Poslovni broj: K-744/2020-55

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu pojedincu Marjanu Saši, uz sudjelovanje zapisničarke Maje Rogošić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika AU, zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11 i 144/12, dalje: KZ/11), po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Splitu pod poslovnim brojem br. KO-DO-4105/2020 od 30. travnja 2020., nakon javno održane i zaključene rasprave 16. ožujka 2026. u nazočnosti okrivljenika s braniteljima Franom Sikiricom i Tonijem Kurtovićem, odvjetnicima u Splitu te zamjenice ODO-a Split SU, objavio je i

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENIK: AU, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. AUC i pok. ĐU, rođene ĐU, rođen **.**.1948. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], AUC, a boravištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, trgovac s završenom SSS, u mirovini s mirovinskim primanjima od oko 500,00 eura, vlasnik zemljišta u Vučevici od  4-5  hektara,  dobrog  imovnog  stanja, udovac, otac dva punoljetna djeteta, bez čina i odlikovanja, neosuđivan,

k r i v  j e

I. što je 17. ožujka 2015. u Supetru, u nakani da se neosnovano znatno materijalno okoristi neosnovanim stjecanjem prava vlasništva nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] upisanih u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] za 6/18 dijela, kao nasljednik svoje supruge pok. ĆU predao Općinskom sudu u Supetru, Odsjeku za zemljišne knjige prijedlog za upis promjene vlasništva na navedenim nekretninama te 24. ožujka 2015. kao dokaz na kojem temelji svoj prijedlog priložio ovjereni preslik ugovora kojeg je pribavio u javnobilježničkom uredu KU o kupoprodaji navedenih nekretnina s ovjerenim potpisima AUCĐ i SUCĐ kao prodavateljica te ĆU kao kupca, neistinito prikazujući da je njegova pokojna supruga ĆU na temelju tog ugovora stekla pravo uknjižbe prava vlasništva predmetnih nekretnina iako je znao da to nije istina, da prodavateljicama nikada nije isplaćena ugovorena kupoprodajna cijena i da je predmetni ugovor poništen te su svi primjerci ugovora, osim onog koji je ostao u arhivi javnobilježničkog ureda KU, precrtani i vraćeni prodavateljicama u Čile, pa su zemljišnoknjižni referenti Općinskog suda u Supetru, nemajući razloga sumnjati u istinitost i vjerodostojnost dokumentacije koju je predao, na temelju iste donijeli rješenje broj: Z.546/15 od 18. studenog 2015. kojim je dopuštena uknjižba prava vlasništva predmetnih nekretnina na njegovo ime uz istodobnu uknjižbu brisanja tog prava sa imena AUCĐ i SUCĐ, čime su imenovane oštećene za vrijednost predmetne nekretnine u ukupnom iznosu od 23.300,00 USD u protuvrijednosti najmanje 22.110,96 eura, za koji iznos se neosnovano okoristio,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo drugoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist,

II. čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevaru – djelo opisano po čl. 236. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 236. st. 2. KZ/11.

III. Stoga se okrivljeni AU na temelju odredbe čl. 236. st. 2. KZ/11

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

IV. Na temelju članka 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26, u daljnjem tekstu ZKP/08) dosuđuje se imovinskopravni zahtjev:

- oštećenici pod 1. ĐUCĐ, [adresa] (broj osobne iskaznice RUT 6.270.926-K) u iznosu od 11.055,48 (jedanaest tisuća pedeset pet eura i četrdeset osam centi) eura,

- oštećenicama pod 2. ĆUCĐ, [adresa], Los Alcones 767, Poblacion Media, Hacienda, Ovalle, Coquimbo (broj osobne iskaznice RUT 8.992.211-9) i pod 3. KUCĐ, [adresa] (broj osobne iskaznice RUT 14.371.541-8) u iznosu od 11.055,48 (jedanaest tisuća pedeset pet eura i četrdeset osam centi) eura,

a koje iznose je okrivljenik AU dužan naknaditi navedenim oštećenicama u roku od 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti presude, dok se za više traženo (pripadajuće zakonske zatezne kamate) oštećenice upućuje da isto mogu ostvariti u parnici.

V. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 dužan je okrivljeni AU u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude naknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu od 2.000,00 (dvije tisuće) eura, od čega iznos od 400,00 (četiristo) eura predstavlja troškove sudsko-medicinskog vještačenja, iznos od 1.013,25 (tisuću trinaest eura i dvadeset pet centi) eura predstavlja troškove psihijatrijskog vještačenja, dok iznos od 586,75 (petsto osamdeset šest eura i sedamdeset pet centi) eura predstavlja paušalni trošak.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu je pred ovim sudom podiglo optužnicu broj KO-DO-4105/2020 od 30. travnja 2020. protiv okrivljenika AU zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11.

2. Suglasnošću stranaka na temelju čl. 19.b. st. 3. ZKP/08 rasprava je provedena pred predsjednikom vijeća kao sucem pojedincem.

3. Pozvan da se izjasni o tome kakav stav zauzima spram navoda iz optužnice, okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret pa se pristupilo izvođenju dokaza.

4. Tijekom postupka su ispitani svjedoci ŠU, RU, BU i ZU.

4.1. Također je provedeno sudsko-medicinsko i sudsko-psihijatrijsko vještačenje okrivljenika AU jer se pojavila sumnja da je okrivljenik raspravno nesposoban zbog duševnih smetnji pa je stalna sudska vještakinja psihijatrica dr. Sanja Batina bila pozivana na sve rasprave radi utvrđivanja i davanja svog mišljenja o aktualnoj raspravnoj sposobnosti okrivljenika i mogućnosti njegova sudjelovanja u ovom kaznenom postupku.

4.1.1. U svom pisanom nalazu i mišljenju od 12. travnja 2025. vještakinja Sanja Batina je navela da je uvidom u okrivljenikovu medicinsku dokumentaciju i izvršenim neposrednim kliničkim pregledom utvrdila da okrivljenikovo aktualno stanje ne sadržava dijagnostičke ocjene koje prelaze okvire dijagnostičkih kategorija, ali da kod okrivljenika postoje smetnje koncentracije i pamćenja, a čija produkcija da je dijelom prilagođena obrambenim ciljevima zbog predmetnog postupka pa da mu je ustvari dijagnosticiran blaži kognitivni poremećaj uz nesanicu. Dakle, da kod okrivljenika nisu dijagnosticirane teže duševne smetnje, privremena duševna poremećenost, zaostali duševni razvitak niti bilo koja duševna smetnja i da ima očuvane mentalne kapacitete za razumijevanje svoje uloge u kaznenom postupku, odnosno da je aktualno raspravno sposoban jer da je sposoban shvatiti prirodu i svrhu kaznenog postupka, razumjeti pojedine procesne radnje i njihove posljedice, sporazumijevati se sa svojom braniteljima i davati im upute.

4.1.2. Na raspravi od 18. srpnja 2025. vještakinja Sanja Batina je ostala u cijelosti kod svog citiranog nalaza i mišljenja.

4.1.2.1. Na posebna pitanja branitelja okrivljenika je odgovorila:

- da je na temelju neuropsihologijskog testiranja utvrđeno da kod okrivljenika postoje blaža odstupanja u domeni fluentnosti i retrogradne memorije pa da je klinička psiha okrivljenika na razini blagog kognitivnog poremećaja. Nalaz neuropsihologa da je obavljen 29. rujna 2021. iz razloga što je okrivljenik upućen na pregled prema zahtjevu liječnika specijalista neurologa. Tijekom pregleda da je okrivljenik bio u budnom stanju, suradljiv s dobrom koncentracijom i orijentacijom, kontakt da se lako uspostavljao i održavao, govor da je bio adekvatan po tečnosti i sadržaju te da je okrivljenik brzo i točno razumio sve naloge,

- da se okrivljenik od 2021. nije javljao neurologu i psihijatru, a niti da je obavljao neuropsihologijske nalaze, već da se tek od siječnja 2025. javlja psihijatrici dr. Šarić kao privatni pacijent pa da se ista u ožujka 2025. očitovala da okrivljenik nije raspravno sposoban, međutim da je prema njenom mišljenju (dugogodišnji klinički specijalist psihijatar sa stažom od 26 godina kao stalni sudski vještak psihijatar) okrivljenik raspravno sposoban,

- da nakon detaljnoga kliničkog pregleda, kao i primijenjenog mini mental testa, a kojeg da može provesti i liječnik opće medicine i specijalist psihijatar, nije smatrala nužnim da okrivljenik treba obaviti dodatno neuropsihologijsko testiranje,

- da se stanje okrivljenika u tri mjeseca (od pregleda – 7. travnja 2025. pa do rasprave od 18. srpnja 2025.) moglo pogoršati, ali da postoji i mogućnost da je okrivljenik educiran, odnosno upućen na koji će se način ponašati budući da sada više ne želi surađivati kao što je to radio prilikom pregleda. Okrivljenik je vještakinju tada upitao je li sudac i kada mu je odgovorila da nije isti je kazao "predstavili ste mi se kao liječnik kada sam došao, ma vi ste mašograđanka" (naziv za građane Kaštel Sućurca). U svakom slučaju da je okrivljenik aktualno raspravno sposoban jer da je između ostalog na raspravi od okrivljenika saznala da živi sam.

4.1.3. Na raspravi 24. studenog 2025. vještakinja psihijatrica Sanja Batina je u bitnom navela da je neposredno prije rasprave obavila kraći razgovor s okrivljenikom i da joj je predočen specijalistički nalaz neuropsihologinje UU s Klinike za neurologiju KBC-a Split od 1. kolovoza 2025. pa da ostaje u cijelosti kod svog citiranog nalaza i mišljenja jer da je okrivljenik i kod njenog pregleda bio nešto slabije orijentiran. Vještakinja je posebno istakla da je okrivljenik došao sam na pregled i dao anamnestičke podatke pa da i to potvrđuje njegovu aktualnu raspravnu sposobnost.

4.1.4. Na raspravi od 16. ožujka 2026. vještakinja psihijatrica Sanja Batina je ponovno navela da je neposredno prije rasprave obavila razgovor s okrivljenikom pa da i dalje ostaje pri svojim zaključcima da je okrivljenik aktualno raspravno sposoban jer da zna da se nalazi na sudu, da zna tko su mu branitelji i da joj je spominjao sinove ZU i AUC. Dodala je da iz liječničke potvrde od 5. veljače 2026. ne proizlazi okrivljenikovo zdravstveno stanje i dijagnoza pa da t potvrda ne predstavlja mjerodavnu medicinsku dokumentaciju okrivljenikove raspravne nesposobnosti na dan 30. siječnja 2026..

4.1.5. U sudsko-medicinskom vještačenju od 14. travnja 2025. stalni sudski vještak dr. Antonio Alujević je zaključio da iz medicinske dokumentacije proizlazi da okrivljenik AU godinama boluje od povišenog krvnog tlaka, opće arterioskleroze, smanjene funkcije štitnjače, kronične opstruktivne bolesti pluća (bronhitis, astma, emfizem), aneurizma aorte te da se kontrolira po onkologu radi karcinoma prostate i da ima nemogućnost voljnog zadržavanja mokraće pa da su mu propisane pelene, međutim da je u svakom slučaju aktualno raspravno sposoban.

4.2. Potom je u dokazne svrhe pregledana i pročitana kaznena prijava oštećenika od 9. svibnja 2019. (list 1-7 spisa), rješenje o nasljeđivanju iza pok. SUCĐ s prijevodom (list 8-9 i 57-63 spisa), povijesni zemljišnoknjižni izvadak za čest. zem. [katastarska čestica], broj ZU 643 k. o. [katastarska općina] (list 10-12 i 213-217 spisa), preslik ugovora o predmetnoj kupoprodaji nekretnina od 3. ožujka 2010. (list 13-17 i 376-378 spisa), rješenje o nasljeđivanju iza pok. ĆU (list 18-19 spisa), pisana korespondencija između odvjetnica Adriane Smajić i BU (list 20-48 i 78-115 spisa), preslik dijela spisa Općinskog suda u Supetru broj Z-546/2015 – izvadak iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica], broj ZU 643 k. o. [katastarska općina] (list 118 spisa), prijedlog okrivljenika za upis promjene vlasništva na predmetnim nekretninama od 17. ožujka 2015. (list 119 i 375 spisa), ugovor o kupoprodaji predmetnih nekretnina (list 120-122 spisa), uplatnica na ime plaćenog poreza na nekretnine (list 123 i 379 spisa), rješenje o određivanju poreza na nekretnine Porezne uprave, Ispostave Supetar od 7. svibnja 2014. (list 124-125 i 380- 381 spisa), rješenje o nasljeđivanju iza pok. ĆU (list 126-127 i 382-383 spisa), uplatnica okrivljenika na ime sudske pristojbe (list 128-129 spisa), rješenje o uknjižbi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru broj Z-546/2015 od 18. studeno 2015. (list 130-131 i 384-385 spisa) i neuredne dostave oštećenicama u Čile (list 142-143 i 386- 391 spisa), preslik dijela spisa Općinskog suda u Supetru broj Z-3589/2011 – izvadak iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] zgr., 287 zgr., 284/1 zgr., 284/2 zgr. i 284/3 zgr., broj ZU 2332, k. o. [katastarska općina] (list 145 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica], broj ZU 643 k. o. [katastarska općina] (list 146 spisa) i rješenje o nasljeđivanju iza pok. ĆU (list 147 spisa), imovinskopravni zahtjev oštećenika (list 173 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica], ZU 3358, k. o. [katastarska općina] (list 211 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica], ZU 643, k. o. [katastarska općina] (list 212 spisa), ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen između okrivljenika AU i njegovih sinova ZU i JU od 16. veljače 2022. (list 225-236 spisa), prijedlog za uknjižbu prava vlasništva predlagatelja ZU od 15. siječnja 2025. (list 237-238 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen između ŽU i ŠU od 22. travnja 2024. (list 239-247 spisa), ugovor o diobi (razvrgnuću suvlasničke zajednice) između sina okrivljenika ZU i ŠU od 25. travnja 2024. (list 248- 252 spisa), rješenje o nasljeđivanju iza pok. IU (list 253-255 spisa), prijavni list za zemljišnu knjigu k. o. [katastarska općina] (list 256-261 spisa), medicinska dokumentacija okrivljenika AU (list 264-322 i 419 spisa) te dopis Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostava Supetar od 19. rujna 2025. .

