K-131/2026-7
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27
S P L I T
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu pojedincu Marini Pavić uz sudjelovanje zapisničarke Maje Brnada, u kaznenom postupku protiv optuženika FĐ, zbog dva protupravna djela zakonskih obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15., 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, 136/25), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj KO-DO-80/2026, nakon održane i zaključene javne rasprave dana 11. ožujka 2026., u prisutnosti optuženika FĐ, braniteljice optuženika, Ane Jadrić, odvjetnice u Splitu i zamjenika Općinskog državnog odvjetnika u Splitu, Josipa Mršića, dana 16. ožujka 2026. objavio je i
p r e s u d i o j e
I.
Na temelju članka 554. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. -Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., 130/20, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26, dalje: ZKP/08.)
u t v r đ u j e s e
da je
OPTUŽENIK: FĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin EĐ i PĐ djevojački F, rođen **.**.2000. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, pomorski nautičar, nezaposlen, pismen sa završenom srednjom školom, neoženjen, bez djece, bez čina, neodlikovan, neosuđivan
dana 1. siječnja 2026. u 19:19 sati, u [adresa], u stanju psihotičnog poremećaja zbog čega nije mogao vladati svojom voljom, u nakani da ustraši svoje roditelje PĐ i EĐ koji su u tom trenutku bili u vozilu na putu na adresu prebivališta, sa svog pozivnog broja telefona [broj telefona] nazvao majku na njen pozivni broj telefona [broj telefona] koja je pritom poziv stavila na razglas, te joj rekao da će nju i oca kalašom maknuti ako mu ne pošalju novac preko Aircasha, kao i da je svjestan da će ova priča završiti tako da će ih on riješiti i ići robijati 50 godina, a što je sve kod njegovih roditelja izazvalo osjećaje straha za njihove živote,
dakle, u stanju neubrojivosti drugima ozbiljno prijetio da će ih usmrtiti, a djela su počinjena prema bliskim osobama,
čime je počinio u stjecaju dva protupravna djela zakonskih obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja - djelo opisano u članku 139. stavak 3. u svezi stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, 136/25, dalje u tekstu: KZ/11) i u svezi članka 24. KZ/11 i članka 51. KZ/11.
II.
Na temelju članka 554. stavak 1. ZKP/08. u vezi sa člankom 51. stavak 1. Zakona o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama (Narodne novine br. 76/14, dalje: ZZODS) optuženiku FĐ određuje se psihijatrijsko liječenje na slobodi u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
III.
Ako do dana određenog rješenjem o upućivanju u psihijatrijsku ustanovu optuženik ne započne liječenje na slobodi, ono će biti zamijenjeno prisilnim smještajem u psihijatrijsku ustanovu.
IV.
Na temelju članka 554. stavak 1. ZKP/08 , troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci, kao i nagrada branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu pod poslovnim brojem KO-DO-80/2026 od 27. siječnja 2026. prema optuženiku FĐ zbog dva protupravna djela zakonskih obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11 i članka 24. stavak 2. KZ/11 te članka 51. KZ/11.
2. Prije početka rasprave, a na temelju članka 552. stavak 2. ZKP/08, u nazočnosti suca, zamjenika Općinskog državnog odvjetništva u Splitu i braniteljice optuženika, ispitana je stalna sudska vještakinja psihijatar dr. Sanja Batina radi ocjene okolnosti raspravne sposobnosti optuženika iz članka 325. stavak 5. ZKP/08, točnije je li isti sposoban shvatiti prirodu i svrhu kaznenog postupka, razumjeti procesne radnje i njihove posljedice, te se sporazumijevati s braniteljicom i davati joj upute.
2.1. Nakon što je obavila razgovor s optuženikom FĐ, stalna sudska vještakinja je kazala kako je imenovani sposoban shvatiti prirodu i svrhu kaznenog postupka, razumjeti pojedine procesne radnje i njihove posljedice, sporazumijevati se sa svojom odvjetnicom i davati joj upute, odnosno aktualno je raspravno sposoban.
3. Prilikom očitovanja o optužnom aktu optuženik FĐ se izjasnio da se ne smatra krivim za počinjenje protupravnih djela koja mu se stavljaju na teret. Međutim optuženik je naveo kako obranu želi iznijeti na početku dokaznog postupka, pa se pristupilo uzimanju njegove obrane.
4. Iznoseći svoju obranu na raspravi od 11. ožujka 2026. (list 130 spisa), optuženik je kazao kako se ne može sjetiti što se zbilo 1. siječnja 2026., s obzirom da je bila Nova godina, od proslave je bio u nekom posebnom stanju. Zna da je došlo do nekog razgovora putem mobitela između njega i majke ali se ne može sjetiti je li joj što neprimjereno kazao. Danas se ja toga ne sjeća. Samo se sjeća da su policijski službenici došli na njegovu adresu. Inače su odnosi između njega i roditelja lošiji, dolazi svakodnevno do nekih svađa a žive u zajedničkom domaćinstvu. Roditelji mu zamjeraju što povremeno konzumira drogu, najčešće marihuanu, ali je naveo da to ne konzumira svaki dan već možda jednom mjesečno. Ne smatra da ima problem i bez droge on može. Također misli da mu nije potrebno nikakvo drugo liječenje iz razloga što nije agresivna osoba, nikada nije bio fizički nasilan prema svojim roditeljima. Ima još jednog brata koji živi u [adresa]. S obzirom da je prije mjesec dana izašao iz zatvora još se nije zaposlio ali namjerava. Kada se zaposli i dobije prvu plaću namjerava otići u podstanarstvo.
4.1. Pročitan je zapisnik PUSD, Policijske postaje Trogir o ispitivanju osumnjičenika FĐ od 2. siječnja 2026. te je reproducirana snimka tog ispitivanja (list 26-30 spisa) i zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika FĐ u Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu od 3. siječnja 2026. te je reproducirana snimka tog ispitivanja (list 50-54 spisa).
4.2. Ispitan po članku 208.a ZKP/08 optuženik je iskoristio svoje zakonsko pravo i branio se šutnjom.
4.3. Ispitan u Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu optuženik je kazao kako je na dan Nove godine razgovarao na telefon sa majkom, ne zna što joj je rekao i je li joj prijetio ili nije, no to nikada ne bi napravio. Ne zna tko je koga nazvao a razgovor je trajao dvije minute. U šali je tražio da mu pošalje nešto na Aircash jer je znao da neće ništa poslati. Kada su razgovarali on se nalazio doma. Inače roditelji mu ne daju džeparac ali ga čeka skuhano i opeglano. Ranije je bio zaposlen no dao je otkaz jer su bili neki problemi na poslu. Naveo je kako konzumira kokain i speed, i to jednom u deset dana, a miješa kokain i speed. I prije ovog telefonskog razgovora je konzumirao drogu, bila je proslava i konzumirao je pet vrsta droga, speed, kokain, MDMA, ecstasy i marihuana. Alkohol ne konzumira. Liječi se od psihičkih problema, bio je u bolnici dva do tri puta te uzima lijekove i to jednom mjesečno primi injekciju. Kazao je kako on roditeljima ne bi ništa loše učinio.
5. U dokaznom postupku ispitana je stalna sudska vještakinja dr. Sanja Batina (list 131 spisa).
5.1. Sud je suglasnošću stranaka u smislu odredbe članka 431. stavak 1. točka 6. ZKP/08 u dokazne svrhe pročitao zapisnik o ispitivanju oštećenice PĐ FĐ pred sucem istrage Županijskog suda u Splitu od 23. siječnja 2026. (list 73-74 spisa), zapisnik o ispitivanju oštećenika EĐ pred sucem istrage Županijskog suda u Splitu 23. siječnja 2026. (list 73-76 spisa), sudsko psihijatrijsko vještačenje stalne sudske vještakinje dr. Sanje Batina (list 87-96 spisa).
6. Ispitana na dokaznom ročištu pred sucem istrage Županijskog suda u Splitu, oštećenica žrtva PĐ, majka optuženika, navela je kako optuženik konzumira marihuanu sigurno deset godina, a u zadnje vrijeme je prešao i na konzumaciju težih droga, a uz to ima problema sa kockom. Uslijed konzumacije droge kod njega su nastupile psihičke poteškoće zbog čega je bio tri puta bolnički liječen. Optuženik nju i supruga stalno pita za novac jer je nezaposlen a novac mu treba za drogu. Pri tome je verbalno agresivan, prijeti i zlostavlja ih. Stoga su ga već bili prijavili ali na kraju nisu htjeli svjedočiti pa je prijava odbačena. Dana 1. siječnja 2026. u večernjim satima su se ona i suprug vozilom kretali iz Splita prema Trogiru, čula se na telefon sa optuženikom koji je tražio da mu pošalje novac preko Aircasha za drogu "speed", a kada mu je ona odgovorila da tako više ne može i da mu je potrebno liječenje, počeo je prijetiti njoj i suprugu EĐ koji je sve slušao jer je bio uključen ton. Kazao je da će ih maknuti kalašom ako mu ne pošalju novac, da će ih riješiti i da zna kako se ovo može samo tako razriješiti i da će on ići na robiju pedeset godina. Oštećenica je kazala kako se optuženikova osobnost promijenila jer je ovisnik o drogama i zato se ona i njezin suprug boje mogućih loših postupaka. Smatra da mu je potrebno liječenje od ovisnosti.
7. Ispitan na dokaznom ročištu pred sucem istrage Županijskog suda u Splitu, oštećenik žrtva EĐ, otac optuženika, je kazao kako optuženik konzumira drogu sigurno osam godina, a zbog toga su kod njega nastupili psihički problemi. Zbog ovisnosti traže od njega i njegove supruge PĐ novac, pa im tada i prijeti. Dana 1. siječnja 2026. kada se sa suprugom nalazio u vozilu, optuženik je nazvao svoju majku koja je na mobitelu uključila razglas. Optuženik je od nje tražio novac da mu ga pošalje preko Air casha, a kada mu je majka odgovorila da se mora liječiti i da to tako više ne može, počeo im je prijetiti govoreći da će ih smaknuti kalašom ako mu ne pošalju novac, da se to drugačije ne može riješiti i da će za to odrobijati pedeset godina. S obzirom na takve prijetnje prijavili su ga policiji. Smatra da mu je potrebno liječenje.
8. Ispitana dr. Sanja Batina na raspravi od 11. ožujka 2026. navela je kako je optuženik u vrijeme počinjenja protupravnog djela bio neubrojiv odnosno nije bio u mogućnosti shvatiti značenje svog postupanja a osobito nije mogao vladati svojom voljom. Uvažavajući prirodu duševnog poremećaja kao i karakteristike inkriminiranog djela mišljenja je da postoji opasnost da bi zbog težih duševnih smetnji a koje su dijagnosticirane tijekom pregleda optuženika a zbog kojih je nastupila njegova neubrojivost mogao počiniti teže kazneno djelo a za otklanjanje te opasnosti dovoljno je nastaviti liječenje na slobodi kako je on i provodi. Naime od samog optuženika je doznala da prima dugodjelujući antipsihotik lijek za liječenje težih duševnih smetnji u obliku injekcije svako 4 tjedna kod svoje obiteljske liječnice, a da je zadnju depo injekciju primio prije 3-4 dana. U cijelosti je ostala kod svog pisanog nalaza i mišljenja.
8.1. Na upit zastupnika optužbe može li se izjasniti je li prilikom razgovora sa FĐ uočila da bi isti bio nekritičan prema svom postupanju, vještakinja je odgovorila kako je tijekom razgovora sa optuženikom uočila da je on i dalje nedostatne kritičnosti u odnosu sa roditeljima s kojima živi u zajednici i koji ga uzdržavaju, plaćaju sve režije, hranu, i što se tiče terapije smatra da isti prima depo terapiju ali da bi uz to dodatno trebao uzimati terapiju koju će preporučiti liječnik psihijatar na Klinici za psihijatriju. Nema danas medicinsku dokumentaciju koja bi joj potvrdila da je optuženik u dva navrata bio u Klinici za psihijatriju KBC-a Split.
8.2. Na daljnji upit zastupnika optužbe vještakinja je navela kako je optuženikova doza nedostatne kritičnosti u sklopu težih duševnih smetnji koje su mu dijagnosticirane ne samo od strane vještaka psihijatra već i od drugih kliničkih psihijatara.
8.3. U svom pisanom nalazu i mišljenju dr. Sanja Batina je navela kako je optuženik osoba sa težim duševnim smetnjama, kod njega se dijagnosticira psihotični poremećaj uz komorbidnu zlouporabu različitih psihoaktivnih sredstava kod duševno bolesne osobe bez mogućnosti kontrole. Istaknula je kako je optuženik tempore criminis bio neubrojiv, a uvažavajući aktualnu kliničku sliku i prirodu opisanog duševnog poremećaja, te karakteristike inkriminiranog djela, mišljenja je da postoji opasnost da bi zbog težih duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njegova neubrojivost mogao ponovno počiniti teže kazneno djelo, i da je za otklanjanje te opasnosti dovoljno njegovo liječenje na slobodi.
9. Stranke nisu imale primjedbi na tijek dokaznog postupka, niti dokazne prijedloge za dopunu dokaznog postupka, pa je na kraju pročitan izvadak iz kaznene I prekršajne evidencije za optuženika FĐ (list 37-38 spisa).
10. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te ocjene svakog dokaza pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, sud je posebno cijenio iskaz ispitanih oštećenika žrtvi PĐ i EĐ te obranu optuženika, nakon čega je utvrdio da je optuženik FĐ u neubrojivom stanju počinio u stjecaju dva protupravna djela zakonskih obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11 i u svezi članka 24. KZ/11 i članka 51. KZ/11, kako je to činjenično i pravno opisano i označeno u izreci ove presude.
11. U postupku je kao nesporno utvrđeno da su oštećenici žrtve PĐ, majka optuženika, i EĐ, otac optuženika, optuženiku bliske osobe.
12. Iskaz oštećenika žrtvi PĐ i EĐ sud je ocijenio kao vjerodostojne, argumentirane i stvarno proživljene jer detaljno opisuju sve odlučne činjenice vezane za ponašanje optuženika FĐ inkriminirane prigode, pri čemu oštećenici kao njegovi roditelji nemaju nikakvog razloga lažno teretiti optuženika. Štoviše, oni su kao roditelji zainteresirani da se njemu pruži pomoć u vidu liječenja, a oboje su iskazivali kako im je optuženik i ranije prijetio ali su kao njegovi roditelji tada odlučili koristiti blagodat nesvjedočenja. No nakon ovakvih prijetnji i činjenice što je optuženik osoba koja konzumira drogu i ne znaju kako će reagirati, odlučili su ipak podnijeti kaznenu prijavu i svjedočiti. Iskazi ispitanih oštećenika su potpuno podudarni, međusobno se nadopunjuju, i sasvim je logično da se događaj zbio upravo onako kako to opisuju oštećenici žrtve, odnosno sud ocjenjuje istinitim iskaz oštećenika da je optuženik najprije od majke tražio novac za drogu, kada se ona tome usprotivila uputio im je prijetnje smrću. Naime, oboje oštećenika su svjedočili kako su se nalazili u vozilu kada je optuženik nezadovoljan što neće dobiti novac uputio prijeteće riječi, a na mobitelu oštećene PĐ je bio uključen razglas. Osim toga, iako optuženik u svojoj obrani navodi kako se ne može sjetiti je li uputio kakve prijetnje roditeljima, iz činjeničnih navoda njegove obrane je razvidno kako je od majke tražio novac, a pritom sam priznaje kako je prije toga konzumirao čak pet vrsta droga, što dodatno osnažuje iskaz oštećenika koji su od optuženika koji se nalazio u takvom stanju osjetili strah. Nadalje iskazi imenovanih oštećenika žrtvi u suglasju su sa provedenim psihijatrijskim vještačenjem koje potvrđuje kako je optuženik osoba sa težim duševnim smetnjama, kod njega se dijagnosticira psihotični poremećaj uz komorbidnu zlouporabu različitih psihoaktivnih sredstava kod duševno bolesne osobe bez mogućnosti kontrole, radi čega tempore criminis nije imao mogućnost vladanja svojom voljom i postupcima, te nije mogao shvatiti značenje svojih postupaka. Upravo zbog takve duševne bolesti postoji opasnost da optuženik u budućnosti ponovi ili počini teže kazneno djelo.
13. Na ovaj način nedvojbeno je utvrđeno da je optuženik predmetne prigode počinio dva protupravna djela zakonskih obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. svezi stavka 21. KZ/11 i u svezi članka 24. KZ/11, sve u svezi članka 51. KZ/11.
13.1. Napominje se kako je sud nakon korigirao pravni opis protupravnih djela na način na koji je naveden u izreci, a čime nije prekoračena optužba.
14. Za postojanje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. od odlučnog značaja je li upućena ozbiljna prijetnja drugoj osobi, da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti ili teško tjelesno ozlijediti, oteti, ili mu oduzeti slobodu, ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom, ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak. Dakle, u zakonskom opisu kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 nabrojani su svi modaliteti ozbiljnih prijetnji koji su sami po sebi takvi da ukazuju da namjera počinitelja ne može ni biti usmjerena na što drugo, osim na zastrašivanje osobe kojoj se u izgled stavlja neko od opisanih zala.
14.1. Djelo je ostvareno kad radnje počinitelja u objektivnom smislu predstavljaju naročito ozbiljnu prijetnju bez obzira na to kakav učinak prouzročile kod osobe kojoj su upućene. Stoga ozbiljnost prijetnje se ne prosuđuje samo na temelju izgovorenih riječi, već iz okolnosti i konteksta cijelog događaja.
15. U konkretnom slučaju radi se o kvalificiranom obliku ovog djela iz stavka 3., jer je kazneno djelo počinjeno prema bliskoj osobi, ocu i majci optuženika, a što je već naprijed navedeno.
16. Sud je utvrdio da je optuženik izrekao riječi za koje se tereti, a koje je uputio prema svojim roditeljima PĐ i EĐ, i to nezadovoljan time što mu je majka u telefonskom razgovoru kazala da se mora liječiti, da ne može više tražiti novac od njih za drogu. Optuženik je ovu prijetnju izgovorio prema u neubrojivom stanju, njegovi postupci su nepredvidivi, a žrtve su prijetnju ozbiljno doživjele. Upravo tako i proizlazi iz njihovih iskaza pred datih pred sucem istrage.
17. Što se tiče ubrojivosti optuženika, od samog početka postupka bilo je očito da kod optuženika postoje duševne smetnje, pa je u tom smislu naloženo stalnom sudskom vještaku za psihijatriju dr. Sanji Batina vještačenje optuženikove ubrojivosti tempore criminis, koji nalaz i mišljenje je sud u cijelosti prihvatio kao visokostručan i argumentiran jer je sačinjen po pravilima struke, a ni stranke na isto nisu imale primjedbi. U svom pisanom nalazu i mišljenju, vještakinja je zaključila da je optuženik osoba koja boluje od duševne bolesti (pasus 7.), u vrijeme ostvarenja zakonskih obilježja protupravnog djela za koja se tereti da nije bio u mogućnosti shvatiti značenje svog postupanja i nije mogao vladati svojom voljom, odnosno bio je neubrojiv. Prema procjeni vještaka kod optuženika postoji opasnosti da će počiniti teže kazneno djelo radi čega preporučuje njegovo liječenje na slobodi.
17.1. Bez obzira što optuženik u vrijeme izvršenja protupravnih djela nije bio ubrojiv i kod takvih osoba postoji psihički proces donošenja odluke za poduzimanje protupravnog djela, ali ne kao posljedica slobodnog misaonog procesa kao kod zdravih osoba, već kao posljedica bolesnog duševnog stanja koje onemogućuje pravilno rasuđivanje i slobodno odlučivanje, to onda namjeru takvih osoba treba cijeniti prema objektivnim pokazateljima njihovog ponašanja, te ocjenjivati takvo ponašanje u sklopu uobičajenog razumnog ponašanja prosječne osobe. Imajući u vidu ponašanje optuženika utužene prigode, činjenicu da je prijetio smrću onda kada su mu roditelji uskratili novac za drogu, onda se opravdano može zaključiti kako kod uobičajenog slijeda događaja ovakvim ponašanjem se manifestira volja za ozbiljnom prijetnjom.
17.2. Isto tako, u dijelu u kojem se govori o svijesti kod optužene osobe, a radi se o osobi kod koje je utvrđena teška duševna bolest, i u tom dijelu treba primijeniti iste objektivne kriterije kod utvrđivanja elemenata svijesti. Pri tome treba ukazati kako je utvrđeno ponašanje optuženika kod kojeg on poduzima radnje koje trebaju dovesti do odgovarajuće posljedice, pa prema tome kod njega postoji svijest da će prijeteći kod žrtve izazvati strah ili uznemirenost odnosno željenu posljedicu, te se u slučaju kaznenog djela prijetnje zakonska obilježja kaznenog djela ostvaruju i kad počinitelj nema namjeru ostvariti izrečenu prijetnju, kao i je li žrtvi izrečena neposredno ili posrednim putem, već je bitno da je ona takva da je s obzirom na okolnosti objektivno prikladna da u osobe kojoj je upućena izazove strah, uznemirenost, a o čemu su iskazivali PĐ i EĐ.
17.3. Dakle, optuženik je ostvario sva zakonska obilježja utuženih protupravnih djela koja se mogu počiniti isključivo s namjerom, ali pritom treba napomenuti da je njegova volja tempore criminis bila pogrešno formirana odnosno rezultat je biopsihološkog stanja uslijed kojeg isti nije mogao ispravno, smišljeno rasuđivati i odlučivati, odnosno nije mogao shvatiti štetnost svojih učina niti se mogao suzdržavati da te radnje ne čini, te nije mogao voljno kontrolirati niti savladavati svoje težnje koje su ga navodile na protupravno djelo, jer je njegovo bolesno duševno stanje dovelo do poremećaja psihičkih funkcija u vidu nemogućnosti shvaćanja svoga djela i nemogućnosti upravljanja svojom voljom zbog čega je isti nesposoban za krivnju.
17.4. Imajući u vidu sve navedeno, prvenstveno visokostručni nalaz i mišljenje sudske vještakinje psihijatara dr. Sanje Batina, kao i ostale izvedene dokaze koji idu u prilog njenom vještačenju, sud je nedvojbeno utvrdio kako je optuženik postupajući na način opisan u činjeničnom opisu, odnosno prijeteći majci PĐ i ocu EĐ da će ih usmrtiti, počinio u stjecaju dva protupravna djela zakonskih obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11, kao i da ih je počinio u stanju neubrojivosti.
18. Što se tiče optuženikove opasnosti za okolinu i vjerojatnosti od ponavljanja djela, vještakinja dr. Sanja Batina je zaključila da zbog duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njegova neubrojivost mogao ponovno počiniti teže kazneno djelo, a da je za otklanjanje te opasnosti dovoljno njegovo liječenje na slobodi.
19. Kako je tijekom postupka utvrđeno da je optuženik počinio dva protupravna djela u stanju neubrojivosti, a cijeneći prijedlog zastupnika optužbe i rezultate psihijatrijskog vještačenja i to da je optuženiku potrebno odrediti liječenje na slobodi zbog opasnosti da bi optuženik zbog težih duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njegova neubrojivost mogao ponovno počiniti teže kazneno djelo, trebalo je postupiti po članku 554. stavak 1. ZKP/08. u vezi sa člankom 51. stavak 1. Zakona o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama i optuženiku Marinu EĐ odrediti liječenje na slobodi u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
20. U odnosu na odluku o troškovima postupka, u članku 554. stavak 1. ZKP/08 propisano je da će sud u presudi izreći da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 5. ovoga Zakona te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci, kao i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava. Stoga je na taj način i odlučeno pod odlomkom IV. izreke.
U Splitu, 16. ožujka 2026.
SUDAC
Marina Pavić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od trenutka primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjeraka ovom sudu, a o njoj odlučuje županijski sud.
DNA:
- optuženiku FĐ
- braniteljici Ani Jadrić, odvjetnici u Splitu
- ODO-u Split
- oštećenici po pravomoćnosti
- u spis
Po pravomoćnosti:
- Županijskom sudu u Splitu, sucu nadležnom po čl. 53. st. 1. ZZODS-a
