REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-2247/2021-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Iris Juzbašić Gabron, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Snježane Blažina, kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog ĆS, zbog kaznenog djela iz članka 119. stavak 1. u svezi članka 118. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu: KZ), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu (sada Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, dalje u tekstu: OKDO Zagreb) broj KO-DO-1186/21 od 12. srpnja 2021., s izmjenom od 4. ožujka 2026., nakon održane javne rasprave 6. studenog 2025., 26. siječnja 2026. i 16. ožujka 2026., u prisutnosti zamjenice OKDO Zagreb DS, optuženog, te odvjetnika Krešimira Librenjaka, koji je pristupio u zamjenu za branitelja po službenoj dužnosti optuženog, odvjetnika Luku Antunovića, dana 16. ožujka 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi ĆS, zvani Ć, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ĐS i GS rođene ĆS, rođen **.**.1994., u [adresa], trenutno bez prijavljenog prebivališta, državljanin [adresa], sa završenom osnovnom školom i prvim razredom srednje škole, radnik, nezaposlen, bez imovine, neoženjen, bez djece, bez čina i odlikovanja, ne vodi se drugi kazneni postupak, osuđivan,

k r i v  j e

što je:

- 11. srpnja 2019. oko 23,00 u Zagrebu, Svetošimunska cesta br. 107, u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu, s ciljem da teško tjelesno povrijedi zatvorenika OS, istog fizički napao na način da ga je jedanput udario zatvorenom šakom u predjelu glave i više puta u tijelo, te mu je u jednom trenutku zario prst ruke u predjelu očne šupljine lijevog oka, uslijed čega je OS zadobio povrede u vidu više krvnih podljeva s otokom kože glave, oguljotine kože lica, krvnog podljeva i otoka gornje i donje vjeđe lijevog oka, krvareće rane donje vjeđe lijevog oka, ekstruziju lijeve očne jabučice, otok rožnice lijevog oka, razderotinu spojnice lijevog oka, krvarenje u spojnicu lijevog oka, krvne podljeve mišićja izvan očne jabučice lijevog oka s hernijacijom masti unutar očne šupljine te sljepoću lijevog oka, koje povrede su osobito teške,

- d a k l e, drugog teško tjelesno ozlijedio a djelom je trajno i u znatnoj mjeri oslabljen važan organ,

- čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela - osobito teškom tjelesnom ozljedom - opisano po članku 119. stavku 1. KZ-a, u vezi članka 118. stavka 1. KZ-a, a kažnjivo po članku 119. stavku 1. KZ-a.

II. Temeljem članka 119. stavka 1. KZ-a optuženi ĆS se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 4 (ČETIRI) GODINE i 2 (DVA) MJESECA.

III. Temeljem članka 68. KZ-a optuženom se izriče sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje do prestanka izvršenja kazne zatvora.

IV. Temeljem članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje u tekstu: ZKP) optuženi se oslobađa u cijelosti plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP -a, te nužnih izdataka i nagrade postavljenih branitelja po službenoj dužnosti.

Obrazloženje

1. OKDO Zagreb podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog, zbog kaznenog djela iz članka 119. stavak 1. u svezi članka 118. stavak 1. KZ-a.

1.1. Stranke su se na raspravi 6. studenog 2025. suglasile da raspravu provede predsjednik vijeća kao sudac pojedinac sukladno članku 19.b ZKP-a.

2. Optuženi pozvan da se očituje o optužbi izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

3. U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka, optuženi ĆS naveo je da mu je žao što se oštećeniku dogodilo, no predmetno kazneno djelo nije napravio, a zna da je u sobi još bio MS, koji je bio naveden kao II optuženi. Kasnije je s oštećenim proveo tri godine u bolnici na Ugljenu te nije bilo između njih nesuglasica ili incidenata te ne zna zašto ga oštećeni tereti.

3.1. Na poseban upit zastupnice optužbe odgovorio je da je inkriminiranog dana spavao te je onda čuo neku viku te se ne sjeća što se dogodilo, a drugo jutro je premješten iz te sobe. Ponovio je da on djelo nije napravio.

