roditelja dijete živjeti.

10. Prijavljivanjem sumnje da je tužitelj zlostavljač unuke, bez stručne ocjene o tome, smatra da je tužitelju nanio nemjerljivu emocionalnu štetu, čiji opseg i visina proizlaze iz njegovog iskaza te iskaza njegove kćerke MJ, kao i nalaza i mišljenja vještaka psihijatra koji potvrđuje da je ta sumnja i prijava kod njega izazvala intenzivnu duševnu bol usljed čega i sada trpi štetu i pretrpio je štetu u svom radnom i životnom okruženju, da se to odrazilo na način da je u više navrata premješten sa određenih pozicija na radnom mjestu, degradiran, a potom i promijenio radno mjesto, a kada je odlazio u mirovinu ljudi ga nisu htjeli niti pozdraviti.

11. U konkretnom slučaju radi se o povredi ugleda, časti, dostojanstva i imena koja nije učinjena i u medijima, ali je postupanjem tuženika o navodnom ponašanju tužitelja (pedofilija, incest) o tome više osoba dobilo saznanje koje po svojoj prirodi spada u nenormalno i bolesno ponašanje osobe, te kazneno djelo sankcionirano kaznenim zakonom, s time da protiv tužitelja u vezi s tim nije pokrenut nikakav postupak niti dokazano zlostavljanje djeteta. Stoga smatra da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz čl. 19. st. 1. u vezi sa čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje ZOO). Pri tome uzima u obzir da takvi oblici ponašanja nailaze na teške osude u svakoj sredini, a osobe koje se povezuju s takvim ponašanjem nose doživotni „pečat“ i osudu okoline, pa samo izražavanje sumnje na pedofiliju predstavlja vrlo ozbiljan napad na čast i ugled tužitelja što je kod njega izazvalo intenzivnu i dugotrajnu duševnu bol i patnju.

12. Emocionalna vezanost tuženika sa mldb. kćerkom i njegova prirodna zabrinutost kao roditelja za dobrobit djeteta, prema stavu suda prvog stupnja ne može opravdati štetnu radnju tuženika jer tako teške optužbe, odnosno sumnje bez adekvatnih dokaza predstavljaju najteži napad na osobnost svakog čovjeka, pa je tom štetnom radnjom ugroženo i tužiteljevo pravo osobnosti na obiteljski život. Stoga primjenom čl. 223. ZPP-a dosuđuje tužitelju iznos od 5.000,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe (kako je to odlučeno rješenjem o ispravku presude) do isplate, dok primjenom odredbe članka 154. i 155. ZPP-a uz odgovarajuću primjenu odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje Tarifa) obvezuje tuženika naknaditi tužitelju troškove zastupanja po odvjetniku, sudskih pristojbi i vještačenja.

13. Ispitujući u povodu žalbe pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja provedenim postupkom i njenim donošenjem počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.

14. Protivno žalbenim tvrdnjama tuženika nije počinjena niti apsolutno bitna procesna povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je sud prvog stupnja u odnosu na sve odlučne činjenice iznio razloge tako da je presudu moguće ispitati. Nije počinjena niti relativno bitna povreda iz odredbe članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 8. ZPP-a jer je sud prvog stupnja relevantna činjenična utvrđenja temeljio na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te pravne zaključke temeljio na rezultatima cjelokupnog postupka.

15. Tuženik u žalbi u bitnom ponavlja navode iznesene tijekom prvostupanjskog postupka da protiv tuženika nije podnio prijavu već se zbog opravdanih sumnji s obzirom na ponašanje djeteta obratio nadležnim službama, odnosno u prvom redu ravnateljici vrtića, a po njenoj uputi policiji, da nakon toga o tome kao što mu je i savjetovano nije nikom govorio, već da su to učinili upravo tužitelj i njegova kćerka, odnosno njegova bivša supruga MJ u više postupaka koji se između njih vode zbog povjere djeteta, pa da samo iz iskaza tužitelja nisu prihvatljiva utvrđenja suda prvog stupnja da bi o tome imao saznanja veći broj osoba što je izazvalo kod njega duševne boli.

