Poslovni broj: Pn-16/2026-98

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U ZAPREŠIĆU

Trg žrtava fašizma 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, po sucu toga suda mr. sc. Zvonimiru Dodig kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Lidiji Horvat, odvjetnici iz Zagreba, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po zastupniku po zakonu Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu, radi naknade štete, nakon usmene, glavne i javne rasprave održane 2. ožujka 2026. zaključene u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ŠG, odvjetničke vježbenice i Miljenke Žagar, zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Novom Zagrebu, 16. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e:

1.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 4.690,60eur sa zakonskom zateznom kamatom od 19. travnja 2013.

2.Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi i tijekom parnice tako tvrdi da je za vrijeme izdržavanja zatvorske kazne pretrpio povredu prava osobnosti, jer je kaznu zatvora izdržavao u vrlo ponižavajućim uvjetima, protivnim Ustavu Republike Hrvatske, Zakonu o izvršenju kazne zatvora i CPT Standardima Vijeća Europe, pa zbog toga zahtijeva od tužene isplatu naknade pretrpljene neimovinske štete u iznosu od 9.290,60eur (list 348) potražujući i nadoknadu troškova parničnog postupka.

2.U odgovoru na tužbu, kao i tijekom parnice, tužena se u cijelosti usprotivila tužbi, osporavajući osnovanost i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, prigovarajući i zastari.

3.Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u rješenje Županijskog suda u Splitu broj: IKI-6/10 od 25. siječnja 2010., pritužbu tužitelja, rješenje Županijskog suda u Sisku broj: IKI-298/12 od 17. srpnja 2012., rješenje Županijskog suda u Sisku broj: Kži-57/12 od 7. kolovoza 2012., zahtjev tužitelja za sudsku zaštitu od 4. srpnja 2013., zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora od 19. travnja 2013., dopis Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 22. srpnja 2013., rješenje Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav od 29. ožujka 2013., karton zaduženja zatvorenika, Odluku Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, Kaznionice u Glini od 26. listopada 2011., rješenje Županijskog suda u Splitu broj:

IKI-308/13 od 5. rujna 2013., žalbu tužitelja od 11. rujna 2013., rješenje Županijskog suda u Splitu broj: Kž-i-138/13 od 7. siječnja 2014., analizu obroka u restoranu Zatvora u Splitu od 7. listopada 2013., jelovnik za zatvorenike Zatvora u Splitu, dnevni raspored za zatvorenike Zatvora u Splitu, Odluke o pogodnostima Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, Zatvora u Splitu od 6. lipnja 2013. i od 7. svibnja 2013., prijedlog za pokretanje stegovnog postupka Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, Zatvora u Splitu od 14. svibnja 2013., popis prijavljenih posjetitelja tužitelja kao zatvorenika, Izvješće Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-X-5464/2012 od 12. lipnja 2014. o uvjetima života u zatvorima, dopis Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Zatvora u Splitu od 24. travnja 2018., dopis Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Centra za dijagnostiku u Zagrebu od 26. travnja 2018. i od 13. svibnja 2025., dopis Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Kaznionice u Glini od 7. svibnja 2018., dopise Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Zatvora u Splitu od 11. veljače 2019. i od 6. svibnja 2019., saslušao je tužitelja i svjedoke UG, RG i BG.

4.Ovaj sud nije provodio očevide u zatvorskim ustanovama s obzirom na vremenski odmak od časa kada je zatvorsku kaznu u njima izdržavao tužitelj do časa zaključenja glavne rasprave, već je zatražio i dobio očitovanja zatvorskih ustanova o uvjetima tužiteljeva boravka o zatvoru u utuženom periodu, a kojima tužitelj suštinski niti ne prigovara.

5.Sud je proveo sve dokaze koje su stranke konačno predložile.

6.Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je i u ponovljenom suđenju utvrdio da je preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja o kojem je još preostalo odlučiti neosnovan.

7.Predmet parnice je zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete . Tužitelj, naime, tvrdi da je zatvorsku kaznu u ustanovama u Splitu, Zagrebu i Glini izdržavao u vrlo ponižavajućim, neljudskim i nehigijenskim uvjetima protivnim Ustavu, Zakonu o izvršenju kazne zatvora i europskim standardima, zbog čega da je pretrpio duševne boli i povredu prava osobnosti.

8.U konkretnom slučaju nije sporno da je tužitelj boravio u zatvorskim ustanovama u Splitu, Zagrebu i Glini u periodu od 11. ožujka 2009. do 8. listopada 2013., i to najprije kao pritvorenik, a onda i kao zatvorenik.

9.Obzirom na istaknuti prigovor zastare i zastarni rok iz čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), te činjenicu da je zastara prestala teći časom podnošenja odštetnoga zahtjeva tužitelja dana 19. travnja 2013. (list 25 -27 spisa), te kako se u konkretnom slučaju, sukladno Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1270/2021 od 13. studenog 2024., "kontinuiranom situacijom" smatra samo ono razdoblje boravka tužitelja u Kaznionici u Glini od 2. ožujka 2010. do 19. travnja 2010. (list 334), ovaj sud i nadalje ima isti stav da je novčana tražbina tužitelja na ime naknade štete za period lišenja slobode od 11. ožujka 2009. pa do 2. ožujka 2010. zastarjela i da se zato ne može više niti prisilnim (sudskim) putem ostvariti , a da je tužitelj unutar trogodišnjeg zastarnog roka podnio zahtjev za naknadu štete u odnosu na sporni period boravka u Kaznionici u Glini od 2. ožujka 2010. do 19. travnja 2010., što znači da u tomu dijelu prigovor zastare nije osnovan.

9a.Naime, citirana odluka Ustavnog suda obvezuje ovaj, ali i instancioni sud u smislu odredbi čl. 31. st. 1. i 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (Narodne novine br. 99/99, 29/02, 49/02), zbog čega u ovoj parnici, glede pitanja zastare prava na podnošenje predmetne tužbe, nema mjesta odlučivanju na način kako to misli instancioni sud.

10.U konkretnom slučaju je sporno da li je tužitelj za vrijeme dok je bio lišen slobode bio izvrgnut nehumanom i ponižavajućem postupanju i da li su uvjeti u kojima je izdržavao kaznu zatvora bili zadovoljavajući, pa ako nisu, da li mu je zbog toga povrijeđeno pravo osobnosti i nastala neimovinska šteta.

11.Temeljem ostvarenih rezultata parničnog raspravljanja utvrđenih na temelju uvida u materijalne dokaze provedene na glavnoj raspravi, i to uvidom u rješenje Županijskog suda u Splitu broj: IKI-6/10 od 25. siječnja 2010., rješenje Županijskog suda u Sisku broj: IKI-298/12 od 17. srpnja 2012., rješenje Županijskog suda u Sisku broj: Kži-57/12 od 7. kolovoza 2012., rješenje Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav od 29. ožujka 2013., karton zaduženja zatvorenika, Odluku Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, Kaznionice u Glini od 26. listopada 2011., rješenje Županijskog suda u Splitu broj: IKI -308/13 od 5. rujna 2013., rješenje Županijskog suda u Splitu broj: Kž-i-138/13 od 7. siječnja 2014., analizu obroka i jelovnik u restoranu Zatvora u Splitu od 7. listopada 2013., dnevni raspored za zatvorenike Zatvora u Splitu, Odluke o pogodnostima Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, Zatvora u Splitu od 6. lipnja 2013. i od 7. svibnja 2013., dopis Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Zatvora u Splitu od 24. travnja 2018., dopis Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Centra za dijagnostiku u Zagrebu od 26. travnja 2018. i od 13. svibnja 2025., dopis Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Kaznionice u Glini od 7. svibnja 2018., te u dopise Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Zatvora u Splitu od 11. veljače 2019. i od 6. svibnja 2019., utvrđeno je da je prehrana tužitelja odgovarala zdravstvenim i prehrambenim standardima sve sukladno odredbama Pravilnika o standardima smještaja i prehrane zatvorenika (Narodne novine br. 92/02), da su liječničke usluge bile raspoložive u spornim ustanovama (tužitelj liječen i od strane specijaliste psihijatra) bile dostupne i na primjerenoj razini i da zadovoljavaju opće kaznioničke standarde i standarde pružanja i osiguranja medicinske skrbi, te da su se temeljna prava zatvorenika ograničavala samo u granicama nužnim za ostvarenje svrhe kažnjavanja pri čemu tužitelj nije bio mučen. Nadalje, proizlazi da je tužitelj imao odgovarajuću rasvjetu te mogućnost održavanja osobne higijene tuširanjem i pranjem ruku, kao i održavanja čistim prostorija u kojima je boravio, a sukladno odredbama čl. 76. Zakona o izvršavanju kazne zatvora (Narodne novine br. 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13, 150/13), da je imao mogućnost svakodnevnoga kretanja na svježem zraku, te bavljenja radnim i sportskim aktivnostima i primanja posjeta u skladu sa zatvorskim uvjetima, jer su ograničena mogućnost kretanja, radnih ili fizičkih aktivnosti, kao i pojačani nadzor osoba lišenih slobode imanentni boravku u penalnim ustanovama.

12.Primjenom stajališta Ustavnog suda Republike Hrvatske zauzetog u Odluci broj: U-III-1270/2021 od 13. studenog 2024. površina zatvorske ćelije koja je manja od 3m2 osobnog prostora po zatvoreniku smatra se nedostatkom osobnog prostora što ima za posljedicu pretpostavku povrede čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, dok je primjenom stajališta tog suda zauzetog u Odluci broj: U-III-1912/2019 od 9. studenog 2022. potrebno umanjiti površinu zatvorske ćelije za površinu sanitarnog čvora da bi se utvrdila konačna površina osobnog prostora zatvorenika.

13.Uvidom u dopise Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Zatvora u Splitu od 24. travnja 2018., 11. veljače 2019. i 6. svibnja 2019., proizlazi da je tužitelj boravio u potonjoj ustanovi u periodu od 16. travnja 2013. do 8. listopada 2013., kada je boravio u zatvoreničkim sobama površine 27,72m2 s najviše 9 zatvorenika (uključujući i tužitelja) i sanitarnim čvorom bez tuša površine 1,78m2 i kada je samo u periodu od 14. lipnja 2013. do 16. lipnja 2013. imao manje od 3m2 osobnog prostora, te da je u istoj ustanovi boravio i u periodu od 11. ožujka 2009. do 10. studenog 2009. i od 7. prosinca 2009. do 28. siječnja 2010., kada je, također, boravio u zatvoreničkoj sobi iste površine sa sanitarnim čvorom bez tuša iste površine, a za koji period zbog uništenja arhivske građe nije utvrđen broj zatvorenika u toj sobi smještajnog kapaciteta 6-7 osoba u vremenu kada je u njoj boravio tužitelj, pa ovaj sud zaključuje, primjenom pravila o teretu dokazivanja, da je i u tom periodu tužitelj imao više od 3m2 osobnog prostora.

14.Uvidom u dopise Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Centra za dijagnostiku u Zagrebu od 26. travnja 2018. i od 13. svibnja 2025. proizlazi da je tužitelj boravio u toj ustanovi u periodu od 28. siječnja 2010. do 2. ožujka 2010., kada je bio smješten u sobi površine 21,10m2 s još 5, 6 i 7 zatvorenika, pri čemu zbog uništenja arhivske građe više nije bilo moguće utvrditi u kojem je periodu tužitelj boravio s 5 zatvorenika, u kojem sa 6 zatvorenika, a u kojem sa 7 zatvorenika u istoj sobi, te da je u sobi bio sanitarni čvor bez tuša površine 1,57m2 odvojen od ostatka sobe zidom visine 180 cm, što znači da je u toj ustanovi za vrijeme dok je u njoj boravio tužitelj imao manje od 3m2 osobnog prostora kada je u njoj boravio s još 6 i 7 zatvorenika.

15.Uvidom u dopis Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Kaznionice u Glini od 7. svibnja 2018. proizlazi da je tužitelj boravio u toj ustanovi u periodu od 2. ožujka 2010. do 15. travnja 2013., i to u sobama različite površine, i to 21,00m2, 29,00m2, 23,5m2, 22,30m2, 24,00m2, 11,70m2 (sam u sobi), s još 3, 5 i 7 zatvorenika, sanitarni čvor ili izvan sobe ili u sobi površine od 1,5m2 do 2,32m2, tuševi u sobi ili izvan sobe, kada niti u jednom trenutku nije imao manje od 3m2 osobnog prostora.

16.Dakle, na temelju tako provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je tužitelj za vrijeme dok je boravio u Zatvoru u Splitu imao samo u periodu od 14. lipnja 2013. do 16. lipnja 2013. manje od 3m2 osobnog prostora, da za vrijeme dok je boravio u Kaznionici u Glini nije nikada ima manje od 3m2 osobnog prostora, a da je za vrijeme dok je boravio u Centru za dijagnostiku u Zagrebu, za vrijeme dok je u njoj boravio u prostoriji od 21,10m2 s još 6 i 7 zatvorenika imao doista manje od 3m2 osobnog prostora, pri čemu nije bilo moguće, zbog uništenja arhivske građe, utvrditi da li je to trajalo kratko i minimalno ili pak dulje vremensko razdoblje. Također, utvrđeno je i da je, suprotno čl. 74. st. 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora, za vrijeme dok je boravio u Centru za dijagnostiku u Zagrebu imao cijelo vrijeme manje od 4m2 osobnog prostora, dok je boravio u Kaznionici u Glini imao je najmanje 4m2 osobnog prostora samo u periodu od 11. travnja 2012. do 19. travnja 2012., te od 1. lipnja 2012. do 15. travnja 2013., te konačno da je za vrijeme dok je boravio u Zatvoru u Splitu samo u periodu od 12. srpnja 2013. do 11. kolovoza 2013. imao najmanje 4m2 osobnog prostora.

16a.Po mišljenju ovoga suda nedostatak osobnog prostora u ćeliji ne može se nadomjestiti povećanim boravkom zatvorenika izvan sobe, dnevnim boravkom na svježem zraku, dodatnim prozračivanjima zatvorskih ćelija otvaranjem vrata na hodnik radi dotoka svježeg zraka, gledanje televizije u sali, kao i bavljenjem sportskim i radnim aktivnostima, jer se radi o kratkotrajnim i vremenskim ograničenim aktivnostima.

17.Prema tome, tužitelju je, po mišljenju suda, doista povrijeđeno pravo iz čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kada je u prethodno već spomenutom kratkotrajnom periodu u Zatvoru u Splitu imao na raspolaganju manje od 3m2 osobnog prostora u ćeliji, kao i da je na njegovu štetu povrijeđena odredba iz čl. 74. st. 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora kada u prethodno već spomenutim periodima u spomenutim ustanovama u Splitu i Glini nije imao osigurano najmanje 4m2 osobnog prostora, što je potvrđeno i iskazima tužitelja i svjedoka UG koje je stoga sud prihvatio kao istinite, a nije dovedeno u sumnju iskazima svjedoka RG i BG.

18.Nadalje, na temelju tako provedenog dokaznog postupka utvrđeno je i da za vrijeme dok je tužitelj boravio u Kaznionici u Glini nisu bili ispoštovani osnovni sanitarni zahtjevi koji se odnose na higijenske i zdravstvene standarde u pogledu činjenice da se u prostoriji u kojoj su zatvorenici, pa tako i sam tužitelj, jeli i boravili, nalazio poluotvoreni sanitarni čvor koji je bio odvojen samo zidom ili pregradom bez vrata (u Zatvoru u Splitu sanitarni čvor bio je zatvorenog tipa s ventilacijom), što je također potvrđeno i iskazima tužitelja i svjedoka UG koje je stoga i u tom dijelu sud prihvatio kao istinite, a nije dovedeno u sumnju iskazima svjedoka RG i BG.

19.U odnosu na osiguranu prehranu, zdravstvenu skrb, dovoljnu rasvjetu, mogućnosti održavanja osobne higijene tuširanjem dva puta tjedno, pa i češće, odnosno svakodnevno kada je tuš bio uključen u sanitarni čvor, održavanje čistoće prostorija redovnim vršenjem deratizacije i dezinsekcije zatvoreničkih prostorija, kretanje i boravak na svježem zraku, bavljenje sportom i omogućavanje posjeta, individualni prostor za spavanje s čistom posteljinom koji je tužitelju cijelo vrijeme bio osiguran zajedno s tekućom pitkom vodom i toaletnim priborom i higijenskim potrepštinama, te imajući u vidu da je tužitelju bila osigurana i odgovarajuća zdravstvena zaštita i skrb koju je i koristio, kao i da tužitelj nije bio podvrgnut nikakvom mučenju i kažnjavanju, ovaj sud ne nalazi da su u tom pogledu tužitelju bila povrijeđena njegova ustavna prava i prava iz čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i njegovo pravo osobnosti iz čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO).

20.Obzirom da su, dakle, prostorni uvjeti u kojima je tužitelj izdržavao kaznu i boravio u Zatvoru u Splitu i u Kaznionici u Glini bili nečovječni i ponižavajući (2 dana osobnog prostora manjeg od 3m2 i oko 2 godine osobnog prostora manjeg od 4m2 za period koji nije pao u zastaru), kao i da su sanitarni uvjeti u kojima je tužitelj izdržavao kaznu i boravio u Kaznionici u Glini (kada je sanitarni čvor poluotvorenog tipa bio u sobi) bili nečovječni i ponižavajući, tužitelju su povrijeđena prava iz čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i pravo osobnosti iz čl. 19. st. 1. i 2. ZOO-a pod kojim se u ovom slučaju razumijeva pravo na dostojanstvo, zbog čega mu je dosuđena pravična novčana naknada u iznosu od 4.600,00eur u smislu odredaba iz čl. 1046. u vezi s čl. 1100. ZOO-a, dok je i u ponovljenom suđenju odbijen kao neosnovan njegov tužbeni zahtjev za daljnji iznos od 4.690,60eur, kao u točki 1. izreke presude.

21.Temeljem odredbe iz čl. 377. st. 2. ZPP-a sud je ponovno raspravio činjenice u vezi s tužiteljevim boravkom u Zatvoru u Splitu i u Zatvoru u Zagrebu u periodu od 11. ožujka 2009. do 2. ožujka 2010. za koji je nastupila zastara, mada je te činjenice već dovoljno raspravio i obrazložio unatoč istaknutom prigovoru zastare u svojoj ranijoj odluci (v. točke 13.-19. obrazloženja presude od 14. kolovoza 2025.).

21a.Tužitelj je, dakle, prema ranije već citiranim ispravama i rezultatima provedenog parničnog raspravljanja boravio u Zatvoru u Splitu od 11. ožujka 2009. do 10. studenog 2009. i od 7. prosinca 2009. do 28. siječnja 2010. i nalazio se u sobi broj 37 površine od 27,72 m2, smještajnoga kapaciteta za 6-7 osoba, sa sanitarnim čvorom zatvorenog tipa odvojenim od ostatka sobe u površini 1,78m2, konzumirao je prehranu pripremljenu prema svim propisanim zdravstvenim i higijenskim i sanitarnim standardima u sobi, četiri puta godišnje da je vršena dezinsekcija i dezinfekcija svih prostorija zatvora, a deratizacija dva puta godišnje, te da je bilo organizirano kupanje zatvorenika nekoliko puta tjedno dok su pitku vodu zatvorenici imali u zatvorskoj sobi.

21b.Obzirom na istek roka čuvanja dokumentacije, Zatvor u Splitu nije bio mogućnosti dostaviti sudu detaljne podatke o točnom broju zatvorenika s kojima je tužitelj dijelio sobu u odnosnom periodu, potvrđujući ipak da je i u tom periodu Zatvor bio prekapacitiran i da je u pojedinim razdobljima, ne navodeći pritom zbog manjka dokumentacije kojim razdobljima, broj zatvorenika u sobi u kojoj je bio tužitelj bio veći od njezinog smještajnog kapaciteta.

22.Nadalje, tužitelj je u Zatvoru u Zagrebu boravio od 28. siječnja 2010. do 2. ožujka 2010. u sobi s 5-6 ili 7 zatvorenika površine 21,10m2 sa sanitarnim čvorom površine od 1,57m2 odvojenim od ostatka sobe samo zidom visine 1,80cm i pitkom vodom, da je tužitelju bilo omogućeno održavanje higijene tuširanjem dva puta tjedno tri obroka dnevno pripremljena prema svim propisanim zdravstvenim i higijenskim i sanitarnim standardima koje je konzumirao u sobi, zatim 2 sata dnevno boravka na svježem zraku, dok je četiri puta godišnje vršena dezinsekcija i dezinfekcija prostorija zatvora, a deratizacija dva puta godišnje.

22a.Obzirom na istek roka čuvanja dokumentacije, ni Zatvor u Zagrebu nije bio mogućnosti dostaviti sudu detaljne podatke o točnom broju zatvorenika s kojima je tužitelj dijelio sobu u odnosnom periodu.

23.Prema tomu, tužitelju je, po mišljenju suda, povrijeđeno pravo iz čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kada je u netom spomenutom periodu u Zatvoru u Splitu boravio u sobi s još 8 zatvorenika, a u Zatvoru u Zagrebu s još 6 zatvorenika jer je tada imao na raspolaganju manje od 3m2 osobnog prostora u ćeliji, kao i da je na njegovu štetu povrijeđena odredba iz čl. 74. st. 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora kada u istom periodu u spomenutim ustanovama nije imao osigurano najmanje 4m2 osobnog prostora (kada je u Zatvoru u Splitu boravio s još 6,7 i 8 osoba, a u Zatvoru u Zagrebu s još 4,5 i 6 osoba). Također, po mišljenju suda je isto konvencijska pravo povrijeđeno tužitelju i kada u Zatvoru u Zagrebu nisu bili ispoštovani osnovni sanitarni zahtjevi koji se odnose na higijenske i zdravstvene standarde u pogledu činjenice da se u prostoriji u kojoj su zatvorenici, pa tako i sam tužitelj, jeli i boravili, nalazio poluotvoreni sanitarni čvor koji je bio odvojen samo zidom bez vrata, a što je sve potvrđeno iskazima tužitelja i svjedoka UG koje je stoga i u tomu dijelu sud prihvatio kao istinite.

24.U odnosu na osiguranu prehranu, zdravstvenu skrb, dovoljnu rasvjetu, mogućnosti održavanja osobne higijene tuširanjem najmanje dva puta tjedno, održavanje čistoće prostorija redovnim vršenjem deratizacije i dezinsekcije zatvoreničkih prostorija, kretanje i boravak na svježem zraku, bavljenje sportom i omogućavanje posjeta, individualni prostor za spavanje s čistom posteljinom koji je tužitelju cijelo vrijeme bio osiguran zajedno s tekućom pitkom vodom i toaletnim priborom i higijenskim potrepštinama u svim spomenutim zatvorskim ustanovama, te imajući u vidu da je tužitelju bila osigurana i odgovarajuća zdravstvena zaštita i skrb koju je i koristio, kao i da tužitelj nije bio podvrgnut nikakvom mučenju i kažnjavanju, ovaj sud ne nalazi da su u tomu pogledu tužitelju bila povrijeđena njegova ustavna prava i konvencijska prava u odnosnom periodu.

25.Odluka o troškovima ovoga parničnog postupka, sadržana u točki 2. izreke presude, temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 4. ZPP-a, s obzirom da su stranke u ovoj parnici uspjele u približno jednakim dijelovima, pri čemu je sud vodio računa i o neuspjehu dokazivanja tužitelja u pogledu osnove tužbenog zahtjeva u dijelu koji je pao u zastaru i dijelu u kojem tužitelj nije dokazao da je za vrijeme boravka u zatvoru bio smješten u uvjetima koji su bili zdravstveno neispravni, ponižavajući i nedostojni čovjeka.

26.Slijedom svega navedenog i obrazloženog, odlučeno je ponovno kao u izreci ove presude.

U Zaprešiću 16. ožujka 2026.

Sudac:

mr. sc. Zvonimir Dodig,

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave presude.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Zagrebu.

DNA:

1. Tužitelju, po pun.,

2. Tuženoj, po ODO Novi Zagreb.