Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-14/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić, te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužiteljice EK (ranije E) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Sanja Radolović Kuprešak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, Velika Gorica, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pr-50/2023-7 od 5. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 17. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pr- 50/2023-7 od 5. listopada 2023. u točkama I., III. i V. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da sud naloži tuženici da joj po osnovi naknade za cjelokupno aktivno dežurstvo umanjeno za 8 sati odmora, za razdoblje od 16. kolovoza 2011. -18. svibnja 2016. isplati iznos od 12.752,21 eura 1 / 96.083,24 kuna bruto uvećan za iznos zakonske zatezne kamate kako slijedi:

- na iznos od 269,11 eura / 2.027,58 kuna od 16. kolovoza 2011. pa do isplate,

- na iznos od 153,34 eura / 1.155,37 kuna od 16. rujna 2011. pa do isplate,

- na iznos od 163,39 eura / 1.231,09 kuna od 16. listopada 2011. pa do isplate,

- na iznos od 136,24 eura / 1.026,52 kuna od 16. studenog 2011. pa do isplate,

- na iznos od 433,78 eura / 3.268,28 kuna od 16. prosinca 2011. pa do isplate,

- na iznos od 392,43 eura / 2.958,43 kuna od 16. siječnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 288,86 eura / 2.176,40 kuna od 16. ožujka 2012. pa do isplate,

- na iznos od 679,20 eura / 5.117,42 kuna od 16. travnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 22,90 eura / 172,57 kuna od 16. svibnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 410,94 eura / 3.096,24 kuna od 16. lipnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 104,92 eura / 790,49 kuna od 16. srpnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 493,82 eura / 3.720,65 kuna od 16. kolovoza 2012. pa do isplate,

- na iznos od 658,78 eura / 4.963,58 kuna od 16. rujna 2012. pa do isplate,

- na iznos od 380,68 eura / 2.868,25 kuna od 16. listopada 2012. pa do isplate,

- na iznos od 469,51 eura / 3.537,52 kuna od 16. studenog 2012. pa do isplate,

- na iznos od 733,87 eura / 5.529,31 kuna od 16. prosinca 2012. pa do isplate,

- na iznos od 152,42 eura / 1.148,43 kuna od 16. siječnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 124,48 eura / 937,90 kuna od 16. veljače 2013. pa do isplate,

- na iznos od 671,73 eura / 5.061,17 kuna od 16. ožujka 2013. pa do isplate,

- na iznos od 497,76 eura / 3.750,37 kuna od 16. travnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 222,82 eura / 1.678,84 kuna od 16. svibnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 220,71 eura / 1.662,97 kuna od 16. lipnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 674,14 eura / 5.079,29 kuna od 16. srpnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 443,79 eura / 3.343,71 kuna od 16. rujna 2013. pa do isplate,

- na iznos od 910,53 eura / 6.860,41 kuna od 16. listopada 2013. pa do isplate,

- na iznos od 412,30 eura / 3.106,48 kuna od 16. studenog 2013. pa do isplate,

- na iznos od 134,99 eura / 1.017,09 kuna od 16. prosinca 2013. pa do isplate,

- na iznos od 694,90 eura / 5.235,69 kuna od 16. siječnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 759,84 eura / 5.725,05 kuna od 16. ožujka 2014. pa do isplate,

- na iznos od 343,35 eura / 2.586,99 kuna od 16. travnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 696,68 eura / 5.249,15 kuna od 16. svibnja 2014. pa do isplate, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primjenjuje na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1.Izreka prvostupanjske presude glasi:

"I. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, OIB:52634238587 da tužiteljici EK (ranije E) iz [adresa], OIB, [osobni identifikacijski broj], na ime naknade za cjelokupno aktivno dežurstvo umanjeno za 8 sati odmora, za razdoblje od 16. kolovoza 2011. -18. svibnja 2016. isplati iznos od 12.752,21 eura 1 / 96.083,24 kuna bruto uvećan za iznos zakonske zatezne kamate kako slijedi:

- na iznos od 269,11 eura / 2.027,58 kuna od 16. kolovoza 2011. pa do isplate,

- na iznos od 153,34 eura / 1.155,37 kuna od 16. rujna 2011. pa do isplate,

- na iznos od 163,39 eura / 1.231,09 kuna od 16. listopada 2011. pa do isplate,

- na iznos od 136,24 eura / 1.026,52 kuna od 16. studenog 2011. pa do isplate,

- na iznos od 433,78 eura / 3.268,28 kuna od 16. prosinca 2011. pa do isplate,

- na iznos od 392,43 eura / 2.958,43 kuna od 16. siječnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 288,86 eura / 2.176,40 kuna od 16. ožujka 2012. pa do isplate,

- na iznos od 679,20 eura / 5.117,42 kuna od 16. travnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 22,90 eura / 172,57 kuna od 16. svibnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 410,94 eura / 3.096,24 kuna od 16. lipnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 104,92 eura / 790,49 kuna od 16. srpnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 493,82 eura / 3.720,65 kuna od 16. kolovoza 2012. pa do isplate,

- na iznos od 658,78 eura / 4.963,58 kuna od 16. rujna 2012. pa do isplate,

- na iznos od 380,68 eura / 2.868,25 kuna od 16. listopada 2012. pa do isplate,

- na iznos od 469,51 eura / 3.537,52 kuna od 16. studenog 2012. pa do isplate,

- na iznos od 733,87 eura / 5.529,31 kuna od 16. prosinca 2012. pa do isplate,

- na iznos od 152,42 eura / 1.148,43 kuna od 16. siječnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 124,48 eura / 937,90 kuna od 16. veljače 2013. pa do isplate,

- na iznos od 671,73 eura / 5.061,17 kuna od 16. ožujka 2013. pa do isplate,

- na iznos od 497,76 eura / 3.750,37 kuna od 16. travnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 222,82 eura / 1.678,84 kuna od 16. svibnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 220,71 eura / 1.662,97 kuna od 16. lipnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 674,14 eura / 5.079,29 kuna od 16. srpnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 443,79 eura / 3.343,71 kuna od 16. rujna 2013. pa do isplate,

- na iznos od 910,53 eura / 6.860,41 kuna od 16. listopada 2013. pa do isplate,

- na iznos od 412,30 eura / 3.106,48 kuna od 16. studenog 2013. pa do isplate,

- na iznos od 134,99 eura / 1.017,09 kuna od 16. prosinca 2013. pa do isplate,

- na iznos od 694,90 eura / 5.235,69 kuna od 16. siječnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 759,84 eura / 5.725,05 kuna od 16. ožujka 2014. pa do isplate,

- na iznos od 343,35 eura / 2.586,99 kuna od 16. travnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 696,68 eura / 5.249,15 kuna od 16. svibnja 2014. pa do isplate, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primjenjuje na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi :

"Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, OIB:52634238587 da tužiteljici EK (ranije E) iz [adresa], OIB, [osobni identifikacijski broj], na ime naknade za obnašanje dužnosti štetnih po zdravlje za razdoblje od 16. kolovoza 2014.- do 16. svibnja 2016. isplati iznos od 745,80 eura/5.619,68 kuna bruto uvećan za iznos zakonske zatezne kamate kako slijedi:

- na iznos od 33,90 eura / 255,44 kuna od 16. kolovoza 2014. pa do isplate,

- na iznos od 33,90 eura /255,44 kuna od 16. rujna 2014. pa do isplate

- na iznos od 33,90 eura /255,44 kuna od 16. listopada 2014. pa do isplate,

- na iznos od 33,90 eura /255,44 kuna od 16. studenog 2014. pa do isplate,

- na iznos od 33,90 eura /255,44 kuna od 16. prosinca 2014. pa do isplate,

- na iznos od 33,90 eura /255,44 kuna od 16. siječnja 2015. pa do isplate

- na iznos od 33,90 eura /255,44 kuna od 16. veljače 2015. pa do isplate,

- na iznos od 33,90 eura 255,44 kuna od 16. ožujka 2015. pa do isplate

- na iznos od 33,90 eura /255,44 kuna od 16. travnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 33,90 eura /255,44 kuna od 16. svibnja 2015. pa do isplate

- na iznos od 33,90 eura /255,44 kuna od 16. lipnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 33,90 eura 255,44 kuna od 16. srpnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 33,90 eura /255,44 kuna od 16. kolovoza 2015. pa do isplate

- na iznos od 33,90 eura /255,44 kuna od 16. rujna 2015. pa do isplate,

- na iznos od 33,90 eura /255,44 kuna od 16. listopada 2015. pa do isplate

- na iznos od 33,90 eura /255,44 kuna od 16. studenog 2015. pa do isplate,

- na iznos od 33,90 eura /255,44 kuna od 16. prosinca 2015. pa do isplate,

- na iznos od 33,90 eura /255,44 kuna od 16. siječnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 33,90 eura / 255,44 kuna od 16. veljače 2016. pa do isplate,

- na iznos od 33,90 eura /255,44 kuna od 16. ožujka 2016. pa do isplate

- na iznos od 33,90 eura /255,44 kuna od 16. travnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 33,90 eura /255,44 kuna od 16. svibnja 2016. pa do isplate, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primjenjuje na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, OIB: 52634238587, da tužiteljici EK (ranije E) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.020,71 eura / 15.225,03 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 5. listopada 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primjenjuje na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od preko dosuđenog iznosa od 2.020,71 eura / 15.225,03 kn do zatraženog iznosa od 6.695,87 eura / 50.450,00 kuna (za iznos od 4.675,16 eura / 35.224,99 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 5. listopada 2023. do isplate kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka."

2. Navedenu presudu u dijelu pod točkama I., III. i V. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2. i 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje ZPP) zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtijeva i naknadu troškova sastava žalbe.

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Tužiteljica u tužbi navodi da je djelatna vojna osoba, zaposlena kod tuženice, djelatnik Ministarstva obrane Republike Hrvatske, [obrt], [obrt], mjesto službe je u [adresa].

6. Uredovno radno vrijeme zaposlenicima tuženice u pravilu traje od 8-16 sati, a odvija se kroz 5 radnih dana. Tužiteljica je u obavljanju svojih radnih zadataka na osnovu zapovjedi dnevno radila dulje od 8 sati tako da sukladno čl. III Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine br. 118/09 i 118/12) ima pravo na proporcionalno uvećani dnevni odmor na način da dnevni odmor kod 12-satnog dnevnog radnog vremena iznosi ukupno 60 minuta. Budući da tuženica nije tužiteljici omogućila korištenje dnevnog odmora od 60 minuta tužiteljica traži plaćanje neiskorištenih sati dnevnog odmora u vrijeme kada je njezin rad trajao dulje od 8 sati dnevno, odnosno kada je dnevni rad tužiteljice trajao 12 sati-vrijeme dežurstva i dr.

7. Tužiteljica do dva puta mjesečno po sedam dana na osnovu Zapovjedi obavlja poslove aktivnog dežurstva. Za vrijeme 7x24-satnog aktivnog dežurstva tužiteljica ne smije napuštati mjesto dežurstva. Dežurstvo tužiteljice traje sedam dana po 24 sata, a tužiteljica nakon sedmodnevnog dežurstva ostvaruje pravo na sedam slobodnih dana sukladno čl. XI st. 2 Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine br. 118/09 i 118/12).

8. Tuženica u utuženom razdoblju nije tužiteljici za 7-dnevno dežurstvo odobravala korištenje 7 slobodnih dana već 5 dana, računajući kao slobodan dan neradnu subotu i nedjelju tako da tužiteljica potražuje naknadu za subotu i nedjelju nakon odrađenog dežurstva, koji dani su neradni, a tužiteljici su uračunati kao slobodni dani nakon dežurstva. Dakle, tužiteljica je oštećena za dva slobodna dana po dežurstvu za što zahtijeva isplatu naknade.

9. Čl. 17.a Pravilnika o izmjenama i dopunama pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine br. 33/02, 58/2,175/03,136/04, 76/07 i 88/09) propisano je da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme provedeno na aktivnom dežurstvu pripada dodatak za aktivno dežurstvo i to za svaki sat aktivnog dežurstva.

10. Tuženica nije tužiteljici isplaćivala dodatak za kompletno 24-satno dežurstvo. Tužiteljica ovim zahtjevom potražuje i isplatu neisplaćenog iznosa za obavljena aktivna dežurstva mjesečno u trajanju 7x24 sata (16 sati dežurstvo i 8 sati odmor) i to na način da se cijena sata redovnog rada temeljem osnovne plaće (osnovica + minuli rad+ posebni uvjeti rada) uveća za dodatak prema činu za aktivno dežurstvo od 7x24 sata.

11. Člankom XVIII st.1 Odluke o rasporedu radnog vremena Klasa: 023-03714- 03714-03/1, Ur. broj: 512-01-14-382 koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014. u čl. XVIII uređeno je da se dežurstvo djelatnih vojnih osoba odvija neprekidno u trajanju od 24 sata, a da se djelatna vojna osoba koja je obnašala službu dežurstva oslobađa svih obveza prvi sljedeći radni dan. Čl. XII st. 2 predmetne Odluke uređeno je da djelatnoj vojnoj osobi za sedam dana rada pripada sedam dana odmora. S obzirom da tužiteljica obnaša službu dežurstva do dva puta mjesečno (7x24sata) analogno navedenom tužiteljici pripada nakon svakih 7 dana borbenog dežurstva 7 slobodnih dana, a tuženica joj odobrava 5 slobodnih dana te subotu i nedjelju koji dani su svim pripadnicima oružanih snaga neradni dani.

12. Sukladno navedenom tužiteljica potražuje naknadu za 2 slobodna dana nakon svakog dežurstva te plaćanje neradne subote i nedjelje koje mu tuženica bilježi kao slobodne dane nakon dežurstva.

13. Člankom XIV Odluke o rasporedu radnog vremena Klasa: 023-03714-03/1, Urbr: 512-01-14- 382, od 28. svibnja 2014. propisano je da djelatna vojna osoba. Tužiteljica za vrijeme dežurstva može raditi najviše 12 sati, a preostalih 12 sati da je u stanju aktivne pripravnosti za rad te da za vrijeme aktivne pripravnosti ne smije bez dopuštenja nadređenog napuštati mjesto rada- dežuranu.

14. Budući da je tužiteljica dežurana 7x24 sata i vrijeme rada i tzv. aktivne pripravnosti za rad odvijaju se na isti način i u istom prostoru, te da ne smije napuštati mjesto rada svih 7x24, tužiteljica traži da joj se vrijeme dežurstva od 7x24 sata plati kao dežurstvo u punom iznosu od 24 sata (16 sati aktivno dežurstvo i 8 sati odmor) sukladno Pravilniku o dodatku na plaću i načinu isplate plaća. Nadalje, tužiteljica navodi da s obzirom da radi na sustavima za elektroničko izviđanje da joj s obzirom na čl. 15. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba pripada i 5% naknade za obnašanje dužnosti štetnih za zdravlje.

15. U ovoj pravnoj stvari je prvostupanjski sud 21. siječnja 2022. donio presudu pod poslovnim brojem Pr-119/2018-19, ispravljenu rješenjem poslovni broj Pr-119/2018- 23 od 16. studenog 2022. kojom je u točki I. izreke prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice i naložio tuženici da isplati tužiteljici s osnova naknade za subotu i nedjelju koje je tuženica evidentirala kao slobodan dan iznos od 5.522,56 eura / 41.606,98 kuna, s osnove dodataka za rad na izdvojenom objektu za cjelokupno aktivno dežurstvo uz odbitak 8 sati odmora iznos od 12.752,21 eura / 96.083,24 kuna i s osnova naknade za obnašanje dužnosti štetnosti za zdravlje iznos od 745,80 eura / 5.619,68 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose kako je navedeno u izreci (osim zatezne kamate koja teče na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji je iznos sadržan u dosuđenim bruto iznosima. Nadalje, pod točkom II., III. i IV. izreke je odlučeno o trošku parničnog postupka.

16. Presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-654/2022-5 od 17. siječnja 2023. odbijena je žalba tuženice kao djelomično neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-119/18-19 od 21. siječnja 2022. ispravljena rješenjem posl. br. Pr-119/2018-23 od 16. studenog 2022. po osnovi naknade za subotu i nedjelju koje je tuženica evidentirala kao slobodan dan u iznosu od 5.522,56 eura/ 41.606,98 kuna bruto. Rješenjem istog suda poslovni br. Gž R-654/2022-5 od 17. siječnja 2023. ukinuta je presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-119/2018-19 od 21. siječnja 2022., ispravljena rješenjem posl. br. Pr-119/2018-23 od 16. studenog 2022. u dijelu pod točkama I. po osnovi naknade dodataka za rad na izdvojenom objektu cjelokupno aktivno dežurstvo uz odbitak 8 sati odmora u iznosu od 12.752,21 eura/96.083,24 kuna i po osnovi naknade za obnašanje dužnosti štetnosti za zdravlje iznos od 745,80 eura/5.619,68 kuna, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te pod točkom II. i IV. izreke, te predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

17. Tužiteljica je podneskom od 3. srpnja 2023. konačno postavila tužbeni zahtjev, uskladivši ga s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka, tako da tužiteljica zahtijeva isplatu dodataka na plaću u bruto iznosu s osnove naknade za cjelokupno aktivno dežurstvo umanjeno za 8 sati odmora za razdoblje od kolovoza 2011. do svibnja 2016. u ukupnom iznosu od 12.752,21 eura / 96.083,24 kune, i naknadu za obnašanje dužnosti štetnih po zdravlje za razdoblje od kolovoza 2014. do svibnja 2016. u ukupnom iznosu od 745,80 eura / 5.619,68 kuna, sve sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa plaće do isplate te troškovima postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, izuzev zakonske zatezne kamate na porezni dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u bruto dosuđenom iznosu.

18. Dakle, u ovoj fazi postupka, a s obzirom da je samo tuženica podnijela žalbu protiv dijela prvostupanjske presude kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice, sporno je ostalo samo pravo tužiteljice za isplatu razlike plaće za cjelokupno aktivno dežurstvo za rad na izdvojenom objektu umanjen za 8 sati odmora za razdoblje od kolovoza 2011. do svibnja 2014.

19. Među strankama je nesporno da se tužiteljica prije podnošenja tužbe obratila državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirnim rješenjem spora, sukladno čl. 186. a ZPP-a, na koji do podnošenja tužbe nije odgovoreno. Nesporno je i to da je tužiteljica djelatna vojna osoba zaposlena kod tuženice te da je sjedište zapovjedništva njegove ustrojstvene jedinice u Velikoj Buni.

20. Isto tako na održanom ročištu za glavnu raspravu 29. listopada 2021. tužiteljica i tuženica su učinili nespornim da rad na objektima za elektroničko izviđanje predstavlja rad na izdvojenom objektu.

21. Tuženičin prigovor zastare za sva potraživanja dospjela do 7. kolovoza 2011. pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim iz razloga što tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 3. srpnja 2023. ne potražuje nititi jedan novčani iznos koji bi dospijevao prije 7. kolovoza 2011.

22. Iz obračuna plaća za utuženo razdoblje proizlazi da je istoj isplaćivan dotatak za vojnu službu od 14%, te dodatak za pripadnost specijalnim i zaštitnim postrojbama u iznosu od 15 %.

23. Na radno pravni status tužiteljice kao djelatne vojne osobe prvenstveno se primjenjuju odredbe Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09 - dalje: ZSOSRH/02), a od 26. lipnja 2013. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 73/13, 75/15 i 50/16 - dalje: ZSOSRH/13) te podzakonski akti koji su doneseni na temelju odredbi ZSOSRH-a.

Prema čl. 96. ZSOSRH/02 i čl. 153. ZSOSRH/13, raspored radnog vremena odlukom određuje ministar obrane.

24. U utuženom razdoblju mjerodavno pravo predstavlja Odluka/09, kojom je u čl. II. propisano da se tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati redovno raspoređuje po osam sati na pet radnih dana od ponedjeljka do petka i u pravilu traje od 8.00 do 16.00 sati.

25. Prema odredbi čl. III. st. 1. radno vrijeme u pojedinim ustrojstvenim jedinicama u skladu s potrebama službe može biti organizirano kao rad u smjenama, rad u turnusima ili na drugi odgovarajući način, a prema mjesečnom fondu sati može biti puno, skraćeno ili dulje od punog radnog vremena (prekovremeni rad). Kada se radno vrijeme organizira na drugi odgovarajući način, može biti preraspodijeljeno tako da tijekom jednoga razdoblja traje dulje, a tijekom drugoga razdoblja kraće od punoga radnog vremena s tim da ne smije biti dulje od 60 sati tjedno (st. 2.). Preraspodijeljeno radno vrijeme u okviru mjesečnog fonda sati ne smatra se prekovremenim radom (st. 3.).

26. Odredbom toč. V. Odluke/09, propisano je da se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra prekovremenim radom, a dijeli se na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe (st. 1.). Pod aktivnim dežurstvom smatra se vrijeme provedeno u službi na radnom mjestu i vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu tijekom obaveznog 24-satnog ili višednevnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe (rad na izdvojenom objektu, rad u operativnom dežurstvu, snage brzog odgovora, postaje obalnog motrenja i sl.) (st. 2.).

27. Odredba čl. VI. Odluke/09 glasi:

Pripadnici OS RH koji zbog potreba službe provode 24 sata na radnom mjestu u tijeku 24 sata mogu raditi najviše 12 sati, a preostalo vrijeme im se računa kao aktivno dežurstvo.

Dodatak na plaću za svaki sat aktivnog dežurstva uredit će se posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću.

Za vrijeme aktivnog dežurstva pripadniku OS RH ne pripada uvećanje plaće iz točke

XIII. ove Odluke.

28. Prema čl. XIII. Odluke/09, osnovna plaća za svaki sat rada uvećava se za: prekovremeni rad 50%, rad noću 40%, rad subotom 25%, rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150%, za rad u drugoj smjeni ako djelatnik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom duljim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5%, s tim da se ti dodaci međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

29. Odredba čl. XI. Odluke/09 glasi:

Iznimno, kada rad u operativnom središtu, operativnom dežurstvu Vojne policije, snagama brzog odgovora, na izdvojenom objektu i drugi oblik službe (osim stražarske), koji zahtijeva 24-satni boravak na radnom mjestu, nije organiziran u smjenama ili turnusima, može se organizirati dnevnom kombinacijom radnog vremena i aktivnog dežurstva.

Nakon 24-satnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe pripadnik OS RH ostvaruje pravo na 24-satni odmor (slobodan dan), odnosno u slučaju višednevnog boravka na radnom mjestu ostvaruje pravo na proporcionalni višednevni odmor u omjeru 1:1.

30. Poseban propis iz čl. VI. st. 2., kojim se uređuju dodaci na plaću je Pravilnik/08 koji je bio na snazi do 31. ožujka 2014. te Pravilnik/14 koji je bio na snazi od 1. travnja 2014.

31. Pravilnik/09 u čl. 17. a propisuje da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme provedeno na aktivnom dežurstvu pripada dodatak za aktivno dežurstvo za svaki sat aktivnog dežurstva. Pravo na dodatak za dežurstvo ostvaruje se na temelju mjesečnog izvješća o ostvarenim satima rada u kojem se prikazuje ostvareni broj sati rada na aktivnom dežurstvu odnosno broj dana provedenih na dežurstva unutarnje službe, s time da je čl. 17.b određena visina dodatak za aktivno dežurstvo prema osobnom činu u koeficijentu od osnovice za obračun plaće za svaki sat aktivnog dežurstva i iznosi: za vojnike 0,0019, za dočasnike 0,0023, za niže časnike 0,0026 i za više časnike, generale/admirale 0,0034.

32. Prema čl. 4. st. 1. Pravilnika/09 djelatnim vojnim osobama pripadaju sljedeći dodaci na plaću: 1. Letački dodatak, 2. Mornarički dodatak, 3. Roniteljski dodatak, 4. Padobranski dodatak, 5. Pirotehnički dodatak, 6. Dodatak za pripadnike specijalnih i zaštitnih postrojbi, 7. Vojnopolicijski dodatak, 8. Dodatak za otežane uvjete posla i štetnost po zdravlje, 9. Dodatak za zdravstvenu službu, 10. Nastavnički/instruktorski dodatak, 11. Dodatak za deficitarne struke i specijalnosti, 12. Dodatak za akademski stupanj, 13. Zapovjedni/voditeljski dodatak, 13.a Dodatak za dežurstvo i 13.b Dodatak za obavljanje stražarske službe. Djelatna vojna osoba može ostvariti pravo samo na jedan, najpovoljniji dodatak iz stavka 1., točaka 1. - 11. ovoga članka, uz ostvarenje prava na dodatke iz točke 12., 13., 13.a i 13.b stavka 1. ovoga članka (st. 2.).

33. U Glavi II. Pravilnika/14 propisani su dodaci za posebne uvjete vojne službe koji se dijele na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada.

34. Tako je u čl. 6. Pravilnika propisano da dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnosti djelatne vojne osobe te su propisani iznosi dodatka za pojedinu vojnu službu, koji djelatna vojna osoba može ostvariti s tim da ima pravo samo na jednu stopu dodatka za vojnu službu.

35. Prema čl. 7. Pravilnika dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju djelatne vojne osobe raspoređene na sljedećim dužnostima: 1. letačkim, 2. roniteljskim, 3. padobranskim, 4. plovidbenim 5. pirotehničkim, 6. u specijalnim i zaštitnim postrojbama, 7. vojnopolicijskim, 8. štetnima za zdravlje, 9. zrakoplovno-tehničkog održavanja, opsluživanja i potpore letenja, s tim da djelatna vojna osoba može ostvariti pravo samo na jedan, najpovoljniji dodatak.

36. Polazeći od sadržaja navedenih odredbi proizlazi da djelatne vojne osobe mogu ostvarivati različite dodatke na plaću koji ovise o uvjetima rada pojedine djelatne vojne osobe, ali te dodatke kada je u pitanju rad djelatne vojne osobe na izdvojenom objektu, čiji rad zahtjeva 24-satni boravak na radnom mjestu, kao što je to slučaj kod tužitelja koji je radio na izdvojenom objektu u dnevnoj kombinaciji radnog vremena i aktivnog dežurstva (čl. XI. Odluke/09) u prvom redu treba sagledati sukladno čl. VI.

st. 3. Odluke/09, koja odredba isključuje uvećanje plaće djelatne vojne osobe iz čl.

XIII. Odluke/09 za rad koji je organiziran kao višednevni boravak (7 dana po 24 sata)

u izdvojenom objektu.

37. Sadržaj odredbe čl. VI. st. 1. i 2. i čl. XI. Odluke/09, upućuje na to da se pod aktivnim dežurstvom smatra period koji slijedi nakon najviše 12 sati rada i za taj period za vrijeme važenja Odluke/09 djelatnoj vojnoj osobi pripada dodatak na plaću za svaki sat aktivnog dežurstva sukladno posebnom propisu kojim se uređuju dodaci na plaću i to neovisno je li u taj period ulazi vrijeme odmora od 8 sati ili ne. Ovo stoga, jer period aktivnog dežurstva i dodatak za taj period rada nisu Odlukom/09 ni na koji način vezani za odmor od 8 sati, niti u smislu te Odluke utječu na visinu dodatka na koji tužitelj ima pravo u smislu čl. VI. st. 2. Odluke/09. Taj dodatak tužitelju kao djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme provedeno u aktivnom dežurstvu pripada neovisno je li on u tom periodu radio ili je odmarao manje ili više od 8 sati, jer se pod aktivnim dežurstvom računa cjelokupno preostalo vrijeme koje djelatne vojne osobe provode na radnom mjestu tijekom 24 sata nakon rada od najviše 12 sati, pri čemu se vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu također smatra aktivnim dežurstvom sukladno čl. V. st. 2. Odluke/09.

38. Dakle, tužiteljici kao djelatnoj vojnoj osobi koja je radila na izdvojenom objektu na način da joj je u utuženom razdoblju rad bio organiziran dnevnom kombinacijom radnog vremena i aktivnog dežurstva kroz višednevni boravak na radnom mjestu (7 dana) sukladno prethodno navedenim mjerodavnim odredbama za rad na izdvojenom objektu u utuženom razdoblju od 2011. do 2014. kako to potražuje tužbenim zahtjevom ne pripada pravo na uvećanje plaće iz čl. XIII. Odluke/09, već sukladno čl. VI. st. 1. i 2. Odluke/09 pravo na dodatak za aktivno dežurstvo i to za sve preostale sate provedene na radnom mjestu nakon obavljenog rada od najviše 12 sati, a koji dodatak je propisan čl. 17.a st. 1. i čl. 17.b Pravilnika/08, odnosno čl. 6. i 7. Pravilnika/14.

39. Slijedom toga, neosnovan je tužbeni zahtjev tužiteljice iz točke I. izreke prvostupanjke presude pa je na temelju čl. 373.a st. 1. točka 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke na način da je tužbeni zahtjev odbijen i određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

30. Kako je tužiteljici pravomoćno dosuđen iznos od 5.522,56 eura dok je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 12.752,21 eura i iznos od 745,80 eura, primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

40. Odlučujući o troškovima postupka, ovaj je sud imao na umu da primjena pravila „gubitnik plaća“ iz čl. 154. st. 1. ZPP-a koje teži legitimnom cilju osiguravanja pravilnog djelovanja pravosudnog sustava i zaštite prava drugih kroz odvraćanje od neutemeljenih parnica i preuveličanih troškova može u okolnostima ovog predmeta predstavljati ograničenje tužiteljičinog prava na sud. Naime, ograničenje u obliku izricanja znatnog financijskog tereta tužiteljici nakon završetaka postupka neće biti spojivo s njegovim pravom na pristup sudu kao sastavnicom ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje ako ne teži legitimnom cilju (odvraćanja od neutemeljenih parnica) i ako postoji razuman odnos razmjernosti između odluke o naknadi troškovima postupka i legitimnog cilja koji se teži postići.

41. Imajući na umu kriterije za ispitivanje je li ograničenje prava na pristup sudu u obliku odluke o troškovima postupka bilo razmjerno legitimnom cilju kojem se teži, a koje je Europski sud za ljudska prava razvio u presudi Cinrić i Bešlić protiv Hrvatske od 6. rujna 2009., ovaj je sud vodio računa o činjenici da je tijekom postupka u odnosu na predmet spora postojala neujednačena sudska praksa drugostupanjskih sudova koji na istovjetne činjenice različito primjenjuju pravo.

42. U takvim se okolnostima u kojima je pitanje osnovanosti zahtjeva djelatnih vojnih osoba za naknadu plaće podložno tumačenju sudova te u trenutku podnošenja tužbe nije bilo pojašnjeno, ne može zaključiti da je ova tužba bila očito neosnovana i lišena svakog izgleda za uspjeh.

43. Zbog toga legitimni cilj - izbjegavanje neopravdanog parničenja nije izravno primjenjiv u ovom predmetu.

44. Stoga je odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

45. Kako je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troška sastava žalbe.

U Zagrebu, 17. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević