REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-1702/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Maji Ivanović, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ane Pinculić, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženog LH, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.- ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23., dalje: KZ/11.), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Metkoviću broj KO-DO-97/2023-1. od 17. kolovoza 2023. preuzete po Općinskom kaznenom državnom odvjetništvu u Zagrebu pod brojem KO-DO-1410/2023., nakon održane javne rasprave, u prisutnosti zamjenika Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu SH, opunomoćenika oštećenika, odvjetnika OH, optuženika osobno, uz branitelja, odvjetnika Tomislava Grahovca, dana 16. ožujka 2026. objavio je, a 11. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Optuženi LH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin L i EH rođene S, rođen **.**.1963. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, umirovljenik s mirovinom od oko 540,00 eura, oženjen, otac jednog djeteta, vlasnik 1/2 stana na adresi stanovanja, sudionik [adresa]., odlikovanje za Oluju, ne vodi se drugi kazneni postupak, kazneno osuđivan, prekršajno nekažnjavan

k r i v  j e

što je

da je od kraja 2016. pa do 18. prosinca 2017., u Zagrebu, u namjeri da se znatno nepripadno materijalno okoristi, koristeći činjenicu poznanstva i dobrih odnosa s ĐH iz [adresa], od istog u više navrata zatražio da mu pozajmi novac na kratko vrijeme jer mu je neophodno potreban za rješavanje dospjelih obveza obećavajući da će novac ubrzo vratiti, pa kad mu je ČH povjerovao i krajem 2016. dao mu novčane iznose od 10.000,00 kn i 20.000,00 kn, iste nije vratio već je u ožujku 2017. u istoj namjeri zatražio od ĐH dodatan iznos od 167.000,00 kn koji mu je potreban za jedan unosan posao, pa potom još 101.000,00 kn potrebnih mu za dovršenje započetog posla, pristajući da se radi osiguranja povrata pozajmljenih iznosa sklope Ugovori o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, obvezujući se u tim ugovorima da će pozajmljene iznose vratiti najkasnije do 17. travnja 2017. odnosno 24. travnja 2017., a što nije učinio, da bi potom sredinom 2017. od ĐH zatražio dodatan iznos od 332.000,00 kn navodeći da će mu cjelokupan posao propasti ukoliko ne uloži taj novac, pa kad mu je ČH ponovo povjerovao i pozajmio iznos od 332.000,00 kn, isti, kao i prethodno pozajmljeni novac, sukladno unaprijed stvorenoj namjeri nije vratio, neistinito i dalje uvjeravajući ĐH da će pozajmljene iznose sigurno vratiti te u tom smislu na traženje ĐH **.**.2017. potpisao Izjavu o priznanju duga u iznosu od 600.000,00 kn obvezujući se taj iznos vratiti najkasnije do 18. prosinca 2017., a što sukladno stvorenoj namjeri nije učinio te do danas nije vratio ĐH niti dio pozajmljenog novca, znajući pri tom da ČH isti ne može prisilno naplatiti unatoč sklopljenim Ugovorima o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine koji imaju snagu ovršnog javnobilježničkog akta, pribavivši time na štetu ĐH protupravnu imovinsku korist u iznosu od 600.000,00 kn,

- dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini pri čemu je pribavljena znatna imovinska korist,

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine, prijevaru opisanu u članku 236. stavcima 1. i 2. , a kažnjivu po članku 236. stavku 2. KZ/11.

II Na temelju članka 236. stavka 2. KZ/11. optuženi LH se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE I 6 (ŠEST)

MJESECI

III Na temelju članka 57. KZ/11. optuženom LH se

i z r i č e

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

time da se od kazne na koju je optuženi LH osuđen izvršava 8 (osam) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 10 (deset) mjeseci se neće izvršiti ako optuženi LH u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

IV U neuvjetovani dio kazne, na temelju članka 54. KZ/11., optuženom LH uračunava se vrijeme uhićenja te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 5. lipnja 2023. do 13. lipnja 2023.

V Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26.; dalje: ZKP/08.) oštećeni ČH se upućuje sa imovinskopravnim zahtjevom u parnični postupak.

VI Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. optuženi LH je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. u paušalnom iznosu od 150,00 eura, a koje troškove je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude, te trošak nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika oštećenika iz članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP/08., u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog LH zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 2. KZ/11. Navedenu optužnicu je preuzelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu pod brojem KO-DO-1410/2023.

2. Stranke su se na raspravi 17. studenog 2025. suglasile da raspravu provede predsjednica vijeća kao sudac pojedinac sukladno članku 19. b. ZKP/08.

3. Oštećeni ČH postavio imovinskopravni zahtjev u iznosu 868.000,00 kuna / 115.000,00 eura koji se odnosi na zadužnicu i potvrdu o priznanju duga od 4. prosinca 2017., zatim ugovor o zajmu od 17. ožujka 2017. i 24. ožujka 2017.

4. Optuženi LH pozvan da se očituje o optužbi i imovinskopravnom zahtjevu je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret te da imovinskopravni zahtjev ne priznaje, te je naveo da se u odnosu na terećeni iznos odnosno ovaj imovinskopravni zahtjev vodio parnični postupak pod brojem P-243/2019-21 pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, a koja presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-152/2023 te se sada taj postupak vodi pod novim brojem, a koji će dostaviti tijekom postupka, pri čemu JE osporio dvostruko vođenje postupaka u odnosu na isto potraživanje.

5. Tijekom dokaznog postupka pročitana je dokumentacija u spisu i to ugovor o zajmu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine (list 6-7 spisa), potvrda (solemnizacija) Ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine (list 8 -10 spisa), ugovor o zajmu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine (list 9 -10 spisa), potvrda (solemnizacija) Ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine (list 11 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za k. č. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] ZU 14101 (list 15-19 spisa), potvrda/ugovor od 17. studenog 2017. (list 20 spisa), izjava o priznanju duga (list 21-22 spisa), presuda i rješenje Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-931/2025-4 od 13. studenog 2025. kojom je djelomično uvažena žalba tuženika LH te djelomično odbijena kao neosnovana pa je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-9196/2023-32 od 12. lipnja 2025. potvrđena u točki I izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju ĐH plati iznos od 44.065,97 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 19. prosinca 2017. pa do isplate, a rješenjem je ukinuta presuda u točki I izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 35.567,71 euro sa zateznim kamatom od 19. prosinca 2017. do isplate te je u tom dijelu odbačena tužba tužitelja, dok je prvostupanjska presuda preinačena pod točkom II izreke.

6. Na temelju članka 431. stavka 1. točke 7. ZKP/08. pročitan je zapisnik o ispitivanju oštećenog ĐH od 20. veljače 2025. (list 202-205 spisa), kao i od 17. studenog 2025. (list 217-219 spisa) te zapisnik o ispitivanju svjedokinje ĆH od 17. studenog 2025. (list 219-220 spisa).

7. U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka, optuženi LH je naveo da ostaje u cijelosti kod svega onoga što je ranije rekao te bi sada samo dodao da mu je jako žao što je došlo do svega ovoga. On je u to vrijeme bio u takvoj situaciji, ali mora reći kako nije iznos koji je utužen već se radi o 200.000,00 kuna. Pokušat će sve to vratiti, ali realno mora reći kako je bila na neki način prisila prema njemu, zvalo ga se 500 puta, obilazilo se oko njegove kuće i prijetilo mu se. Ponovio je da mu je žao i da će pokušati vratiti ono što je posudio. Ujedno je naveo kako će odgovarati samo na pitanje svog branitelja.

7.1. Na posebno pitanje branitelja odgovorio je da je majka oštećenika ĆH sastavljala ovu potvrdu koja je glasila na 1.200.000,00 kuna.

8. Prilikom prvog ispitivanja osumnjičeni LH naveo je da je točno da je pozajmio novac od ĐH, ali da se ne radi o iznosima navedenim u kaznenoj prijavi već o maksimalno ukupno 200.000,00 kn pozajmljenog novca, dok je isprave potpisao pod pritiskom. Do danas nije vratio novac, ali ga namjerava vratiti, a isti je pozajmio jer je bio u situaciji da to mora učiniti.

8.1. Odgovarajući na pitanja naveo je da nije vodio nikakvu evidenciju o pozajmicama, da mu je ČH u 4 navrata davao novac, najprije iznos od 5.000 Eura ispred jedne Poslovnice RBA Banke, zatim iznos od 6.000 Eura ili 40.000,00 kn i još neke manje iznose od 10.000,00 do 15.000,00 kn, a jednom i iznos od 2.000,00 kn. Vjeruje da svi pozajmljeni iznosi ne prelaze 200.000,00 kn, ali se obvezao vratiti iznos od 300.000,00 kn. Ugovore o zajmu je potpisao jer mu je ČH rekao da to mora biti vjerodostojno pa je iste potpisao iako iznose koji se navode nije primio. Ponovio je da je ukupno uzeo maksimalno 200.000,00 kn, a da nije uzeo iznos od 332.000,00 kn. Novac je uzeo zbog bolesti supruge i završavanja nekih poslova, a mislio je da će iste moći vratiti. Pozajmljeni novac je potrošio podmirujući dospjele dugove i režije. Navodi da ne kocka niti pije. Do danas nije vratio ništa od pozajmljenog novca. Prilikom pozajmljivanja uračunali su kamatu od 20%. Potvrdu - ugovor od 17. studenog 2017. na iznos od 1.200.000,00 kn je vlastoručno potpisao, ali pod pritiskom. Mislio je da će s ĐH dogovoriti povrat realnog iznosa od 200.000,00 kn. U to vrijeme je imao ugostiteljski objekt koji je loše poslovao. ĐH je ponudio da proda stan ili lokal i tako vrati dug. Jednom prije dvije ili tri godine je kontaktirao ĐH i rekao mu da je možda blizu rješenja da ispuni svoju obvezu. ČH je dobar čovjek i ne bježi od svoje obveze prema njemu, ali ne pristaje na navedene iznose. Oni su se upoznali u Rudešu na tenisu pa je zamolio ĐH da mu financijski pomogne što je ovaj i učinio. Nije bilo svjedoka primopredaje novca.

9. U obrani pred državnim odvjetnikom ostao je pri iznijetim navodima time da je naveo da je pozajmio najviše 165.000,00 kn, ali kako je s ĐH bio u postupku dogovaranja nekog posla mislio je vratiti 300.000,00 kn, a da bi na ime ulaganja u posao ČH dobio dodatnih 300.000,00 kn. Sve je potpisao samo da bi ga ČH pustio na miru jer su ga ČH i njegova majka svakodnevno zvali.

9.1. Odgovarajući na pitanja naveo je da je ĐH upoznao prije 10 godina, da mu je jednom prilikom rekao da ima financijskih problema i tako je došlo do pozajmica. To je bilo 2017. ili 2018. Prvi put je pozajmio 4.000,00 ili 5.000,00 eura. Drugi put je pozajmio 5.000,00 eura, a ČH je rekao da je kamata 20%. Razgovarali su o zajedničkom ulaganju teniski centar. Još dva ili tri puta je pozajmio novac, sveukupno 165.000,00 kn. O tome nije vodio evidenciju. Dogovor je bio da vrati novac, ali nije dogovoren rok, a u to vrijeme su planirali zajednički posao. Sklopili su Ugovor o zajmu, misli da se radilo o iznosu između 165.000,00 i 200.000,00 kn s tim da bi 100.000,00 kn dao na ime kamate, a 300.000,00 kn zbog ulaganja u posao. U tijeku je građanski postupak u kojem je usvojen tužbeni zahtjev za iznos od 600.000,00 kn na što je podnio žalbu. Do sada nije vratio ništa od pozajmljenog iznosa, ali je svjestan da mora vratiti. Ugovor o zajmu je potpisao jer je budala, pod pritiskom ĐH i njegove majke. Kod odvjetnika su išli također na Markov zahtjev. Ne sjeća se kad je zadnji put komunicirao s ĐH.

10. S obzirom na ovakvu obranu optuženika, u ovom postupku bile su sporne sve okolnosti, osobito namjera optuženika, dok nije bilo sporno da su optuženik i oštećenik bili poznanici i u dobrim odnosima, kao i da je oštećenik pozajmio novac optuženiku, time da se radilo o najviše pozajmljenih 200.000,00 kn te konačno nije bilo sporno da optuženik ništa od toga nije vratio oštećeniku, a koje nesporne okolnosti proizlaze iz obrane optuženika.

11. Tijekom postupka na sporne okolnosti ispitan je u dva navrata oštećeni ČH te u svojstvu svjedoka ĆH, a pročitana je i materijalna dokumentacija.

12. Iz iskaza oštećenog ĐH od 20. veljače 2025. proizlazi da je optuženika upoznao u teniskom klubu gdje je volontirao, gdje je trenirao njegovu kćerku O. Poznavali su se kroz dvije i pol godine prije nego što se dogodila ova situacija sa posudbom novaca. Za optuženika može reći da je dobar čovjek, a bio je i dobar gost u teniskom klubu pa je iz tog razloga kada ga je jednom prilikom u 3. mjesecu 2017. a čuo je od njega da je prodao dvije kuće, jednu u Zagrebu za milion eura, a drugu u Rovinju za 600.000,00 eura, zamolio da mu posudi određene novčane iznose, tako mu je na njegovo traženje posudio 20.000,00 kuna, rekao mu je da mu visi glava, te je plakao. nije mu objasnio zbog čega mu trebaju ti novci, odnosno nije htio reći. Osim tih 20.000,00 kuna u više navrata mu je još dao i neke novčane iznose pa tako još i 30.000,00 kuna, te novce mu je donio nakon što je prvi put bio u banci, a drugi put je imao kod sebe pa mu je dao, a za te iznose nisu išli kod javnog bilježnika. Njemu je optuženik rekao da će te novčane iznose vratiti kroz desetak dana. Naime, on ih nije vratio u dogovorenom roku., ali je nakon toga ponovno tražio da mu posudi određene novčane iznose, pa je on da se ovog puta osigura otišao sa njim kog javnog bilježnika gdje su sklopili predugovor i tom prilikom mu je posudio 167.000,00 kuna, te novčane iznose optuženik njemu i dalje nije vraćao, ali ga je ponovno tražio da mu posudi 101.000,00 kuna može reći da ga je optuženik stalno mazio i pazio kako bi dobio na vremenu odnosno kako bi mu on ponovno posudio nove novčane iznose. Naime, optuženik je prema njemu bio jako drag, može reći jedan od boljih ljudi koje je upoznao, i sve su to razlozi zašto je on njemu nastavio posuđivati novce iako mu ih nje vraćao. Može reći da je on i inače znao ljudima posuđivati novce, bio je tada mlad imao je 29 godina, i može reći da je bio naivan. Nakon tih posudbi optuženik i on smo se svaki dan čuli, on je njemu govorio "budem ti vratio", a dogovarali su se da se nađu i na kavi, a kada bi se našli sve je bilo normalno, dok optuženik njemu i dalje ništa nije vraćao. U jednom trenutku je primijetio da vozi skupi auto, misli da je to bio tuđi automobil i tada mu je počeo govoriti da je sada u igri neka velika lova. Pa su se oni tako jednom prilikom našli na kavi gdje je bila prisutna njegova majka, a optuženik da ga uvjeri je sastavio nekakav ugovor na papiru sa vlastoručnim potpisom u kojem je naveo da ako mu već duguje neke novce da će mu kao nagradu da će ih vratiti dati mi 1.200.000,00 kuna, ako mu da te novce od 600.000,00 kuna tu je potpisao i ženu E i kćer O, koje nisu bile prisutne. Njega je to uvjerilo iz tog razloga se ponovno našao sa njim kod odvjetnika Lakića, htio je imati pored sebe pravnika, a to je bilo negdje krajem 2017. godine, 12. mjesec, kada su potpisali ugovor o 600.000,00 kuna u kojem su opet odredili neki roku kojem će njemu optuženik vratiti te novce. On je njemu govorio da će on vrlo brzo dobiti neke velike novce pa je tako spomenuo i Đ koji mu treba dati neke novce, znači ispalo je kao da mu netko s vrha treba dati neke novce. Može reći da je optuženik probao sve napraviti samo da mu on posudi novce, a svojom greškom on je to svaki put učinio. Budući da mu nije vratio ništa nakon proteka roka za plaćanje i ovih 600.000,00 kuna podnio je tužbu.

12.1. Na posebno pitanje zastupnice optužbe odgovorio je da optuženika nikad nije pitao čime se bavi, znao je da mu kćerka trenira tenis te da dolazi tamo na kavu. Ponovio je da je on optuženika prije posudbe poznavao 2 i pol godine. Svaki put je optuženiku posuđivao novce u gotovini. Prva posudba je bila u 2. ili 3. mjesecu 2017. Zadnja posudba je bila u prosincu 2017. Njemu je optuženik kada ga je pitao zašto mu ne vraća, a pitao ga je svaki put kada su se čuli ili na kavu bi imao taj neki svoj način draganja, "milkanja", danas ga je primio za ruku, pa kad mu je htio maknuti ruku, nije ga htio pustiti, a inače bi govorio da će vratiti svako malo, svaki čas, da bude. Shvatio je da mu neće vratiti novce kada se prestao javljati na njegove pozive. Svaki put kad bi se čuli on je mislio da mu treba još vremena, da je možda u nekoj gabuli pa iz tog razloga je mislio da će mu vratiti. Iz tih razloga nije solemnizirane ugovore podnio na ovrhu ili na tužbu. On je vidio kako optuženik ima taj skupi auto, BMW X5 ili 6, crne boje, pa mu je predložio da ga proda, na što je on rekao da ne može jer nije njegov. Njegova majka se zove ĆH živi na adresi [adresa], ima 77 godina. Njegova majka je bila s njim samo kada je optuženik sastavio onaj ugovor na 1.200.000,00 kuna. Njegova majka zna za sve te posudbe optuženiku jer joj je to pričao. Inače nije to pričao drugima jer bi mu bilo bruka da je posudio nekom novce, a taj mu nije vratio, a bruka je i za optuženika. Štitio ga je time da bude ok. Njegov sveukupni dug obuhvaća dug od 101.000,00, 167.000,00 te 600.000,00 kuna odnosno ukupno 868.000,00 kuna.

12.2. Kad mu je predočen dio njegovog iskaza od 26. travnja 2022. godine na listu 78 spisa, koji počinje riječima u 4. redu "Krajem 2016. godine LH mi se požalio da je u novčanim problemima te me zamolio za pomoć na što sam mu ja u dva navrata posudio novac u iznosu od 10.000,00 i 20.000,00 kuna. Nakon navedenog, u ožujku 2017. godine LH me je ponovno zatražio novac navodeći da mu je isti potreban za jedan unosan posao na što sam mu posudio novčani iznos od 167.000,00 kuna te smo istog dana kao instrument osiguranja kod javnog bilježnika Zorka Despot iz Zagreba, Lastovska broj 2, pod brojem Obr-2030/17 potpisali i ovjerili ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine u kojoj stoji da se novac obvezuje vratiti do 17.4,2017. nakon čega me je nakon nekoliko dana LH ponovno zatražio da mu posudim novčani iznos od 101.000,00 kuna, kako bi završio započete poslove, a koji novac sam mu posudio dana 24. ožujka 2017. godine, te smo ponovno potpisali i ovjerili ugovor kod javnog bilježnika pod brojem Ovr-2271/17 u kojem stoji da se novac obvezuje vratiti do 24.4.2017. godine. Unatoč navedenim ugovorima, LH mi novac nije vraćao, te me sredinom 2017., godine ponovno kontaktirao te tražio pozajmicu u iznosu od 332.000,00 kuna koje sam mu pozajmio te je sveukupno posuđeni novac dosegao iznos od 600.000,00 kuna", odgovorio je da se sad ne može točno sjetiti svih tih datuma koji su mu sada pročitani jer je prošlo 8 godina od svega toga, ali može reći da sad ovdje spomenutih 332.000,00 kuna zapravo ulaze u onih 600.000,00 kuna koje je spominjao. Tako je iskazivao tada. Točno je da su bili u uredu odvjetnika Aleksandra Lakića u kojem uredu su se našli upravo zbog tog nekog posla kojeg mu je spominjao optuženik koji treba odraditi pa da će mu doći novci, odnosno da nešto dovrši pa da mu dođu novci. On je našao tog odvjetnika (napominje da je njegov sin bio isto na tenisu kod njega) i kao što je već i ranije rekao njegova uloga je bila da ga zaštiti kako bi mu optuženik vratio novce, ako mu ponovno posudi.

12.3. Kad mu je predočen dio njegovog iskaza od 26. travnja 2022. godine na listu 78 i poleđini lista 78, koji počinje riječima "nakon čega me LH odveo u ured odvjetnika Aleksandra Lakića u Zagrebu, kako bi se međusobno dogovorili o uvjetima vraćanja duga, te mi je tom prilikom LH ponudio razne nekretnine kao zajam, no ispostavilo se da su navedene nekretnine pod raznoraznim ovrhama unazad desetak godina, te u stvarnosti ništa ne vrijede, a dio predloženih nekretnina nije niti bilo u Draginom vlasništvu", odgovorio je da to je točno, on je njemu nudio sve to samo da dođe do novaca. Tako su provjeravali jednu nekretninu pa su utvrdili da postoji 20 ljudi koji čekaju na naplatu pa je shvatio da ne mogu pokrenuti sve te solemnizirane ugovore jer ne bi se mogao niti naplatiti.

12.4. Na posebno pitanje opunomoćenika odgovorio je da mu optuženik do danas nije vratio niti jednu kunu.

12.5. Kad mu je predočena potvrda od 17. studenog 2017. s lista 20, odgovorio je da je to da potvrda koju je sastavio optuženik kada je bila prisutna njegova majka.

12.6. Na posebno pitanje branitelja optuženika odgovorio je da ne može točno reći koliko puta je optuženiku davao novac od prve pozajmice pa do trenutka kad su išli u ured odvjetnika Lakića, može reći jako puno puta, zna da su sklopili tri ugovora, a sad da govori koliko puta, da li 10, 15, 20, 50 ne može točno reći. Tako se sjeća da mu je jednom prilikom digao 3.500,00 kuna s bankomata kako bi mogao platiti troškove javnog bilježnika za neke svoje poslove. Nitko nije bio prisutan u trenutku kada je on optuženiku davao gotovinu na ruke koju mu je posudio. Kod odvjetnika Lakića su bili prisutni optuženik i on te je odvjetnik vidio da daje 600.000,00 kuna gotovine na ruke optuženiku, no on je sada pokojni. Kao što je već rekao osim tih 600.000,00 kuna on je već iskazao i potvrdio koliko je dao novca ranije. Može reći da se optuženik u postupku koji se vodi pred parničnim sudom u jednom trenutku htio i nagoditi s njim, ali nikad nisu sklopili tu nagodbu. Pojašnjava da je već rekao da je pozajmio 167.000,00 kuna zatim 101.000,00 kuna i još ekstra 600.000,00 kuna kod gospodina Lakića, a kad ga se pita što je ovih 332.000,00 kuna oni se odnose na ovih 600.000,00 kuna koje je pozajmio kod odvjetnika Lakića. Ne može odgovoriti točno sad na što se odnosi tih 332.000,00 odnosno ne može zbrajati sve te iznose odnosno već je rekao da sam dao 600.000,00 kuna. Možda je gospodin Lakić krivo napisao trebalo je biti 600.000,00 kuna.

12.7. Na daljnje pitanje branitelja odgovorio je ovih 600.000,00 kuna uključuje i ove gotovinske iznose koje je posuđivao optuženiku u više navrata, a to ne može reći koliko su iznosili i koliko puta mu je dao. Samo su to dogovorili u obliku ugovora kod odvjetnika Lakića koje mu je dao. Mora pojasniti da je rekao da je dao keš od 600.000,00 kuna kod odvjetnika Lakića no oni su tada dogovorili taj iznos, a uključio je u njega sve one ranije predaje novca koje je zbrojio i one su iznosile ukupno 600.000,00 kuna, a dao ih je prije. Ponovio je da je do iznosa od 600.000,00 kuna došao na način da sam se tako dogovorio s optuženikom, a davao mu je u više navrata kako je rekao novčane iznose pa je tako došao do zbroja.

13. Oštećeni ČH je u svom iskazu od 17. studenog 2025. na posebno pitanje branitelja optuženika odgovorio da je do ovih 600.000,00 kuna u odnosu na koje je potpisan ugovor kod odvjetnika Aleksandra Lakića došao tako što je vodio proračun o danim iznosima optuženiku te je taj iznos dao u više navrata, a osim njega je, a već je i iskazivao da mu je dao 101.000,00 kuna te 167.000,00 kuna. Pojašnjava da tom prilikom kada su potpisali tu izjavu o priznanju duga nije fizički dao tom prilikom 600.000,00 kuna već se taj iznos odnosi na ranija davanja optuženiku od 20.000,00 kuna, 30.000,00 kuna te su se tom prilikom dogovorili da se radi o tom iznosu koji je optuženik i prihvatio. Odgovorio je da je vjerojatno i tom prilikom kada su se dogovarali da se potpiše izjava o priznanju duga fizički predao neki iznos optuženiku. Ovaj iznos od 600.000,00 kuna koji spominje se odnosi na ranija davanja u više navrata, a te novce koje je predavao optuženiku je imao ili kod sebe ili podizao s bankomata nešto sitno ili je podigao i ranije zbog kupnje stana pa je imao kod sebe. U ovih 600.000,00 kuna nije bila ukalkulirana nikakva kamata. Njegova majka mu je dala savjet da se obrati odvjetniku i dala je njegov broj pa su odlučili pozvati optuženika da sastave tu izjavu o priznanju duga. Napravila je to iz razlog još kad su sjedili u Vivasu i potpisivali onu potvrdu na 1.200.000,00 kuna, vidjela je da bi ga čovjek htio zavaljati. Da pojasni razliku između dogovora i isplate ona prva dva iznos od 101.000,00 i 167.000,00 u odnosu na ovaj dogovor od 600.000,00 kuna, a o čemu je već iskazivao i ranije, naveo je da je optuženiku dao 20,30 tisuća kuna, pa su se dogovorili kada su išli sklopiti ugovor o zajmu da se radi o iznosu od 167.000,00 kuna, a u drugom navratu kada su ugovarali 101.000,00 kuna tada mu je dao iznos u cijelosti. Ne postoji mogućnost da je ovih 167.000,00 kuna ukalkulirao u iznos od 600.000,00 kuna iako je rekao da nije vodio evidenciju. Ova potvrda gdje je LH potvrdio da mu je dužan isplatiti 1.200.000,00 kuna nastala je vremenski prije od izjave o priznanju duga, oni su se našli u Vivasu, njegova majka i on kao i optuženik, a i majka mu je sama rekla da optuženik ne vraća novce, da bi bilo dobro da to nekako riješe, a optuženik je sam htio kupiti vrijeme pa je rekao da mogu potpisati potvrdu na 1.200.000,00 kuna te je čak potpisao i svoju kćer i ženu koje nisu bile prisutne, a onda su nakon toga kada mu je majka rekla da se makne od svega toga odlučili ići kod odvjetnika Lakića, što je već i rekao. Prošlo je oko 3 tjedna od potpisivanja ove potvrde na 1.200.000,00 kuna do iznosa od 600.000,00 kuna. Ne može točno reći koliko mu je optuženik dugovao u trenutku kada je potpisao tu potvrdu na 1.200.000,00 kuna. Zavlačio ga je stalno pa su koji put išli na bankomat pa mu je dao 1.000,00 kuna i tako. Pojašnjava da su potpisali ovu potvrdu na 1.200.000,00 jer je optuženik sam to ponudio kako nekakvu iber nagradu iako se doista nije radilo o tom iznosu, a onda poslije je tražio da potpiše izjavu o priznanju duga na manji iznos jer se zapravo radi o tom iznosu koliko mu je i dugovao. On je pokrenuo parnični postupak 2023. samo na iznos od 600.000,00 kuna jer je smatrao da nije potrebno s obzirom da već postoje solemnizirani ugovori o zajmu za ovih 600.000,00 kuna nije solemnizirano, da stisne optuženika da plati, a u ovom postupku traži cjelokupni iznos od 868.000,00 kuna.

13.1. Na posebno pitanje zastupnika optužbe odgovorio je da je on realno optuženiku sveukupno dao 868.000,00 kuna te se ne radi o nikakvom zaokruženom iznosu i u to nisu uračunate kamate.

13.2. Na posebno pitanje opunomoćenika oštećenika odgovorio je da je vodio u to vrijeme svoju internu evidenciju o dugu.

13.3. Na posebno pitanje suda odgovorio je da ne zna za taj iznos od 332.000,00 kuna dok je prilikom svog ispitivanja od 26. travnja 2022. iskazao na listu 78, drugi odlomak koji počinje riječima: "Unatoč navedenim dugovima, LH mi novac nije vraćao, te me je sredinom 2017. godine ponovno kontaktirao te tražio pozajmicu u iznosu od 332.00,00 kuna koje sam mu pozajmio te je sveukupno posuđeni novac dosegao iznos od 600.000,00 kuna." odgovorio je da, to je točno tako je iskazivao, optuženik je tražio taj iznos.

13.4. Na posebno pitanje branitelja optuženika odgovorio je da je dao optuženiku taj iznos od 332.000,00 kuna 2017. godine. O tome nisu sastavili potvrdu. Taj iznos je uključen u ovih 600.000,00 kuna.

14. Iz iskaza svjedokinje ĆH od 17. studenog 2025. proizlazi da zna zbog čega je pozvana, njezin naivni sin je u ostavinskom postupku dobio veliku sumu novaca, samo od jedne nekretnine 500.000,00 eura, a od druge nekretnine oko 180.000,00 eura. Baš u to vrijeme je trenirao kćerku ovdje prisutnog optuženika i ispričao joj je kako mu je on rekao da se bavi nekim biznisom te da očekuje veliki priliv love, pa mu je njezin sin odlučio posuditi novce. Ona se na sve to zgrozila jer kako može nepoznatom čovjeku posuđivati tako velike iznose novca. Za nju je to bio idiotizam. Njoj je sin govorio da će mu on sigurno to sve vratiti, govoreći da je on pošten ali njoj je i dalje to sve bi apsurdno. Mora reći kako ne zna o kojim se točno iznosima radilo jer ju tako nešto uopće nije niti zanimalo, te zbog toga sin i ona nisu znali razgovarati po mjesec ili dva. Jednom prilikom ju je sin zamolio da dođe u kafić Vivas jer je u to vrijeme baš živjela u stanu iznad, gdje je došao LH te ponudio da potpiše potvrdu na dug od 1.200.000,00 kuna kao obećanje da će vratiti njezinom sinu iznos koji mu je on posudio, a potpisao je svoju kćerku i ženu koje nisu bile prisutne, ona bi rekla da ih je tako i prodao i bilo joj je i tada jasno da mu optuženik nikad neće vratit taj iznos. No ubrzo nakon toga, nakon 15 dana, sin joj je rekao kako je opet posudio određeni novčani iznos tom LH, ona mu je rekla da joj ne mora više ništa govoriti.

14.1. Na posebno pitanje zastupnika optužbe odgovorila je da se radilo o ostavinskom postupku oca oštećenog, njezinog sina ĐH i njegove sestre NH. Oni su bili jedini nasljednici jedna je nekretnina prodana za 1.100.000,00 eura, a druga za 320.000,00 eura. Ona je vodila brigu oko prodaje tih nekretnina, legalizirala ih, upisala ih sve što je bilo potrebno, i to je trajalo do 2008., dakle 5 godina. Njezin sin radi kao teniski trener i ima firmu koju je naslijedio od mene kao kompjuterski vez. Ona nije bila prisutna razgovorima svog sina i optuženika. Ne zna koliko je dugo trenirao optuženikovu kćer ali zna da ga je vidjela na Rudešu kada bi došao po kćer. Zna da je njezin sin vidio neku evidenciju jer je on jako precizan, a to zna jer su i zajedno radili u firmi.

14.2. Na posebno pitanje opunomoćenika oštećenika odgovorila je da je optuženik sam potpisao i sastavio ovu potvrdu na 1.200.000,00 kuna pred njima.

14.3. Na posebno pitanje branitelja optuženika odgovorila je da ne zna točno koliko dugo je trajalo to posuđivanje novca optuženiku do strane njezinog sina, ali zna da je krenulo od 2017. Ona se u to vrijeme bavila drugim stvarima, rekla mu je da ju ne zanima što radi, a uostalom i sama je vidjela da je optuženik slatkorječiv, da je uvjeravao njezinog sina da će vratiti, a čak ga je zvao i svojim sinom. Zna da je prošlo oko 2 mjeseca, kad bi joj sin rekao on je tom čovjeku opet dao neki novčani iznos, i da on sada očekuje neke velike novce oko 5 milijuna kuna, na što je ona rekla da ju ne zanima, ako će spiskat te novce to je njegov život. Njoj sin nije pokazivao tu svoju evidenciju koju je vodio, može samo reći da je bio precizan i da kada bi joj htio nešto i reći ona je rekla "ne zanima me znam da imaš sve zapisano". Vezano za ovaj iznos od 1.200.000,00 kuna može reći da su se njezin sin i LH dogovorili i da je LH samo dodao kako taj iznos uključuje i neki bonus. To je bilo na Savici u Vivasu. Sin i ona smo sišli zajedno u Vivas jer je prethodno bio kod nje. Kratko su se sjeli i pred njom je LH sastavio i potpisao tu potvrdu. Ne sjeća se tko ju je pisao od njih dvojice, a ona ju je potpisala. LH i njezin sin su se pred njom dogovarali o sadržaju te potvrde, ona je bila svjedok. Nije nigdje drugdje vidjela LH osim ovom prilikom.

14.4. Na posebno pitanje suda odgovorila je da je ona svom sinu sugerirala odvjetnika Lakića, nažalost pokojni, koji je bio njihov odvjetnik iz Kustošije, a kad je sad to točno bilo, negdje u vrijeme potpisivanja ove potvrde od 1.200.000,00 kuna.

15. Iz Ugovora o zajmu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 17. ožujka 2017. proizlazi da je ČH pozajmio iznos od 167.000,00 kn LH koji se obvezuje novac vratiti do 17. travnja 2017., a Ugovor i Sporazum su istog dana solemnizirani kod javnog bilježnika čime su isti dobili snagu ovršnog javno bilježničkog akta.

16. Iz Ugovora o zajmu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 24. ožujka 2017. proizlazi da je ČH pozajmio iznos od 101.000,00 kn LH koji se obvezuje novac vratiti do 24. travnja 2017., a Ugovor i Sporazum su solemnizirani kod javnog bilježnika čime su isti dobili snagu ovršnog javno bilježničkog akta.

17. Iz Izvatka iz zemljišne knjige za k. č. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] ZU 14101 proizlazi da je na dan **.**.2017. LH suvlasnik za ½ dijela stana u [adresa] kao i ½ dijela garažnog mjesta, Šetalište 150. brigade.

18. Navedena nekretnina je opterećena s 8 hipoteka u korist Agencije za pravni promet i posredovanje nekretnina kao i više poslovnih banaka, u ukupnom iznosu od 244.609,13 kn, 73.166,00 eura i 119.117,00 CHF.

19. Iz isprave "Potvrda/Ugovor" od 17. studenog 2017. proizlazi da LH priznaje dug u iznosu od 1.200.000,00 kn prema ĐH.

20. Iz isprave "Izjava o priznanju duga" od 4. prosinca 2017. proizlazi da LH priznaje dug prema ĐH u iznosu od 600.000,00 kn na ime primljenih pozajmica, bez kamata, a koji se obvezuje vratiti do 18. prosinca 2017.

21. Uvidom u pravomoćnu presudu i rješenje Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž- 931/2025-4 od 13. studenog 2025. kojom je djelomično uvažena žalba tuženika LH te djelomično odbijena kao neosnovana proizlazi da je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-9196/2023-32 od 12. lipnja 2025. potvrđena u točki I izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju ĐH plati iznos od 44.065,97 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 19. prosinca 2017. pa do isplate, dok je rješenjem ukinuta ta presuda u točki I izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 35.567,71 euro sa zateznim kamatom od 19. prosinca 2017. do isplate te je u tom dijelu odbačena tužba tužitelja, te je pobijana presuda preinačena pod točkom II izreke.

22. Na temelju analize svih izvedenih personalnih i materijalnih dokaza te povezujući iste jedne s drugima u logičku i povezanu cjelinu i dovodeći ih u vezu sa obranom optuženog LH, ovaj sud je na nedvojben način utvrdio da je optuženi LH, i to upravo na način kako mu je to stavljeno na teret činjeničnim opisom optužnice, počinio inkriminirao kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavka 2. KZ/11. za koje djelo ga je i proglasio krivim.

23. Iako je optuženi LH potvrdio da je od oštećenika ĐH posudio novac, ali u bitno manjem iznosu, tvrdeći da ukupno nije primio više od približno 165.000,00 do 200.000,00 kuna, on je osporio sve ostale veće iznose Istodobno je naveo da je sve sporne isprave, uključujući potvrdu na 1.200.000,00 kuna i ugovore o zajmu, potpisao pod pritiskom oštećenika i njegove majke, koje opisuje kao učestalo pozivanje, dolaske i prijetnje, zbog čega je pristao na veće iznose nego što je stvarno primio. Međutim, sud u tom dijelu njegovu obranu nije prihvatio kao istinitu, jer je nejasna i proturječna sama sebi, kao i svim ostalim izvedenim personalnim i materijalnim dokazima, a ista je očito usmjerena isključivo prema otklanjanju njegove kaznenopravne odgovornosti za počinjeno.

23. Naime, analizom iskaza oštećenog ĐH koji je ispitan u dva navrata i to 20. veljače 2025. i 17. studenog 2025. proizlazi da su oni u bitnim dijelovima međusobno suglasni i kronološki se nadopunjuju, iako postoji određena razlika između ukupnog iznosa koji je oštećenik naveo kao svoje potraživanje (868.000,00 kuna) i iznosa od 600.000,00 kuna koji je obuhvaćen činjeničnim opisom. Naime, ta razlika po ocjeni suda proizlazi iz nemogućnosti preciznog prisjećanja oštećenika oko pojedinih datuma i dinamike predaje novca, jer nije vodio nikakve evidencije, te je prema iskazu njegove majke, svjedokinje ĆH, bio naivan i pošten, kao i s tim u vezi, davanje različitog objašnjenja uključenosti pojedinih iznosa (osobito 332.000,00 kuna), no takva odstupanja su logična s obzirom na protek vremena kao i sam međusobni način dogovaranja oko posudbe novaca između oštećenika i optuženika, ali i dalje ne dovode u pitanje vjerodostojnost iskaza oštećenika koji je po ocjeni suda razjasnio zbog čega su potpisivali navedene ugovore, odnosno sastavljali izjave i potvrde o priznanju duga, koji i dalje u cjelini ostaje konzistentan i dosljedan u pogledu kontinuiteta posudbi, načina predaje novca i ukupnog duga optuženika, a sve s obzirom na to da prati kronologiju i slijed materijalnih dokaza u spisu, a potvrđen je i pravomoćnom presudom i rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-931/2025- 4 od 13. studenog 2025. kao i iskazom svjedokinje ĆH.

24. Iz iskaza oštećenog ĐH na raspravi od 20. veljače 2025. proizlazi je da je optuženika upoznao u teniskom klubu te ga poznavao oko dvije i pol godine prije nego što su započele posudbe novca početkom 2017. Prvu pozajmicu dao mu je u gotovini u iznosu od 20.000,00 kuna, nakon što ga je optuženik, vidno uznemiren i uplakan, zamolio za pomoć ne navodeći razlog, a potom mu je u više navrata dao i dodatnih 30.000,00 kuna, sve bez prisutnosti svjedoka i bez formalnih ugovora, uz obećanje povrata u roku od desetak dana. Kako mu novac nije vraćen, na daljnje traženje optuženika s njim je otišao kod javnog bilježnika gdje mu je posudio 167.000,00 kuna te su tom prilikom sklopili i ovjerili ugovor o zajmu, a ubrzo nakon toga, također kod javnog bilježnika, posudio mu je i dodatnih 101.000,00 kuna uz novi ugovor, pri čemu su rokovi povrata ponovno ostali neispunjeni. Nadalje je naveo da je sve posudbe davao isključivo u gotovini, najčešće bez prisutnosti drugih osoba, dok su kod javnog bilježnika bili prisutni samo on i optuženik. Tijekom 2017. optuženik je od njega nastavio tražiti novac, pa su krajem godine u uredu odvjetnika Aleksandra Lakića, u prisutnosti odvjetnika i njih dvojice, utvrdili ukupni dug u iznosu od 600.000,00 kuna, koji je obuhvaćao i ranije predane iznose, te je tom prilikom oštećenik predao navedeni iznos u gotovini, dok se optuženik obvezao na povrat u određenom roku. Oštećenik je dodatno naveo da je jednom prilikom, u prisutnosti njegove majke ĆH, optuženik sastavio i potpisao potvrdu kojom se obvezao vratiti čak 1.200.000,00 kuna ako mu bude posuđen iznos od 600.000,00 kuna. S obzirom da je naveo kako njegov sveukupni dug obuhvaća dug od 101.000,00, 167.000,00 te 600.000,00 kuna odnosno ukupno 868.000,00 kuna, predočen mu je dio njegovog ranijeg iskaza iz 2022. u kojem je naveo da je krajem 2016. optuženiku posudio 10.000,00 i 20.000,00 kuna, potom u ožujku 2017. iznos od 167.000,00 kuna uz ugovor kod javnog bilježnika, zatim 101.000,00 kuna te sredinom 2017. još 332.000,00 kuna čime je ukupni dug dosegao 600.000,00 kuna, oštećenik je naveo kako se zbog proteka vremena ne može točno sjetiti svih datuma, ali je potvrdio da iznos od 332.000,00 kuna ulazi u ukupno utvrđenih 600.000,00 kuna. Također je naveo da je bilo više pojedinačnih predaja novca (nije mogao precizirati njihov broj), uključujući i manji iznos od 3.500,00 kuna podignut s bankomata, te da osim kod odvjetnika Lakića, gdje je predaja većeg iznosa izvršena u njegovoj prisutnosti, kod ostalih predaja novca nisu bile prisutne druge osobe. Unatoč svim navedenim posudbama i sklopljenim ugovorima, optuženik mu nije vratio niti jedan iznos.

25. Dopunski ispitan na raspravi od 17. studenog 2025. oštećeni ČH pojasnio je da je tijekom 2017. optuženiku u više navrata davao novčane iznose u gotovini, koje je imao kod sebe ili ih je podizao s bankomata, pri čemu nije uvijek postojala formalna dokumentacija niti su pri predaji bili prisutni drugi svjedoci. Naveo je da je najprije davao manje iznose, poput 20.000,00 kuna i 30.000,00 kuna, a potom su prilikom odlaska kod javnog bilježnika ugovorili zajam od 167.000,00 kuna, pri čemu je pojasnio da je ranije dane manje iznose uračunao u taj iznos, dok je u drugom navratu, kod ugovora na 101.000,00 kuna, taj iznos optuženiku dao u cijelosti. Tijekom daljnjih odnosa optuženik je nastavio tražiti novac pa mu je, kako je naveo, sredinom 2017. godine dao i iznos od 332.000,00 kuna bez sastavljanja posebne potvrde, a koji je kasnije uključen u ukupni dug. Također je naveo da su se u jednom trenutku sastali u lokalu Vivas, gdje su bili prisutni on, njegova majka i optuženik, kojom prilikom je optuženik sastavio i potpisao potvrdu da mu duguje 1.200.000,00 kuna, iako se stvarni dug nije odnosio na taj iznos, već je to bilo ponuđeno kao svojevrsna „nagrada“ kako bi dobio na vremenu, pri čemu su na potvrdi bili navedeni i potpisi njegove supruge i kćeri koje nisu bile prisutne. Nakon otprilike tri tjedna, na savjet majke, otišli su u ured odvjetnika Aleksandra Lakića gdje su, u prisutnosti odvjetnika, sastavili izjavu o priznanju duga na iznos od 600.000,00 kuna, pri čemu je oštećenik pojasnio da taj iznos nije tada fizički predan, već predstavlja zbroj svih ranijih davanja optuženiku, uključujući i iznos od 332.000,00 kuna, kao i ranije manje isplate, bez obračuna kamata, iako je naveo da je moguće da je i tom prilikom predao manji iznos gotovine. Istaknuo je da je do iznosa od 600.000,00 kuna došao vođenjem vlastite interne evidencije o danim pozajmicama te da iznos od 167.000,00 kuna nije dodatno uračunavao u taj ukupni iznos. Kada mu je predočen dio ranijeg iskaza iz 2022. godine u kojem je naveo da mu je optuženik sredinom 2017. tražio i da mu je dao 332.000,00 kuna čime je ukupni dug dosegao 600.000,00 kuna, potvrdio je da je tako ranije iskazivao te da je taj iznos doista dao optuženiku, iako o tome nije sastavljena posebna isprava. Zaključno je naveo da je optuženiku ukupno dao 868.000,00 kuna (101.000,00 kuna, 167.000,00 kuna i 600.000,00 kuna), bez uračunatih kamata, te da je radi naplate pokrenuo parnični postupak za iznos od 600.000,00 kuna, dok u ovom postupku potražuje cjelokupni iznos.

26. Doista, u prvom iskazu oštećenik je iznos od 868.000,00 kuna prikazivao kao zbroj triju zasebnih pozajmica, i to 101.000,00 kuna i 167.000,00 kuna, koje su bile formalizirane pojedinačnim ugovorima kod javnog bilježnika, te dodatnih 600.000,00 kuna kao naknadno utvrđenog duga, čime je implicirao da se radi o odvojenim obvezama koje se kumuliraju, ali kada mu je predočen njegov iskaz pojasnio kako se ne može točno sjetiti, ali da bi se radilo ipak o 600.000,00 kn. Nasuprot tome, u drugom iskazu pojasnio je da iznos od 600.000,00 kuna zapravo predstavlja zbir ranijih davanja optuženiku, uključujući i različite manje iznose te iznos od 332.000,00 kuna, a djelomično i ranije dane svote, čime taj iznos dobiva karakter ukupne obveze od 600.000,00 kuna. Slijedom navedenog, razlika proizlazi iz toga što u prvom iskazu oštećenik promatra iznose kumulativno kao međusobno odvojene , ali ipak na predočavanje njegovo iskaza potvrđuje da se radi o 600.000,00 kn , dok u drugom iskazu iznos od 600.000,00 kuna prikazuje kao zbroj svih stvarnih davanja, pri čemu isti nije vodio evidencije tijekom višekratnog pozajmljivanja terećenog iznosa tijekom duljeg razdoblja.

27. Međutim, treba napomenuti kako je iskaz oštećenog ĐH u dijelu u kojem je naveo da se radi o terećenom iznosu od 600.000,00 kuna dodatno potkrijepljen materijalnim dokazima u spisu. Tako iz Ugovora o zajmu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 17. ožujka 2017. proizlazi da je oštećeni ČH pozajmio iznos od 167.000,00 kn optuženom LH koji se obvezuje novac vratiti do 17. travnja 2017. Ujedno, iz Ugovora o zajmu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 24. ožujka 2017. proizlazi da je optuženiku pozajmljen iznos od 101.000,00 kuna, uz jasno određen rok povrata i solemnizaciju kod javnog bilježnika, čime je potvrđena formalizirana faza njihovog odnosa. Nadalje, iz „Potvrde/Ugovora“ od 17. studenog 2017. proizlazi da optuženik priznaje dug u iznosu od 1.200.000,00 kuna, što odgovara iskazu oštećenika o pokušaju optuženika da dobije na vremenu davanjem nerealnog obećanja. Iz „Izjave o priznanju duga“ od 4. prosinca 2017. proizlazi da optuženik priznaje dug od 600.000,00 kuna na ime primljenih pozajmica, bez kamata, što potvrđuje navode o konačno utvrđenom iznosu duga. S tim u vezi, treba napomenuti kako iz presude i rješenja Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-931/2025- 4 od 13. studenog 2025., proizlazi da postoji dugovanje tuženog LH prema tužitelju ĐH. Naime, žalba tuženika je djelomično uvažena i djelomično odbijena, pri čemu je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-9196/2023-32 od 12. lipnja 2025. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju plati iznos od 44.065,97 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 19. prosinca 2017. do isplate. Iako je rješenjem ukinuta presuda u dijelu koji se odnosio na 35.567,71 eura sa zateznom kamatom, što je dovelo do odbacivanja tužbe u tom dijelu, navedeni dio potvrđuje postojanje ovršnih isprava na ime dužnih iznosa od 101.000,00 kn kao i 167.000,00 kn, a na temelju kojih tužitelj može pokrenuti ovršne postupke. Dodatno, iz izvatka iz zemljišne knjige proizlazi da je optuženik bio suvlasnik nekretnine, ali opterećene brojnim hipotekama u značajnim iznosima (244.609,13 kn, 73.166,00 eura i 119.117,00 CHF), što potvrđuje iskaz oštećenika da su mu ponuđene nekretnine bile faktično bez realne vrijednosti za namirenje duga. Svi ovi dokazi međusobno su sukladni te u bitnom potvrđuju sadržaj iskaza oštećenika o nastanku i visini dugovanja upravo u visini od 600.000,00 kn.

28. Nadalje, a vodeći računa o svemu utvrđenom te povezujući sa iskazom svjedokinje ĆH, utvrđeno je da je i ona imala relevantna saznanja o odnosu između njezina sina i optuženika, pri čemu je potvrdila odlučne okolnosti koje je naveo oštećeni ČH. Ona je opisala da je njezin sin raspolagao znatnim novčanim sredstvima stečenim prodajom nekretnina te da joj je ispričao kako je optuženik od njega tražio novac uz obećanja o velikim budućim prihodima, što je suglasno iskazu oštećenika o načinu na koji ga je optuženik uvjeravao da mu posuđuje novac. Iako nije znala konkretne iznose niti je sudjelovala u većini predaja novca, potvrdila je da je posuđivanje započelo 2017. i da je bilo učestalo, što po ocjeni suda odgovara kronologiji koju je iznio oštećeni ČH. Ujedno, svjedokinja je bila prisutna u kafiću Vivas kada je optuženik sastavio i potpisao potvrdu o dugu na iznos od 1.200.000,00 kuna, pri čemu je potpisao i članove svoje obitelji koji nisu bili prisutni, što potvrđuje navode oštećenika o toj okolnosti i načinu na koji je optuženik pokušavao dobiti na vremenu obećanjima o većem iznosu. Također je potvrdila da je upravo ona savjetovala sinu da se obrati odvjetniku, što se podudara s njegovim iskazom o kasnijem odlasku kod odvjetnika i formalizaciji duga od 600.000,00 kuna. Njezin iskaz dodatno potvrđuje i opis ponašanja optuženika kao uvjerljivog i „slatkorječivog“, što je u skladu s opisom oštećenika o načinu na koji je bio motiviran na daljnje posudbe. Slijedom navedenog, iako svjedokinja nema neposredna saznanja o svim pojedinostima i iznosima, njezin iskaz u bitnim dijelovima potvrđuje iskaz oštećenika, osobito u pogledu postojanja odnosa povjerenja, načina uvjeravanja, kontinuiteta posudbi te razloga potpisivanja potvrde na iznos od 1.200.000,00 kuna (koji duplo veći iznos je oštećeniku očito predstavljao dodatnu garanciju da će optuženik vratiti ranije posuđene iznose, a time je optuženik uvjeravao oštećenika da će to i učiniti).

29. Kraj takvog stanja stvari, a vodeći računa o iskazu oštećenog ĐH, te povezujući isti sa iskazom svjedokinje ĆH, a što potvrđuje slijed sklapanja Ugovora o zajmu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 17. i 24. ožujka 2017. proizlazi da je oštećenik optuženiku pozajmio iznos od 268.000,00 kn, dok dodatni iznos od 332.000,00 kn, čini iznos od ukupno 600.000,00 kn, koji je iznos potvrđen Izjavom o priznanju duga od 4. prosinca 2017. pred odvjetnikom Aleksandrom Lakićem. Materijalni dokazi, uključujući presudu i rješenje Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-931/2025-4 od 13. studenog 2025., kojom je usvojen tužbeni zahtjev ĐH na iznos od 44.065,97 eura, dok u odnosu na iznos od 35.567,71 eura postoje ovršne isprave na temelju kojih se može pokrenuti ovršni postupak, dakle ukupno 79.633,68 eura (600.000,00 eura), potvrđuju stvarno primanje tog iznosa od strane optuženika. Istovremeno, privatna isprava od 17. studenog 2017. u kojoj optuženik priznaje dug od 1.200.000,00 kn, ukazuje na pokušaj optuženika da stvori privid spremnosti na vraćanje, iako oštećeni nije na nju oslonjen i iznos je očito nerealno napuhan, čime su ostvarena objektivna obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 2. KZ/11. Kako je prouzročena šteta u iznosu većem od 60.000,00 kuna, to su u njegovim radnjama ostvarena obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 2. KZ/11, obzirom je počinjenim kaznenim djelom ostvarena imovinska korist drugome u znatnom iznosu i oštećenoj prouzročena znatna šteta (imovinska korist je znatna sukladno članku 87. točka 29. KZ/11 ako prelazi vrijednost od 60.000,00 kuna, odnosno konkretno 600.000,00 kn/79.633,68 eura.

30. Optuženi LH je bio svjestan svog djela i htio je isto počiniti kao takvo i kao svoje, odnosno postupao je s izravnom namjerom, sve kako bi si pribavio znatnu protupravnu imovinsku korist u inkriminiranom iznosu. Naime, optuženik je koristio lažno osiguranje kako bi uvjerio oštećenika u povrat duga, i to nekretninu koja je bila suvlasništvo u ½ i opterećena s osam hipoteka, čime zasigurno nije mogao garantirati povrat pozajmljenog novca. Nadalje, njegove tvrdnje o zajedničkom poslovnom projektu sa oštećenikom nisu ničime dokumentirane, a to nije potvrdio niti sam oštećenik, time da optuženik godinama nije vratio niti jednu kunu niti kontaktirao oštećenika po tom pitanju, dok su iskazi oštećenika i svjedokinje ĆH jasno opisali optuženikovo uvjeravanje, stalno odgađanje i manipuliranje situacijom kako bi dobio dodatne pozajmice, pa čak i do tog apsurda da je potpisao iznos na ime 1.200.000,00 kn kako bi uvjerio oštećenika u ozbiljnost svoje namjere, što sve ukazuje na to da je optuženi LH imao namjeru pribaviti novac od oštećenika bez stvarne namjere da ga vrati, odnosno da je bio svjestan što radi, te da je htio ostvarenje tog djela, odnosno postupao je u cilju da sebi pribavi znatnu protupravnu imovinsku korist, a time su u njegovom ponašanju ostvarena i subjektivna obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 2. KZ/11.

31. S obzirom na to da nisu utvrđene bilo kakve okolnosti koje bi dovele u sumnju ubrojivost optuženog LH u vrijeme počinjenja kaznenog djela, ovaj sud je utvrdio da su u njegovom ponašanju ostvarena sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 2. KZ/11., zbog čega ga je sud proglasio krivim.

32. Obrana optuženika LH je djelomično prihvaćena. Sud je prihvatio dio obrane optuženika u kojem priznao da je primao novac od ĐH te da je bio u teškoj financijskoj situaciji, a kako je to oštećenik iskazao, što potvrđuje i činjenica da je u inkriminirano vrijeme ½ dijela njegovog stana u [adresa] kao i ½ dijela garažnog mjesta bila opterećena sa osam hipoteka u korist Agencije za pravni promet i posredovanje nekretnina kao i više poslovnih banaka, u ukupnom iznosu od 244.609,13 kn, 73.166,00 eura i 119.117,00 CHF, a što je vidljivo iz izvatka iz zemljišnih knjiga. Optuženik je u obrani naveo kako je on od oštećenika ukupno primio najviše 165.000,00 odnosno 200.000,00 kn, a taj dio približno potvrđuju solemnizirani ugovori o zajmu (na iznose od 101.000,00 kn i 167.000,00 kn), no ocjena je suda da se u konkretnom slučaju radilo o puno većem iznosu o kojem je iskazivao oštećenik i to iznosu od 600.000,00 kn, što je u skladu sa potvrdom i izjavom o priznanju duga (600.000,00 kn), kao i presudom i rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž- 931/2025-4 od 13. studenog 2025. Nadalje, optuženikova tvrdnja da je potpis potvrde na iznos od 1.200.000,00 kn učinio pod pritiskom nije suglasna iskazu svjedokinje ĆH, koja je izričito potvrdila da je optuženik sam sastavio i potpisao potvrdu pred njom i njezinim sinom, dok je oštećeni ČH također opisao da je optuženik samoinicijativno tražio da se potvrda potpiše. Tvrdnje optuženika o pritisku i prijetnjama od strane oštećenika po ocjeni suda nisu uvjerljive, te po ocjeni ovog suda predstavljaju samo pokušaj ublažavanja optuženikove kaznenopravne odgovornosti.

33. Iskazi oštećenika ĐH sud je ocijenio pouzdanim i konzistentnim, iako postoje pojedini dijelovi koje je trebalo kritički ocijeniti. Prihvaćeni su dijelovi iskaza u kojima je oštećenik kronološki opisao posudbe novca optuženiku, uključujući iznose od 20.000,00 kn, 30.000,00 kn, 101.000,00 kn, 167.000,00 kn te ukupno 600.000,00 kn što je formalizirano kod odvjetnika, jer su ti iznosi potkrijepljeni materijalnim dokazima, odnosno solemniziranim ugovorima o zajmu, potvrdom i izjavom o priznanju duga, a isto tako i pravomoćnom presudom i rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-931/2025-4 od 13. studenog 2025. Također sud je prihvatio kao uvjerljiv i vjerodostojan opis dinamike odnosa s optuženikom, način uvjeravanja zbog kojeg je optuženiku pozajmljivao novac, ali i potom potpisivao ugovore i izjave kao i potvrde kako bi se osigurao da će mu optuženik vratiti dug, kao i razloge prisustva majke oštećenika, svjedokinje ĆH pri potpisivanju potvrde na 1.200.000,00 kn, jer to potvrđuje i njezin iskaz. Ipak nisu prihvaćeni dijelovi iskaza u kojima je oštećenik naveo ukupni iznos od 868.000,00 kn jer se on ne poklapa s dokumentiranim i solemniziranim iznosima (600.000,00 kn) niti s materijalnim dokazima. Oštećenik je sam priznao da nije vodio preciznu evidenciju svih manjih predaja novca i da dijelovi spomenutog iznosa uključuju višestruke posudbe koje se preklapaju, što je očito dovelo do njegovog nepreciznog zbrajanja.

34. Iskaz svjedokinje ĆH je prihvatljiv i vjerodostojan jer sadrži konkretne i provjerljive podatke koje se podudaraju s iskazom oštećenika i materijalnim dokazima. Prihvaćeni su dijelovi u kojima je svjedokinja opisala da je bila prisutna kada je optuženi LH sastavio i vlastoručno potpisao potvrdu o dugu od 1.200.000,00 kn u kafiću Vivas, te da je sama potpisala potvrdu kao svjedok, jer je to potvrdio i iskaz oštećenog ĐH. Također je sud prihvatio kao vjerodostojan njezin iskaz u kojem je opisala da je njen sin bio naivan i da je pozajmljivao novac optuženiku vjerujući u njegovu poštenost, a sve navedeno objašnjava razloge zbog čega je oštećenik na traženja optuženika pozajmljivao mu iznose koje je on tražio.

35. Prihvaćena je i sva materijalna dokumentacija pročitana tijekom dokaznog postupka obzirom ista bilo čime nije dovedena u pitanje.

36. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženog LH ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

36.1. Kao olakotne okolnosti na strani optuženika sud je uzeo u obzir da je optuženik priznao da je pozajmio od oštećenika najviše 200.000,00 kn, kao i da se radi o umirovljeniku koji je prezadužen.

36.2. Otegotno je cijenjena činjenica kaznene osuđivanosti optuženika zbog istovrsnog kaznenog djela, kojom prilikom mu je izrečena uvjetna osuda, kao i da oštećeniku nije vratio ništa od pozajmljenog iznosa koji inače prelazi višestruko iznos kvalificiranog oblika ovoga kaznenog djela.

37. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir vrstu i visinu kazne koja je predviđena za kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavka 2. KZ/11., odnosno da je za isto propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina.

38. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, optuženog LH osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. Za ovu kaznu sud ujedno smatra da ju nije potrebno neposredno u cijelosti i izvršiti te da će se ista svrha u vidu opće i specijalne prevencije postići i samo djelomičnim izvršenjem kazne zatvora, pa je na temelju članka 57. KZ/11. optuženom LH izrečena djelomično uvjetna osuda, time da se od kazne na koju je osuđen ima izvršiti osam mjeseci, dok se preostali dio kazne u trajanju od deset mjeseci neće izvršiti ako optuženi LH u vremenu provjeravanja od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne. Sud smatra da će već i sama izdržana kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci te uvjetna osuda za preostali dio kazne utjecati na optuženog LH, ali i na sve ostale potencijalne počinitelje kaznenih djela da ista ne čine, odnosno da usklade svoje ponašanje sa društveno priznatim normama, da će ovakvom kaznom biti zapravo posebno izražena društvena osuda optuženiku za počinjena djela i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženog LH, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja.

39. Također će optuženiku ovakvom kaznom biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje te ponovno uključivanje u redovne životne tokove u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela, kao što će mu ostankom na slobodi biti omogućeno da nastavi normalno život, ali i da pokaže da je shvatio ozbiljnost i nedopuštenost opisanog načina postupanja. Odlučujući o duljini vremena provjeravanja, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženika, ali i okolnosti vezane uz samo djelo i njegovo počinjenje, odnosno svijest i volju optuženika da postupa protivno zakonu, neovisno o pobudama koje su na njega u tom trenutku utjecale. Stoga sud smatra da je vrijeme u trajanju od tri godine, što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ako u tom vremenu optuženi LH ne počini novo kazneno djelo, morati pokazati da je izrečena uvjetna osuda na njega doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te da ovakvo postupanje nije usvojio kao uobičajeni obrazac ponašanja, te će ujedno imati mogućnost opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela.

40. U neuvjetovani dio kazne, na temelju članka 54. KZ/11., optuženom LH uračunato je vrijeme uhićenja te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 5. lipnja 2023. do 13. lipnja 2023.

41. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08.) oštećeni ČH je upućen sa imovinskopravnim zahtjevom u parnični postupak. Dakle, imovinskopravni zahtjev oštećenika nije mogao biti prihvaćen jer je već ranije pravomoćno odlučeno presudom i rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-931/2025-4 od 13. studenog 2025. kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-9196/2023- 32 od 12. lipnja 2025. u točki I izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju ĐH plati iznos od 44.065,97 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 19. prosinca 2017. pa do isplate, dok je ukinuta prvostupanjska presuda u točki I izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 35.567,71 euro sa zateznim kamatom od 19. prosinca 2017. do isplate i odbačena tužba tužitelja, budući da se radi o ovršnim ispravama temeljem koji treba pokrenuti ovršni postupak. Kod takvog stanja stvari, sud nije prihvatio imovinskopravni zahtjev oštećenika jer bi prihvaćanjem takvog zahtjeva moglo doći do dvostruke naplate. Stoga je sud oštećenika uputio da svoj imovinskopravni zahtjev ostvari u parnici, sukladno članku 158. stavku 2. ZKP/08.

42. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. sud je optuženom LH naložio naknaditi troškove ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. u paušalnom iznosu od 150,00 eura, visina kojeg je iznosa odmjerena uzimajući u obzir složenost postupka i brojnost u postupku poduzimanih radnji. Radi se o osobi koja ostvaruje mirovinu, pa je sud mišljenja da će moći podmiriti ovako odmjeren trošak ovog kaznenog postupka bez opasnosti po vlastito uzdržavanje, dok mu je naloženo podmiriti i trošak nagrade i nužnih izdataka opunomoćenice oštećenika postupka iz članka 145. stavka 2. točka 8. ZKP/08., u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

43. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 16. ožujka 2026.

S u d a c:

Maja Ivanović

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu na broj KO-DO-1410/2023.

2. Optuženi LH

3. Branitelj optuženika, odvjetnik Tomislav Grahovac

3. Oštećeni ČH

4. Opunomoćenica oštećenika, odvjetnik OH