4. Tijekom dokaznog postupka ispitan je dopunski sudski vještak dr. Petar Škavić, a uz suglasnost stranaka pročitano je i razgledano: službena zabilješka o dojavi IV Policijske postaje Zagreb PUZ-a od 12. srpnja 2021. s izvješćem o utvrđenom činjeničnom stanju (list 3 spisa), dopis Zatvorske bolnice u Zagrebu Ministarstvu pravosuđa RH, Upravi za zatvorski sustav i probaciju od 12. srpnja 2019. (list 4 spisa), medicinska dokumentacija za oštećenika OS (list 11 -12, 27-69 spisa), nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine dr. Petra Škavića od 9. prosinca 2019. (list 71-76 spisa), psihijatrijski nalaz i mišljenje dr. Renate Bek za okrivljenika od 3. ožujka 2020. (list 123-126 spisa), nalaz i mišljenje vještaka psihijatra doc. dr. sc. Igora Marinića od 14. srpnja 2022. (list 235-249 spisa), iskazi OS i ZS s raspravnog zapisnika od 20. srpnja 2022. (list 250-251 spisa), te dopis Službe za državljanstvo i statusna pitanja stranaca od 5. rujna 2022. (list 256 spisa), dok je na kraju dokaznog postupka pročitan izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženog (list 272-276 spisa), prije iznošenja obrane.

4.1. Odbijen je dokazni prijedlozi obrane za dopunskim ispitivanjem oštećenog US na okolnost tko je inkriminiranog dana bio u prostoriji, i to temeljem članka 421. stavak 1. točka 4. ZKP-a, kao odugovlačeći dokazni prijedlog, obzirom je nesporno utvrđeno tko je navedenog dana sve bio prisutan, odnosno jer je upravo na tu okolnost oštećeni već iskazivao te su mu stanke postavljali pitanja, tako da nema razloga za ponovnim ispitivanjem i ponovnim traumatiziranjem oštećenog.

5. U ovom postupku nesporno je da su oštećeni i optuženi inkriminiranog dana dijelili sobu u zatvorskoj bolnici u Zagrebu te da je oštećeni inkriminiranog dana u sobi napadnut te da je tom prilikom zadobio osobito tešku ozljedu u vidu gubitka vida na lijevo oko, obzirom isto proizlazi iz iskaza oštećenog, materijalne dokumentacije, nalaza i mišljenja vještaka sudskomedicinske struke pa i obrane optuženog. Nasuprot tome, sporno je da li je navedenu ozljedu oštećenom nanio upravo optuženi, budući da optuženi to negira.

6. Proanaliziravši i ocijenivši sve izvedene dokaze, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti te dovodeći iste u međusobnu svezu te u svezu s obranom optuženog, ovaj sud je utvrdilo da je optuženi počinio kazneno djelo protiv života i tijela osobito tešku tjelesnu ozljedu iz članka 119. stavka 1. u svezi članka 118. stavak 1. KZ-a upravo na način kako mu je to stavljeno na teret citiranom optužnicom OKDO Zagreb.

7. Naime, oštećeni OS naveo je kako se je u inkriminirano vrijeme nalazio u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu u Svetošimunskoj ulici te da su se u sobi u kojoj je boravio s njim nalazili ZS, ES, optuženi i jedan D Đ. Sjeća se da se je otuširao, a kako mu je optuženi vodom polio pidžamu tražio je novu pidžamu koju će obući, međutim ta druga pidžama mu je bila prevelika i preširoka. Optuženi i ES su s njega svlačili tu pidžamu i potezali je, ali je nisu skinuli te je legao na krevet. Obojica su došla do njegovog kreveta, ES je izvadio svoje spolovilo i skakao te je na to oštećeni rekao „dosta mi je vaše šale, idem tražiti drugu sobu“, pa se je uputio prema vratima. Iz sobe nije izašao jer mu je s leđa došao optuženi i udario ga šakom u glavu. Od tog udarca je ostao na nogama i htio je uzvratiti udarac, ali su bila njih dvojica naspram njega jednog. Oni su se naljutili i rekli da će sada baciti keks i da ako keks padne na krivu stranu da će ga prebiti, ali na koju god stranu da je keks pao on bi bio kriv. Nakon tog bacanja keksa je ispalo kao da će ga istući. Potom su ga izvukli s kreveta i bacili ga na pod, ES mu je skočio na kuk, a optuženi ga je šest puta udario šakom u tijelo. Išao je provjeriti da li mu curi krv s tjemena na što je optuženi rekao „zaklat ću ga, sad znam kako to treba“. Optuženi je potom uzeo naoštrenu plastičnu žlicu te ga je pokušao dva puta ubosti u predjelu vrata, no žlica je pukla. To ga je još više razljutilo, te je rekao „sad ću ti iskopati oko“. Stavio je potom koljeno na njegove ruke kako se ne bi mogao braniti te je ugurao prst svoje desne ruke u njegovu lijevu očnu jabučicu, uslijed čega je ista izašla iz očne duple. Tada je otišao do vrata kako bi zatražio liječničku pomoć, a optuženog je zadržavao D jer se isti htio još tući te mu je rekao da to prijavi ujutro da se naspava. Pozvonio je na vrata stražaru koji je odmah otvorio vrata te je izašao van, a osoblje ga je potom odvelo u bolnicu.

7.1. Na pitanje branitelja da li mu je ES nanio koji udarac, odgovorio je da mu je on skočio na kuk, dok mu nije zadao i neki drugi udarac, no točno je da ga je ES u jednom trenu ošamario u predjelu desnog obraza. Na pitanje zastupnice optužbe odgovorio je da danas ništa ne vidi na to lijevo oko, da od ovog događaja imam PTSP, pored ranijeg PTSP-a od rata.

8. Svjedok ZS naveo je da ima amneziju, a da je točno da je tijekom 2019. i 2020. boravio u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu i da su s njim u sobi bili optuženi, OS i još dvojica, međutim ne može se sjetiti da je došlo do fizičkog sukoba između njegovih cimera niti se sjeća da je na OS vidio nekakve osobe.

8.1. Na pitanje iz kojeg razloga ima amneziju odgovorio je da još od rata od PTSP-a i što je sam sebe udarao po glavi i lupao glavom o zid, a tegobe je imao i tijekom 2019. Na pitanje optužbe da li se sjeća bilo kakvog događaja za vrijeme boravka u sobi u Zatvorskoj bolnici odgovorio je da se sjeća kako je tamo dobro spavao jer su mu davali jake lijekove. Ne sjeća se da je OS imao nekakvu ozljedu oka te se također ne može sjetiti ĆS.

9. Sud je pokušao doći do svjedoka G ČS, koji je također bio inkriminiranog dana u sobi, a kako bi bio ispitan u svojstvu svjedoka, no sud je od strane Službe za državljanstvo i statusna pitanja stranaca obaviješten kako je isti zbog nezakonitog boravka 4. studenog 2019. protjeran iz RH.

10. Iz službene zabilješke o dojavi IV Policijske postaje Zagreb PUZ-a od 12. srpnja 2019. proizlazi da je voditelj Odjela osiguranja u zatvorskoj bolnici dojavio da su 11. srpnja 2019. oko 23,00 zatvorenici PS i ĆS napali zatvorenika OS i nanijeli mu teške tjelesne ozljede. Isto proizlazi i iz dopisa Zatvorske bolnice u Zagrebu od 12. srpnja 2019. upućenom Ministarstvu pravosuđa, Upravi za zatvorski sustav i probaciju .

11. Iz nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka dr. Petra Škavića proizlazi da je oštećeni OS u kritičnom događaju zadobio povrede u vidu više krvnih podljeva s otokom kože glave, oguljotine kože lica, krvni podljev i otok gornje i donje vjeđe lijevog oka, krvareća rana donje vjeđe lijevog oka, ekstruzija lijeve očne jabučice, otok rožnice lijevog oka, razderotinu spojnice lijevog oka, krvarenje u spojnicu lijevog oka, krvne podljeve mišićja izvan očne jabučice lijevog oka s hernijacijom masti unutar očne šupljine, sljepoća lijevog oka. Sve utvrđene ozljede lijevog oka i okolnih struktura (vjeđe, mišići, masno tkivo, te vidni živac) s posljedičnom sljepoćom na lijevo oko čine cjelinu koja predstavlja osobito tešku tjelesnu ozljedu. Mehanizam nastanka ove ozljede je djelovanje tupe sile u područje lijevog oka i to prvenstveno guranjem nekog tupotvrdog predmeta u očnu šupljinu, što može odgovarati snažnom guranju prsta druge osobe u očnu šupljinu. Pojedine površinske ozljede okolnih struktura lijevog oka iz navedenog kompleksa (krvni podljev i otok gornje i donje vjeđe lijevog oka, te krvareća rana donje vjeđe lijevog oka) mogle su nastati i neovisno od navedenog mehanizma potrebnog za ispadanje lijeve očne jabučice i posljedične sljepoće, prvenstveno udarcem nekog tupotvrdog predmeta, primjerice udarcem stisnute šake u predio lijevog oka zadan silom slabog intenziteta. Krvni podljevi s otokom kože glave, kao i oguljotine kože lica čine svaki za sebe tjelesnu ozljedu, koje su nastale djelovanjem tupotvrde sile na površinu tijela, što može biti posljedica udarca nekog tupotvrdog predmeta silom slabog intenziteta, ili pak padom i udarcem glave u neku prepreku u prostoru ili podlogu. Mehanizam nastanka oguljotina je kosi udarac ili koso povlačenje nekog tupotvrdog predmeta po površini kože. Ne može se točno reći koliki je točan broj djelovanja sile, budući da se u medicinskoj dokumentaciji ne navodi točan broj i lokalizacija pojedinih površinskih ozljeda, no po svemu sudeći bilo ih je više od nekoliko. Zaključno navodi da je oštećeni u inkriminiranom događaju zadobio osobito tešku tjelesnu ozljedu, dok sljepoća oka ukazuje na teško i trajno oštećenje važnog organa.

11.1. Dr. Škavić je na raspravi na poseban upit suda, a u vezi ozljede koja je utvrđena kod oštećenog o ozljedi lijevog oka nakon koje je utvrđena sljepoća lijevog oka, naveo kako se radi o trajnom i teškom oštećenju važnog organa te se prema tome kvalificira kao osobito teška tjelesna ozljeda. Utvrđeno stanje – sljepoća je prema medicinskoj dokumentaciji trajna. Na poseban upit zamjenice optužbe odgovorio je kako nije moguće sa sigurnošću izraziti silu u jedinicama sile, pogotovo s obzirom da se po svemu sudeći radilo o mehanizmu nastanka "guranjem prsta u oko", no kako s obzirom na karakteristike utvrđenih ozljeda lijevog oka, se prvenstveno radilo o guranju nekog sredstva manje kontaktne površine u sam otvor očne šupljine i oka, dok bi nastanak ovakve ozljede udarcem šakom ili nogom obuvenom u cipelu očekivano bio praćen i ozljedom okolnih struktura (koštani sustav lijeve očne jabučice), a koje ozljede nisu utvrđene kod oštećenog.

12. Sudski vještak psihijatar dr. Renata Bek u svom nalazu i mišljenju navela je da je optuženi osoba s poremećajem osobnosti i ovisnosti o više psihoaktivnih tvari, zbog čega su na dan inkriminacije njegove sposobnosti shvaćanja značenja svojih postupaka i upravljanja svojim postupcima bile smanjene , uz navođenje kako postoji velika vjerojatnost da bi optuženi mogao počiniti istovrsno ili teže kazneno djelo, zbog čega je prema istome neophodno primijeniti mjeru obveznog liječenja od ovisnosti u nekoj od psihijatrijskih ustanova koje imaju uvjete za smještaj takvih osoba.

12.1. Po prijedlogu obrane provedeno je novo psihijatrijsko vještačenje optuženog na okolnost ubrojivosti optuženog u vrijeme počinjenja djela te je stalni sudski vještak doc. dr. sc. Igor Marinić u svom nalazu i mišljenju naveo kako je optuženi osoba kod koje su dijagnosticirani ovisnost o više psihoaktivnih tvari i poremećaj ličnosti mješovitih karakteristika (sa dominacijom dissocijalnih i emocionalno nestabilnih obilježja). U vrijeme ostvarenja zakonskih obilježja kaznenog djela, optuženikova sposobnost da shvati značenja svojeg postupanja, kao i mogućnost vladanja svojom voljom bile su bitno smanjene. Time je ubrojivost u vrijeme ostvarenja zakonskih obilježja kaznenog djela, bila bitno smanjena. Preporučuje se sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja po članku 68. KZ-a.

13. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, ovaj sud je prihvatio iskaz oštećenog kao vjerodostojan, istinit i uvjerljiv, obzirom je jasno opisao najbolje što je bio u mogućnosti što se dogodilo inkriminirane zgode kao i dinamiku cijelog događaja, s time da proizlazi da optuženom nije dao nikakav povod za sukob, a kamoli za ovakvo ozljeđivanje, a što onda postupanje optuženog čini još neprihvatljivijim i još više zabrinjavajućim. Iskaz oštećenog u potpunosti je potvrđen pročitanom materijalnom dokumentacijom i nalazom i mišljenjem sudskomedicinskog vještaka. Sam optuženi je u svojoj obrani naveo kako je nakon inkriminiranog događaja u bolnici na Ugljanu boravio s oštećenim te da među njima nije bilo nesuglasica, tako da sud ne vidi zašto bi ga oštećeni teretio da se događaj nije dogodio upravo onako kako ga je oštećeni i opisao. Valja napomenuti kako je oštećeni u svom iskazu govorio o ES, iako je nesporno utvrđeno da se radi o PS, kako je navedeno i u izvješću zatvorske bolnice, koji je dijelio sobu 211 inkriminiranog dana s oštećenim, optuženim, ZS i TS.

14. Iskaz svjedoka ZS sud nije posebno cijenio, obzirom se ovaj svjedok zbog svog zdravstvenog stanja samog događaja uopće ne sjeća pa onda nije niti čudno što se ne sjeća ozljeda na oštećenom ili onoga što se uistinu dogodilo.

15. Nalazi i mišljenja liječnika vještaka, kao i iskazi, u cijelosti su prihvaćeni kao istiniti, neovisni i u skladu s pravilima struke i vještine, obzirom su dani od strane stručnih osoba, nezainteresiranih za ishod ovog kaznenog postupka.

16. U potpunosti je prihvaćena i materijalna dokumentacija pročitana tijekom dokaznog postupka, obzirom ista nije ničim dovedena u pitanje.

17. Nasuprot tome, sud je prihvatio obranu optuženog samo u dijelu da je s oštećenim boravio u istoj sobi te da je po događaju premješten u drugu sobu, obzirom su ti dijelovi obrane u suglasnosti s iskazom oštećenog te pročitanom materijalnom dokumentacijom. Sud nije prihvatio ostatak obrane optuženog da predmetnog dana nije ozlijedio oštećenog. Taj dio obrane sud ne prihvaća te ga smatra isključivo usmjerenim k otklanjanju kaznene odgovornosti iz razloga što je u suprotnosti s iskazom oštećenog, materijalnom dokumentacijom te nalazom vještaka. Naime, optuženi je pokušao otkloniti kaznenu odgovornost za počinjenje predmetnog kaznenog djela, no u tome nije uspio. Optuženi pokušava sud uvjeriti kako ga oštećeni lažno tereti, no sud ponavlja kako ne vidi razloga zašto bi isti to učinio.

18. Sud je tako nakon svega navedenog utvrdio da je upravo optuženi na način kako je to opisano u izreci presude, oštećenom zadao opisane tjelesne povrede, odnosno istoga udarao u glavu i tijelo kao i da je potom zario prst u lijevo oko oštećenog, radi čega je oštećeni ostao slijep na to oko. U radnjama optuženog stekla su se tako sva objektivna obilježja kaznenog djela osobito teške tjelesne ozljede, zbog čega ga je ovaj sud i oglasio krivim, a optuženi je postupao s oblikom krivnje koji se u pravu naziva izravna namjera što znači da je bio svjestan svo jeg djela te je htio radnju počinjenja istog, vršeći i želeći predmetno djelo kao takvo i kao svoje.

19. Svijest o protupravnosti u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a na temelju spomenutog nalaza i mišljenja sud je utvrdio da je optuženi, iako bitno smanjeno ubrojiv, upravo svojim ponašanjem ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja predmetnog kaznenog djela.

20. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

20.1. Kao otegotne okolnosti sud je cijenio višestruku kaznenu osuđivanost kako prije počinjenja predmetnog kaznenog djela tako i onu koja je uslijedila nakon počinjenja predmetnog kaznenog djela, i to radi istovrsnih kaznenih djela kao i onih težih kao pokušaja ubojstva. Posebnih olakotnih okolnosti sud nije pronašao, osim spomenute bitno smanjene ubrojivosti tempore criminis.

22. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 119. stavak 1. KZ-a pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optuženog, odnosno da je isti kazneno djelo počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom, koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni.

22.1. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, optuženog osudio na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i dva mjeseca, a za koju kaznu sud smatra da će ostvariti svoju svrhu u vidu opće i specijalne prevencije, odnosno da će izrečenom kaznom zatvora utjecati na optuženog, ali i na sve ostale potencijalne počinitelje kaznenih djela da ista ne čine, odnosno da usklade svoje ponašanje s društveno priznatim normama, da će ovakvom kaznom biti zapravo posebno izražena društvena osuda optuženom za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženog, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjena kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Prilikom odmjeravanja kazne sud je uzeo u obzir i da je druga osoba izgubila trajno vid na jedno oko, odnosno da se radi o trajnom oštećenju jednog od najvažnijih ljudskih organa, kao i okolnost da je je optuženi višestruko kažnjavana osoba, kod koje se znači ne radi o izoliranom ekscesu u protupravnom ponašanju, pa čak niti o izoliranom nasilnom protupravnom ponašanju obzirom je naknadno osuđen zbog više nasilnih kaznenih djela, što ukazuje onda na potpunu neusklađenost ponašanja optuženog s općeprihvaćenim društvenim normama ponašanja, a kada se ima na umu težina kaznenog djela za koje je u ovom predmetu nepravomoćno osuđen te sam način počinjenja od kojeg su oštećenom ostale trajne posljedice, onda je razvidno da se jedino bezuvjetnom kaznom zatvora i to u trajanju od više godina može postići svrha kažnjavanja. Ovako izrečenom kaznom zatvora će optuženom biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje te će doći u priliku pokazati je li se sada, obzirom na životnu dob u kojoj se nalazi, odlučio konačno kloniti činjenja kaznenih djela i drugih oblika protupravnog postupanja i uključiti se u redovne životne tokove u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela, kao i što će mu biti omogućeno da se liječi te da pokaže da je shvatio ozbiljnost i nedopuštenost ovakvog načina postupanja te da svoje nezadovoljstvo ne može rješavati ispoljavanjem nasilja. Zbog svega navedenog, kazna zatvora u navedenom trajanju po ocjeni suda je primjerena i dostatna za ispunjenje svoje svrhe te će optuženom biti omogućeno i da se uključi u proces liječenja koj i mu je očito potreban.

23. Imajući na umu upravo nalaz i mišljenje vještaka psihijatra optuženom je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje do prestanka izvršenja kazne zatvora, obzirom na navedenu potrebu liječenja te posljedice ukoliko ne bi bio uključen u obvezni program liječenja.

24. Iako je optuženi proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela, sud ga je temeljem zakonske odredbe članka 148. stavak 6. ZKP-a u cijelosti oslobodio dužnosti naknade troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP-a te nagrade i nužnih izdataka postavljen ih branitelja po službenoj dužnosti, obzirom je isti nezaposlen i bez imovine te obzirom se nalazi na izdržavanju kazne po drugom spisu, slijedom čega je ocjena suda da nije u mogućnosti podmiriti trošak postupka bez opasnosti po vlastito uzdržavanje.

U Zagrebu 16. ožujka 2026.

Sutkinja:

Iris Juzbašić Gabron

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. OKDO Zagreb na broj KO-DO-1186/2021

2. optuženom - putem Kaznionice u Lepoglavi

3. branitelju po službenoj dužnosti optuženog, odvjetniku Luki Antunoviću

4. oštećenom OS putem Psihijatrijske bolnice Ugljan – nakon pravomoćnosti