REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Kzd-175/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli – Pola, po sutkinji za mladež Diani Debeljuh kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Samante Šijan, u kaznenom predmetu po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Puli – Pola broj KMP-DO-205/13 od 13. veljače 2014. izmijenjene 6. travnja 2017. protiv okrivljenog LŽ, zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - povredom djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11 i 144/12, u daljnjem tekstu KZ/11) i dr., nakon održane glavne rasprave 11. prosinca 2025. i 10. ožujka 2026., zaključene 10. ožujka 2026. u prisutnosti zastupnice optužbe RŽ, zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Puli – Pola, okrivljenog LŽ i braniteljice okrivljenika Katarine Jukić Jakopič, odvjetnice u [adresa], objavljene 16. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljeni ĆŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca L i majke R rođene Ć, rođen **.**.1964. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju suradnik odgojno obrazovnog procesa, nezaposlen, bez primanja, oženjen, otac jednog djeteta, sa završenom srednjom školom i apsolvent na Fakultetu za društvene nauke, vlasnik stana u [adresa] površine oko 50 m2 i osobnog automobila, nije služio vojsku

k r i v  j e

što je

dana 25. srpnja 2013. između 19.30 i 20.00 sati, na području grada [adresa], svjestan i želeći poniziti ga i nanijeti mu psihičku i fizičku bol i neugodu, a znajući da se radi o osobi mlađoj od 18 godina, dijete PŽ (rođen 1999.) udario otvorenim dlanom u predjelu lica i vrata, uslijed čega je mlt. PŽ pao na pod nakon čega ga je dva puta udario nogom u predjelu natkoljenice – bedra, uslijed čega je mlt. PŽ bio jako uznemiren i u strahu te je zadobio ozljede u vidu oguljotine i krvnog podljeva vrata i oguljotine prsnog koša, a nakon toga u više navrata na lokalnom internetskom portalu pisao više članaka o događaju, imenujući mlt. PŽ i komentirajući javno događaj što je kod mlt. PŽ također izazvalo neugodu

dakle, zlostavio dijete

čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11,

pa se okrivljeni ĆŽ za kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11

o s u đ u j e  n a

kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci

kojem se na temelju članka 56. stavka 1. KZ/11

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

kojom se određuje da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljeni ĆŽ u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

II. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26, u daljnjem tekstu ZKP/08), okrivljeni ĆŽ je dužan naknaditi trošak kaznenog postupka koji se na temelju članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 sastoji od troška paušalne svote u iznosu od 300,00 (tristo) eura, na temelju članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08 troška medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. Iliji Kučinaru u iznosu od 222,97 (dvjesto dvadeset dva eura devedeset sedam centi) eura i 210,00 (dvjesto deset) eura, te putnih troškova svjedoka NŽ u iznosu od 31,32 (trideset jedan euro trideset dva centa) eura, BŽ u iznosu od 15,66 (petnaest eura šezdeset šest centi) eura, FŽ u iznosu od 15,66 (petnaest eura šezdeset šest centi) eura, ZŽ u iznosu od 15,66 (petnaest eura šezdeset šest centi) eura i PŽ u iznosu od 35,86 (trideset pet eura osamdeset šest centi) eura, koje je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti ove presude.

III. Na temelju članka 380. stavka 1. točke 2. u vezi sa člankom 452. točkom 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 125/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26, u daljnjem tekstu ZKP/08) protiv Okrivljenog LŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca L i majke R rođene Ć, rođenog **.**.1964. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanina Republike Hrvatske, po zanimanju suradnik odgojno obrazovnog procesa, nezaposlenog, bez primanja, oženjenog, oca jednog djeteta, sa završenom srednjom školom i apsolvent na Fakultetu za društvene nauke, vlasnika stana u [adresa] površine oko 50 m2 i osobnog automobila, nije služio vojsku

obustavlja se kazneni postupak

zbog kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz članka 117. stavka 1. i 2. po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Puli - Pola broj KMP- DO-205/13 od 13. veljače 2014. izmijenjene 6. travnja 2017.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Puli – Pola (u daljnjem tekstu državni odvjetnik) podiglo je optužnicu broj KMP-DO-205/13 od 13. veljače 2014. protiv okrivljenog LŽ (u daljnjem tekstu okrivljenik), zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11 i kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz članka 117. stavka 1. i 2. KZ/11.

2. Optužnica državnog odvjetnika potvrđena je rješenjem ovog suda poslovnog broja Kov-83/14 od 24. lipnja 2014.

3. Nakon provedenog dokaznog postupka donesena je presuda poslovnog broja K-207/14 od 29. siječnja 2018. koja je po žalbi okrivljenika putem branitelja Marina Fola, odvjetnika u [adresa] rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovnog broja Kžzd-33/2018-5 od 10. lipnja 2020. ukinuta i predmet upućen ovom sudu na ponovno suđenje i odluku.

4. U ponovljenom postupku, pozvan da se izjasni o osnovanosti optužnice, okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret.

5. Prilikom iznošenja svoje obrane, izjavio je da je po zanimanju suradnik u odgojno obrazovnom procesu, što znači da bi trebao biti pomoćni učitelj. U ovom postupku da se krše sva njegova prava, ne može dobiti potvrdu prilikom traženja posla da nije osuđivan i ne može dobiti posao, čime da je nastala velika šteta za njega i obitelj, čija je egzistencija ugrožena. Kada se dogodio slučaj, naveo je da je to tada bio javni slučaj datiran u svim lokalnim istarskim medijima, kada je javno komunicirao u vezi s tim i cjelokupna javnost da je bila na njegovoj strani. Iz iskaza svih ispitanih svjedoka u ovom postupku da ispada da je toga dana izašao pet metara iz svog dvorišta i bez ikakvog povoda i uzroka prvog čovjeka kojega je sreo udarao rukama i nogama, navodeći da cijeli slučaj ima konkretne okolnosti, povod i uzrok. Da je prije godinu dana kada je svjedočio PŽ, pokušao dobiti riječ od suda kako bi objasnio situaciju, što mu sud nije dopustio, dapače da je sud dva puta prekidao raspravu i morao je izaći iz sudnice, a da sve ovo što je svjedočio PŽ **.**.2025. uglavnom nema nikakve veze s istinom.

6. Prostor u kojem su se oni okupljali je prostor koji je prikazan na fotografijama koje je donio na raspravu, navodeći da se radi o najobičnijem kolniku, cesti, nogostupu. Na tom prostoru oni su vozili motore, djeca, maloljetnici od dvanaest do četrnaest godina, vozeći neregistrirane motore, bez vozačke dozvole, te da se radilo o totalnom nekontroliranom divljaštvu, van svakog konteksta normalnog kontroliranog ponašanja, potpuno neprimjerenog, a to da su bili dečki koji su svjedočili i pred sudom, MŽ, ZŽ, OŽ i KŽ, zajedno s ostalima koji su tamo dolazili, čiji je glavni pokretač i alfa organizator, vođa i akrobat na motoru bio ZŽ. Ostali su mu se pridružili. Tu je bio i PŽ koji je od tog datuma bio četiristo dana, i bio je tamo uvijek kada je on to želio. Njemu se dogodilo da potiče iz nefunkcionalne obitelji, tada da je bio jako loš učenik u školi, njegove je roditelje koji su mu susjedi poznavao iz viđenja, a PŽ je poznavao od malena. Motorima su jurcali nekontrolirano, i to su bile scene kao iz filma, a kada bi se umorili, kada bi pala noć jer nisu imali rasvjete, onda bi sjeli na zidić ispred kuće, i ostali bi tamo koliko bi htjeli. Oko 23.00 sata, pola noći, pokušao ih je rastjerati radi mira u kući, i iz toga je izašao neki latentni animozitet, ta neka poticajna netrpeljivost. Očekivao je od njih i roditelja da će razumjeti i uvjetovati svoju djecu da to ne rade. Nakon događaja, kada je to postala javna tema, s tom cjelokupnom situacijom su izašli u javnost, o čemu da postoje članci u spisu. Roditelji EŽ, odnosno otac da je objašnjavao neke određene situacije i javno govorio da je javno prijetio njegovom sinu, i da će ga za to prijaviti policiji, što da je potpuno apsurdno jer je upravo njihov sin bio izvan zakona vozeći taj motor, ističući da njegov otac nije nikada došao svjedočiti pred sud jer je smrtno stradao na motoru u prometu.

7. Za iskaz PŽ je naveo da nije istinit, da u svojem iskazu spominje OŽ, koji da i nije bio tamo kada se to dogodilo. OŽ da je iznoseći svoj iskaz izjavio da je bio tamo i da je vidio da je PŽ mlatio, a kada ga se pitalo da navede lokaciju gdje je to bilo, da je OŽ dogovorio rekavši sasvim drugu lokaciju, ističući da su njihove priče izmišljene i da nemaju veze ni sa kakvom stvarnošću.

8. Noć prije događaja dogodila se eskalacija, vikali su, razbacivali smeće i pili do jedan sat u noći, tada je izašao i vikao nasred ceste tako da ne čuju roditelji ZŽ koji su drugi susjedi, da ih više tamo neće tolerirati. Idući dan se s obitelji nalazio u kući kada ih je čuo vani, navodeći da su dvojica ležala na zidu, a PŽ je bio na svom biciklu, s time da se jednom nogom oslanjao na rubnik nogostupa, koji tada nije bio uređen kao danas i bio je znatno viši u odnosu na kolnik. Normalno je izašao van i otišao do PŽ, jer je PŽ bio "glavni šef", i upozorio ga da ih više neće tamo tolerirati, na što je PŽ protestirao govoreći da on sjedi na biciklu i da tamo ima pravo biti. Raspravljali su oko toga, na što mu je PŽ jako grubo opsovao majku, ističući da je on stariji i od Karlovog oca, na što da je PŽ udario otvorenim dlanom po njegovom licu, navodeći da je to bila sva njihova interakcija, neposredni kontakt. Nakon toga da mu je PŽ još jednom opsovao rekavši mu da ide po oca i da će ga njegov otac razbiti. PŽ da je bio zbunjen, promašio je pedale od bicikla i grubo i ružno pao je na pod, te poderao nogu. Nakon toga je uzeo bicikl, sjeo na bicikl i otišao kući. Otišao je i on, razmišljao o tome što se dogodilo i nije mu bilo jasno. Za manje od tri minute Karlov otac mu je svojim automobilom uletio u dvorište, izašao iz auta, razvalio ulazna vrata od verande i ulazna vrata od terase te nasilno ušao u njegovu kuću. Supruga i kćerka su pobjegle, a Karlov otac je krenuo vikati i prijetiti, vrijeđati, lupao je po namještaju, nogama po radijatoru, rukama po namještaju, vičući van sebe: "Zašto si prebio mog sina!". Trebalo mu je deset do petnaest minuta da ga smiri, a nakon njega su u kuću ušli njegova supruga i djed (otac od njegove supruge), vikali i vrijeđali u vezi s tim. Pokušao ih je smiriti i objasniti da izađu iz kuće i sa posjeda, o čemu da postoje svjedočenja svih susjeda i novinski tekstovi. Nakon toga došli su i roditelji ZŽ te cijela obitelj OŽ, gospođa AŽ, a okupili su se i ostali susjedi koji su se izvan njegovog posjeda derali i prijetili. Otac DŽ ga je pozivao da izađe van kako bi se fizički obračunali, navodeći da je to bila scena kao iz western filmova. Tu je bio i PŽ kojega nitko nije primijetio. Tažio je da se raziđu, i na kraju je pozvao policiju.

9. Sa svim susjedima je u dobrom odnosu, odnosno ne on prema njima nego oni prema njemu, osim s obitelji PŽ, DŽ i ZŽ. U konačnici je izjavio da su taj događaj već svi zaboravili, osim ovdje na sudu, ali da svi susjedi znaju što se tada događalo.

10. Na pitanje braniteljice je odgovorio da nije on taj koji je događaj dao u javnost, već da je to izašlo u crnoj kronici. Zid kojega je spomenuo je zid koji pripada njegovoj obitelji, radili su ga njegovi roditelji i on ga je naslijedio. Na tom mjestu nije nikakvo okupljalište, već kolnik i nogostup, prometno definirano područje kojega su oni transformirali u svoj privatni poligon, u cirkus. Okupljali su se cijelu godinu u bilo koje vrijeme i to je trajalo. Imali su glasne rasprave oko motora. U takvim je situacijama znao izaći iz kuće, nešto bi im viknuo kako bi znali da je tu i da se maknu, na što je PŽ odgovorio: "Eno onaj lik koji opet sere". Naveo je da dok su njih dvojica bili sami, normalno su komunicirali, s PŽ je uvijek afirmativno pokušao razgovarati o matematici, lektiri, pokušao ga je pridobiti na svoju stranu da počnu normalno komunicirati. Oni su na toj lokaciji pili, radili su smeće od grickalica i ambalaže. U kritično vrijeme, osim PŽ bila su još dvojica njemu nepoznatih muški osoba, ponovivši da to nije bio OŽ. PŽ je udario otvorenim dlanom svoje ruke, navodeći da tim udarcem nikako nije mogao zadobiti ozljedu prsnog koša, natkoljenice i bedara.

11. U dokaznom postupku pročitana je službena zabilješka o dojavi (list 3 spisa), prijava Hitne medicinske pomoći Labin na ime PŽ (list 5 spisa), ispis s internetskog portala (list 18 do 36 te 45 do 54 spisa), podaci Porezne uprave za okrivljenika (list 56 i 57 spisa), pregledane su fotografije ozljeda mlt. PŽ (list 70 i 71 spisa), pročitana je dokumentacija dostavljena od strane okrivljenika te su pregledane fotografije uz tu dokumentaciju (list 159 do 196 spisa), a pregledan je i CD koji se nalazi na listu 197 spisa.

12. Iako obrana nije bila suglasna s čitanjem iskaza svjedoka ispitanih neposredno pred sudom tražeći da se svi svjedoci ponovno ispitaju, na temelju članka 431. stavka 1. točke 8. ZKP/08 pročitani su iskazi svjedoka UŽ (list 134 spisa), ŠŽ (list 135 spisa), BŽ (list 139 spisa), NŽ (list 139 i 140 te 201 spisa), FŽ (list 140 spisa), ZŽ (list 147 spisa), OŽ (list 148 do 150 spisa), AŽ (list 153 i 154 spisa), KŽ (list 154 spisa) te JŽ (list 155 spisa). Žrtva PŽ pred sudom je ispitana 13. veljače 2025. čiji iskaz obrana nije bila suglasna čitati navodeći da je svaki puta iskazivala drugačije, no sud je na temelju članka 431. stavka 1. točke 8. ZKP/08 pročitao iskaz svjedoka, žrtve PŽ (list 296 do 299 spisa).

13. Također, pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka medicinske struke dr. Ilije Kučinara (list 81 do 84 spisa) te je stalni sudski vještak dopunio svoj nalaz i mišljenje na raspravi (list 315 do 317 spisa).

14. Iz Zapisnika o dojavi vidljivo je da je 25. srpnja 2013. u 20.39 sati dr. SŽ iz [adresa] – Ispostave Labin telefonom javila Policijskoj postaji Labin da je pružena liječnička pomoć mlt. GŽ (1999.) kojeg je u nasilju [adresa] u [adresa] fizički napao ĆŽ.

15. Iz Prijave Hitne medicinske pomoći Labin na ime PŽ vidljivo je da je PŽ dana 25. srpnja 2013. u 20.41 sat došao u pratnji oca navodeći da ga je starija muška osoba oko 20.00 sati udarila šakom u glavu i nakon što se srušio jednom udario nogama u lijevu stranu, uz dijagnozu površinska ozljeda ostalih dijelova glave.

16. U spisu se nalaze i ispisi s internetskih portala iz kojih je vidljivo da je o kritičnom događaju pod naslovom „Incident se dogodio u [adresa]“ pisao N.Č. ispod kojeg teksta se nalaze komentari, a među kojima su i komentari okrivljenika pod A.K. (list 19, 20, 21, 22 i 23 spisa), o događaju je pisao i sam okrivljenik pod naslovom „Zid moje kuće postao je javni društveni prostor za mlade“ (list 25 spisa), „ ZŽ vođa je društva i inicijator svega“ (list 26 spisa), „40 dana u kontinuitetu dječaci su do 2,00 ujutro bili na mom zidu“, „ PŽ je totalni terminator“ (list 27 spisa), zatim tekst „ PŽ: Ako nitko do sada nije uspio izaći na kraj s ĆŽ, ja ću to učiniti“ kojega je napisala ČŽ i ispod kojeg teksta se također nalaze komentari (list 31 do 36 spisa). Ispod naslova „ PŽ je totalni terminator“ vidljivo je, u kratko, da je okrivljenik (potpisan ispod teksta) pisao o mlt. žrtvi navodeći da je mlt. žrtva totalni terminator, da izgleda i ponaša se kao veliki lik negativac iz filmova „špageti vesterna“ snimljenih sedamdesetih godina prošlog stoljeća samo umanjen u dječaka, da ima dubok glas kao da govori iz bunara te da je kao mujezin s minareta. Da se stalno dere te kada mu se kaže da se ne dere, da onako tupo gleda i pita da tko se dere, kao blesava scena u blesavom filmu. Zatim, da bi sve teroriste u Guantanamu totalno rasturio za tri dana, svi bi s njim odmah kapitulirali, priznali zločine koje nisu ni zamislili, kamoli počinili. Zapitao se kako izgleda živjeti s njim. Zatim, da glasno povuče sekret iznosa – iz sinusa te da to stalno radi, i pljune u vrt u nasad, i slično.

17. Žrtva PŽ ispitan u svojstvu svjedoka, nesrodan s okrivljenikom, propisno opomenut, izjavio je da nije ni u kakvim odnosima s okrivljenikom, zna ga iz susjedstva. Imao je sukob s njim, oko 19.00 do 20.00 sati. Tada je imao četrnaest godina. S njim su u društvu tada bili OŽ i JŽ. Bili su u blizini zidića okrivljenika, i bio je na biciklu. OŽ je dolazio biciklom, a JŽ je bio pješice. Okrivljenik je vikao na njih da se maknu od tog zida, da nemaju pravo biti tamo. Okrivljenik je vikao na njega, približavao mu se i zadao mu udarac rukom, otvorenim dlanom u glavu te je rukom zakvačio dio lica i vrata. Čini mu se s lijeve strane, ispod uha, po obrazu i po vratu. Jednom mu je zadao udarac rukom u predjelu glave, a onda mu je zadao dva udarca nogom po butini i po rebrima, ne sjećajući se da li s lijeve ili desne strane. Pobjegao je kući i plakao, bilo ga je strah. Zadobio je ozljede, imao je ogrebotinu po vratu i po prsima kako ga je potego s rukom, i na butini, odnosno kuku je imao crvenilo. Nakon događaja je išao k liječniku. Sve to su vidjeli OŽ i JŽ. Čitao je o tom događaju na internet portalima više puta, navodeći da je o tom događaju najviše pisao okrivljenik koji je komentirao događaj, kao i drugi ljudi, vrijeđao je i njega i prijatelja OŽ te druge ljude u [adresa]. Nije se uključio u komentare. Bilo mu je neugodno. Ne priča s okrivljenikom i smatra da su od tog događaja u zavadi. Nikada mu se više nije obraćao.

18. Na pitanje državnog odvjetnika je odgovorio da je od okrivljenika dobio šamar, navodeći da je ranije pred županijskim sudom rekao da je šamar dobio po desnoj strani lica smatrajući da je to točno jer je pred županijskim sudom iskazivao nakon što je prošlo manje vremena od događaja. Nakon šamara je pao s bicikla na pod, kako je sjedio na biciklu, samo se prevrnuo na pod. Naveo je da nije točno da je zateturao i da je ostao na nogama. Nakon pada odmah se ustao, nakon čega je dobio za redom dva udarca nogom. Imao je ozljedu na lijevoj strani prsa, misli od okrivljenikove ruke, a ne od pada s bicikla. Okrivljenik mu se zbog ovoga nikada nije ispričao. Nikad poslije više nije išao na taj zidić, jer ne želi probleme. Prije udarca je okrivljenik vikao da se gube od tamo i da tamo nemaju što raditi. Moguće je da je okrivljeniku psovao mater.

19. Na pitanje je odgovorio da je okrivljenik prije ovog događaja znao vikati da se maknu od zida i da će ga reći mami i tati. Okrivljeniku nije ništa ružno rekao ni gestikulirao. Na zid je došao jer su se tu uvijek okupljali. Nije nikada ni od koga tražio dozvolu da sjedi na tom zidu. Dolazio je na zid kad su bili vani i kad je zvao prijatelje. Nisu se okupljali svakodnevno i nije on donio odluku da se okupljaju na tom zidu, već su se našli spontano. Ne zna tko je vozio motore i ne zna što se dešavalo na tom zidu noć prije te ne zna jesu li noć prije bili na tom zidu.

20. Okrivljenik se upozoravao, pod prijetnjom novčanog kažnjavanja, da kada sudac diktira u zapisnik, da mu ne ulijeće u riječ. Prigovorio je iskazu svjedoka, govoreći da svjedok laže.

21. Svjedok je ponovno ispitan te je pojasnio da kada mu je okrivljenik prišao, nalazio se na biciklu, stajao s biciklom, nije se kretao i objema je nogama bio na podu. Nakon što mu je okrivljenik dao šamar, pao je na bočnu stranu, ali se ne sjeća na koju. Tada je na sebi imao majicu kratkih rukava i misli da je ta majica ostala čitava. Nakon što se digao s poda, zajedno s biciklom počeo je bježati, a onda je dobio još dva udarca nogom. Tada je bio na biciklu, u pokretu. Koliko se sjeća, ta dva udarca nogom od strane okrivljenika dobio je u predjelu kuka i bedra.

22. Nakon što mu je predočena fotografija na listu 71 spisa, odgovorio je da su na fotografiji njegove noge, i da su to te ozljede zadobivene od udarca nogom.

23. Na pitanje braniteljice okrivljenika koliko je vremenski stajao na biciklu prije nego što ga je okrivljenik udario, odgovorio je par minuta, onda kada se okrivljenik derao na njih. Na pitanje na koga se okrivljenik derao, odgovorio je na sve njih, i derao se na njega govoreći da se gube. S njim su tada bili prijatelji JŽ i OŽ. Na pitanje gdje je točno stajao s biciklom, odgovorio je na mjestu gdje su se svi okupljali ljeti, a da je on tada biciklom stajao oko dva metra od zidića, pojasnivši da su se uvijek okupljali na tom mjestu, da je to bilo poslijepodnevno i noćno okupljanje. Na pitanje što su inače radili na tom mjestu, odgovorio je nogomet, bicikl, čunjeve. Kada je rekao da je to bilo noćno okupljanje, mislio je na 20.00 do 21.00 sat, navodeći da je imao ograničen izlazak.

24. Državni odvjetnik je zamolio da se unese u zapisnik da je okrivljenik nakon iskaza svjedoka, a prilikom unošenja diktata u zapisnik, izjavio: "Kako ti lažeš u pičku materinu".

25. Na daljnje pitanje braniteljice okrivljenika je odgovorio da se ne sjeća jesu li toga dana namjeravali igrati nogomet, i ne sjeća se da li ih je okrivljenik ikada upozoravao da ne bacaju opuške u dvorište, moguće da je. Na tom mjestu nikada nisu pili nikakvo piće. Na pitanje gdje su fizički bili njegovi prijatelji u to vrijeme, odgovorio je da su bili u njegovoj blizini, par metara od njega. Jedan se prijatelj vozio na biciklu u blizini njega, a jedan je stajao. Ne sjeća se koliko je prošlo vremena od trenutka kada je došao na to mjesto do trenutka kada ga je okrivljenik udario, kao ni da li je svojim dolaskom samo stajao na biciklu ili je malo sišao s bicikla pa ponovno došao na bicikl. Na pitanje na koji način je okrivljenik pristupio, odgovorio je da je došao s vikanjem, sa nekom psovkom, ne sjeća se kojom, te da ovo okrivljeniku nije prvi puta da se derao na njih. Okrivljenik je, kada mu je prilazio, došao s prednje strane. Na pitanje je li razgovarao s prijateljima nakon što ih je okrivljenik upozoravao da mu je smetalo njihovo okupljanje na tom mjestu, odgovorio je da nije, jer u tome nije vidio problem.

26. Budući da okrivljenik povišenim tonom ne postavlja pitanje svjedoku nego mu govori što je radio prethodnih četiristo dana na tom mjestu, unatoč mnogobrojnim upozorenjima od strane suda, okrivljenik je i dalje nastavio istim tonom, zbog čega je rasprava na kratko bila prekinuta, a državni odvjetnik je nakon što su svi izašli iz sudnice, ušao u sudnicu i upozorio sud da je okrivljenik na hodniku nastavio psovati svjedoku.

27. Nadalje, na pitanje braniteljice okrivljenika u kojem vremenskom razdoblju su se tamo okupljali, odgovorio je da je to bilo njihovo mjesto okupljanja, ali ne svakodnevno. I dalje živi u tom mjestu.

28. Svjedoku su se predočile fotografije s lista 174 spisa te je na pitanje gdje se nalazio u kritično vrijeme odgovorio na cesti, ispred zidića, rukom pokazujući mjesto na cesti ispred kamenog zida. Naveo je da su se i njegovi prijatelji također nalazili na cesti, u njegovoj blizini. Kada je braniteljica pitala svjedoka da li je to uobičajeno da su se nalazili na cesti, okrivljenik je upao u riječ, navodeći: "O na jebenoj cesti".

29. Na pitanje odakle mu ozljeda koja se nalazila ispod vrata, odgovorio je vjerojatno od šamara. Ne sjeća se što se događalo dan prije kritičnog događaja, navodeći da je svaki dan od strane roditelja imao određeno kada mora doći kući, te da se ne sjeća do kada je u kritično vrijeme bio na tom mjestu.

30. Svjedok UŽ, nesrodan s okrivljenikom, žrtvin djed, propisno opomenut izjavio je da se radi o događaju od ljeta kada je okrivljenik udario njegovog unuka PŽ. O događaju ne zna ništa iz osobnog saznanja jer je tada bio kući. Tog dana, predvečer, zajedno sa zetom, Karlovim ocem spremao se izaći iz kuće, kada je došao PŽ sav uznemiren rekavši da ga je okrivljenik istukao. Zajedno sa zetom otišao je do okrivljenika, zet je okrivljenika pozivao da izađe iz kuće, što nije učinio pa je zajedno sa zetom ušao u kuću. Okrivljenik je zetu cijelo vrijeme vikao: "Udari me, udari me!", što zet nije htio učiniti. Kada je PŽ došao kući, rekao je da ga je okrivljenik udario, da ga je bacio na tlo i da ga je udario nogama dok je ležao na tlu. Naveo je da je PŽ imao ozljedu negdje na vratu i na rebrima, no on da nije zagledao u te ozljede. Zna da je PŽ krvario, i da su ga roditelji odveli na prvu pomoć. Nakon ovog događaja PŽ je neko vrijeme bio malo zabrinut, no sada je dobro. Ni on, a ni njegovo društvo više ne odlaze na to mjesto gdje su se okupljali, a to je kod okrivljenikove kuće. Inače, bio je dobar s okrivljenikovim ocem i danas se druže, ali o događaju nisu ništa razgovarali. Okrivljenika od tada nije vidio, navodeći da je stalno u kući. O događaju su mu pričali OŽ, ZŽ i KŽ, rekli su mu da je okrivljenik izašao iz kuće ljut i da je udario prvog koga je stigao, a da je to bio PŽ.

31. Na pitanje branitelja je odgovorio da nije bio prisutan događaju i nema neposredna saznanja, već da mu je o događaju pričao unuk, kojemu je vjerovao. Unuk mu je govorio da je imao modrice po tijelu. Ima i slike jer su mu slike napravljene na prvoj pomoći. Prije liječničke intervencije je razgovarao s unukom za kojega je izjavio da nije imao neki drugi incident iz kojeg je mogao dobiti takve ozljede. Nije u zavadi s okrivljenikom, no sada s okrivljenikom nije ni u kakvim odnosima, ali se druži s njegovim ocem, radi zajedno s njegovim ocem zemlju i posjećuju se. Nije se pokušavao fizički obračunati s okrivljenikom, nije nasilno ušao u njegovu kuću i nije mu prijetio. Ne zna je li prije ovog događaja bilo ikakvih incidenata između njegovog unuka i okrivljenika. Vikao je na okrivljenika da je lud i da je stalno po novinama. Osim unuka, i druga su mu djeca prepričavala događaj, ZŽ, OŽ i KŽ. Na pitanje je li mu poznato da je njegov unuk znao sjediti na zidiću koji dijeli dvorište i čini granicu dvorišta okrivljenika, odgovorio je da je njegov unuk tamo znao biti s društvom te da se djeca moraju negdje igrati.

32. Na pitanje okrivljenika je odgovorio da bi mu unuk sigurno rekao i za neki drugi incident ako bi mu se dogodio. Zajedno sa kćerkom, zetom i još jednim čovjekom ušao je u dvorište i u kuću okrivljenika, vrata su bila otvorena i nisu provalili.

33. Svjedokinja ŠŽ, nesrodna s okrivljenikom, žrtvina majka, propisno opomenuta izjavila je da se radi o događaju kada je okrivljenik udario PŽ. Bio je srpanj i zajedno sa suprugom CŽ i ocem bila je kući. Događaj ju je jako uznemirio jer je uznemirio i PŽ koji je jako uznemireno vikao je: "Tata, tata, ĆŽ me je udario", a istovremeno su s PŽ došli i njegovi prijatelji OŽ i KŽ koji su vikali: " CŽ, brzo odi gore, znaš kako ga je udario". Otišli su kod okrivljenika, i dok ga je suprug CŽ zvao da izađe iz kuće, s prijateljicom VŽ, Dininom majkom, gledala je kakve je ozljede zadobio PŽ. Vidjela je da ima ogrebotinu na vratu koja je krvava, imao je otisak preko cijelog lica od udarca rukom i ozljedu u području rebara, na leđima. PŽ joj je rekao, a i druga su djeca govorila, da ga je okrivljenik bacio s bicikla, odnosno da je okrivljenik PŽ dok je sjedio na biciklu udario u lice od kojeg je udarca PŽ pao na pod, pa dok je ležao na podu da ga je nogom udario u predio bedra, jer ga je poslije boljela cijela noga. Susjed BŽ joj je rekao da je vidio kako okrivljenik udara PŽ. Okrivljenik da je bio jako ljut, rastrojen, kao da je pod utjecajem nečega, imao je neku sivu boju lica i PŽ mu je prvi naletio. Nakon ovog događaja PŽ je bio neko vrijeme čudan, nije spavao dva dana, bio je žalostan, a i danas kada vidi okrivljenika, misli da ima straha od njega. Kada se to sve pojavilo u novinama i kada se o tome pisalo na portalima, PŽ je bilo jako neugodno. Nisu željeli to ni čitati i spominjati ispred PŽ. Okrivljenik im se nikada prije nije žalio na ponašanje PŽ i druge djece, nije ih upozorio da ne želi da mu djeca dolaze u blizinu njegove kuće, navodeći da je to mogao učiniti jer blizu stanuju, a i njezin otac je jako dobar s njegovim ocem. Izrazila je mišljenje da je nedopustivo da se okrivljenik ponio na ovakav način, jer da ni oni kao roditelji ne smiju udariti dijete, a kamoli da ga tuče netko sa strane.

34. Nakon ovog događaja s okrivljenikom nema komunikacije. Znaju se susresti, ali ju okrivljenik tada i ne pogleda. Nije se ispričao nakon događaja.

35. Nije vidjela događaj u kojem je PŽ ozlijeđen, već o događaju zna iz priča djece koja su bila s PŽ, OŽ, KŽ, ZŽ i MŽ, navodeći da su tamo bila i manja djeca starosti četiri, pet godina . Djeca su joj ispričala da je okrivljenik došao i počeo vikati na njih te da je PŽ udario rukom, bacio ga s bicikla, i onda ga udario nogom te da je PŽ bio jako uplašen. Curila mu je krv kod uha i iza uha, zbog čega su otišli na Hitnu medicinsku pomoć, odakle su zvali policiju. Zna da je u blizini događaja bio i BŽ, koji je sve vidio. Okrivljenikova supruga je bila u kući s okrivljenikom, ali je pobjegla kod okrivljenikove tetke čim su došli na cestu te od tamo gledala kroz prozor kako okrivljenik sve njih napada i provocira njezinog supruga. Nisu ulazili u kuću okrivljenika. UŽ je njezin otac te je izjavila da ni on nije ulazio u kuću okrivljenika, pojasnivši da su njezin otac i suprug na cestu otišli prije nje i da je moguće da su tada bili u kući okrivljenika, ali nakon njezinog dolaska nisu ulazili. Ne zna jesu li PŽ i njegovi prijatelji zadirkivali okrivljenika.

36. Na pitanje okrivljenika je odgovorila da ona s njim u životu nije imala nikakav kontakt te zna da u selu s okrivljenikom nitko nema kontakt. Vjeruje svome sinu i njegovim prijateljima. Dopušta mogućim da je vikala: "Majmune, majmune, odi odavde u Sloveniju, nećeš ti nama starim stanovnicima [adresa] govoriti što ćemo raditi". PŽ je i prije ovog događaja danima na zidiću kojega okrivljenik spominje, i uvijek je prvi od društva išao kući i sigurno nije tamo ostajao do kasno u noć. Za EŽ zna da vozi motor. S PŽ je na Hitnu medicinsku pomoć išao njezin suprug i nije prošlo puno vremena od događaja do trenutka kada ga je suprug vozio na Hitnu.

37. Svjedok BŽ, nesrodan s okrivljenikom, propisno opomenut je izjavio da poznaje okrivljenika, susjed mu je i s njim je u dobrim odnosima. Poznaje i PŽ, on je susjed njegovih roditelja, i s njim je u dobrim odnosima. Usisavao je auto i nije ništa čuo ni vidio što se dogodilo, a bio je udaljen od mjesta događaja oko pedeset metara. Od drugih susjeda je čuo da se dogodila svađa između okrivljenika i PŽ. Susjed ŽŽ mu je pričao o događaju, za koji događaj je izjavio da ga nije interesirao. Ne živi tamo, već njegovi roditelji, i ne zna jesu li druga djeca činila neke nepodopštine okrivljeniku.

38. Svjedokinja NŽ, sestrična okrivljenika, propisno opomenuta, nakon što se odrekla blagodati uskrate iskaza je izjavila da živi odmah do okrivljenikove kuće, prvi su susjedi, kao i PŽ. S okrivljenikom je u dobrim odnosima, a također i sa PŽ. Ne zna u kakvom sud odnosu okrivljenik i PŽ. Inače su bili prijatelji. Nakon incidenta nije pričala s njima, a radi se o incidentu gdje je navodno okrivljenik istukao PŽ, no ona to nije vidjela ni čula. Nakon tog navodnog događaja su se susjedi okupili na ulici pa je i ona izašla iz kuće te su joj ispričali da je okrivljenik istukao PŽ. Vidjela je Karlovu majku, Karlovog oca, i Karlovog djeda te njihovu rodbinu iz inozemstva. S okrivljenikom je pričala poslije i on joj je rekao da on to nije smio učiniti, ali ništa konkretno. PŽ je poslije dolazio kod njezinog sina, govorio je samo da je dobio batina, no ona o tome nije željela razgovarati jer joj nije do miješanja u njihove odnose. Jedino je PŽ od svih prisutnih rekao da ga boli noga i vrat, ali ona na njemu nije uočila ni vidjela ozljede. Zna da su se djeca u ulici tamo okupljala, i zna da je to na zidu kod okrivljenikove kuće, po noći, do kasno u noć i više puta ih se čulo do kasno u noć.

39. Na pitanje okrivljenika je odgovorila da su kod nje kući prije nego što je izašla bile okrivljenikova supruga i kćer. Na ulici se zadržala desetak minuta, ŠŽ je stajala nasred okrivljenikove parcele i vikala: „Majmune!“, psovala je, poslala je okrivljenika u pičku materinu. Čula je da ga je slala u Sloveniju. Točno je da je PŽ u jednom događaju svojim biciklom udario u njezin auto nakon čega je rekla PŽ da kaže svojim roditeljima da je oštetio njihov auto, ali njegovi roditelji nikada nisu došli do nje.

40. Svjedok MŽ, nesrodan s okrivljenikom, propisno opomenut je izjavio da poznaje okrivljenika, on mu je susjed, poznaje i PŽ, i on mu je susjed. S okrivljenikom je u dobrim susjedskim odnosima, a s PŽ je i susjed i prijatelj, druže se kada stignu. Koliko zna, okrivljenik i PŽ nisu u dobrim odnosima zbog tog incidenta. Nije bio u vrijeme događaja na tom mjestu i nije ga vidio. Nema neposrednim saznanja, ali je tek kasnije od drugih ljudi čuo što se dogodilo. Svi su pričali, PŽ mu je ispričao da je vozio bicikl, da su nešto vikali i da ga je okrivljenik, valjda, udario i gurnuo. Nije na PŽ vidio nikakve modrice, već poslije na fotografiji, dan ili dva nakon događaja, vidio je da je imao modrice, PŽ mu je dan ili dva poslije događaja pokazivao na tijelu modrice koje je vidio, ali se ne sjeća na kojim dijelovima tijela. Sjeća se da je to bilo u predjelu trupa. Zna da po glavi nije imao ozljede. S okrivljenikom nakon događaja nije pričao o tome. O događaju su mu pričale Karlova majka i Karlova sestra, i svi su govorili isto, da su bili vani, da su pričali i da je PŽ bio na biciklu pa da je okrivljenik došao i gurnuo ga.

41. Nitko mu od tih ljudi nije rekao da je vidio kako okrivljenik udara ili gura PŽ. Znao se sa društvom družiti u blizini okrivljenikove kuće, na zidiću, ali to nije bilo svaki dan. Koliko zna, nitko iz njegovog društva se nije ponašao na način da je stvarao nepodopštine prema okrivljeniku ili njegovoj imovini. Okrivljenik im se jedanput obratio i tražio da se maknu i da se stišaju. Vozio je motor po ulici. Izjavio je da se unutar okrivljenikovog imanja nikad nisu družili, na što je okrivljenik rekao da je zid sastavni dio vlasništva njegove obitelji.

42. Svjedok ZŽ, nesrodan s okrivljenikom, propisno opomenut, izjavio je da poznaje okrivljenika, on mu je susjed, a poznaje i PŽ, i on mu je susjed. Nije ni sa kim u svađi. Druži se s PŽ, dok se s okrivljenikom ne druži. Poznato mu je o odnosu između okrivljenika i PŽ, ali samo ono što je čuo od drugih. Nije vidio nikakav događaj između njih i nema neposrednih saznanja. Sjeća se da je vozio bicikl i da je prolazio kad je na cesti bila grupica ljudi. Skupili su se susjedi koji su mu ispričali to što se desilo, a rekli su mu da je okrivljenik udario PŽ. On to nije vidio. Pričao je s PŽ o tom događaju, koji mu je rekao da ga je okrivljenik udario. Ne sjeća se je li na PŽ vidio kakve ozljede. Čitao je članke o tom događaju, bili su na internetu, ali ne zna točno na kojoj stranici i ne zna tko ih je pisao. Misli da je i PŽ čitao te članke, ali o tome s njim nije pričao. Ne sjeća se je li u tim člancima pisalo Karlovo puno ime i prezime ili su pisali njegovi inicijali, no sjeća se da su od okrivljenika bili inicijali. Nije siguran je li pisao okrivljenikovo puno ime i prezime. Čuo je od drugih da je u vrijeme događaja netko bio s PŽ, ali ne zna tko. Misli da nisu radili nepodopštine oko okrivljenikove kuće, navodeći da ne zna da li ih je okrivljenik ranije upozoravao da ne rade nered, ali i da je to cesta, da su bili djeca koja se svuda kretala.

43. Nema motor. Kad je bio mali s društvom je provodio vrijeme na zidiću kod okrivljenikove kuće, navodeći da u to vrijeme to okrivljeniku i nije toliko smetalo, a kasnije kad su odrasli, više nisu išli. Ne sjeća se, i ne vjeruje da je s društvom provodio četrdesetak dana prije ovog događaja na tom zidiću kod okrivljenika, i ne sjeća se da ih je okrivljenik prije ovog događaja tjerao s tog zidića.

44. Svjedok OŽ, nesrodan s okrivljenikom, propisno opomenut izjavio je da poznaje okrivljenika i PŽ, susjedi su. Ne zna u kakvom su odnosu okrivljenik i PŽ, no on se druži s PŽ. Glede predmetnog događaja je izjavio da je vidio kada je došao okrivljenik i istukao PŽ. Zajedno s JŽ i PŽ bio je kod zida kada je došao okrivljenik i počeo se derati na njih i tjerati ih. Maknuli su se i išli kod susjeda na zid, odmah do okrivljenikovog zida. PŽ je rekao okrivljeniku da tu mogu biti jer da to nije njegov zid, nakon čega je okrivljenik PŽ opalio dva ili tri šamara, navodeći da je to bilo u brzini pa nije vidio je li to bilo otvorenim dlanom, no udario ga je po licu te je PŽ nakon tih šamara pao na pod. Dok je ležao na podu, okrivljenik ga je dva ili tri puta udario nogom u predjelu tijela, možda u predjelu noge, natkoljenice, ne zna je li lijeve ili desne. PŽ se je počeo derati dok je bio na podu da ga boli, nakon čega je ustao i počeo bježati kući. Bježao je i on zajedno s JŽ. Njih dvojica nisu ništa poduzimali dok je okrivljenik zadavao šamare i udarce nogom PŽ. Misli da je PŽ imao na vratu vidljivu ozljedu. Nije siguran kako ju je zadobio, da li grebanjem kad ga je okrivljenik udario rukom po licu. Nije čitao članke o tom događaju na internetu, navodeći da je moguće da je nekakvih članaka bilo, ali ne zna tko ih je pisao. Kad je PŽ pao nakon šamara na pod, odmah se pokušao ustati, i kad se počeo dizati s tla, okrivljenik mu je već zadao udarac nogom pa je PŽ opet završio na podu, ali se nije uspio ni dignuti kad je zadobio dva ili tri udarca nogom, jedna za drugim. TŽ nije bio prisutan ovom događaju. Nije u svađi s okrivljenikom i nije ga nikada prije ovog događaja upozoravao za nekakve nepodopštine u blizini njegove kuće. Ne zna koji je dan bio u tjednu, bilo je to u poslijepodnevnim satima. Stajao je do PŽ koji je isto stajao, a JŽ je bio nagnut na zid. Zid je visok oko metar. Okrivljenik je tražio da se maknu od njegova zida pa su išli na drugi zid, preko ceste okrivljenikove kuće, vlasnika ĐŽ. Okrivljenik im je prišao kod tog zida gdje su stajali.

45. Na pitanje okrivljenika, svjedok je sada izjavio da se ne sjeća je li PŽ tada bio na biciklu, navodeći da je okrivljenik izišao od svoje kuće i odmah prešao cestu da bi došao do njih gdje su bili na zidu, odmah preko ceste. Ne sjeća se riječi koje im je vikao, navodeći da ih je tjerao i vikao još dok su bili na njegovom zidu, nakon čega su se preselili na susjedov zid kada je okrivljenik ponovno vikao i prišao PŽ. PŽ je bio najbliže okrivljeniku i misli da mu je PŽ nešto odgovorio u smislu da se tu smiju nalaziti jer da to nije njegovo. I on se uplašio da ga okrivljenik udari, jer je počeo udarati PŽ. PŽ da nije opsovao ništa okrivljeniku niti mu je bilo što ružno rekao prije nego što ga je okrivljenik udario.

46. Na pitanje branitelja okrivljenika odgovorio je da je vidio da PŽ ima ogrebotinu na dijelu glave, na vratu. Razgovarao je sa članovima svoje obitelji o ovom događaju kojega je vidio, s majkom i ocem. Nema kompjuter i ne zna je li se tko od članova njegove obitelji uključio u internetsku prepisku vezano za ovaj događaj. Njegova majka nije mogla vjerovati što je okrivljenik napravio. Ne vjeruje da bi ona pisala na internetu nešto vezano o tom događaju.

47. Svjedokinja AŽ, nesrodna s okrivljenikom, propisno opomenuta izjavila je da joj je okrivljenik susjed, a poznaje i PŽ. Nakon ovog što se dogodilo, njihovo susjedstvo više nije isto. Svi roditelji i djeca u selu su se našli uvrijeđeni, svašta se pisalo po portalima, odnosno navela je da je okrivljenik pisao da je on to napravio jer je bio izazvan reakcijom djece . Na pitanje što je to okrivljenik napravio, odgovorila je da je istukao tog dječaka, i oni su se našli uvrijeđeni. O događaju su joj ispričali sinovi OŽ i HŽ. Nije čula ni vidjela događaj, bila je u kući, kada je u kuću ušao mlađi sin , a onda su se svi susjedi našli vani u jednom krugu i gledali prema kući okrivljenika te se čudili zašto je i kako to napravio. Sin OŽ joj je rekao da je bio biciklom iza PŽ kada ga je okrivljenik rukom udario jedanput pa drugi put, a kad je PŽ pao da ga je počeo udarati nogom. Izjavila je da je događaj vidio i sin HŽ koji se nalazio u susjednom dvorištu. Djeca kad su to vidjela su se razbježala i pobjegla su u kuću gospođe NŽ, a tu su bili i njezini sinovi, HŽ, IŽ, okrivljenikova kćerka i okrivljenikova supruga te NŽ. Ne zna u koji dio tijela je okrivljenik udario PŽ i ne zna kamo ga je udario rukom i nogom. Ne zna ni zbog čega je došlo do ovog događaja, zna da je okrivljenik bio ljut na ZŽ, ali ne zna zbog čega. Okrivljenik je komentirao događaj na internet portalu "Naši foji", odnosno sada Labinština, ne sjeća se je li spominjao PŽ u tim komentarima, ali se sjeća da je više puta spominjao ZŽ, uglavnom u negativnom kontekstu, na način da je to bilo neugodno i Dininim roditeljima, kao i drugim roditeljima pa i njoj. Zna da je Dinina majka VŽ sve tekstove s portala slala pravobraniteljici u Zagreb. PŽ je vidjela nakon što se vratio s Hitne medicinske pomoći i vidjela je da ima ogreban vrat. Čitala je tekstove na portalu, ispod kojih je bio potpisan okrivljenik. S okrivljenikom je prije bila u jako dobrim odnosima, družili su se na rođendanima. PŽ se druži s njezinim sinom i ostalom djecom njegove generacije. Ne zna ni za kakve nerede da bi njezina djeca radila motorom, navodeći da se njezin sin nije vozio motorom, a da mlađi sin nema ni bicikl. Nije vidjela kada su djeca i okrivljenikova supruga bježali u kuću NŽ, već joj je o tome ispričao sin HŽ.

48. Svjedok KŽ, nesrodan s okrivljenikom, propisno opomenut izjavio je da je prijatelj s PŽ te da ne zna u kakvom je odnosu okrivljenik s PŽ. Ne sjeća se je li bio prisutan događaju i ne sjeća se je li okrivljenik udario PŽ. Čuo je priče o tome, ali se više ne sjeća koje. Ne druži se s okrivljenikom, no pozdravi ga, a s PŽ se druži povremeno. O nekakvom događaju se pisalo po portalima, ali se ne sjeća ničega. Ne zna gdje je bio 25. srpnja 2013.

49. Svjedok LČ, nesrodan s okrivljenikom, propisno opomenut izjavio je da okrivljenika poznaje iz viđenja, a PŽ mu je prijatelj, druže se. Prijatelj mu je i OŽ, i s njim se druži, kao i s ZŽ. Ne zna u kakvom su okrivljenik i PŽ odnosu. Zna da je bio sukob između njih dvojice, bio je prisutan događaju i vidio je i čuo što se dogodilo. Sjeća se da je zajedno s OŽ i PŽ sjedio na zidu ispred okrivljenikove kuće, kada je okrivljenik izašao van i derao se na njih da se maknu. Tada su stajali na cesti kako bi se dogovorili kamo će, nakon čega je PŽ okrivljeniku odgovorio da se neće maknuti s ceste jer da to nije njegovo i da mu oni ne smetaju. Okrivljenik se tada zatrčao i rukom dva ili tri puta udario PŽ po glavi od iza. Ne sjeća se je li imao zatvorenu ili otvorenu šaku kada je udarao PŽ po glavi. Udario je PŽ i nogom , a zatim dva do tri puta u preponu, koljeno. PŽ je skoro pao, bio je na biciklu i zanjihao se, ali je uspio ostati na biciklu, odnosno nakon što je od okrivljenika dobio te udarce rukom i nogom, PŽ se nagnuo biciklom kao da će pasti, ali nije pao. PŽ je otrčao kući to reći ocu. OŽ i on nisu ništa napravili već su išli s PŽ. Njima se okrivljenik nije obraćao niti ih je udario. O događaju nije čitao na portalima, i nije ni od koga čuo da bi o tome pisalo na nekim portalima. Činilo mu se da je PŽ imao ozljede, ali nije siguran, išao je k liječniku. PŽ mu je izgledao uznemireno nakon ovih udaraca, brzo je sjeo na bicikl i brzo se odvezao kući, a on je zajedno s OŽ išlo za njim. Ne zna zašto je to okrivljenik učinio. Okrivljenik ih ranije nije opominjao da ne sjede na tom zidiću, navodeći da možda nije bio prisutan. S tog zidića nisu zadirkivali okrivljenika niti su mu radili nepodopštine. PŽ nije psovao ili ružno gestikulirao okrivljeniku. Bio je od okrivljenika i PŽ tada udaljen oko jedan, jedan i po metar i cijelo je vrijeme bio tamo i promatrao. Nije znao odgovoriti je li to bilo šamar ili pljuska.

50. Na pitanje okrivljenika je odgovorio da mu je poznato da je zid na kojem su sjedili od okrivljenika. Odlučili su sjesti na zid jer su bili umorni. Nisu tražili dozvolu vlasnika za to. Nije bio noć prije na tom zidiću. Sjeća se da je okrivljenik imao duge hlače, traperice i ljubičastu majicu. Okrivljenik je samo zavikao da se maknu s tog zida. Poslije se nije vraćao na mjesto događaja. PŽ mu je rekao da je išao k liječniku, nekoliko dana nakon događaja.

51. Na listu 71 spisa nalazi se pet fotografija na kojima je mlt. žrtva PŽ, a prema službenoj zabilješci državnog odvjetnika od 28. siječnja 2014. s lista 70 spisa fotografije je snimila žrtvina majka 26. srpnja 2013., dakle dan nakon kritičnog događaja, što je vidljivo i na samim fotografijama. Na dvije je fotografije vidljiva žrtva koja prikazuje njegov gornji dio tijela na kojem se vide ozljede u predjelu prsa, na dvije fotografije vidljiva je žrtva i vrat žrtve na kojem se vidi ozljeda, dok su na petoj fotografiji vidljivi gornji stražnji dijelovi nogu na kojima se uočavaju ozljede. Budući da se u ovom postupku radi o kaznenopravnoj zaštiti djeteta, sud je prihvatio fotografije dostavljene od strane žrtvine majke. Kao dokaz u ovom postupku.

52. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka medicinske struke dr. Ilije Kučinara vidljivo je da je na temelju medicinske dokumentacije i foto dokumentacije žrtve mlt. PŽ utvrdio da je zadobio oguljotinu i krvne podljeve vrata i oguljotinu prsnog koša. Oguljotine da predstavljaju nespecifične mehaničke ozljede karakterizirane oštećenjem površinskih slojeva kože, a krvni podljevi da predstavljaju nespecifične mehaničke ozljede karakterizirane oštećenjem stijenki krvnih žila s posljedičnim prožimanjem okolnog tkiva s krvlju. Oguljotine i krvni podljevi desne strane vrata, u konkretnom slučaju da čine cjelinu u okolnostima fizičkog sukoba, koje su mogle nastati jednokratnim udarcem otvorenim dlanom tipa šamara u područje desne strane vrata iza desnog uha, s posljedičnim tangencijalnim povlačenjem nekog mehaničkog sredstva kožom opisanog dijela vrata manje kontaktne površine poput noktiju ili noktima sličnog sredstva. Za nastanak ozljeda desne strane vrata potrebno je djelovanje sile slabijeg intenziteta.

53. Oguljotine kože u području lijeve strane prsnog koša da su po svojim karakteristikama i fopografsko anatomskim odnosom mogle nastati tangencijalnim povlačenjem nekim tupo tvrdim mehaničkim sredstvom relativno manje kontaktne površine kožom opisanog dijela prsnog koša, što mogu biti nokti, neravni dijelovi obuvenog stopala ili tomu sličnog mehaničkog sredstva. Oguljotine da su mogle nastati mehanizmom jednokratnog udarca nekim tupo tvrdim mehaničkim sredstvom uz uvjet da je to mehaničko sredstvo djelovalo pod oštrim kutom u odnosu na kožu te uz djelovanje sile slabijeg intenziteta.

54. Vidljivo je nadalje da se ne može u potpunosti isključiti mogućnost da je do nastanka oguljotina prednje strane prsnog koša moglo doći i mehanizmom pada s posljedičnim kontaktom tog dijela prsnog koša s nekom tupo tvrdom preprekom ili podlogom, no vještak navodi kako se radi o dijelu trupa koji nije izložen ozljeđivanju kao primjerice ramena ili dijelovi ruku poput laktova i dlanova, pa da je takav mehanizam nastanka opisanih oguljotina sudskomedicinski manje prihvatljiv.

55. Vještak je naglasio da je žrtva tijekom inkriminiranog događaja mogla zadobiti udarac ili više udaraca u području bedra ili stražnjice, ali uz uvjet da je tom prilikom djelovala sila onog intenziteta koji je ispod razine intenziteta udarca koji bi imao za posljedicu vidljivu ozljedu.

56. Sve evidentirane ozljede vještak je pojedinačno i u svom zbiru sudskomedicinski kvalificirao kao tjelesnu ozljedu.

57. Dodatno, na raspravi, na pitanje braniteljice okrivljenika na osnovu koje medicinske dokumentacije je iznio zaključak kako je mlt. PŽ zadobio oguljotine i krvne podljeve vrata te oguljotine prsnog koša, odgovorio je kako je evidentirane ozljede iznio na osnovu njemu dostupne medicinske dokumentacije iz spisa, a to je nalaz Hitne medicinske pomoći Labin od 25. srpnja 2013. u kojoj se navodi desnostrano retroaurikularno odnosno iza desne uške vide se okruglaste ekskorijacije odnosno oguljotine koje su najvjerojatnije posljedica udarca, zatim da se u spisu nalazi fotodokumentacija od 26. srpnja 2013. na listu spisa 71 gdje se utvrde oguljotine desne i stražnje strane vrata dvije koje su smještene iza i ispod desne uške, te tri oguljotine u području prednje lijeve strane prsnog koša , te da je na osnovu ovih podataka zaključio kako su kod žrtve PŽ evidentirane oguljotine i krvni podljevi vrata te oguljotine prsnog koša. Vještak je napomenuo kako se na fotodokumentaciji desne strane vrata u području već prije spomenutih oguljotina nalaze i dva diskretna krvna podljeva koja svojim topografsko anatomskim smještajem imponiraju kao ozljede jedne cjeline s evidentiranim oguljotinama. Na daljnje pitanje braniteljice je odgovorio kako se u njemu dostupnoj medicinskoj dokumentaciji krvni podljevi vrata ne spominju, dok da su isti evidentirani u fotodokumentaciji ozljeda koja se nalazi u spisu. Na posebno pitanje braniteljice da li se u medicinskoj dokumentaciji navode oguljotine prsnog koša, odgovorio je da se one u medicinskoj dokumentaciji ne navode, ali da su evidentirane u fotodokumentaciji koja se nalazi u spisu. Na pitanje je li pregledao žrtvu, odgovorio je da je nalaz i mišljenje sačinio isključivo na osnovu njemu dostupne medicinske i fotodokumentacije. Na posebno pitanje može li ponoviti ono što piše u nalazu i mišljenju gdje se navodi kako se u omotu spisa nalazi pet fotografija na kojima je prikazan lik dječaka (glava – lice, vrat, prednja strana prsnog koša, obje ruke, odnosno obje nadlaktice sa stražnje strane). Na pitanje jesu li oguljotine prednje lijeve strane prsnog koša mogle nastati mehanizmom pada sa bicikla je odgovorio da u takvim okolnostima nije moguće isključiti mogućnost kako su ozljede prednje lijeve strane prsnog koša mogle nastati mehanizmom pada s bicikla, s posljedičnim tandencijalnim odnosno linearnim povlačenjem kože prednje lijeve strane prsnog koša o neko tupo tvrdu prepreku ili podlogu manje kontaktne površine, a što može biti primjerice upravljač bicikla. Na pitanje da li je uvidom u spis mogao zaključiti da se radi o ozljedama i leđa, bedra i noge, odgovorio je da se pregledom fotodokumentacije utvrde promjene na koži desne nadlaktice i desnog bedra , ali koje svojom morfologijom ne upućuju na narušenje tjelesnog integriteta žrtve odnosno ne upućuju na tjelesne ozljede te da iz toga proizlazi kako nije utvrdio ozljede leđa, bedara i noga. Na pitanje jesu li oguljotine i krvni podljevi u desnoj strani vrata mogle nastati padom s bicikla je odgovorio kako i oguljotine i krvni podljevi predstavljaju nespecifične mehaničke ozljede, dakle one ozljede koje često svojim karakteristikama ne upućuju na samo jedno točno određeno mehaničko sredstvo s kojim su načinjene niti na samo jedan točno određeni mehanizam njihovog nastanka , te da iz toga razloga nije moguće u potpunosti isključiti mogućnost kako su ozljede desne strane vrata koje su smještene iza i ispod desne uške mogle nastati i kontaktom ozlijeđenog dijela vrata i neke tupo tvrde prepreke ili podloge relativno manje kontaktne površine, što mogu biti neki dijelovi bicikle. Na pitanje je dalje odgovorio da evidentirane ozljede desne strane vrata kao direktne ozljede nisu mogle nastati mehanizmom udarca zatvorenom šakom u glavu. Mogle su eventualno nastati mehanizmom udarca zatvorenom šakom ili otvorenim dlanom u području desne stran vrata neposredno iza desne uške, odnosno ispod desne uške. Dakle, da ne može isključiti udarac otvorenim dlanom u predjelu lica i vrata tzv. šamar. Na pitanje, uz pretpostavku da su evidentirane ozljede nastale kao posljedica udarca ili udaraca od koliko bi onda u takvim okolnostima udaraca nastale evidentirane ozljede, odgovorio je kako uz pretpostavku da su evidentirane ozljede nastale mehanizmom udarca, onda su s obzirom na dva različita topografsko anatomska smještaja ozljeda mogle nastati sa reda veličine dva zasebna udarca, jedan u području desne strane vrata i drugi u području prednje lijeve strane prsnog koša. Na pitanje jesu li evidentirane ozljede mogle nastati padom s bicikla, odgovorio je da su mogle nastati padom s bicikla.

58. Na pitanje državnog odvjetnika, a s obzirom da su u fotodokumentaciji evidentirani diskretni krvni podljevi u području desne strane vrata gdje su evidentirane i oguljotine, da li krvni podljevi onda nastaju za vrijeme ili neposredno nakon ozljeđivanja ili je moguć i protok vremena za nastanak krvnih podljeva , odgovorio je isključivo teoretski i uopćeno kako krvni podljevi relativno manje površine i koji su smješteni u području kože i u plićim dijelovima potkožja kod većine ljudi nastaju za vrijeme ozljeđivanja ili neko stanovito kraće vrijeme nakon ozljeđivanja reda veličine desetak minuta do pola sata. Krvni podljevi koji su smješteni u dubljim strukturama tijela kod većine ljudi mogu nastati i nakon nekog relativno dužeg vremenskog razdoblja, ali da u jedinicama vremena u takvom slučaju nije moguće preciznije iskazivanje. Krvni podljevi oko očiju, na primjer, da mogu nastati kao posljedica intrekranijalnih ozljeda te da se kao takvi mogu pojaviti na vjeđama očiju i dvadeset četiri sata nakon ozljeđivanja.

59. Stalnom sudskom vještaku predočile su se dvije fotografije s lista 71 spisa na kojima se nalazi muška osoba s prikazanim torzom, te je nakon što je pregledao te dvije fotografije odgovorio kako se evidentno radi o dječaku odnosno osobi dječje dobi primjereno građenoj za njegovu životnu dob.

60. Braniteljica okrivljenika bila je suglasna s dijelom nalaza stalnog sudskog vještaka u kojem navodi da su ozljede mogle nastati od pada s bicikla, ali da nije suglasna u dijelu u kojem se navode ozljede koje nisu u skladu s nalazom Hitne medicinske pomoći, i to iz razloga jer se dodatne ozljede koje nisu evidentirane u nalazu Hitne medicinske pomoći temelje na fotografijama za koje smatra da nisu vjerodostojne, da nije moguće utvrditi kada su nastale, nije omogućen uvid u eventualno elektronski oblik takvih fotografija, a što bi da su iste vjerodostojne zasigurno bilo moguće kao i utvrditi točan datum nastanka. Također , navela je da stalni sudski vještak nije razgovarao sa žrtvom, nije ga ništa pitao, nije ga pregledao te nije zatražio dodatna pojašnjenja iz kojih razloga sve ozljede koje on navodi nisu evidentirane u medicinskoj dokumentaciji. Navela je da u nalazu Hitne medicinske pomoći piše da je žrtva zadobila udarac šakom u glavu, i nikakav drugi udarac vezan za dio područja glave i vrata, te da je tim više sporno što stalni sudski vještak utvrđuje da bi nastale ozljede vrata. Nadalje, da se u nalazu Hitne medicinske pomoći navodi udarac nogom, a da je iz evidentno iz nalaza da na Hitnoj medicinskoj pomoći nitko nije utvrdio nikakve ozljede od udarca nogom, a također od bilo kakvog udarca nisu evidentirane nikakve ozljede na nogama, leđima, bedru , u kojem dijelu su suglasni s nalazom vještaka.

70. Iz dokumentacije dostavljene po okrivljeniku vidljivo je da se okrivljenik pisano obraćao sudu 26. travnja 2017. (list 159 do 173 spisa), dostavio je dvije fotografije lica mjesta (list 174 spisa), opise osoba imena RČ i LŽŽ, (list 175 do 177 spisa), pisani tekst naslova „Moja istina o incidentu u naselju Katuri“ (list 177 do 181 spisa), članak naslova – CŽ. „Moj sin nije samo ošamaren, ĆŽ ga je i udario nogom“ (list 182 do 184 spisa) , podnesak državnog odvjetnika od 9. travnja 2014. upućen okrivljeniku (list 185 i 186 spisa) te fotografije na kojima se vidi mlt. žrtva PŽ (list 194 i 195 spisa).

71. Obrana je predložila, a budući da se ovdje radi o kaznenom djelu povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11 da se provede kombinirano psihologijsko psihijatrijsko vještačenje žrtve PŽ, što je odbijeno kao nevažan i odugovlačeći dokaz. Obrana je nadalje predložila da se od žrtve PŽ zatraži vjerodostojna fotografija s obzirom na navod okrivljenika da danas fotografije mogu i generirati umjetnom inteligencijom odnosno fotoshopom, što je odbijeno kao nebitan i odugovlačeći dokazni prijedlog, kao i dokazni prijedlog obrane za novim medicinskim vještačenjem.

72. Državni odvjetnik smatra dokazanim da je okrivljenik počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, što da proizlazi iz iskaza svjedoka koji su bili prisutni događaju te nalaza i mišljenja vještaka koji navodi koje ozljede je žrtva zadobila te navedene ozljede kvalificira kao tjelesnu ozljedu u sudskomedicinskom smislu. Istaknuo je da i iz obrane okrivljenika proizlazi da je počinio kaznena djela za koja se tereti, priznavši da je PŽ udario otvorenim dlanom, a da iz Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi da je i samo uslijed tog udarca PŽ zadobio tjelesnu ozljedu pa da se već samim time radi o počinjenju kaznenog djela, a kada se uzme u obzir da se radilo o djetetu, da je tim udarcem okrivljenik počinio i kazneno djelo povrede djetetovih prava. Okrivljenik da je priznao i dio činjeničnog opisa u pogledu njegovog pisanja i imenovanja PŽ na internetskim portalima, a da jedino što okrivljenik ne priznaje su dva udarca nogom, ali da se iz iskaza svjedoka koji su bili prisutni događaju vidi da isti o događaju iskazuju različito od okrivljenika, iako okrivljenik navodi kako svjedoci govore neistinu, a ne daje ni jedan konkretan dokaz takvoj svojoj izjavi. Dodao je da je mlt. žrtva u konkretnom slučaju dijete posebno ranjivo zbog svoje dobi, budući je isti u vrijeme inkriminiranog događaja evidentno slabijeg emocionalnog i fizičkog razvitka u odnosu na okrivljenika kao tada odrasle osobe trideset pet godina starije od djeteta tada u dobi trinaest godina. Predložio jeda se okrivljenik oglasi krivim i da se kazni po zakonu.

73. Braniteljica okrivljenika je izjavila da okrivljenik nije počinio djela za koja se optužuje i da stoga ne postoji njegova kaznena odgovornost, budući da tijekom postupka utvrđene činjenice i provedeni dokazi u cijelosti potvrđuju da okrivljeni nije ostvario obilježja kaznenog djela iz članka 117. stavka 2. KZ/11, dok da se glede kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. KZ/11 činjenični opis sukladno provedenim dokazima nikako ne može podvesti pod to kazneno djelo budući da tijekom postupka ničim nije dokazano ni utvrđena kaznenopravna odgovornost "druge osobe" . Istaknuo je da se radi o izoliranom incidentu isprovociranom od strane žrtve bez hotimičnog postupanja okrivljenika i bez ikakvog kontinuiteta. Ovdje da se očito radi o incidentu povezanim s lošim međuljudskim odnosima okrivljenika i osoba blisko povezanih s žrtvom, a sve kao posljedica trenutnog isprovociranog djelovanja okrivljenika na način da je on doslovce samo ošamario, drugim riječima pljusnuo žrtvu po licu nakon što ga je on zajedno sa svojim društvom provocirao i uznemiravao na njegovom posjedu. To da proizlazi iz svih provedenih dokaza, ponajviše ispitanih svih svjedoka koji svi redom potvrđuju ove činjenice ili tvrde da nisu ništa vidjeli odnosno samo prepričavaju ono što su čuli od drugih, a najviše od roditelja, rodbine i drugih osoba bliskih žrtvi. Smatra da bi se ovdje moglo raditi eventualno o nečemu što može imati obilježja prekršaja, tim više što žrtva nikako samo zbog svoje dobi ne može biti posebno ranjiv i to s obzirom na njegovo ponašanje tijekom incidenta , ali i ranije, a da nije dokazano odnosno utvrđeno u čemu bi se ta ranjivost sastojala. Istaknuo je da je okrivljenik u teškoj materijalnoj poziciji, nezaposlen, otac m lt. djeteta, da živi odvojeno od supruge, da je bez primanja, blokiran, a i da okolnosti stalnog provociranja od strane žrtve i njemu bliskih osoba posebno ukazuju na sve navedeno. Braniteljica je još dodala da se radi o izoliranom incidentu, isprovociranog od strane žrtve, bez namjernog postupanja okrivljenika i bez kontinuiteta te da nisu ostvarena zakonska obilježja kaznenog djela, ni subjektivna komponenta , jer da je žrtva sa svojim društvom provocirala okrivljenika na njegovom posjedu. Jedina evidentirana ozljeda da je oguljotina vrata po nalazu Hitne medicinske pomoći, a da ostale ozljede koje navodi stalni sudski vještak, i to krvni podljevi vrata i oguljotine prsnog koša, je vještak utvrdio na temelju fotografija koje ne postoje u digitalnom obliku kako bi se mogla provjeriti vjerodostojnost istih i kada su uopće nastale . Vještak da nije ni pregledao žrtvi, razgovarao s njim kako bi pokušao utvrditi mehanizam ozljeđivanja, a nije zatražio ni dodatna pojašnjenja. U optužnici da se navodi da je okrivljenik udarao nogom žrtvu dok je bila na podu, u području bedra, leđa, a stalni sudski vještak jasno navodi da se ne radi o tjelesnim ozljedama, te da se u drugostupanjskoj odluci navodi da nije moguće utvrditi da bi okrivljenik žervu udarao u bedra i kukove odnosno da bi žrtva pala pa da su nakon toga uslijedili udarci nogom. Ukazala je da je i sam nalaz Hitne medicinske pomoći upitan jer se u njemu navodi da je ozljeda vrata nastala zbog udarca šakom u glavu, a da je stalni sudski vještak utvrdio da isto nije moguće, odnosno da u postupku nije utvrđeno da bi ijedan od ozljeda nastala zbog "šamara". Također, da i svjedoci iskazuju potpuno različito, OŽ, koji je bio na mjestu događaja, da je iskazao kako su udarci uslijedili dok je PŽ ležao na podu, a da je JŽ iskazao da PŽ uopće nije pao na pod. Nadalje, ukazala je da je i sama žrtva mijenjala svoj iskaz, odnosno prilagođavala ga naknadno ostalim iskazima vezano za to je li bio na podu ili na biciklu. Navela je da se radi o mjestu na kojem su punih godinu dana prije događaja učestalo vikali, pili, bacali smeće, danima provocirali okrivljenika, na samoj cesti vozili motore bez dozvola i registarskih oznaka, bez nadzora roditelja, bez ikoga tko bi ih usmjerio na ispravno ponašanje, a što je jedino zapravo činio okrivljenik pokušavajući navedenu situaciju učiniti punih godinu dana. Glede kaznenog djela povrede djetetovih prava je istaknula da se zlostavljanje djeteta ovdje zasigurno nije dogodilo, nije tome bila ni namjera, da okrivljenik nije ni skrbnik ni njegovatelj ni osoba odgovorna za dijete te da nije dokazano da bi okrivljenik zlostavljao dijete, već je evidentno da je riječ o izoliranom slučaju u kojem je bio isprovociran. Okrivljenik da nije namjero i svjesno nanosio psihičku i fizičku bol djetetu uz postojanje svijesti da kod djeteta mogu nastati štetne posljedice, već da je činio suprotno kroz razdoblje od godinu dana, pokušao razgovarati sa žrtvom i djecom koja su dolazila tamo, pokušavao ih educirati, pridobiti, i riješiti taj problem obzirom da su svojim ponašanjem ugrožavali kako njegovu obitelj pa tako i sami sebe, a da za svo to vrijeme se nitko od roditelja te djece nije zauzeo ni došao u noćne sate vidjeti gdje su im djeca i nitko od njih nije pokušao riješiti nastalu situaciju.

74. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, cijeneći obranu okrivljenika, uzimajući u obzir iskaze ispitanih svjedoka te ih uspoređujući s provedenim materijalnim dokazima, kao i medicinskim vještačenjem sačinjenim po stalnom sudskom vještaku medicinske struke dr. Iliji Kučinaru, uzimajući u obzir svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno te tako utvrđene činjenice dovodeći u međusobnu vezu, sud je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Okrivljeniku se stavlja na teret da je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11.

75. Člankom 177. stavkom 2. KZ/11 („Narodne novine“ broj 125/11 i 144/12) propisano je da tko zlostavi dijete ili ga prisili na pretjerani rad ili rad koji ne odgovara njegovoj životnoj dobi, na prosjačenje ili ga navodi na drugo ponašanje koje je štetno za njegov razvoj ili na drugi način grubo povrijedi djetetova prava, kaznit će se (…).

76. Sud je cijenio iskaz mlt. žrtve ispitanog u svojstvu svjedoka PŽ koji je pred sudom iskazivao jasno i uvjerljivo. Sud je cijenio i iskaz svjedoka OŽ i JŽ budući da su iskazivali na osnovi osobnih saznanja, ono što su kritične zgode čuli i vidjeli. Sud je prihvatio i iskaz svjedoka UŽ, žrtvinog djeda, ŠŽ, žrtvine majke, zatim BŽ, FŽ, ZŽ, AŽ i KŽ koji su kao tzv. svjedoci po čuvenju čuli o događaju od drugih, ono što su im drugi rekli. Njihovi su iskazi prihvaćeni budući da su od drugih čuli što se dogodilo odmah neposredno nakon događaja, ili dan nakon događaja. Svjedokinja NŽ, okrivljenikova sestrična, također svjedok po čuvenju, iskazala je da joj je sam okrivljenik nakon događaja rekao da to nije smio učiniti. Iskazi svjedoka bili su međusobno logično povezani, a u skladu s njihovim iskazima je i materijalna dokumentacija u spisu, fotografije te nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka medicinske struke dr. Ilije Kučinara, čiji Nalaz je sud cijenio stručnim, objektivnim i jasnim.

77. U ovom postupku nije sporno da je okrivljenik 25. srpnja 2013. između 19.30 i 20.00 sati izašao iz obiteljske kuće u [adresa] u kojoj živi, i udario mlt. žrtvu PŽ u predjelu lica, budući da je to sam okrivljenik priznao da je PŽ udario otvorenim dlanom po njegovom licu. Nije sporno da je mlt. žrtva PŽ tada imao trinaest godina života, budući da je jasno da je rođen **.**.1999.

78. Sporno je da li je okrivljenik nakon što je mlt. žrtvu udario otvorenim dlanom u predjelu lica, još ga dva puta nogom udario u predjelu natkoljenice – bedra, je li mlt. žrtva uslijed toga bila jako uznemirena i u strahu te da li je nakon toga okrivljenik više puta na lokalnom internetskom portalu pisao više članaka o događaju, imenujući mlt. PŽ i komentirajući javno događaj te je li to kod mlt. PŽ također izazvalo neugodu. Sporno je, dakle je li okrivljenik na opisani način zlostavio dijete, mlt. PŽ.

79. Okrivljenik se tereti da je 25. srpnja 2013. između 19.30 i 20.00 sati, na području grada [adresa], svjestan i želeći poniziti ga i nanijeti mu psihičku i fizičku bol i neugodu, a znajući da se radi o osobi mlađoj od osamnaest godina, dijete PŽ (rođen 1999.) udario otvorenim dlanom u predjelu lica i vrata, uslijed čega je mlt. PŽ pao na pod nakon čega ga je dva puta udario nogom u predjelu natkoljenice – bedra, uslijed čega je mlt. PŽ bio jako uznemiren i u strahu te je zadobio ozljede u vidu oguljotine i krvnog podljeva vrata i oguljotine prsnog koša, a nakon toga više puta na lokalnom internetskom portalu pisao više članaka o događaju, imenujući mlt. PŽ i komentirajući javno događaj , što je kod mlt. PŽ također izazvalo neugodu.

80. Okrivljenik se branio da se noć prije kritičnog događaja dogodila eskalacija, dečki su vikali, razbacivali smeće i pili do jedan sat u noći, tada je izašao i vikao nasred ceste tako da ne čuju roditelji ZŽ koji su drugi susjedi, da ih više tamo neće tolerirati. Idući dan da se s obitelji nalazio u kući kada ih je čuo vani, dvojica da su ležala na zidu, a PŽ je bio na svom biciklu, jednom nogom oslanjajući se na rubnik nogostupa. Otišao je do PŽ, jer je PŽ bio "glavni šef", i upozorio ga da ih više neće tamo tolerirati, na što da je PŽ protestirao govoreći da on sjedi na biciklu i da tamo ima pravo biti, raspravljali su oko toga, na što da mu je PŽ jako grubo opsovao majku, a na što da je PŽ udario otvorenim dlanom po njegovom licu, braneći se da to bila sva njihova interakcija, neposredni kontakt, ali da tim udarcem nikako nije mogao zadobiti ozljedu prsnog koša, natkoljenice i bedara. Nakon toga da mu je PŽ još jednom opsovao rekavši mu da ide po oca i da će ga njegov otac razbiti, da je promašio pedale od bicikla i grubo i ružno pao na pod, te poderao nogu.

81. Sud nije prihvatio ovakvu obranu okrivljenika.

82. A to stoga jer je provedenim postupkom jasno utvrđeno da je okrivljenik 25. srpnja 2013. između 19.30 i 20.00 sati, U [adresa], znajući da se radi o osobi mlađoj od osamnaest godina, dijete PŽ udario otvorenim dlanom u predjelu lica i vrata, uslijed čega je mlt. PŽ pao na pod nakon čega ga je dva puta udario nogom u predjelu natkoljenice – bedra, uslijed čega je mlt. PŽ zadobio ozljede u vidu oguljotine i krvnog podljeva vrata i oguljotine prsnog koša.

61. Iz Zapisnika o dojavi utvrđeno je da je 25. srpnja 2013. u 20.39 sati dr. SŽ iz [adresa] – Ispostave Labin telefonom javila Policijskoj postaji Labin da je pružena liječnička pomoć mlt. GŽ (1999.) kojeg je u nasilju [adresa] u [adresa] fizički napao ĆŽ , dok je iz Prijave Hitne medicinske pomoći Labin na ime PŽ utvrđeno da je isti 25. srpnja 2013. u 20.41 sat došao u pratnji oca u tu Ustanovu te izjavio da ga je starija muška osoba oko 20.00 sati udarila šakom u glavu i nakon što se srušio jednom udario nogama u lijevu stranu. Dijagnosticirana mu je površinska ozljeda ostalih dijelova glave. Iz iskaza mlt. žrtve PŽ (u daljnjem tekstu mlt. žrtva) utvrđeno je da je u kritično vrijeme bio u društvu OŽ i JŽ, bili su u blizini zidića okrivljenika, i bio je na biciklu. Okrivljenik je vikao na njih da se maknu od tog zida, da nemaju pravo biti tamo, približavajući se njemu, nakon čega mu je u vrijeme kada se nalazio na biciklu zadao udarac rukom, otvorenim dlanom u glavu, tzv. šamarom te je rukom zakvačio dio lica i vrata, ispod uha, po obrazu i po vratu. Jednom mu je zadao udarac rukom u predjelu glave, zbog kojeg udarca je pao na bočnu stranu, nakon čega se ustao te zajedno s biciklom počeo bježati, a nakon čega je dobio za redom dva udarca nogom u predjelu kuka i bedra. I tada je bio na biciklu, u pokretu. Imao je ozljedu na lijevoj strani prsa od okrivljenikove ruke, a ne od pada s bicikla. Iz iskaza mlt. žrtve utvrđeno je da je tada na sebi imao majicu kratkih rukava, koja mu je ostala čitava.

62. Iz iskaza svjedoka OŽ utvrđeno je da je isti bio u društvu sa mlt. žrtvom, i vidio kada je došao okrivljenik i istukao PŽ. Zajedno s JŽ i mlt. žrtvom bio je kod zida kada je došao okrivljenik i počeo se derati na njih i tjerati ih. Vidio je da je okrivljenik PŽ udario po licu, nakon čega je PŽ pao na pod, i dok se nalazi na podu, okrivljenik mu je još zadao dva ili tri puta udarca nogom u predjelu tijela, u predjelu noge, natkoljenice.

63. Iz iskaza svjedoka JŽ je utvrđeno da je kritične zgode bio u društvu s PŽ i OŽ, bili su na zidu ispred okrivljenikove kuće, kada je okrivljenik izašao van i derao se na njih da se maknu, nakon čega je rukom dva ili tri puta udario PŽ po glavi od iza, te nogom, dva do tri puta u preponu, koljeno, od kojih udaraca se PŽ zanjihao, ali je uspio ostati na biciklu, odnosno nakon što je od okrivljenika dobio te udarce rukom i nogom, PŽ se nagnuo biciklom kao da će pasti, ali nije pao.

64. Iako je svjedok OŽ izjavio da je okrivljenik PŽ udario po licu, nakon čega je PŽ pao na pod i dok se PŽ nalazio na podu da mu je okrivljenik zadao još dva ili tri udarca nogom u predjelu tijela, u predjelu noge, natkoljenice, a svjedok JŽ da je PŽ nakon udarca od strane okrivljenika u predio glave od iza u vrijeme kada je PŽ bio na biciklu te da se PŽ zanjihao, nagnuo biciklom kao da će pasti, ali nije pao, nakon čega je od okrivljenika dobio udarce nogom, sud je glede zadobivenih udaraca njihove iskaze prihvatio budući da su oba svjedoka potvrdila navod mlt. žrtve da je udarce od okrivljenika dobio rukom u predjelu glave, i nogom u predjelu Karlovih nogu, a što je bitno za utvrđivanje kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11. Tome potvrđuju i navodi iz Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Ilije Kučinara da je mlt. žrtva zadobila oguljotinu i krvne podljeve vrata i oguljotinu prsnog koša, oguljotine i krvni podljevi desne strane vrata, u konkretnom slučaju da čine cjelinu u okolnostima fizičkog sukoba, koje su mogle nastati jednokratnim udarcem otvorenim dlanom tipa šamara u područje desne strane vrata iza desnog uha, s posljedičnim tangencijalnim povlačenjem nekog mehaničkog sredstva kožom opisanog dijela vrata manje kontaktne površine poput noktiju ili noktima sličnog sredstva. Uspoređujući navedene dokaze, s fotografijama koje se nalaze na listu 71 spisa, za koje je već navedeno da ih je sud prihvatio s obzirom da se radi o kaznenom djelu kaznenopravne zaštite djeteta, koje je dostavila žrtvina majka i koje su nastale dan nakon kritičnog događaja, utvrđeno je da je žrtva zadobila ozljede u vidu oguljotina u predjelu prsa, koje su vidljive na dvije fotografije, te oguljotina i krvni podljev vrata, što je utvrđeno iz dvije fotografije. Također, da je okrivljenik žrtvu udario i u predjelu njegovih nogu, što potvrđuju ovi svjedoci, a koje ozljede su vidljive i iz pete fotografije s lista 71 spisa. Iz Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vješta dr. Ilije Kučinara je utvrđeno da je žrtva tijekom inkriminiranog događaja mogla zadobiti udarac ili više udaraca u području bedra ili stražnjice, ali uz uvjet da je tom prilikom djelovala sila onog intenziteta koji je ispod razine intenziteta udarca koji bi imao za posljedicu vidljivu ozljedu.

65. Iz iskaza svjedoka UŽ utvrđeno je da mu je unuk, ovdje mlt. žrtva rekao da ga je okrivljenik udario i istukao, što su mu govorila i druga djeca, ZŽ, OŽ i KŽ koja su mu prepričavala događaj, što je utvrđeno i iz iskaza svjedokinje ŠŽ da je sin, mlt. žrtva dolazeći kući vikao : "Tata, tata, ĆŽ me je udario", a istovremeno da su s njim došli i njegovi prijatelji OŽ i KŽ koji su vikali: " CŽ, brzo odi gore, znaš kako ga je udario". Ova je svjedokinja vidjela da mlt. žrtva ima ogrebotinu na vratu koja je krvava, otisak preko cijelog lica od udarca rukom i ozljedu u području rebara, na leđima te da ga boljela cijela noga. Iz iskaza svjedokinje NŽ je utvrđeno da su joj susjedi ispričali da je okrivljenik istukao PŽ, a PŽ joj je govorio da je dobio batina i d ga boli noga i vrat. Svjedok MŽ je od drugih čuo što se dogodilo, svi su pričali, a pričao mu je i PŽ te da su svi pričali isto. Ozljede na PŽ vidio je preko fotografija. Iz iskaza svjedoka ZŽ utvrđeno je da su mu drugi rekli da je okrivljenik udario PŽ, a što mu je rekao i PŽ. Iz iskaza svjedokinje AŽ utvrđeno je da su joj o događaju pričali sinovi OŽ i HŽ koji su joj rekli da je okrivljenik istukao tog dječaka, dok je iz iskaza svjedoka KŽ utvrđeno da je čuo priče o tom, ali da se više ne sjeća ničega.

66. Okrivljenik se tereti da je u više navrata na lokalnom internetskom portalu pisao više članaka o događaju, imenujući mlt. PŽ i komentirajući javno događaj.

67. Okrivljenik je iznoseći obranu izjavio da kada se dogodio slučaj, da je to tada bio javni slučaj datiran u svim lokalnim istarskim medijima, kada je javno komunicirao u vezi s tim i cjelokupna javnost da je bila na njegovoj strani. Nije on taj koji je događaj dao u javnost, već da je to izašlo u crnoj kronici.

68. Iz iskaza mlt. žrtve je utvrđeno da je o događaju č itao na internet portalima više puta, da je o tom događaju najviše pisao okrivljenik koji je komentirao događaj, kao i drugi ljudi, vrijeđao je i njega i prijatelja OŽ te druge ljude u [adresa]. Nije se uključio u komentare. Bilo mu je neugodno. Iz iskaza svjedokinje ŠŽ je utvrđeno da se sve to pojavilo u novinama i kada se o tome pisalo na portalima, da je PŽ bilo jako neugodno. Nisu željeli to ni čitati i spominjati ispred PŽ. Iz iskaza svjedoka ZŽ je utvrđeno da je o tom događaju čitao članke koji su bili na internetu, ali ne zna točno na kojoj stranici i ne zna tko ih je pisao. Iz iskaza svjedokinje AŽ je utvrđeno da se svašta pisalo po portalima, odnosno da je okrivljenik pisao da je on to napravio jer je bio izazvan reakcijom djece. Okrivljenik da je komentirao događaj na internet portalu "Naši foji", odnosno sada Labinština, ne sjeća se je li spominjao PŽ u tim komentarima, ali se sjeća da je više puta spominjao ZŽ, uglavnom u negativnom kontekstu, na način da je to bilo neugodno i Dininim roditeljima, kao i drugim roditeljima pa i njoj. Zna da je Dinina majka VŽ sve tekstove s portala slala pravobraniteljici u Zagreb. Čitala je tekstove na portalu, ispod kojih je bio potpisan okrivljenik. Iz iskaza svjedoka KŽ utvrđeno je da se o događaju pisalo po portalima, a što je utvrđeno i pregledavajući tekstove koji se nalaze na listu 19 do 36 spisa da se rdi o tekstovima s internetskih portala iz kojih je vidljivo da je o kritičnom događaju pod naslovom „Incident se dogodio u [adresa]“ pisao N.Č. ispod kojeg teksta se nalaze komentari, a među kojima su i komentari okrivljenika pod A.K. (list 19, 20, 21, 22 i 23 spisa), o događaju je pisao i sam okrivljenik pod naslovom „Zid moje kuće postao je javni društveni prostor za mlade“ (list 25 spisa), „ ZŽ vođa je društva i inicijator svega“ (list 26 spisa), „40 dana u kontinuitetu dječaci su do 2,00 ujutro bili na mom zidu“, „ PŽ je totalni terminator“ (list 27 spisa), zatim tekst „ PŽ:

Ako nitko do sada nije uspio izaći na kraj s ĆŽ, ja ću to učiniti“ kojega je napisala ČŽ i ispod kojeg teksta se također nalaze komentari (list 31 do 36 spisa). Ispod naslova „ PŽ je totalni terminator“ utvrđeno je da je okrivljenik pisao o mlt. žrtvi navodeći da je mlt. žrtva totalni terminator, da izgleda i ponaša se kao veliki lik negativac iz filmova „špageti vesterna“ snimljenih sedamdesetih godina prošlog stoljeća, samo umanjen u dječaka, da ima dubok glas kao da govori iz bunara te da je kao mujezin s minareta. Da se stalno dere te kada mu se kaže da se ne dere, da onako tupo gleda i pita da tko se dere, kao blesava scena u blesavom filmu. Zatim, da bi sve teroriste u Guantanamu totalno rasturio za tri dana, svi bi s njim odmah kapitulirali, priznali zločine koje nisu ni zamislili , kamoli počinili. Zapitao se kako izgleda živjeti s njim. Zatim, da glasno povuče sekret iznosa

– iz sinusa te da to stalno radi, i pljune u vrt u nasad, i slično.

69. Utvrđeno je, dakle, da je okrivljenik 25. srpnja 2013. između 19.30 i 20.00 sati, u [adresa] na području grada [adresa], svjestan i želeći poniziti ga i nanijeti mu psihičku i fizičku bol i neugodu, a znajući da se radi o osobi mlađoj od osamnaest godina, dijete PŽ udario otvorenim dlanom u predjelu lica i vrata, uslijed čega je mlt. PŽ pao na pod nakon čega ga je dva puta udario nogom u predjelu natkoljenice – bedra, uslijed čega je mlt. PŽ bio jako uznemiren i u strahu te je zadobio ozljede u vidu oguljotine i krvnog podljeva vrata i oguljotine prsnog koša, a nakon toga u više navrata na lokalnom internetskom portalu pisao više članaka o događaju, imenujući mlt. PŽ i komentirajući javno događaj što je kod mlt. PŽ također izazvalo neugodu.

70. Da je mlt. žrtva bila jako uznemirena i u strahu te da su članci o događaju ispod kojih je komentirao i okrivljenik pišući o njemu tekstove poput „„ PŽ je totalni terminator“, utvrđeno je iz iskaza same žrtve koji je izjavio da je odmah nakon događaja pobjegao kući i plakao, bilo ga je strah te da mu je čitajući članke o tom događaju i članke u kojima ga je okrivljenik vrijeđao, kao i druge ljude u [adresa], bilo neugodno, što je potvrdila i svjedokinja ŠŽ koja je izjavila da je događaj PŽ jako uznemirio, a također i svjedok UŽ koji je rekao da je PŽ došao kući sav uznemiren rekavši da ga je okrivljenik istukao te da je nakon ovog događaja PŽ neko vrijeme bio zabrinut. Iz iskaza svjedoka JŽ je utvrđeno da je PŽ izgledao uznemireno nakon ovih udaraca, brzo je sjeo na bicikl i brzo se odvezao kući.

71. Okrivljenik se branio da cijeli slučaj ima konkretne okolnosti, povod i uzrok, da su na prostoru ulice ispred njegove obiteljske kuće koji dijeli zid oni vozili motore, djeca, maloljetnici od dvanaest do četrnaest godina, vozeći neregistrirane motore, bez vozačke dozvole, te da se radilo o totalnom nekontroliranom divljaštvu, van svakog konteksta normalnog kontroliranog ponašanja, potpuno neprimjerenog, a to da su bili dečki MŽ, ZŽ, OŽ i KŽ, zajedno s ostalima koji su tamo dolazili, čiji je glavni pokretač i alfa organizator, vođa i akrobat na motoru bio ZŽ, a ostali da su mu se pridružili, te da je tu bio i PŽ koji je od tog datuma bio četiristo dana, i bio je tamo uvijek kada je on to želio. Za PŽ je pred sudom izjavio da se njemu dogodilo da potiče iz nefunkcionalne obitelji, da je bio jako loš učenik u školi, njegove je roditelje koji su mu susjedi poznavao iz viđenja, a PŽ je poznavao od malena, motorima da su jurcali nekontrolirano, i to da su bile scene kao iz filma, a kada bi se umorili, kada bi pala noć jer nisu imali rasvjete, onda bi sjeli na zidić ispred kuće, i ostali bi tamo koliko bi htjeli, te da je bio isprovociran Karlovim ponašanjem. Sud nije utvrdio da su djeca, pa tako ni PŽ, provocirala okrivljenika.

72. Stoga, obranu okrivljenika sud nije prihvatio kao činjenicu da bi time izbjegao kaznenu odgovornost, jer je jasno utvrđeno da je kao osoba starija od mlt. žrtve trideset pet godina istu udario u predjelu glave, nakon čega i dva puta nogom u tijelo, dijete koje je tada imalo trinaest godina života, a sve stoga jer se nalazilo na ulici ispred njegove kuće, zajedno sa svojim društvom, što ga je smetalo.

73. Budući da je okrivljenik tijekom postupka pa i u samoj konačnici izjavljivao kako svjedoci pa tako i mlt. žrtva su govorili neistinu te da bi mlt. žrtva isto tako mogla pred sudom izjaviti da je on ĆČ i da je snimao film u Hollywoodu i da bi mu sud u tome povjerovao, bitno je naglasiti da se svaki svjedok prije ispitivanja upozori da je pred sudom dužan govoriti istinu i da je lažno kazivanje kazneno djelo, što je učinjeno i u ovom postupku, te da su svjedoci dokaz u postupku, pa tako i u ovom. Također, okrivljenik je navodio da je policija pokrenula istražne postupke na temelju javnih natpisa o događaju, i tu je bitno naglasiti da je ovaj postupak pokrenut na temelju tzv. crvene prijave liječnika Hitne medicinske pomoći u [adresa] o saznanju da je dijete zadobilo tjelesne ozljede.

74. Okrivljenik se tereti da je na u izreci opisani način zlostavio dijete. Radnjom što ju je okrivljenik učinio, dakle ošamario, udario dijete, zlostavljanje je djeteta. Također, pisanjem o djetetu o događaju po internetskim stranicama, spominjući njegovo ime, također je zlostavljanje djeteta.

75. Provedenim postupkom utvrđeno je da je okrivljenik počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - povredom djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11, slijedom čega je proglašen krivim i izrečena mu je adekvatna kaznenopravna sankcija.

76. Tijekom postupka sud nije bio u sumnji da je okrivljenik djelo počinio u neubrojivom stanju, već je ocijenio da je djelo počinio izravnom namjerom, kada je svjestan obilježja kaznenog djela i htio je ili je bio siguran u njegovo ostvarenje. Iako je okrivljenik izjavio da je bio isprovociran od strane djece, pa i same mlt. žrtve, utvrđeno je da je okrivljenik kao odrasli građanin Republike Hrvatske svjestan obilježja djela, svjestan da svojim radnjama može ostvariti obilježje tog kaznenog djela, te je udarajući mlt. žrtvu kazneno djelo i ostvario , čime je postupao s izravnom namjerom.

77. Prilikom odmjeravanja kazne za okrivljenika, sud je cijenio njegove osobne i imovne prilike (oženjen, otac jednog djeteta, sa završenom srednjom školom i apsolvent na Fakultetu za društvene nauke, nezaposlen) te je unutar granica sankcija propisanih zakonom, cijeneći stupanj krivnje okrivljenika za kojega se utvrdilo da je kazneno djelo počinio izravnom namjerom, težinu kaznenog djela (mlt. žrtva, PŽ, bio je uznemiren događajem, uznemiren pisanjem članaka o njemu na internet portalima i u stranu), cijeneći način i okolnosti počinjenja djela (udaranjem djeteta), uzimajući u obzir navod mlt. žrtve da mu se okrivljenik zbog ovog događaja nikada nije ispričao te da nikada poslije više nije išao na taj zidić, jer ne želi probleme i da je sada s okrivljenikom u zavadi, ali i kao olakotno njegovu kaznenu neosuđivanost, što je sud utvrdio uvidom u kaznenu evidenciju s lista 303 spisa, te da je u jednom dijelu i priznao da je udario mlt. PŽ po licu (iako ne i krivim), slijedom čega je okrivljeniku za kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - povredom djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11 izrekao kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, koju je na temelju članka 56. stavka 1. KZ/11 stavio pod uvjet s rokom provjeravanja od dvije godine, što znači da se izrečena kazna zatvora od osam mjeseci neće izvršiti ukoliko u roku od dvije godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Sud smatra da će takvom sankcijom biti ispunjena opća i posebna svrha kažnjavanja, da će dovoljno utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela, a također da će djelovati i na ostale građane da ne čine kaznena djela, odnosno da će utjecati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

78. Inkriminirano vrijeme datira iz perioda kada je na snazi bio Kazneni zakon („Narodne novine“ broj 125/11 i 144/12) te je sud postupio po članku 3. stavku 1. KZ/11 i primijenio odredbu iz članka 177. stavka 2. KZ/11 koja je bila na snazi kada je djelo počinjeno, budući da je povoljnija za okrivljenika, a to stoga jer je poslije došlo do izmjene te odredbe u visini propisane sankcije.

79. U ovom postupku mlt. žrtva nije postavljala imovinskopravni zahtjev pa o tome sud nije odlučivao.

IV. Budući da je okrivljenik proglašen krivim, isti je na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 dužan naknaditi troškove ovog kaznenog postupka, koji se na temelju članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 sastoji od paušalne svote od 300,00 eura, na temelju članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08 troška medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. Iliji Kučinaru u iznosu od 222,97 eura po računu broj 006/1/1 od 3. veljače 2014. (list 85 spisa) i 210,00 eura po računu broj 207/1/1/2025 od 11. prosinca 2025. (list 321 spisa) , te putnih troškova svjedoka NŽ u iznosu od 31,32 eura, BŽ u iznosu od 15,66 eura, FŽ u iznosu od 15,66 eura, ZŽ u iznosu od 15,66 eura i PŽ u iznosu od 35,86 eura, koje je dužan platiti u roku od petnaest dana po pravomoćnosti ove presude. Mišljenje je suda da će okrivljenik moći podmiriti odmjereni trošak postupka i da njegovim plaćanjem neće biti ugrožena njihova egzistencija.

80. Nadalje, istom optužnicom okrivljenik se teretio da bi počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz članka 117. stavka 1. i 2. KZ/11 protiv iste žrtve, mlt. PŽ.

81. Člankom 117. stavkom 1. KZ/11 („Narodne novine“ broj 125/11 i 145/12) propisano je da tko drugoga tjelesno ozlijedi ili mu naruši zdravlje, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine, dok je stavkom 2. istog članka propisano da tko djelo iz stavka 1. počini iz mržnje, prema članu obitelji ili prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi, teže tjelesne ili duševne smetnje, invaliditeta ili trudnoće, ili kao službena osoba u obavljanju službe ili javne ovlasti, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

82. Okrivljenik se optužnicom i izmijenjenom optužnicom tereti da je kazneno djelo iz članka 117. stavka 1. i 2. KZ/11 počinio 25. srpnja 2013.

83. Stoga, budući da je za kazneno djelo iz članka 117. stavka 1. i 2. KZ/11 zapriječena kao kazna, kazna zatvora do tri godine, na temelju članka 81. stavka 1. KZ/11 zastara kaznenog progona je deset godina, što je u konkretnom slučaju do 25. srpnja 2023.

84. Slijedom navedenog, prestala je mogućnost kaznenog progona okrivljenika zbog kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz članka 117. stavka 1. i 2. KZ/11 zbog nastupa zastare pa je kazneni postupak na temelju članka 380. stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 452. točkom 6. ZKP/08 u odnosu na to kazneno djelo obustavljen na način kako je to odlučeno u točki III. presude.

Pula - Pola, 16. ožujka 2026.

Zapisničarka

Sutkinja za mladež

Samanta Šijan

Diana Debeljuh

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog preslika iste. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 (tri) istovjetna primjerka, a odluku o žalbi donosi županijski sud kao drugostupanjski sud.

Dna:

• Općinskom državnom odvjetništvu u Puli – Pola na broj KMP-DO-205/13 • Okrivljenom LŽ

• Braniteljici okrivljenika Katarini Jukić Jakopič, odvjetnici u Puli

• Žrtvi GŽ

• Policijskoj postaji Labin na broj K-72/2013 – po pravomoćnosti