Baza je ažurirana 22.05.2025. 

zaključno sa NN 74/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

  - 1 -                                          Poslovni broj: Usž-1021/22-4

 

                           

Poslovni broj: Usž-1021/22-4

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i Mire Kovačić, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja I. Š. iz S., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi invalidske mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1630/21-7 od 11. listopada 2021., na sjednici održanoj 10. siječnja 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1630/21-7 od 11. listopada 2021.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II 141-02/21-01/03349408062, URBROJ: 341-99-05/3-21-000755 od 22. veljače 2021. i zahtjev tužitelja da mu se prizna pravo na invalidsku mirovinu počevši od 5. prosinca 2011. u svoti od 3.500,00 kn mjesečno te da mu se uz ovu mirovinu prizna pravo na dodatak na mirovinu dok za to postoje zakonski uvjeti, tako da bi mu svota mjesečne mirovine zajedno s dodatkom od 1. siječnja 2012. iznosila 4.500,00 kn; od 1. srpnja 2012. – 4.600,00 kn; od 1. siječnja 2013. – 4.700,00 kn; od 1. srpnja 2013. – 4.600,00 kn; od 1. srpnja 2015. – 4.900,00 kn; od 1. siječnja 2016. – 5.000,00 kn; od 1. srpnja 2016. – 5.100,00 kn; od 1. siječnja 2017. – 5.200,00 kn; od 1. srpnja 2017. – 5.300,00 kn; od 1. siječnja 2018. – 5.400,00 kn; od 1. srpnja 2018. – 5.500,00 kn; od 1. siječnja 2019. – 5.600,00 kn; od 1. srpnja 2019. – 5.700,00 kn; od 1. siječnja 2020. – 5.800,00 kn; od 1. srpnja 2020. – 5.900,00 kn; od 1. siječnja 2021. – 6.000,00 kn. Odbijen je i zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži da mu na ime neisplaćenih dospjelih iznosa na ime razlike mirovine isplati 20.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama za svaki pojedinačni specificirani mjesečni iznos, koje teku od dana dospijeća pa do isplate, sve u roku 15 dana i pod prijetnjom izvršenja.

2.              Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S., KLASA:UP/I-141-02/14- 01/03349408062, URBROJ: 341-18-05/3-14-033877 od 15. veljače 2017. kojim rješenjem je tužitelju, kod kojeg je zbog bolesti 100 % nastala opća nesposobnost za rad, priznato, počevši od 5. prosinca 2011., pravo na invalidsku mirovinu u svoti od 3.239,92 kn mjesečno. Odlučeno je da mu uz tu mirovinu pripada i dodatak na mirovinu dok za to postoje zakonski uvjeti, tako da mu mjesečna mirovina zajedno s dodatkom iznosi: od 1.  siječnja  2012. - 4.149.94 kn; od 1. srpnja 2012. - 4.199,99 kn; od 1. siječnja  2013. - 4.252,16 kn; od 1. srpnja 2013. - 4.294,45 kn; od 1. srpnja 2015. - 4.307,14 kn; od 1. siječnja 2016. - 4.326,89 kn; od 1. srpnja 2016. - 4.341,69 kn. Odlučeno je da isplata ove mirovine pripada tužitelju, počevši od 1. rujna 2012. tj. od prvog idućeg dana nakon prestanka radnog odnosa, uz obračun ranije isplaćenih mirovina, da će se mirovina isplaćivati iz sredstava Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje mjesečno unatrag te da žalba ne odgađanja izvršenje rješenja.

3.              Tužitelj pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom predviđenih razloga. Traži da mu se pravilno obračuna iznos mirovina u koje treba biti uključen novčani iznos za koji je neosnovano zakinut jer pri izračunu mirovine nisu u obzir uzeta novčana sredstva iz II. mirovinskog stupa. Pravilan iznos mirovine i pripadajuće mu zakonske kamate mogu se utvrditi jedino vještačenjem po sudskom vještaku financijsko-aktuarske struke koje predlaže provesti. Izražava sumnju u pravilnost isplaćenih razlika mirovine u odnosu na iznos koji je primao do priznanja prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad. Tužitelj predlaže Sudu poništiti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4.              Tuženik se protivi razlozima žalbe te predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7.              Uvidom u spis upravnog postupka i spora utvrđeno je da je prvostupanjsko rješenje doneseno u izvršenju presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 14 UsI-2621/13-18 od 23. prosinca 2016. Navedenim rješenjem je tužitelju zbog opće nesposobnosti za rad koje je nastalo zbog bolesti priznato od 5. prosinca 2011. pravo na invalidsku mirovinu. Tužitelj je u trenutku priznavanja prava bio mlađi od 50 godina, navršio je 45 godina i 7 mjeseci.

8.              Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo, Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“,  102/98., 127/00., 59/01., 109/01., 147/02., 117/03., 30/04., 177/04., 92/05., 79/07., 35/08., 121/10., 61/11., 114/11., 76/12.; dalje ZOMO), čije je mjerodavne odredbe citirao u obrazloženju presude.

8.1.              ZOMO propisuje da pravo na invalidsku mirovinu ima osiguranik od dana nastanka invalidnosti, ako tim Zakonom nije drukčije određeno (članak 54. stavak 1.); da  se osiguraniku osiguranom u obveznom mirovinskom osiguranju za starost na temelju individualne kapitalizirane štednje, koji u tome osiguranju ne ostvari starosnu mirovinu zbog toga što je kod njega nastala invalidnost prije ispunjenja uvjeta za starosnu mirovinu, određuje invalidska mirovina za ukupni mirovinski staž prema članku 74. do 82. toga Zakona, ako zakonom nije drukčije određeno (članak 85. stavak 1.); u slučaju kada se osiguraniku osiguranom u II. stupu određuje invalidska mirovina zbog opće nesposobnosti za rad samo iz I. stupa, tada se ukupna kapitalizirana sredstva s osobnog računa člana mirovinskog fonda prenose u državni proračun (članak 85. stavak 4.).

9.               Budući da je tužitelj u trenutku nastanka invalidnosti bio mlađi od 50 godina života, pravilno mu je invalidska mirovina zbog opće nesposobnosti za rad određena samo iz prvog stupa te nema zakonske mogućnosti da mu se utvrđuje visina mirovine iz prvog i drugog stupa. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao na odredbu članka 47. stavka 1. Zakona o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima (Narodne novine, 49/99., 63/00., 103/03., 177/04., 140/05., 71/07., 124/10., 114/11. i 51/13.) kojim je propisano da ako kod člana obveznog fonda nastane invalidnost s pravom na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad prema Zakonu mirovinskom osiguranju, ukupna kapitalizirana sredstva koja su na osobnom računu člana obveznog fonda, obvezni fond će putem Središnjeg registra osiguranika prenijeti Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje koji će odrediti invalidsku mirovinu za ukupan mirovinski staž prema odredbama članka 74. do 82. ZOMO-a kao da je bio osiguran samo u sustavu obveznoga mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti.

10.              Ovaj Sud u potpunosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda dano u odnosu na odbijanje tužbenog zahtjeva vezano za zatražene kamate kao i za odbijanje dokaznog prijedloga tužitelja za povođenje vještačenja na okolnost visine mirovine. Žalbeni navod vezano za pravilnost isplaćenih razlika mirovine u odnosu na iznos koji je tužitelj primao do priznanja prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, koji tužitelj prvi puta ističe u žalbi, Sud nije razmatrao u smislu odredbe članka 63. ZUS-a kojim je propisano da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice.

11.              Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio da su upravna rješenja donesena u pravilno provedenom postupku, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku i sporu te je s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.

12.              Navodi žalbe ponovljeni su navodi tužbe čiju je osnovanost pravilnim obrazloženjem otklonio prvostupanjski sud, a koje obrazloženja ovaj Sud u potpunosti prihvaća.

13.               Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

U Zagrebu 10. siječnja 2024.

 

                                                                                                                                     Predsjednica vijeća

dr. sc. Sanja Otočan, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu