REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-255/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, sutkinje izvjestiteljice i Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HANDS ON SERVER SUPPORT d.o.o., Zagreb, Trg Drage Iblera 9, OIB: 30346251382, kojeg zastupa punomoćnik Davor Markaš, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika CORELION d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 37A, OIB: 84166453938, kojeg zastupa punomoćnik Janko Duduković Petyo, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1856/2020-87 od 21. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -1856/2020-87 od 21. studenog 2025. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudom citiranom u izreci naložio tuženiku isplatiti tužitelju 31.287,54 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.

2. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi da je predmet spora zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 31.287,54 EUR / 235.735,99 HRK na ime ugovorne kazne po Sporazumu o uređenju međusobnih odnosa od 13. ožujka 2019. Među strankama nije sporno da je RZR bila u radnom odnosu kod tužitelja te je 20. svibnja 2019. sporazumno raskinut ugovor o radu pa je navedena počela raditi kod drugog poslodavca, društva Puntino d.o.o., gdje je radila u razdoblju od 27. svibnja 2019. do 8. lipnja 2019. te konačno 12. lipnja 2019. sklopila ugovor o radu s tuženikom. Sporno je je li tuženik pri realizaciji navedenog zaposlenja vrbovao navedenu djelatnicu te poticao ju da napusti svoje zaposlenje kod tužitelja odnosno je li postupao protivno odredbama i preuzetim obvezama iz Sporazuma o uređenju međusobnih odnosa od 13. ožujka 2019. Iz Sporazuma o uređenju međusobnih odnosa od 13. ožujka 2019. proizlazi da su navedeni ugovor sklopili tužitelj i tuženik kao ugovorne strane te da je predmet tog ugovora regulacija glavnih pravnih i komercijalnih uvjeta migracije i pravnih mehanizama za njeno ostvarenje. Proizlazi da se tuženik obvezao da neće direktno ili indirektno vrbovati, nagovarati ili poticati bilo koju osobu zaposlenu kod tužitelja ili njegovih ekskluzivnih partnera da napusti svoje zaposlenje niti će angažirati, zaposliti ili koristiti usluge bilo koje osobe zaposlene kod tužitelja ili njegovih ekskluzivnih partnera. Navedena zabrana odnosi se na sve osobe koje su u trenutku sklapanja i za vrijeme trajanja navedenog sporazuma zaposlene od strane tužitelja ili njegovih ekskluzivnih partnera, ali ne odnosi se na one radnike koji su navedeni u Popisu Radnika (Prilog 1 Sporazuma) čiji je radnopravni odnos s tužiteljem prestao temeljem odluke tužitelja ili ekskluzivnog partnera i na one radnike koji su bili zaposleni od strane drugog poslodavca između svog zaposlenja s tužiteljem ili njegovim ekskluzivnim partnerom i potencijalnog zaposlenja kod tuženika. Također, proizlazi kako se navedene obveze iz Sporazuma primjenjuju u razdoblju od tri godine od potpisivanja sporazuma. Nadalje, za svaki pojedini slučaj povrede bilo koje navedene obveze tuženik će biti trenutno dužan platiti tužitelju ugovornu kaznu u visini od 36.000,00 USD u kunskoj protuvrijednosti.

3. Protiv navedene presude je žalbu izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešno primijenjenog materijalnog prava. U žalbi u bitnome ističe kako se presuda temelji jedino na iskazu svjedoka RZ koji ima isključivo posredna saznanja. U žalbi u bitnome ističe da nije jasno tko je i na koji način u ime tuženika povrijedio odredbe Sporazuma s obzirom da se djelatnica RZR prijavljivala na različita radna mjesta nakon prestanka rada kod tužitelja, potom je radila kod drugog poslodavca te je tek nakon toga počela raditi kod tužitelja.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je osnovana.

6. Pobijanu odluku je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da ista nije pravilna i zakonita.

7. U ovoj pravnoj stvari su stranke sklopile 13. ožujka 2019. Sporazum o uređenju međusobnih odnosa u kojem je tuženik preuzeo obvezu da više neće nuditi zaposlenje ili vrbovati radnike tužitelja. Uvidom u točku 3.1. Sporazuma je utvrđeno da je tuženik preuzeo obvezu da neće vrbovati, klevetati niti direktno ili indirektno vrbovati, nagovarati ili poticati bilo koju osobu zaposlenu od strane tužitelja ili njegovih partnera da napusti svoje zaposlenje niti će angažirati, zaposliti ili koristiti usluge bilo koje osobe zaposlene kod tužitelja. Dana 20. svibnja 219. je RZR sporazumno raskinula ugovor o radu s tužiteljem te je prešla raditi u društvo Putino d.o.o. i to na drugu poziciju odnosno projekt managera.

8. Sud prvog stupnja prilikom donošenja odluke uopće nije cijenio podatke iznesene u tijeku postupka o tome da je RZR za vrijeme trajanja radnog odnosa kod tužitelja završila dodatno školovanje te da nije dobila radno mjesto sukladno novim kvalifikacijama te da je zbog toga tražila drugo radno mjesto i da je bila zaposlena kod trećih osoba s novom kvalifikacijom.

9. Osnovano žalitelj ističe da se odluka suda prvog stupnja temelji na iskazu svjedoka LZ koji uopće nema osobnih saznanja o navedenim događajima već je isti razgovarao s trećim osobama oko njezinog zaposlenja. Dakle, riječ je o osobi koja ima samo daleke posredne informacije, a koji navodi nisu u suglasju s drugim iskazima svjedoka, stoga nije jasno kako je sud mogao utvrditi sve sporne činjenice samo na temelju iskaza ovog svjedoka bez usporedbe s iskazima drugih svjedoka.

10. Slijedom navedenog, u odluci suda prvog stupnja nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama jer nije jasno navedeno temeljem čega je zaključeno da su ispunjeni svi uvjeti da bi se moglo utvrditi da je tuženik povrijedio ugovornu obvezu.

11. Slijedom navedenog, presuda suda prvog stupnja je ukinuta i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovan postupak (čl. 380. t. 3. ZPP -a u vezi čl. 10. Stečajnog zakona), a sud će raspraviti odlučne činjenice na koje je upozoren u ovoj ukidnoj odluci naročito oko dodatne edukacije radnice te njezinog zaposlenja te će nakon toga donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku u kojoj će odlučiti i o troškovima cjelokupnog postupka.

Zagreb, 17. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kujundžić Novak