4.3. Na temelju odredbe čl. 431. st. 2. ZKP/08 u dokazne svrhe pregledan je i pročitan zapisnik o ispitivanju svjedokinje BU pred državnim odvjetništvom od

11. ožujka 2020. (list 169-170 spisa).

4.4. Na temelju odredbe čl. 421. st. 1. toč. 3. ZKP/08 odbijen je kao neprikladan dokazni prijedlog okrivljenika za čitanjem dostavljenog privatnog psihijatrijskog vještačenja okrivljenika AU od 30. siječnja 2026., sačinjenog po stalnom sudskom vještaku psihijatru Nikoli Sikirici, iz razloga što se u konkretnom slučaju ne može raditi o dokazu na kojem bi se mogla temeljiti sudska odluka. Naime, u slučaju prihvaćanja ovog dokaznog prijedloga, citirano privatno vještvo bi zamijenilo psihijatrijsko vještvo i iskaz psihijatrice dr. Sanje Batina, a osim toga radi se o očitoj zlouporabi postupka od strane branitelja okrivljenika budući da su isti od 30. siječnja 2026. pa do 16. ožujka 2026. imali više nego dovoljno vremena dostaviti ovo vještvo i na okolnost raspravne sposobnosti predložiti novo vještačenje. Također, postavlja se pitanje kako je okrivljenik 30. siječnja 2026. mogao uopće pristupiti kod vještaka Sikirice kada je toga dana opravdao izostanak sa sudske rasprave navodeći da je bolestan. Odgovor je vrlo jednostavan, okrivljenik nije bio bolestan 30. siječnja 2026. jer to ne proizlazi iz dostavljene liječničke potvrde od 5. veljače 2026. (odlomak 4.1.4.) pa se može zaključiti da je iz postupanja okrivljenika razvidno odugovlačenje ovog sudskog postupka.

4.5. Osim toga, na temelju odredbe čl. 421. st. 1. toč. 2. i 4. ZKP/08 odbijeni su dokazni prijedlozi okrivljenika i to:

a) da se od zemljišnoknjižnog odjela ovog suda zatraži očitovanje je li predmetni ugovor o kupoprodaji nekretnina od 19. siječnja 2010. provediv u zemljišnoj knjizi bez dostave druge dokumentacije (uključujući i potvrdu o isplati kupoprodajne cijene),

b) za provođenjem novog psihijatrijskog vještačenja okrivljenika u svezi utvrđivanja njegove raspravne sposobnosti,

kao nevažni i usmjereni na odugovlačenje postupka, s obzirom da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno i bez izvođenja ovih dokaznih prijedloga. Naime, naprijed navedenim dokaznim prijedlozima ne bi se ništa novo niti bitno drugačije utvrdilo, ima li se na umu da su tijekom dokaznog postupka te okolnosti, a koje se odnose na postupanje okrivljenika u inkriminiranom periodu, s izvjesnošću utvrđene iz drugih izvedenih dokaza, koje će sud u nastavku sistematično, savjesno i logično analizirati i ocijeniti.

4.6. Kako nije bilo daljnjih prijedloga za nadopunu dokaznog postupka, na kraju dokaznog postupka su pregledani izvadci iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenika (list 450-453 spisa).

5. Za razliku od prvog ispitivanja pred policijskim istražiteljem (6. kolovoza 2019.) i državnim odvjetnikom (22. siječnja 2020.) kada se okrivljenik branio šutnjom, na raspravi je okrivljenik iznio svoju obranu (iskoristivši svoje zakonsko pravo da na pitanja neće odgovarati) u kojoj je samo kazao da ne zna zbog čega ga se tereti i da se ne smatra krivim budući da je sve radio po uputama sina ZU.

6. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka te ocjene svakog dokaza pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, utvrđeno je da je okrivljenik AU počinio kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 i to na način kako je navedeno u izreci ove presude.

7. Naime, za postojanje kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 2. KZ/11 od odlučnog je značaja utvrditi je li počinitelj drugu osobu doveo u zabludu ili je održavao u zabludi lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica i time je naveo da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini, sve s ciljem pribavljanja znatne imovinske koristi ili prouzrokovanja takve štete. Za postojanje ovog kaznenog djela prije svega je potrebno utvrditi postojanje specijalne namjere prilikom počinjenja predmetnog kaznenog djela, dakle da je već u tom trenutku počinitelj imao namjeru na štetu tuđe imovine sebi pribaviti protupravnu imovinsku korist.

8. Znatna imovinska korist ili znatna šteta kod kaznenog djela prijevare prema čl. 87. st. 29. KZ/11, postoji kad imovinska korist pribavljena ili šteta prouzročena izvršenjem kaznenog djela prelazi iznos od 7.963,37 eura.

9. Tijekom postupku nije bilo sporno da su oštećena pod 1. AUCĐ i ŠUCĐ (prednica oštećenica pod 2. ĆUCĐ i pod 3. KUCĐ) bile vlasnice čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem [katastarska čestica], sve upisane u ZU 643 k. o. [katastarska općina] i to za 6/18 dijela tih nekretnina (svaka za po 3/18 dijela cjeline) te da su tijekom 2009. i 2010. pregovarale s okrivljenikom i njegovom sada pokojnom suprugom ĆU o prodaji tih nekretnina, a što proizlazi iz pisane korespondencije punomoćnika stranaka OU i BU (list 20-48 spisa i 78-115 spisa) te iskaza svjedoka BU i ZU.

9.1. Nije bilo sporno ni da je okrivljenikova supruga ĆU preminula **.**.2011. i da se okrivljenik AU na temelju rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru br. Z-546/15 od 18. studenog 2015. uknjižio kao vlasnik navedenih spornih čestica (uz istodobnu uknjižbu brisanja oštećenica), a na temelju prijedloga za upis promjene prava vlasništva na predmetnim nekretninama (predan sudu 17. ožujka 2015.) te spornog ugovora o kupoprodaji nekretnina od 3. ožujka 2010. i rješenja o nasljeđivanju br. O-157/11 od 20. rujna 2011. iza pok. ĆU (predani sudu naknadno 24. ožujka 2015.), što je sve razvidno iz citiranih dokumenta.

9.2. Isto tako, nije bilo sporno da je rješenjem Porezne uprave, Ispostave Supetar od 7. svibnja 2014. utvrđeno da se razrezani porez na promet nekretnina u iznosu od 9.300,00 kuna, na temelju spornog ugovora o kupoprodaji nekretnina od 3. ožujka 2010., s preminule ĆU prenosi na okrivljenika AU i da je taj iznos okrivljenik u cijelosti platio, a što je vidljivo iz priložene uplatnice.

9.3. Na koncu, nije sporno da je okrivljenik AU, na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 16. veljače 2022., vlasništvo navedenih spornih čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem [katastarska čestica], sve upisane u ZU 643 k. o. [katastarska općina] i to za 6/18, prenio na svog sina ZU, koji je potom naknadno s ŠU sklopio ugovor o diobi (razvrgnuću) suvlasničke zajednice od 25. travnja 2024., uz napomenu da je čest. zem [katastarska čestica] poništena i spojena u čest. zem [katastarska čestica], što je također sve razvidno iz navedenih isprava, povijesnog zemljišnoknjižnog izvadak za čest. zem. [katastarska čestica], broj ZU 643, k. o. [katastarska općina] te geodetskog elaborata.

10. Ono što je bilo sporno i što je trebalo nedvojbeno utvrditi i razjasniti, a što je tijekom postupka okrivljenik očito negirao, jest je li sporni ugovor o kupoprodaji nekretnina od 3. ožujka 2010. (ili 19. siječnja 2010. kada su ga potpisale oštećene) doista sklopljen između prodavateljica i to oštećenice pod 1. AUCĐ i prednice sadašnjih oštećenica SUCĐ s jedne strane i kupca ĆU (pokojna supruga okrivljenika) s druge strane i je li plaćena kupoprodajna cijena u sveukupnom iznosu od 22.110,96 eura te je li kod okrivljenika postojala prijevarna namjera.

10.1. Stoga, trebalo utvrditi je li okrivljenik u nakani da sebi pribavi nepripadnu imovinsku korist, doveo službenike suda lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ih naveo da učine nešto na štetu tuđe imovine, kako mu se to optužnim aktom stavlja na teret.

11. S obzirom na navedeno, sud je osim obrani okrivljenika, posebnu pozornost posvetio procjeni iskaza svjedoka ŠU, RU, BU i ZU, kao i analizi materijalne dokumentacije iz spisa.

12. Tako je svjedokinja BU (list 169-170 i 414-416 spisa) u svom iskazu u bitnom navela da je do travnja 2010. radila u Odvjetničkom uredu Željka Ostoje kao vježbenica te da se tada upisala u Hrvatsku odvjetničku komoru kao odvjetnica i nastavila raditi u tom uredu. Njihov odvjetnički ured da je zastupao pokojnu suprugu okrivljenika ĆU u svezi pregovora oko kupoprodaje jednog manjeg dijela dvorišta koji je bio povezan s dvorištem i obiteljskom kućom ĆU i njene obitelji pa da je ona bila zainteresirana za otkup tog zemljišta od vlasnica A iz [adresa], a koje da je zastupala odvjetnica Adriana Smajić. Svi pregovori da su vođeni putem elektroničke pošte koju su razmjenjivale ona u ime ĆU i odvjetnica Smajić u ime sestara A, s tim da je njen principal Željko Ostoja bio upoznat sa svime. Stranke da su postigle načelni dogovor oko osnovnih uvjeta kupoprodaje pa da je sastavljen kupoprodajni ugovor kojeg su sestre A potpisale u Čileu i zatim da je odvjetnica Smajić sve original primjerke tog ugovora poslala poštom u njihov odvjetnički ured pa da su ih dali ĆU kako bi ih ona potpisala i ovjerila u Konzulatu u Zagrebu. Međutim, da do potpisivanja i ovjere tih ugovora od strane ĆU nije došlo zbog problema s njenom adresom prebivališta koja je bila navedena u ugovoru jer da nije odgovarala adresi navedenoj u osobnoj iskaznici pa da se sve zakompliciralo i na koncu da se ta pogreška nije uspjela ispraviti. U međuvremenu da su sestre A odlučile podignuti kupoprodajnu cijenu jer da su vidjele u oglasima da je njihovo zemljište vrijednije. U svakom slučaju da o svemu postoji vjerodostojna prepiska između odvjetnice Smajić i nje.

12.1. Odvjetnica Smajić i ona da su i prije dvije godine od ovog događaja pregovarale u vezi slične kupoprodaje pa da su imale prethodno iskustvo o svim problemima i detaljima koji se pojavljuju vezano za zaključenje ugovora na daljinu, ovjeravanje i izvršavanje tih ugovora, provedbu u zemljišnim knjigama, apostile i sve drugo što se pojavi kad su ugovorne stranke u različitim državama. Upravo zbog toga da je odvjetnik Željko Ostoja sugerirao ĆU da uzme jedan primjerak kupoprodajnog ugovora i da vidi može li ga provesti u zemljišnim knjigama. Dakle, ĆU da je prema njihovim uputama trebala napraviti ovjerenu javnobilježničku kopiju ugovora kako je napisan s ovjerenim potpisima sestara A, ali da ih je pogrešno shvatila pa da je otišla kod javnog bilježnika i ugovor potpisala i ovjerila ga.

12.2. Novu kupoprodajnu cijenu koju su sada tražile sestre A da ĆU nije željela prihvatiti pa da je odustala od zaključenja kupoprodajnog ugovora. Zbog toga da je na traženje odvjetnice Smajić skupila sve primjerke kupoprodajnog ugovora (koje je imao njihov odvjetnički ured i koje joj je vratila ĆU) i precrtala ih te vratila poštom odvjetnici Smajić.

12.3. Dakle, da do zaključenja predmetnog kupoprodajnog ugovora nije došlo i da kupoprodajna cijena nije bila plaćena, slijedom čega da ni njihov odvjetnički ured nažalost nije naplatio svoju proviziju. Ubrzo da se ĆU teško razboljela i preminula.

12.4. Negdje oko 2016. da joj se javila odvjetnica Smajić i kazala joj da su joj se javile sestre A jer da su slučajno doznale da se u zemljišnim knjigama na njihov dio nekretnine uknjižio kao vlasnik muž pokojne ĆU, odnosno okrivljenik AU. Ona da joj je rekla da o tome ništa ne zna jer da nakon smrti ĆU njihov odvjetnički ured nije zastupao njenu obitelj ili okrivljenika AU i da joj nije jasno kako je uopće moglo doći do te uknjižbe kada su svi ugovori precrtani i vraćeni sestrama A u [adresa].

12.5. Na koncu je navela da predmetni kupoprodajni ugovor nije mogao biti proveden u zemljišnim knjigama jer da kupoprodajna cijena nije bila plaćena, ali da je očito proveden na inicijativu nepoštene stranke koja da je zlouporabila nespretno sročenu odredbu članka 7. tog ugovora jer da u toj odredbi izrijekom nije bilo navedeno da će biti izdana tabularna izjava nakon plaćanja kupoprodajne cijene već da proizlazi da je članak 7. tabularna izjava.

12.6. Na posebna pitanja suda je odgovorila:

- da se na listu 13-17 spisa nalazi predmetni ugovor o kupoprodaji nekretnina na temelju kojeg je izvršena uknjižba te da ne zna kod koga je ostao taj primjerak, ali da pretpostavlja da je ostao kod javnog bilježnika,

- da je u svezi sklapanja spornog kupoprodajnog ugovora komunicirala s ĆU, ali da je poznavala okrivljenika AU jer da je bio stranka odvjetnika Željka Ostoje te da se na listovima 20-48 spisa nalazi vjerodostojna prepiska između odvjetnice Smajić i nje u svezi pregovora o predmetnoj kupoprodaji,

- da se ne može sjetiti tko je (ĆU ili AU) išao u konzulat u Zagreb radi ovjere i potpisa ugovora, ali da joj se čini da je išla ĆU,

- da su ĆU i njen suprug AU (okrivljenik) znali da predmetni ugovor o kupoprodaji nekretnina ne vrijedi jer da joj je ĆU vratila sve primjerke ugovora,

- da prema predočenoj prepisci (elektronička pošta od 22. srpnja 2011. – list 44 spisa, 1. kolovoza 2011. – list 45 spisa i 22. rujna 2011. – list 45 spisa) proizlazi da je okrivljenik AU nakon smrti supruge pregovarao o kupnji predmetnih čestica,

- da ne može odgovoriti na pitanje kako se okrivljenik mogao uknjižiti na sporne nekretnine, ali da pretpostavlja da su sporne čestice ušle u imovine pokojne ĆU.

12.7. Na posebna pitanja branitelja okrivljenika je kazala da ne može odgovoriti na pitanje može li se na temelju ovog spornog ugovora, a imajući u vidu članak 7., netko slobodno uknjižiti u zemljišne knjige te da joj nije poznato je li porezna uprava naplatila porez od okrivljenika na temelju spornog ugovora.

13. Svjedokinja FU (list 362-364 spisa) je istakla da poznaje okrivljenika AU dugi niz godina i to od kada se vjenčao s ĆU s obzirom da je njena pokojna majka IU bila teta okrivljenikovoj pokojnoj supruzi ĆU.

13.1. Njena pokojna majka i njene dvije sestre i to ŽU (iz [adresa]) te LU (punica okrivljenika, odnosno majka okrivljenikove pok. supruge ĆU) da su imale tetu ČU koja da je živjela na otoku [adresa] u [adresa] i u vlasništvu da je imala niz nekretnina. Jedna od tih nekretnina da je bila kuća u kojoj su živjeli okrivljenik AU i njegova supruga ĆU. Ta kuća da je nakon smrti tete trebala pripasti na jednake dijelove njenoj majci i sestrama, međutim da se nešto čudno dogodilo jer da je navedena kuća pripala isključivo ĆU. Njena majka i ŽU da su doživjele šok na ostavinskoj raspravi i da su pokušale istražiti zbog čega je teta ostavila kući samo ĆU, ali da su na kraju ipak odustale i da nisu pokrenule nikakve postupke protiv ĆU. Ispred kuće da su bile neke zemljišnoknjižne čestice u suvlasništvu svih nabrojenih sestara pa da su tako dijelom pripale i njoj te da je također od tete ŽU kupila dio tih nekretnina. Naknadno da je radi sređivanja zemljišnoknjižnog stanja s okrivljenikom, odnosno njegovim sinom ZU sklopila ugovor o diobi (razvrgnuće suvlasničke zajednice).

13.2. Na posebna pitanja suda je odgovorila:

- da je DU susjeda koja da je ušla u njen posjed za oko 20m2, ali da je na koncu nije tužila,

- da s okrivljenikom AU nema nikakav kontakt i da ga je zadnji put vidjela na raspravi pred ovim sudom koja je bila odgođena (1. travnja 2025.) te da se ne sjeća kada ga je prije toga vidjela,

- da nije čula da bi okrivljenik imao zdravstvene probleme,

- da su vlasnice čestica ispred navedene kuće u kojoj je živio okrivljenik sa suprugom ĆU bile i sestre iz Čilea, a koje da su prve rodice njene majke pa da je s njima bila u kontaktu, ali da ne zna što je bilo s vlasništvom tih čestica. S njom da sestre iz Čilea nisu pregovarale o kupnji tih čestica, ali da je jedna od sestara i to RUCĐ njenoj majci oporučno ostavila vlasništvo dijela tih čestica pa da je to naslijedila iza smrti majke,

- da je JU sin okrivljenika, ali da ga ne poznaje, dok da drugog okrivljenikovog sina ZU poznaje budući da je s njim rješavala imovinskopravne odnose pa da su tada surađivali i vrlo dobro komunicirali.

13.3. Na posebna pitanja branitelja je kazala da ne zna je li BUCĐ cijelo svoje vlasništvo idealnih dijelova tih čestica ostavila njenoj majci ili samo dio te da ne zna na temelju koje se isprave pok. GU uknjižila na kuću u [adresa] koja je bila vlasništvo ČU, odnosno tete njene majke.

14. Svjedokinja RU (list 416-417 spisa) je kazala da ne zna zbog čega je pozvana pred sud, ali da prisutnog okrivljenika AU poznaje iz viđenja jer da ga je viđala na sudu u [adresa].

14.1. Na posebna pitanja suda je odgovorila:

- da se na Općinskom sudu u Supetru zaposlila 1985. pa da je nakon Domovinskog rata postala ovlašteni zemljišnoknjižni referent te da je 2023. postala voditeljica ZK Odjela u [adresa], ali da je nakon 10 mjeseci (29. listopada 2023.) dala otkaz i napustila sud i da sada radi kod supruga na obradi kamena,

- da ne poznaje ĆU, ZU i JU,

- da se prijedloga za upis promjene vlasništva na nekretninama i rješenja o nasljeđivanju iz pok. ĆU br. O-157/11 od 20. rujna 2011. (list 375 i 382-383 spisa) ne može sjetiti, da su joj prezimena ČU iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina (list 376-378 spisa) poznata te da je ona izradila rješenje o uknjižbi prava vlasništva br. Z-546/15 od 18. studenog 2015. (list 384-385 spisa),

- da je idealne dijelove nekretnina iz spornog ugovora vjerojatno knjižila na temelju dokumentacije koju je dostavio predlagatelj. Kada joj je sud ponovno predočio isprave koje je dostavio predlagatelj-okrivljenik AU (prijedlog za upis promjene vlasništva na nekretninama, sporni ugovor o kupoprodaji nekretnina i rješenje o nasljeđivanju iz pok. ĆU) navela je da ne zna kako je sporne idealne dijelove čestica iz kupoprodajnog ugovora mogla knjižiti i da se očito dogodila pogreška jer da ti idealni dijelovi nisu bili naznačeni u rješenju o nasljeđivanju iza pokojne ĆU. Potom je ipak napomenula da im je na zemljišniku prilikom uknjižbe rješenje o nasljeđivanju bila isprava i dokaz da je nasljednik osoba navedena u tom rješenju te da su se u vrijeme predmetne uknjižbe nekretnine vodile opisno, odnosno da su tek kasnije u zemljišniku dobili naputak da se čestice moraju točno identificirati i označiti (bilo putem geodeta ili donošenjem rješenja o naknadnoj pronađenoj imovini),

- da je rješenje o predmetnoj uknjižbi doneseno tek nakon 8 mjeseci od podnošenja prijedloga zbog velike količine posla.

14.2. Na posebno pitanje branitelja okrivljenika je kazala da se imajući u vidu čl. 7. spornog ugovora o kupoprodaji nekretnina kupac danas ne bi mogao knjižiti bez dostavljanja potvrde o plaćanju kupoprodajne cijene, ali da su se pravila tijekom godina mijenjala i da se ne može sjetiti kakva su pravila važila 2015.. U svakom slučaju da iz čl. 5. spornog ugovora o kupoprodaji nekretnina proizlazi da je kupcu prodajna cijena trebala biti isplaćena u roku od tri dana od sklapanja ugovora, a što u konačnici znači pet godina prije nego što je prijedlog za upis promjene vlasništva na temelju ovog ugovora podnesen sudu pa da je iz spornog ugovora o kupoprodaji nekretnina razvidno da je cijena isplaćena tri dana nakon njegovog sklapanja.

15. Svjedok ZU, inače sin okrivljenika, u bitnome je na raspravi (list 435-436 spisa) naveo da su njegovi roditelji ĆU i AU do majčine smrti (10. lipnja 2011.) pokušavali urediti zemljišnoknjižno stanje, odnosno objediniti vlasništvo kuće i zemljišta (dvorišta) ispred kuće budući da je kuća bila u vlasništvu njegove majke, dok da je to dvorište bilo vlasništvo nekih osoba iz Čilea. Stoga da su pregovarali s tim osobama iz Čilea o kupnji tog dvorišta, ali da mu je majka preminula pa da su pregovori stali i da na koncu nije došlo do tog objedinjavanja vlasništva kuće i dvorišta.

15.1. Međutim da je 2014. ili 2015. došla uplatnica od porezne uprave da trebaju platiti porez na promet nekretnina. S obzirom da nisu znali o čemu se radi da je otišao u Poreznu upravu, Ispostavu Supetar, saznati zbog čega im je razrezan porez, ali da mu djelatnici porezne uprave nisu željeli dati taj podatak jer nije stranka u postupku pa da su ga uputili kod javnog bilježnika u kojeg da se nalazio ugovor na temelju kojeg je navedeni porez i određen. Javni bilježnik da mu također nije želio dati na uvid ugovor jer nije stranka u postupku pa da je otišao po oca (okrivljenika AU) i da je njemu javni bilježnik na koncu predao ugovor. Razrezani porez na promet nekretnina da je on u cijelosti podmirio.

15.2. Na posebna pitanja suda je odgovorio:

- da zbog poslovnih obveza pola godine prebiva u [adresa], a pola u SAD-u, dok da njegov brat JU također dio godine prebiva u [adresa] kod oca, a dio u svojoj kući u [adresa],

- da brat JU i on nisu bili na sprovodu tete u Zagrebu u listopada 2025., a da je okrivljenik na sprovod išao sa svojom sestrom i njenim suprugom budući da isti prebivaju u [adresa],

- da je zdravstveno stanje njegovog oca vrlo loše. Naime, prvi zdravstveni problemi da su se pojavili kada mu je umrla majka (okrivljenikova supruga) pa da je okrivljenik prvo završio na operaciji prostate. Nakon toga da je imao još dvije operacije i to 2018./19. operaciju krvnih žila, a 2020. operaciju aorte. Sve ovo da je loše utjecalo na njega pa da mu se i psihičko stanje počelo pogoršavati jer da je počeo zaboravljati. U svakom slučaju da mu je zdravstveno stanje svaki dan sve gore,

- da su ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 16. veljače 2022. (list 225-236) zaključili okrivljenik, njegov brat JU i on bez obzira što je psihičko stanje njegova oca bilo loše jer da se u obitelji odavno znalo kome će što pripasti te da prije zaključenja ovog ugovora nije provedeno psihijatrijsko vještačenje okrivljenika,

- da se ne može sjetiti prijedloga za upis promjene vlasništva na nekretninama (list 375 spisa), ali da mu je poznat ugovor o kupoprodaju nekretnina (list 376-378) spisa jer da ga je dobio od javnog bilježnika kada je bio s okrivljenikom,

- da je njegova pokojna majka ĆU išla u Zagreb u Veleposlanstvo Republike Čile radi ovjere ovog spornog ugovora o kupoprodaji nekretnina,

- da ne zna je li plaćena kupoprodajna cijena po ovom spornom ugovoru o kupoprodaji nekretnina jer da se o tome brinula njegova majka do smrti,

- da ne vjeruje da je okrivljenik sudjelovao u pregovorima oko kupnje spornih čestica s osobama iz Republike Čile,

- da ne zna tko je poreznoj upravi dostavio predmetni ugovor o kupoprodaji nekretnina i rješenje o nasljeđivanju iza smrti njegove majke, ali da je on s namjerom da se uknjiži taj ugovor dostavio u zemljišnik nakon plaćanja poreza. Dakle, da je došao na zemljišnik s tim ugovorom, rješenjem o nasljeđivanju iza pokojne majke i uplatnicom o plaćanju poreza pa da su mu tamo rekli da prvo mora podnijeti prijedlog za uknjižbu, a što da je i učinio na način da je po špranci napisao prijedlog za uknjižbu i da ga je okrivljenik potpisao i nakon toga da je na zemljišnik uz taj prijedlog podnio sve naprijed navedene isprave,

- da okrivljenika nikada nije upitao je li podmirena kupoprodajna cijena jer da to nije bilo sporno budući da je smatrao da je sve plaćeno kada mu je razrezan porez na promet predmetnih nekretnina.

15.3. Na posebno pitanje branitelja okrivljenika je kazao da je javni bilježnik njemu predao sporni ugovor o kupoprodaji nekretnina, ali da je s njim bio otac (okrivljenik) samo radi svoje identifikacije i predaje tog ugovora od strane javnog bilježnika.

16. Kada se dakle analiziraju iskazi svjedokinja BU i RU, koji s obzirom na narav kaznenog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret, osim okrivljenika imaju najviše saznanja, dođe se do zaključka da su njihovi iskazi u bitnim dijelovima vjerodostojni, argumentirani, uvjerljivi i istiniti.

16.1. Iako i njihovi iskazi imaju nedostataka i sud ih ne može u cijelosti prihvatiti kao vjerodostojne, ipak se u konkretnom slučaju ne radi o odlučnim činjenicama pa se takvi navodi mogu pripisati i proteku vremena (prošlo 10 do 15 godina). To se prvenstveno odnosi za dio iskaza svjedokinje BU kada tvrdi da je u svezi sklapanja spornog ugovora komunicirala s ĆU (a ne s okrivljenikom AU) jer suprotno proizlazi iz kako kaže vjerodostojne prepiske s odvjetnicom Smajić (list 20-48 spisa), prema kojoj je odvjetnički ured Željka Ostoje u svezi sklapanja spornog ugovora komunicirao isključivo s okrivljenikom AU (bez obzira što je ĆU bila službeno zastupana od odvjetničkog ureda jer je bila vlasnica kuće u neposrednoj blizini spornih čestica), koji je te pregovore nastavio i nakon smrti supruge ĆU.

16.2. Isto vrijedi i za dio iskaza svjedokinje RU (ovlaštena zk. referentica) kada je navela da sporne idealne dijelove čestica iz predmetnog kupoprodajnog ugovora nije mogla knjižiti i da se očito dogodila pogreška jer da ti idealni dijelovi nisu bili naznačeni u rješenju o nasljeđivanju iza pokojne ĆU budući da je odmah taj dio iskaza praktički povukla tvrdeći da je u to vrijeme rješenje o nasljeđivanju bio dokaz da je nasljednik osoba navedena u tom rješenju, da su se tada nekretnine vodile opisno, odnosno da su tek kasnije dobili naputak da se čestice moraju točno identificirati i označiti (putem geodeta ili rješenja o naknadno pronađenoj imovine) te da iz članka 5. spornog ugovora o kupoprodaji nekretnina ustvari proizlazi da je kupoprodajna cijena isplaćena pet godina prije podnošenja prijedloga za upis promjene vlasništva, a što u konačnici znači da su zemljišnoknjižni referenti u to vrijeme ovakve (ili slične) ugovore provodili u zemljišne knjige.

16.2.1. Ovakve navode RU o uknjižbi u to vrijeme potvrđuje i svjedokinja BU kada ističe da je sporni ugovor o kupoprodaji nekretnina proveden na inicijativu nepoštene stranke koja da je zlouporabila nespretno sročenu odredbu članka 7. tog ugovora jer da u toj odredbi izrijekom nije bilo navedeno da će biti izdana tabularna izjava nakon plaćanja kupoprodajne cijene već da je članak 7. ustvari tabularna izjava.

16.2.2. Iako sud ne poklanja vjeru ZU da je on podnio prijedlog za upis promjene vlasništva na nekretninama, a o čemu će u nastavku biti riječi, očito je da i on potvrđuje navode RU jer je detaljno opisao način na koji su djelatnici zemljišnika, kada im je predočen sporni ugovor, vjerojatno savjetovali okrivljenika u svezi uknjižbe (da mora podnijeti prijedlog za uknjižbu i u privitku dostaviti sporni ugovor o kupoprodaji nekretnina, rješenje o nasljeđivanju i rješenje o određivanju poreza na nekretnine s dokazom o uplaćenom porezu).

16.3. Dakle, bez obzira na navedeno, iskazi svjedokinje BU i RU su u bitnim dijelovima detaljni i međusobno se nadopunjuju u jednu logičnu i povezanu cjelinu te su ujedno potkrijepljeni i objektivizirani materijalnom dokumentacijom iz spisa i iskazom saslušane svjedokinje ŠU, kojoj sud u cijelosti poklanja vjeru. Osim toga, tijekom raspravljanja nije pronađena niti jedna okolnost niti činjenica koja bi ukazivala da bi svjedoci BU, RU i ŠU lažno svjedočili i bili pristrani, posebno imajući u vidu da je zemljišnoknjižna referentica RU na uknjižbama radila skoro 30 godina.

16.4. Stoga, za zaključiti je da je u konkretnom slučaju okrivljenik AU knjižen na temelju spornog ugovora o kupoprodaji nekretnina iz kojeg proizlazi da je kupoprodajna cijena plaćena (kao i porez na promet nekretnina) te rješenja o nasljeđivanju iza njegove pokojne supruge budući da je zemljišnoknjižni sud utvrdio da je on nasljednik svoje supruge za cijelo.

17. S druge strane, već prije detaljne analize, sasvim je jasno da je obrana okrivljenika neuvjerljiva, puna nelogičnosti i proturječja te usmjerena isključivo na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti.

17.1. Naime, okrivljenikova obrana je tijekom cijelog postupka bila usmjerena na dokazivanje aktualne raspravne nesposobnosti (po uzoru na poznati hrvatski roman, odnosno hrvatsku tv. seriju snimljenu 1971.) pa kada mu to nije pošlo za rukom kratko se očitovao da nije kriv jer da je sve radio po nalozima sina ZU.

17.2. Sporni ugovor o kupoprodaji nekretnina od 3. ožujka 2010. (ili 19. siječnja 2010. kada su ga potpisale oštećene) nikada nije sklopljen između ugovornih strana već je ĆU pogrešno shvatila svog punomoćnika Željka Ostoju, odvjetnika u Splitu, i umjesto da napravi ovjerenu javnobilježničku kopiju ugovora, ona je otišla kod javnog bilježnika te ugovor potpisala i ovjerila ga, a što je okrivljenik iskoristio da se neosnovano materijalno okoristi pa je nakon 5 godina od te ovjere kao nasljednik pok. supruge ĆU podnio prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na sporni česticama, iako je znao da kupoprodajna cijena oštećenicama nikada nije bila plaćena i da dogovor o kupoprodaji nije postignut (elektronička pošta od 22. srpnja 2011. – list 44 spisa, 1. kolovoza 2011. – list 45 spisa i 22. rujna 2011. – list 45 spisa) budući je on putem odvjetnika pregovarao o toj kupoprodajnoj cijeni i nakon smrti supruge ĆU. Osim toga, u spisu ne postoji niti jedan dokaz da je kupoprodajna cijena iz ugovora u iznosu od 22.110,96 eura plaćena.

17.3. Treba posebno naglasiti da je okrivljenik sve ovo radio smišljeno jer kada se nije uspio dogovoriti s oštećenicama o kupnji spornih čestica, odlučio je pričati s zahtjevom za uknjižbu 5 godina od dana ovjere (ugovor ovjeren i potpisan od ĆU **.**.2010., a prijedlog za uknjižbu podnesen 17. ožujka 2015.), odnosno upravo onoliko koliko je bilo potrebno da oštećenici u građanskom postupku ne mogu zahtijevati isplatu kupoprodajne cijene jer se kod instituta stjecanja bez osnove primjenjuje opći zastarni rok od pet godina u smislu odredbe čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO).

17.4. Nadalje, okrivljenikovu svijest o protupravnosti njegovog postupanja dokazuje: a) njegov postupak nakon izvršene uknjižbe jer je vlasništvo spornih čestica prenio na sina ZU na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 16. veljače 2022. i b) činjenica da je očito on poreznoj upravi dostavio predmetni ugovor o kupoprodaji nekretnina i rješenje o nasljeđivanju iza smrti supruge ĆU budući da na temelju odredbe čl. 18. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“ br. 115/16 i 106/18) javni bilježnici tu obvezu imaju tek od 1. siječnja 2017. .

18. Što se tiče iskaza svjedoka ZU, inače sina okrivljenika, sud je istog procijenio kao neuvjerljiv, pristran i usmjeren na oslobađanje okrivljenika od kaznene odgovornosti (što nije neuobičajeno s obzirom da mu je sin i da na njegovoj strani postoji zainteresiranost da svojim iskazom ne tereti okrivljenika jer su sada sporne čestice njegovo vlasništvo) iz razloga što je u svom iskazu na isto postavljeno pitanje dao tri različita odgovora pa je tako prvo kazao da kupoprodajna cijena nije bila plaćena jer da su pregovori o kupnji spornih čestica nakon majčine smrti stali, da bi onda rekao da ne zna je li plaćena kupoprodajna cijena budući da je o tome vodila računa njegova majka (što prema prepiski punomoćnika također nije točno), a na koncu je naveo da je kupoprodajna cijena očito plaćena s obzirom da je razrezan porez na promet nekretnina na temelju spornog ugovora. Na isti način manipulira s iskazom tko je pregovarao sa sestrama ČU jer prvo govori majka i otac, a potom da ne vjeruje da je otac sudjelovao u tim pregovorima.

18.1. Isto tako, sud ne može prihvatiti njegove navode da je psihičko stanje okrivljenika bilo loše prilikom zaključenja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 16. veljače 2022. jer javni bilježnik u tom slučaju sigurno ne bi ovjerio takav ugovor, a osim toga postavlja se pitanje zbog čega bi JU i ZU s okrivljenikom AU u takvom stanju sklapali navedeni ugovor kada se u obitelji kako tvrdi odavno znalo kome što pripada.

18.2. Nadalje, nije životno i logično da mu je poznat sporni ugovor o kupoprodaji nekretnina (list 376-378 spisa) kojeg je dobio od javnog bilježnika, a da mu je nepoznat prijedlog za upis promjene vlasništva na nekretninama (list 375 spisa), kojeg je kako tvrdi napisao po špranci pa je i u ovom dijelu njegov iskaz nevjerodostojan.

18.3. Na koncu, nije istina da je zemljišniku u [adresa] uz prijedlog za upis promjene vlasništva na nekretninama predao predmetni ugovor o kupoprodaji nekretnina i rješenje o nasljeđivanju iza pokojna ĆU jer iz navedenih isprava proizlazi da je prijedlog za upis promjene vlasništva na nekretninama podnesen 17. ožujka 2015., a sporni ugovor i rješenje o nasljeđivanju su dostavljeni tek 24. ožujka 2015. . Zbog toga sud zaključuje da je okrivljenik sve navedene isprave osobno predao zemljišniku u [adresa] jer ga je između ostalog tamo i viđala zemljišnokjnižna referentica RU.

19. S obzirom na sve navedeno, može se zaključiti da je okrivljenik prijevarnu namjeru stvorio 17. ožujka 2015. kada je zemljišniku u [adresa] podnio prijedlog za upis promjene vlasništva na nekretninama, a kojem je naknadno (24. ožujka 2015.) priložio sporni ugovor o kupoprodaji nekretnina kao dokaz da je njegova pokojna supruga ĆU na temelju tog ugovora stekla pravo vlasništva spornih nekretnina, iako je znao da to nije istina, da oštećenicama nikada nije isplaćena ugovorna cijena, da je predmetni ugovor poništen i da nije postignut dogovor o kupoprodaji nekretnina budući da je i nakon smrti svoje supruge ĆU s oštećenicama pregovarao o kupoprodaji tih nekretnina, slijedom čega je službenike suda lažnim prikazivanjem činjenica doveo u zabludu jer nisu imali razloga posumnjati u istinitost i vjerodostojnost isprava kojih je predao pa je doneseno rješenje o uknjižbi navedenih čestica na njegovo ime, a čime je protupravno na štetu tuđe imovine stekao vlasništvo predmetnih nekretnina.

19.1. Takvim postupanjem okrivljenik je ostvario sva obilježja inkriminiranog kaznenog djela prijevare koje mu se optužnicom stavlja na teret, pri čemu je takvim prijevarnim postupanjem pribavljena znatna protupravna imovinska korist, čime su se u ponašanju okrivljenika ostvarila obilježja kvalificiranog oblika kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11.

20. Nakon svih naprijed navedenih utvrđenja, valjalo je odlučiti i o krivnji okrivljenika, a s obzirom da njegova ubrojivost nije bila upitna tijekom postupka, sud ga smatra ubrojivim počiniteljem.

21. U odnosu pak na potrebiti oblik krivnje, a obzirom na sve ranije navedeno i obrazloženo, sud smatra da je isti postupao s izravnom namjerom, tj. da je bio je svjestan svojih radnji i postupaka i htio nastupanje ranije opisane štetne posljedice, odnosno svjesno je obmanuo službenike suda da je njegova pokojna supruga na temelju predmetnog ugovora o kupoprodaji stekla vlasništvo opisanih nekretnina, iako je znao da to nije istina pa je doneseno rješenje o uknjižbi navedenih čestica na njegovo ime, a takvim prijevarnim postupanjem okrivljenik je na štetu oštećenica sebi pribavio protupravnu imovinsku korist u znatnom iznosu.

22. Slijedom toga sud ga i drži krivim za počinjeno kazneno djelo.

23. Nakon ovako utvrđene krivnje i protupravnog ponašanja okrivljenika, valjalo odlučiti o primjerenoj vrsti i visini kazneno-pravne sankcije koja će biti primjerena svim okolnostima počinjenog kaznenog djela, osobnosti okrivljenika, a pri tome opet voditi računa da se izabranom sankcijom ostvari i svrha određena čl. 41. KZ/11.

24. Prilikom odluke o sankciji koja je navedena u izreci ove presude, sud je okrivljeniku kao olakotne okolnosti cijenio raniju neosuđivanost i narušeno zdravstveno stanje, dok mu je kao otegotne okolnosti cijenio visok stupanj kriminalne količine, iskazanu upornost i ustrajnost u protupravnom ponašanju, slabu samokritičnost i potpuni izostanak kajanja zbog vlastitog protupravnog postupanja, odugovlačenje sudskog postupka pred sudom jer je tijekom cijelog postupka simulirao psihičku bolest (svjesno glumio simptome da bi uvjerio sud i vještaka psihijatra da nije sposoban pratiti raspravu) te posebno način i okolnosti počinjenja predmetnog kaznenog djela budući da je isključivo postupao iz koristoljublja.

25. Uzimajući u obzir sve naprijed navedene okolnosti, stupanj krivnje i visinu propisane kazne za počinjeno kazneno djelo (kazna zatvora od 1-8 godina), jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, svrhu kažnjavanja i načelo individualizacije kazne, ovaj sud je okrivljeniku izrekao kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine jer smatra da se u konkretnom slučaju svrha kažnjavanja može postići samo tako odmjerenom kaznom koja je u konkretnom slučaju u potpunosti adekvatna (nije prestroga, niti je preblaga, već je odmjerena s obzirom na utvrđene i vrednovane sve okolnosti).

25.1. Naime, u konkretnom slučaju se radi o takvom kriminalnom postupanju okrivljenika koje izlazi iz okvira uobičajenih načina počinjenja terećenih kaznenih djela i ne može se adekvatno sankcionirati uvjetnom osudom, neovisno o duljini roka provjeravanja. Na ovaj način će se postići ciljevi specijalne i generalne prevencije, obzirom da kaznena sankcija mora biti takva da jača društveni moral i odvraća moguće buduće počinitelje kaznenih djela od upuštanja u aktivnosti kojima bi ostvarili obilježja kaznenog djela pa će se izvršiti pozitivan utjecaj na okrivljenika da se suzdrži od činjenja ovakvih i sličnih kaznenih djela, a utjecat će se i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela, pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja te da poštuju pravni sustav i da nitko ne počini kazneno djelo.

26. Sud je po službenoj dužnosti korigirao iznos za koji se u oštećene pod 1. AUCĐ, pod 2. ĆUCĐ i pod 3. KUCĐ na način da je izvršena konverzija iz kuna u eure.

27. U skladu sa utvrđenim činjeničnim stanjem, na temelju odredbe čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08 dosuđen je imovinskopravni zahtjev oštećenici pod 1. ĐUCĐ u iznosu od 11.055,48 eura te oštećenicama pod 2. ĆUCĐ i pod 3. KUCĐ u iznosu od 11.055,48 eura, a koje iznose je okrivljeni AU dužan naknaditi navedenim oštećenicama u roku od 6 mjeseci po pravomoćnosti presude, dok su za više traženo što se odnosi na zakonske zatezne kamate oštećenice upućene da isto mogu ostvarivati u parnici.

28. Konačno kako je okrivljenik proglašen krivim, sud ga je temeljem čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08, obvezao naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom od 2.000,00 eura. Od toga iznos od 400,00 eura predstavlja troškove sudsko- medicinskog vještačenja, iznos od 1.013,25 eura predstavlja troškove psihijatrijskog vještačenja, dok iznos od 586,75 eura predstavlja paušalni trošak, sve imajući u vidu trajanje i složenost postupka, kao i imovinske prilike okrivljenika pa plaćanjem troškova u navedenom iznosu neće biti dovedena u pitanje njegova materijalna egzistencija.

29. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 16. ožujka 2026.

SUDAC

Marjan Saša

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u četiri primjerka ovom sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

-okrivljeniku AU, [adresa]

-branitelju okrivljenika Frani Sikirici, odvjetniku u Splitu

-ODO Split

-opunomoćenici oštećenika Andrei Čoti, odvjetnici u Splitu

-u spis