Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-384/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv NĐ zbog kaznenog djela iz članka 323. stavak 1. i 2. u vezi članka 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11) , odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog NĐ podnesenima protiv presude Općinskog suda u Zlataru poslovnog broja 9 K-384/2021-79 od 19. rujna 2023., u sjednici održanoj 16. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o oduzimanju predmeta i izriče da se temeljem članka 79. stavak 2. KZ/11, od optuženog NĐ trajno oduzima plinski pištolj marke N i 24 komada plinskog streljiva koji su privremeno oduzeti od strane policijskih službenika temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PU Krapisnko- zagorska, PP Donja stubica broj 00141762 od 03. kolovoza 2021.

II/ Odbija se u ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika i u cijelosti žalba optuženog NĐ kao neosnovane, te se u pobijanom i nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zlataru pod poslovnim brojem K- 384/2021-79 od 19. rujna 2023. optuženi NĐ proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv javnog reda - protupravnom naplatom u pokušaju - opisano u članku 323. stavku 1. i 2. u vezi članka 34. KZ/11 nakon čega je optuženi NĐ na temelju članka 323. stavak 2. u vezi sa člankom 34. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine a na temelju članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženi NĐ u roku provjeravanja u trajanju 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 69. KZ/11 okrivljeniku je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja žrtvi KĐ i PĐ na udaljenost manju od 100 metara i uznemiravanja žrtve KĐ i PĐ, oboje iz [adresa], u trajanju od 2 (dvije) godine.

1.2. Na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11. u vezi članka 73. stavak 4. KZ/11. upozorava se optuženik da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ukoliko bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom uz uvjetnu osudu.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: ZKP/08, prvostupanjski sud propustio navesti brojeve Narodnih novina u kojima su objavljene izmjene i dopune Zakona koji je važio u vrijeme donošenja presude) optuženiku NĐ je naloženo platiti troškove kaznenog postupka, u paušalnom iznosu od 300,00 eura u roku 30 dana od dana pravomoćnosti presude.

1.4. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. ZKP/08., oštećeni KĐ je upućen sa imovinsko pravnim zahtjevom u parnicu.

2. Protiv navedene presude žalbe su podnijeli Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru zbog odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, ukine pobijanu presudu i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, odnosno pobijanu presudu preinači na način da optuženiku izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora u primjerenom trajanju, uz sigurnosnu mjeru iz članka 73. KZ/11, ali prethodno uz produljenje ranije naloženih mjera opreza optuženiku, do pravomoćnosti presude, radi preveniranja iteracijske opasnosti na strani optuženika, uz oduzimanje plinskog pištolja od optuženika, uporabljenog pri počinjenju djela primjenom odredbe članka 79. stavak 2. KZ/11 i optuženik NĐ putem branitelja Krunoslava Canjuge, odvjetnika u Sesvetama, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te zbog odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu okrivljenika kao osnovanu u cijelosti, preinači pobijanu prvostupanjsku presudu na način da oslobodi optuženika krivnje a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupka te predlaže pozvati obranu okrivljenika na drugostupanjsku sjednicu vijeća kad se bude raspravljalo o žalbi okrivljenog.

2.1. Odgovore na žalbe nisu podnijeli optuženik niti Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru.

2.2. Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku dostavljen je spis predmeta sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. te je isti vraćen bez očitovanja o uloženoj žalbi.

2.3. S obzirom da je optuženik u žalbi zatražio da ga se pozove na sjednicu drugostupanjskog vijeća, održana je sjednica vijeća na koju je pristupio zamjenik županijske državne odvjetnice u Dubrovniku Vlatko Cibilić, a nisu pristupili uredno pozvani optuženik i njegov branitelj pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti na temelju članka 475. stavak 4. ZKP/08.

3. Žalbe državnog odvjetnika je djelomično osnovana dok žalba optuženog NĐ nije osnovana.

O žalbi optuženika osim zbog odluke o kazni

4. Optuženi NĐ se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka ali tu žalbenu osnovu zakonski ne označava, niti obrazlaže u čemu bi se ona konkretno sastojala. Navedeni žalbeni razlog se sadržajno odnosi na posljedicu pogrešne ocjene prvostupanjskog suda o vjerodostojnosti izvedenih dokaza, posebice onih proturječnih, što međutim, ne ulazi u okvire žalbene osnove citirane bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o kojoj će više riječi biti u daljnjem tekstu.

4.1. Razlozi prvostupanjskog suda su jasni i određeni, a među tim razlozima nema nikakvog proturječja niti postoji znatna proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju pojedinih dokaza i samih tih dokaza, tako da je presuda potpuno razumljiva i može se ispitati. Ispitujući pobijanu presudu i po službenoj dužnosti, nije utvrđeno da su pobijanom presudom počinjene postupovne povrede na koje je ovaj drugostupanjski sud dužan paziti po službenoj dužnosti, temeljem članka 467. stavak 1. ZKP/08.

5. U svojoj žalbi žalitelj NĐ tvrdi da je povrijeđen i kazneni zakon, međutim iz sadržaja žalbe vezano za taj žalbeni osnov, proizlazi kako smatra da se presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Ovo stoga što se postojanje povrede kaznenog zakona presuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi, sa stanovišta žalitelja, bilo ispravno. Kako su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela za koje je optuženi NĐ proglašen krivim, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona.

6. U argumentaciji žalbene osnove nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj prigovara zaključku suda o utvrđenju kaznene odgovornosti optuženika. Po žalitelju, presuda se temelji na neistinitom iskazu svjedokinje PĐ čiji iskaz je subjektivan jer je supruga oštećenika te joj sud neosnovano vjeruje umjesto da vjeruje obrani optuženika.

6.1. Nasuprot tim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je opravdano utvrdio odlučne činjenice prvenstveno na iskazima svjedoka KĐ, FĐ i PĐ, ispisu dojave od 31. srpnja 2021., potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj: 00141806 od 31. srpnja 2021., zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta od 31. srpnja 2021., ispisu poruka s aplikacije WhatsApp, zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 03. kolovoza 2021., potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj: 00141762 i 00141763 od 03. kolovoza 2021., te izvješća i jamstvenog lista [trgovačko društvo] Zagreb od 30.07.2021., koje s pravom prihvaća i cijeni vjerodostojnim i istinitima, a koje kao takve predstavljaju niz činjenica koje su međusobno čvrsto i logično povezane da upućuju na jedino mogući zaključak da je inkriminirane zgode optuženi NĐ počinio kazneno djelo koje mu se optužbom stavlja na teret.

6.2. Kod ovakvog stanja stvari, nema nikakve dvojbe da sve ove činjenice upućuju na zaključak da je optuženi NĐ s namjerom da od KĐ ozbiljnom prijetnjom naplati tražbinu koju ovaj duguje njemu, poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela protupravne naplate, a pri počinjenju kaznenog djela uporabio je prijetnju da će izravno napasti na život i tijelo dužnika, čime je, počinio kazneno djelo protiv javnog reda - protupravnom naplatom u pokušaju - opisano u članku 323. stavku 1. i 2. u vezi članka 34. KZ/11 i to s izravnom namjerom.

6.3. Stoga, suprotno stavu optuženika NĐ prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i ispravnom analizom svih provedenih dokaza pravilno zaključio kako je optuženi NĐ počinio inkriminirano mu kazneno djelo. Za svoja utvrđenja prvostupanjski sud je u obrazloženju iznio jasne i valjane razloge koje je u cijelosti prihvatio i ovaj drugostupanjski sud. Prvostupanjski sud je pravilno, na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, primijenio odredbe kaznenog zakona kada je optuženika NĐ proglasio krivim za kazneno djelo iz članka 323. stavak 1. i 2. u vezi članka 34. KZ/11 pa žalba okrivljenika niti u tom dijelu nije osnovana.

O žalbi optuženika i državnog odvjetnika zbog odluke o kazni

7. Nisu u pravu optuženik niti državni odvjetnik kada se žale zbog odluke o kazni, optuženik tvrdeći da mu je „po visini“ izrečena kazna stroga i neprimjerena, a državni odvjetnik tvrdeći da je preblaga i neprimjerena. Suprotno stavu, kako državnog odvjetnika, tako i optuženika, prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja kazne pravilno utvrdio sve okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne.

7.1. Prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja kazne optuženom pravilno utvrdio izostanak otegotnih okolnosti te je pravilno utvrdio i cijenio olakotnim njegovu raniju neosuđivanost s tim da je prvostupanjski sud optuženiku neosnovano utvrdio žaljenje i kajanje kao olakotnu okolnost budući optuženik u svojoj obrani negira počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret te je u pravu državi odvjetnik kad tvrdi da je i kajanje i žaljenje bilo deklaratorne naravi. Unatoč tome, prema stajalištu ovoga suda, u konačnici izrečena kazna zatvora pravilno je odmjerena na temelju ocjene optuženikove ličnosti i počinjenog kaznenog djela u njihovoj ukupnosti.

7.2. Također je sud optuženiku pravilno potom izrekao na temelju članka 56. KZ/11 uvjetnu osudu na način da kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženi NĐ u roku provjeravanja u trajanju 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, jer i po nalaženju ovog suda postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja kazne u budućnosti neće činiti kaznena djela a da će se istovremeno upravo takvom kaznenopravnom sankcijom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 u vidu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecaja na optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja te resocijalizacije optuženika.

7.3. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a imajući u vidu sve okolnosti odlučne za izbor vrste i mjere kazne iz članka 47. KZ/11, prvostupanjski sud ih je ispravno utvrdio imajući u vidu jačinu ugrožavanja odnosno povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjena i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji život počinitelja, njegove osobne i imovinske prilike, kao i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela.

8. Međutim, osnovana je žalba državnog odvjetnika glede propusta prvostupanjskog suda da trajno oduzme plinski pištolj od optuženika. Naime, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je propustio donijeti odluku o oduzimanju predmeta (oružja i streljiva) cijeneći okolnosti počinjenja kaznenog djela, kao i to da je predmetno oružje uporabljeno prilikom počinjenja kaznenog djela te istaknutu agresivnost optuženika.

8.1. Nije sporno da je od optuženika privremeno oduzeto oružje (plinski pištolj) i streljivo te da je optuženik uporabio plinski pištolj pokazujući ga supruzi oštećenika kako bi ostvario protupravnu naplatu. Oružje i streljivo koje nije trajno oduzeto optuženik može u istim ili sličnim situacijama uporabiti prema istim žrtvama, posebno kada se uzme u obzir da su zbog postojanja te opasnosti optuženiku i izrečene sigurnosne mjere zabrane približavanja žrtvama.

8.2. Imajući u vidu prethodno navedeno, te djelomičnim prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, ovaj drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o oduzimanju predmeta, temeljem članka 79. stavak 2. i stavak 6. KZ/11, na način kako je to navedeno u točki 1/ izreke ove presude.

9. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Slijedom navedenog, valjalo je djelomičnim prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o oduzimanju predmeta, kako je to navedeno pod točki I/ izreke ove presude (članak 486. stavak 1. ZKP/08), dok je žalbu državnog odvjetnika u preostalom dijelu, kao i u cijelosti žalbu optuženog NĐ valjalo odbiti, te u pobijanom i nepreinačenom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 482. ZKP/08), kako je to navedeno pod točkom II/ izreke ove presude.

Dubrovnik, 16. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Domagoj Raguž