16. I prema mišljenju ovoga suda, valja uvažavati zabrinutosti tuženika kao oca za stanje djeteta i ponašanje prema njoj, osobito u situaciji kada sa djetetom ne živi i kada iz njenih reakcija posumnja u eventualno seksualno zlostavljanje, što izaziva sumnju i zahtijeva odgovarajuću reakciju. Logično je da se u takvoj situaciji obrati određenim osobama s kojima bi mogao podijeliti zabrinutost i sumnju te dobiti upute vezane uz način postupanja, ali bi bilo prihvatljivo obraćanje u prvom redu stručnoj osobi ( dječjem psihologu, psihijatru, ginekologu ili drugoj stručnoj osobi), prije obraćanja drugim osobama, a tuženik se obratio osobi za koju ne zna što je po struci te koju dolazi obavijestiti da dijete neće pohađati vrtić u [adresa] jer sa majkom živi u [adresa]. Radi se o sumnjama u takvo ponašanje za koje je objektivno pretpostaviti da će utjecati na način života i funkcioniranja šire obitelji, kako njih međusobno tako i radne i životne okoline prema njima, a posebno na život djeteta.

17. Osim toga, kao što pravilno zaključuje sud prvog stupnja u takvoj situaciji morao je biti svjestan da će i dijete biti izloženo na način da će biti pregledano od strane stručnih osoba, što zasigurno nije ugodno i ima određene posljedica, pa će time o sumnji počinjenja tog kaznenog djela doći do saznanja veći broj osoba. Kako se radi o relativno manjoj sredini, logično je za pretpostaviti da će unatoč tome što se obratio samo institucijama do saznanja o tome neminovno doći u radnoj i životnoj sredini tih osoba. Stoga su i ovom sudu logične tvrdnje tužitelja da je do saznanja o sumnji došlo u [adresa] ali i na njegovom radnom mjestu, a tada je radio u Ministarstvu prometa, veza i infrastrukture Republike Hrvatske kao načelnik Sektora za promet u upravi za inspekcijske poslove. Logično je nadalje da je takva prijava kod njega izazvala promjene u ponašanju što su uočili njegovi radni kolege, da su o tome došli do saznanja i počeli ga izbjegavati tako da je naknadno i bio degradiran te osam puta premještan na drugo radno mjesto, pa je nakon toga otišao u mirovinu. Sama sumnja na seksualno zlostavljanje, osobito prema mldb. djetetu i unuci doživljava osudu i gnušanje okoline kao i izolaciju, zbog čega osoba na koju se to odnosi proživljava teške duševne boli jer se to odražava u svim segmentima života.

18. Prihvatljivo je da je nakon toga tužitelj promijenio odnos prema unuci u smislu da je u kontaktu sa njom sputan, ne zna što će mu se sve staviti na teret, iako je prije sa njom imao topao odnos, odlazio se igrati u park i šetnju, uzimao ju u ruke, hranio i presvlačio, a što mu je sada oduzeto.

19. Unatoč tome što se psihijatru javio više mjeseci nakon toga, s obzirom na rezultate između ostalog i medicinskog vještačenja, proizlazi da su ispunjeni uvjeti za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti. Naime, tuženik tvrdi da su i druge traume utjecale na njegovo psihičko stanje (navodno samoubojstvo supruge) ali je vještak potvrdio da su upravo psihosomatske promjene kod tužitelja izravna posljedica prijave podnesene od strane tuženika.

20. Stoga i ovaj sud suprotno tvrdnjama tuženika smatra da su u konkretnom slučaju s obzirom na težinu povrede i duševne boli koje je to kod tužitelja izazvalo, ispunjeni uvjeti za utvrđenje osnovanim zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete te da je istom ostvaren cilj kojim ta naknada služi i ne pogoduje se težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

21. S obzirom na težinu povrede i prema stavu ovoga suda dosuđeni iznos je primjeren, pa je sud prvog stupnja pravilnom primijenom odredbe članka 19. stavak 1. i 1100. ZOO-a u svezi s odredbom članka 223. ZPP-a, pravilno odmjerio visinu pripadajućeg iznosa.

22. Nadalje, pravilno je obvezao tuženika na taj iznos isplatiti tužitelju i zakonske zatezne kamate od podnošenja tužbe sukladno odredbi članka 29. stavak 1. i 2. u vezi sa člankom 1103. ZOO-a.

23. Pravilna je i odluka o troškovima postupka koja se temelji na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. ZPP-a te odgovarajućih odredbi Odvjetničke tarife.

24. Slijedom iznesenog, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

U Rijeci, 17. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Branka Ježek Mjedenjak